Specijalna bolnica „Vaso Ćuković” Risan dobila je od danske humanitarne organizacije „Danish Christian Medical Association“ medicinsku opremu u vrijednosti od šezdesetjednu hiljadu eura.
Donirano je 2 EKG aparata, operacioni sto, 25 invalidskih kolica, 20 hodalica sa točkovima, 30 štaka, 10 aparata za mjerenje pritiska, 14 mašina za vježbanje za fizikalnu rehabilitaciju, 7 mašina za elektrohirurgiju, 12 stolica za toalet i razna medicinska sredstva i oprema.
Direktor bolnice dr Vlado Popović je ukazao na izuzetno veliki značaj ovakvog vida pomoći ustanovi koja u određenim segmentima funkcioniše sa veoma starom medicinskom opremom, koja dugi niz godina nije obnavljana.
On se zahvalio Danskoj humanitarnoj organizaciji i naglasio da se kroz ovakve vidove donacija modernizuje i osavremenjava zdravstveni sistem i podiže i unaprjeđuje zdravstvena zaštita građana šireg regiona Crne Gore.
Istakao je da je, s obzirom na lokaciju ustanove i značajnog broja stanovništva pograničnog dijela susjednih država i veoma velikog broja turista koji gravitiraju ka ovoj ustanovi, pomenuta donacija posebno značajna.
“Kao ustanova sa dugogodišnjom uspješnom tradicijom prepoznata je i priznata kao vodeća ustanova u regionu za djelatnost kojom se bavi ( ortopedija, neurohirurgija, neurologija) što, takođe, daje dodatni značaj donaciji koju smo primili” – saopšteno je iz ove ustanove..
“S obzirom na tešku situaciju u zdravstvu i nemogućnost da samostalno finansiramo nabavku neophodnih sredstava, jedno od rješenja vidimo kroz ovakve i slične postupke humanih ljudi i organizacija, a sve u cilju očuvanja zdravlja cjelokupne populacije” – kazao je dr Popović..
Direktor se posebno zahvalio predstavnicama Danske humanitarne organizacije „Danish Christian Medical Association“ – gospođama Rasmunsen i Bodilsen, koordinatorkama ove humanitarne akcije iz Crne Gore Radi Đurković i Vesni Baošić koje su inicirale donaciju kao i prethodnom direktoru ove bolnice dr Miliću Jaukoviću koji je pokrenuo pomenutu saradnju.
Crna Gora ima veliki potencijal za razvoj seoskog turizma i već je razvila jezgro ponude sa brojnim primjerima u praksi- ocijenio je dr Ilija Moric sa Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru.
Moricovo istraživanje „Ruralni turizam u Crnoj Gori: Marketing aspekt razvoja“ promovisano je tokom vikenda hotelu Čedi u turističkom naselju Luštica Bay kod Tivta, u prisustvu brojnih posjetilaca, predstavnika etno i seoskih domaćinstava, stručnjaka za turističku djelatnost, mještana luštičkih zaselaka i naselja Radovići, studenata i Moricovih kolega, te predstavnika kompanije Luštica Development.
Ističući da je u istraživanju identifikovao više od 140 domaćinstava u zaleđu bokokