Svi vlasnici palmi dužni su da tokom zimskog perioda, unište sve palme “zaražene” crvenim palminim surlašem -poručili su iz Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove.
„Mjera uništavanja je obavezna i sprovodi se prije proljećnih povećanja temperatura i masovnog izlijetanja imaga, kako bi se smanjio njegov potencijal za dalje razmnožavanje, a samim tim i dalju ‘zarazu’ zdravih palmi.” – saopštili su iz Vlade.
Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove apeluje na sve vlasnike palmi da uklone sve koje su potpuno unišetene kako se crveni surlaš ne bi prenosio na preostala zdrava stabla.
U Tivtu je inače, već nekoliko dana u toku akcije uklanjanja bolesnih stabala palmi, kako sa javnih, tako i sa privatnih zelenih površina, a svako stablo koje se posiječe, dalje biva isječeno na sitnije “kolutove” i propisno odloženo, odnosno zakopano na za to određena mjesta.
Zaposleni u kompaniji Adriatic Marinas i hotelu Regent posjetili su štićenike Dječjeg doma Mladost u Bijeloj, tradicionalno im darujući novogodišnje paketiće.
Uz to, zaposleni u Porto Montenegru prikupili su oko 7.320 eura koji će biti iskorišteni za renoviranje soba za djevojčice u Dječjem domu. Sličan projekat je realizovan i prošle godine, kada su u sklopu istog renovirani toaleti u jednom krilu zgrade.
Kompanija Adriatic Marinas i hotel Regent Porto Montenegro, obezbjedili su tokom ljetnje sezone plaćenu praksu za starije štićenike doma Mladost, i kao mentori aktivno učestvovali u procesu njihovog profesionalnog usmjerenja i razvoja. Praktikanti su pokazali impresivnu motivaciju, istrajnost i želju za sticanje dodatnog znanja i vještina u domenu njihovog interesovanja i obrazovanja. Mogućnost prakse u profesionalnom, uređenom i internacionalnom radnom okruženju je dobra prilika za ove mlade ljude da stiču prva radna iskustva.
Zaposleni u kompaniji Adriatic Marinas, tradicionalno, svake godine posjećuju štićenika doma u Bijeloj, a prije četiri godine su rekonstruisali i dječje dvorišno igralište, koje im koristi za vrijeme njihovih svakodnevnih aktivnosti, u igri i druženju.
Božićno-novogodišnje fešte duž crnogorskog primorja počinju koncertima gradskih muzika koji se iščekuju cijelu godinu. Riječ je o orkestrima koje čine zaljubljenici u muziku svih generacija, od akademski obrazovanih do samoukih muzičara. Zajednička im je ljubav prema svom gradu kojem poklanjaju decenije života, čuvajući njegovu muzičku i kulturnu baštinu.
Sve većoj komercijalizaciji božićnih i novogodišnjih praznika još uvijek se odupiru najstarija udruženja na primorju koja njeguju muzičku kulturu drugačiju od one koja se promoviše sa gradskih trgova. To su ranije zvani limeni orkestri, a danas gradske muzike, koje su čuvarice mediteranskog nasljeđa na istočnoj obali Jadrana.
One nisu samo izvorišta muzičke kulture, već i života grada. Samo u tim orkestrima moguće je danas naći muzičare koji sviraju i po pola vijeka. Jedan od njih je Tivćanin Pavle Čelanovic, član Glazbeno prosvjetnog društva Tivat od 1969. godine.
“Naredne godine je 50 godina od kada sam aktivno u ovoj glazbi. Muzika je moje sve. Bio sam prva generacija muzičke škole 1964 i svirao sam violinu. Posle sam prešao na udaraljke, i to je bila smiješnu zgoda: došao sam među zadnjima kad su se dijelili instrumenti u Glazbenom prosvjetnom društvu, i rekli su mi da je ostao samo doboš. Rekao sam “Dajte mi doboš!” – uzeo sam ga i ne ispuštam evo pedeset godina”, priča Čelanović.
Novogodišnji koncert GPD Tivat 2015.
Kroz biografiju orkestara poput tivatskog Glazbeno prosvjetnog društva čita se i biografija grada, jer je društvo nerazdvojni dio svih važnih događaja u životu mještana. Zato u vremenu instant kulture, ovakva društva uspijevaju da traju više od vijeka, kaže Čelanović.
“Ovo društvo iduće godine puni 110 godina. I nikada nije prestajalo s radom, što god da se dešavalo u Tivtu. Oko njega se sve vrti, mi smo na svim svečanostima i zabavama, ali i kada su tužni trenuci, glazba je tu kada su i sahrane. I to je ono zbog čega je Muzika u srcu građana”.
Tivatskom muzikom tradicionalno započinju i božićno – novogodišnje fešte. Na repertoaru su marševi, polke, klasična djela, ali i filmska muzika i popularne melodije, a u publici su, kao i među izvođačima, najrazličitija godišta.
Božićni koncert GPD Tivat 2017.
“Prije dvadeset-trideset godina kad bi Muzika svirala gradom, morali su se zaustavljati pred svaku drugu kuću, jer su im domaćini iznosili piće i priganice “da se časti mužika”. Ostala je ta povezanost mještana i njihove Muzike, iako se vremena i ljudi mijenjaju, a koncerata, poput ovog božićno-novogodišnjeg, je sve manje”, kaže direktor Centra za kulturu Tivat Neven Staničić.
Dugogodišnji muzičar iz Kotora Duka Martinović dodaje da su gradske muzike važan segment ne samo kulturnog, već i ukupnog primorskog nasljeđa koje treba veću podršku.
Božićni koncert GPD Tivat 2017.
“Prvo, za pohvalu je amatersko bavljenje muzikom, iako je većina muzičara u ovim orkestrima muzički obrazovana. Kažem amatersko u smislu besplatnog angažmana, kojim ti ljudi oživljavaju duh našeg primorja. A drugo, ima mnoštvo primjera da su članovi muzike bili đede, pa unuk, pa njegov sin… što govori o važnosti Muzike za ovdašnje ljude, ali i njene važnosti za čuvanje naše kulturne baštine”.
No, da bi se to kulturno blago sačuvalo, potrebno je mnogo više od entuzijazma članova orkestara. Jedan od načina je moguća profesionalizacija, smatra direktor Centra za kulturu Tivat Neven Staničić:
“Duvački orkestri u Crnoj Gori, koji su sada preostali samo na primorju, u opasnosti su da izumru. Još uvijek opstaju samo na velikom entuzijazmu i mislim da je zadnja ura da im se posveti više pažnje. Ovdje već postoji duh profesionalizma jer tu sviraju zajedno profesori i učenici muzičkih škola; pa ako može u sportu, zašto ne bi moglo i u muzici da se taj profesionalizam utka u ovaj način stvaralaštva, kako bi sačuvali ono što je vrlo specifično i što postoji samo na ovom dijelu naše države”.
Glazbeno prosvjetno društvo Tivat je, poput gradskih muzika Kotora, Herceg Novog i Budve, orkestar kojim se oblikuje muzička kultura generacija. I dok se budžetski novac često nemilice troši na gostovanja upitnog muzičkog kvaliteta, ovakva društva su podsjetnik da u ono što je obilježje lokalne kulture treba ulagati više; i novca i poštovanja.
Za njega znaju svi, ali rijetki su ga upoznali. Ne, nema bijelu bradu niti saonice, ali ipak nije običan.
Prije svakog Božića on ili netko kome to povjeri u strogoj tajnosti donese snop novčanica u mjesnu elektru u opštini Prozor-Rama u Hercegovini i poplaća račune dužnicima, onima kojima je struja isključena zbog neplaćanja ili onima kojima se nešto tako sprema. Nekada tako bude 15, a nekada i 20 obitelji kojima pred Božić donese svjetlo – kako u njihove skromne domove, tako i u njihova pretužna srca. Ova božićna bajka traje godinama, neki kažu da je od prvih uplata prošlo pet godina, a drugi da je možda prošlo i sedam.
I ovog je Božića obavio svoje. ”Transakcija je obavljena, ovaj puta za 16 ljudi, ali ja vam ne smijem reći ništa više”, kazao je muškarac u elektri.
”Nije bio on osobno, već je poslao po nekome, ali nije on bitan, a nisam ni ja. Bitna je ljubav koju čovjek iskazuje na ovaj način. On želi da se za njega ne zna, pa neka tako i ostane. On trenutno nije u Prozoru, ali ne znači da recimo večeras neće stići”, kazala je Jutarnjem listu zagonetno ljubazna gospođa očito dobro znajući o kome govori.
”Gotovo sam siguran da znam tko je, mogu samo reći da je ekstra čovjek i svaka mu čast”, kaže muškarac koji je netom platio svoj račun za struju, a užurbani djed s unukom dodaje: ”Čuo sam nešto o tome, ali ne znam puno, a i žurim”.”Znaju ga svi, ali vam nitko neće reći – to vam je kod nas javna tajna”, zaključuje prolaznica.
Načelnik Jozo Ivančević potvrđuje da je čuo nešto o tim donacijama i kaže da se on u ime naroda i tih ljudi kojima pomaže iskreno zahvaljuje jer u današnje teško vrijeme, ističe, svaka takva gesta dobro dođe. Dodaje pritom da se i općina trudi pomoći potrebitima pa je tako izvan socijalnog programa najsiromašnijima podijelila 15.000 konvertibilnih maraka, svakome po 100.
”To što plaća račune za struju je najmanje od svega što radi”, povjerio je Jutarnjem listu čovjek na kojega su ih uputili iz elektre, a s kojim su se našli u Tomislavgradu i dodaje: ”I meni je pomogao prije puno godina, ali neću reći kako jer će se sve znati”.
Zašto to radi? – pitaju se mnogi, a ovaj čovjek odvraća: ”Pa zato što ga to usrećuje, ali nije kao drugi koji se time ujedno žele i pohvaliti”.
Ipak, odaje nekoliko detalja o nepoznatom dobrotvoru: ”Ima šezdesetak godina i građevinski poduzetnik je u Frankfurtu. Bilo ih je desetero braće i sestara i živjeli su jako teško. Djetinjstvo je proveo u planini radeći teške poljoprivredne poslove. U mladosti je otišao u Njemačku i uspio, obogatio se i tamo je cijenjeni poduzetnik. Svoj rodni kraj nikada nije zaboravio. Povukao je k sebi barem 20 Ramaca i dao im posao. Kada dolazi ovdje za blagdane, daruje ljude već od Slavonije na ovamo putem, valjda u svakom selu ima nekoga kome želi pomoći. A istovremeno ne želi da to itko ikada dozna”..
”Jednom je upao u Orašac, selo prema Prozoru, došao je do jednog dječaka i rekao mu da uzme papir i olovku. Krenuli su šetati selom, a potom mu je kazao: Mali piši. Dječak je pitao što da piše. Piši, kaže mu, što je svakoj kući najpotrebnije. Tako su redom išli i mali bi govorio: ovdje nemaju vešmašinu, onima se pokvario televizor, ovome treba hladnjak. A ovaj bi samo govorio: Mali, piši. I na kraju je pitao malog kakav on ima televizor. Stari – odgovorio je dječak. Piši sebi – televizor. I onda je sve to pokupovao i podijelio ljudima”, prepričao je prijatelj ovog dobročinitelja.
Navodi da su donacije, sponzorstva i pokloni za koje ni on ne zna nebrojeni, ali i otkrio još jednu zanimljivost: ”On je Hrvat i onda su jednom njegovim novcem u elektri poplaćali dugove samo dužnicima Hrvatima. Kada je to čuo nazvao ih je i izgrdio. Poslao je novac za još pet dužnika i inzistirao da to ide za dužnike Bošnjake. Od tada u Elektri ne gledaju na to tko je tko, već prate samo brojke tko duguje najviše”.
Iako je Jutarnji list doznao njegov identitet i pozvao ga na razgovor, s druge strane izostala je bilo kakva reakcija te njegovu dobro poznatu želju da ostane nepoznat poštuju u nadi da će još stotine božićnih želja Prozorčana narednih godina biti ostvareno.
Idućih dana većinom suvo i barem djelomice sunčano, uz temperaturu oko prosječne za doba godine, pa i malo višu.
Dominantan utjecaj anticiklone
Nakon prolaska fronte, zbog brzog jačanja anticiklone došlo je do naglog porasta pritska vazduha. Anticiklona sa svojim središtem pozicioniranim iznad Francuske i Njemačke zadržavat će se duže vrijeme na tom području, a prodori hladnijeg vazduha sa sjevera i sjeverozapada premještat će se sjevernom i istočnom Evropom.
U takvim okolnostima do kraja 12. mjeseca očekuje nas uglavnom suvo vrijeme ili uz tek manje količine oborine. Prolazak hladne fronte koja će nas rubno zahvatiti moguć je oko 30.12., nakon čega će opet brzo ojačati anticiklona.
U jutarnjim satima u unutrašnjosti se očekuje magla, a moguć je i nastanak niske naoblake. Jutarnje će temperature zraka biti niže, u unutrašnjosti često uz mraz. Srednje će dnevne temperature ipak biti koji stupanj iznad očekivanih za ovaj dio godine, a prevladavat će vjetrovi sjeverozapadnih smjerova.
neverin.hr
Hladniji početak iduće godine?
Na prelasku iz stare u novu godinu, odmicanje anticiklone prema britanskom otočju omogućit će prodorima sa sjevera dolazak i do naših krajeva. U takvom bi razvoju situacije početkom 2019. godine izraženija hladna fronta uz nastanak ciklone nad morem donijela zimsku situaciju. Ansambl modela očekuje snižavanje temperature zraka ispod prosječnih vrijednosti, ali nisu svi prognostički modeli usuglašeni o tome.
Novogodišnji koncert učenika Škole za osnovno i srednje muzičko obrazovanje „Vida Matjan” biće održan u četvrtak 27. decembra u 18 sati u koncertnoj dvorani škole – crkvi Svetog Duha.
Nastupiće učenici niže i srednje škole, kamerni ansambli kao i horovi niže i srednje škole.
Prvi i jedini sportski klub u Istri koji se aktivno bavi vrlo atraktivnim i jedinstvenim ribolovnim sportom, poznatim i kao lov na veliku ribu, aktivirali su prije četiri godine u Puli Franko Čerin i skupina entuzijasta i zaljubljenika u more i ribolov, piše Novi list.
Doduše sama ideja “big gamea” uz obale Istre puno je starija, jer je klub kao sportska udruga osnovan još 2004. godine. Međutim, karte su se posložile deset godina kasnije kada su u klubu BigGame4Tuna krenuli s intenzivnijim radom i natjecanjima. Te je godine organizirano prvo pokazno klupsko natjecanje, ujedno i prvo ikad održano natjecanje u sportskom lovu na tunu u Istri.
Vjetar u leđa
– Radi se o izuzetno atraktivnom i popularnom sportu u svijetu kojeg sa sve većim zanimanjem prate i mediji, pa su tako danas i televizijski programi i internet puni emisija i reportaža koji su doprinijeli popularizaciji lova na veliku ribu.
To je bio naravno povoljan vjetar u leđa i nama koji smo u Puli i Istri krenuli u tu priču svjesni da smo samo počeli raspirivati žar iz kojeg vjerujemo da može planuti velika vatra.
Stvorila se neophodna kritična masa i klub je te 2014. godine počeo živjeti kroz natjecanja u kojima su sudjelovali oni slični meni kojima taj lov na najveću ribu donosi i najveće zadovoljstvo.
Teško je to opisati riječima, ali izniman je doživljaj na jednoj tako tankoj najlonskoj uzici i štapu držati ribu težu od sto kilograma kojoj je cijelo tijelo osim glave zapravo veliki radni mišić, govoreći o rađanju ideje i samoga kluba, ali i strasti prema ovoj vrsti ribolova, kazao nam je predsjednik i najveći promotor ŠRK-a BigGame4Tuna Franko Čerin.
Adrenalin i strast
Upravo ta borba čovjeka i velike, snažne ribe na otvorenom moru mamac je koji pumpa adrenalin i budi strast kod svih zaljubljenika u ovaj sport. Uz opremu, kaže Čerin, značajnu ulogu igra osoban doprinos i vještina ribolovca, jer riba se ne predaje tako lako i nadmudrivanje s njom često traje satima.
– Prije nekoliko godina ulovio sam tunu koja je težila čak 154 kile, a ona je u jednom trenutku vukla moj brod težine deset tona s petoricom ljudi na njemu, i to brzinom od skoro jednog čvora. Naravno da na tu silu treba znati adekvatno odgovoriti, i tu se razvija atraktivnost i privlačnost tog sporta, kazao nam je Čerin.
Strast je s vremenom prerasla u plan, a onda su počele organizacije natjecanja, kako niza manjih, tako i velikih i atraktivnih, kao što je Offshore World Challenge, kvalifikacijsko natjecanje za najveću svjetsku godišnju smotru lovaca na veliku ribu, koje se od 2015. godine neprekidno održava u porečkom akvatoriju.
Jedna od najvećih
U protekle četiri godine ta je sportska manifestacija postala jedna od najvećih u ovakvom tipu lova, i to ne samo u Jadranu, već na cijelom Mediteranu. I to kako po broju natjecatelja, tako i po količini i veličini ulova ribe.
– Raduje nas i ogroman odaziv i gostiju Poreča, i domaće publike, a za mnoge od njih vrlo je neobično i atraktivno vidjeti izbliza nešto što su do tad imali prilike vidjeti samo na svojim malim ekranima. Ja sam prvu tunu u životu vidio prije puno godina kao mladi ronilac, kada je negdje nasred Kvarnera ta beštija iskočila ispred mene loveći neke srdele ili ciple.
Tako se i puno naših ribara srelo s tunom, no činjenica je da nikad nije bilo te ribe u ovoj količini i ovom broju u kojem je ima danas. Sve to možemo zahvaliti velikoj međunarodnoj akciji koja je imala za cilj zaštitu plavoperajne atlanske tune i koju su prihvatile sve zemlje mediteranskog bazena.
Akcija traje petnaestak godina i njoj možemo zahvaliti da je populacija te najplemenitije vrste tune obnovljena i da je ona vraćena na one razine koje su bile prije prelova, a računa se da je to oko 90-tak tisuća tona biomase te ribe koja pliva i živi u Mediteranu, naglašava Čerin.
Ministar saobraćaja i pomorstva Osman Nurković saopštio je danas da se dvadesetak kompanija ozbiljno interesuje za koncesiju nad Aerodromima Crne Gore.
“Dvadesetak renomiranih kompanija sa svih strana svijeta interesuje se ozbiljno za koncesiju nad Aerodromima Crne Gore. Gledećemo da Vlada odmah iza Nove godine donese odgovarajuće odluke”, rekao ministar saobraćaja i pomorstva Osman Nurković na sastanku sa privrednicima u Privrednoj komori.
Kako je ranije saopšteno iz Ministarstva saobraćaja, interesovanje za koncesioni zakup aerodroma u Crnoj Gori izrazile su, pored ostalih, Pariski aerodromi (ADP), vodeći turski operator aerodroma TAV, francuski Egis, Dablinska aerodromska uprava (DAA), indijski GMR, Marseljski aerodromi i Milanski aerodromi (SEA).
Vazduhoplovni ekspert iz Hrvatske Alen Šćuric kazao je da crnogorska vlada ne treba da razmišlja o davanju aerodroma u Podgorici i Tivtu pod koncesiju. Šćuric je istakao da država u narednih 30 godina može da zaradi tri puta više od prometa na aerodromima, nego od koncesije koju priprema.
“Zašto davati kompaniju koja je uspješna? Aerodromi Crne Gore (ACG) su ekstremno uspješni i imaju budućnost. Promet Aerodroma Crne Gore je 34 miliona eura godišnje, što je 70 odsto više naspram 2012. godine. U posljednjih 15 godina državi je uplaćeno 61,9 miliona eura. Kad bi promet iznosio toliko, u narednih 30 godina bi donijeli Crnoj Gori tri puta više nego koncesija”, objasnio je Šćuric na panelu “Uticaj korupcije na ekonomski razvoj”.
Koncesionar je, kako je istakao, ogromna opasnost za Crnu Goru i koncesionara nije briga za vazduhoplovni razvoj države.
“On se neće interesovati za Montenegroerlajnz, kojeg će odvesti u bankrot. Ako Vlada mora ići u koncesiju, onda barem mora angažovati stručnjake koji će joj pomoći da što više izvuče ili da se zaštiti od negativnih efekta koncesije“, rekao je Šćuric.
Zapitao se zašto to ne rade zapadne zemlje, već isključivo istočne.
“Da li želimo da strateški važan segment damo nekome, ako imamo primjere 99 odsto loših koncesija u Evropi. Aerodromi Crne Gore su glavni motor razvoja. Mogu se sami razvijati i ima dovoljno novca za gradnju i razvoj terminala”, zaključio je Šćuric.
Lokalna uprava će preko Sekretarijata za kulturu i obrazovanje pružiti punu podršku organizaciji audicija, proba, nastupa i svih drugih aktivnosti u okviru ovog projekta namijenjenog mladima
Djeca iz Herceg Novog učestvovaće u projektu „Crna Gora u ritmu Evrope“, ozvaničeno je ugovorom Opštine Herceg Novi i organizatora ove manifestacije.
Lokalna uprava će preko Sekretarijata za kulturu i obrazovanje pružiti punu podršku organizaciji audicija, proba, nastupa i svih drugih aktivnosti u okviru ovog projekta namijenjenog mladima.
“Djeca iz Herceg Novog će na audicijama pokazati svoje muzičke i plesne talente. Za oko dvadeset onih koje žiri manifestacije ‘Crna Gora u ritmu Evrope’ ocijeni kao najspremnije biće organizovane probe od februara do aprila, nakon čega će nastupiti na centralnom takmičenju u Tivtu. Tim našeg grada će svojim nastupom predstavljati jednu od država koje imaju ambasadu u Crnoj Gori i, naravno, svoj grad”, objašnjava sekretarka za kulturu i obrazovanje Ana Zambelić Pištalo.
Kako dodaje, učešće u ovom kreativnom projektu još je jedan vid podrške Opštine Herceg Novi djeci i mladima, razvoju njihove kreativnosti i otvorenosti, stvaranju novih prijateljstava i sticanju znanja. Sekretarijat će koordinisati ovim projektom u Herceg Novom, u saradnji sa svim školama i stručnim timom organizacije.
“Crna Gora u ritmu Evrope” je naveća akcija diplomata Evropske unije u Crnoj Gori.
Muzičko-scenski događaj podržavaju ambasadori evropskih zemalja, a osmišljen je u skladu sa Evropskom poveljom o učešću mladih u životu na opštinskom i regionalnom nivou i drugim evropskim dokumentima koji tretiraju problematiku mladih.
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović kazao je da je vrijeme pokazalo da žrtva crnogorskih komita nije bila uzaludna, te da im otkrivanjem spomenika u Nikšiću danas odajemo priznanje za njihovo antičko junaštvo.
Đukanović je na svečanosti u Nikšiću kazao je da “danas otkrivamo spomenik komitama – borcima za slobodu Crne Gore u vrijeme austrougarske okupacije u Velikom ratu, i borcima za odbranu njenog državnog dostojanstva nakon nasilnog pripajanja Srbiji 1918”.
“Ljudima koji nijesu pristajali ni na tuđinsko, ni na savezničko ropstvo i poniženje. Koji nijesu pristali da Crne Gore više ne bude, da se poništi njena velika istorija. Danas im država Crna Gora sa osjećanjem duboke zahvalnosti odaje priznanje za njihovo antičko junaštvo. Slobodna, nezavisna, prosperitetna i uvažena Crna Gora, za kakvu su se borili i koju su sanjali”, rekao je Đukanović.
“Ideal ujedinjenja južnoslovenskih naroda pretvorio se u njen najveći nacionalni raskol”
Đukanović je istakao da se u vrijeme Komitskog pokreta nije moglo ni slutiti “da će ona kroz koju deceniju postati ravnopravna članica jugoslovenske socijalističke zajednice”.
“Posebno, da će 88 godina nakon nestanka biti obnovljena kao nezavisna, međunarodno priznata država, i ubrzo zauzeti dostojanstveno mjesto u prestižnoj zajednici evropskih i evroatlantskih država i naroda. Vrijeme je pokazalo da njihova žrtva nije bila uzaludna”, poručio je predsjednik.
U posljednjim danima rata i okupacije, kako je rekao, komitski odredi su, uz pomoć organizovanog naroda u oktobru 1918. “samostalno oslobodili gotovo cijelu Crnu Goru”.
“Ubrzo nakon toga su raspušteni. Upravo tada oslobođena Crna Gora biva unižena od Srbije i izigrana od saveznika. Ideal ujedinjenja južnoslovenskih naroda pretvorio se u njen najveći nacionalni raskol. Dok su jedni bili za bezuslovno prisajedinjenje Srbiji, drugi su bili za jugoslovensku zajednicu koja bi sačuvala čast i ime crnogorsko. Uspostavljen je režim pod bajonetima srpskih trupa i bjelaških snaga. Crna Gora je surovo kažnjena i načinom ujedinjenja i ponižavajućom pozicijom u novoj državi”, kazao je Đukanović.
Podsjetio je Đukanović da je akcijom srpske vlade, koju su sprovodili njeni crnogorski povjerenici, rađeno sve da Crna Gora nestane kao država.
“I da se detronizuje njena dinastija Petrović Njegoš. Da ne preživi oslobođenje, ako je već preživjela okupaciju. To je formalizovano organizovanim prevratom, koji je sproveden nakon krivotvorenih izbora, odlukom grupe građana koja se okupila u Podgorici i sebe proglasila Velikom narodnom skupštinom”, kazao je Đukanović.
Istakao je da okolnosti koje su nastupile poslije 1920. godine nijesu pogodovale Komitskom pokretu.
“Kralj Nikola umire, crnogorska vojska i vlada u emigraciji prestaju da postoje, a konsolidacijom međunarodnih prilika, ideja obnove crnogorske države ostaje bez spoljnopolitičke podrške. Nijesu pomogle ni rasprave u britanskom parlamentu tokom 1920. godine o stanju u Crnoj Gori”, kazao je Đukanović.
Komitski pokret, kako je rekao, dobio je svoje sljedbenike u političkim i intelektualnim grupacijama, koje su djelovale u Crnoj Gori između dva svjetska rata.
Spomenik Komitima
Antifašizam najvrednija moralna vertikala
Obnovu državne nezavisnosti, ravnopravnost u jugoslovenskoj državi, kao i odbranu crnogorskog identiteta, tada su, kako je rekao Đukanović, “najupornije zastupali crnogorski federalisti i pripadnici KPJ”.
“Kasnije, u vrijeme Drugog svjetskog rata, crnogorska ideja dobila je svoje mjesto jedino u okviru antifašističkog i oslobodilačkog pokreta, na čijem su čelu bili komunisti. Nažalost, neki sljedbenici te ideje iz vremena Komitskog pokreta, ali i kasnije, završili su tokom Drugog svjetskog rata kao saradnici okupatora. Bez obzira na motive i namjere koje su ih odvele na tu stranu, njihovu kolaboraciju nemoguće je opravdati. Kao što zbog toga ne treba zaboraviti i poništiti njihove zasluge iz ranijeg vremena. Bez kompleksa i bez straha od mogućih prigovora da će i Crna Gora poput mnogih krenuti putem prevrednovanja istorije. Ne. Crna Gora i danas kao i uvijek, vjerujem i zauvijek, dobro zna da je beskompromisni antifašizam najvrednija moralna vertikala njene hiljadugodišnje istorije i najčvršće uporište njene neprolaznosti”, rekao je Đukanović.
Crnogorski komiti su svojom borbom, ciljevima i idejama, smatra Đukanović, bili preteča pokreta za obnovu nezavisne Crne Gore 2006.
“Mi smo privilegovana generacija koja je završila tu istorijsku misiju. Obnovljena na nasljeđu Komitskog pokreta, današnja Crna Gora želi njegovom afirmacijom da ukaže na kojim temeljima počiva, i koje vrijednosti baštini. Bez toga Crna Gora ne bi bila autentična, niti bi crnogorski trajala. Nikada više ne smijemo dopustiti da to naše dragocjeno nasljeđe bude rastakano i negirano kao ideološko oruđe bilo čije politike. Zato je naša dužnost da i sadašnjoj i budućoj Crnoj Gori ukažemo da će je nasljeđe Komitskog pokreta uvijek činiti dostojnom njene slavne tradicije i njene dostojanstvene budućnosti. Neka tome od danas svjedoči i ovaj spomenik”, kazao je Đukanović.
Predsjednik Organizacionog odbora Slobodan Bato Mirjačić kazao je da je danas konačno realizovana ideja stara nekoliko decenija.
“Crna Gora je ušla i krvarila u Prvi svjetski rat da bi popmogla Srbiji, ali istorijska nepravda koja je napravljena po završetku Prvog svjetskog rata prema Crnoj Gori, komiti nijesu priznali”, rekao je Mirjačić.
Inače, spomenik se nalazi na Trgu Save Kovačevića, a njegovo podizanje inicirao je nikšićki UBNOR.
Idejno rješenje djelo je akademskog vajara Sretena Milatovića. Čine ga dvije vertikalne kamene grede koje simbolizuju dva komitska pokreta i jedna staklena u sredini kao simbol prosperitetne i evropske Crne Gore, dok se na vrhu nalazi kamena greda sa komitskim grbom borca za slobodu.
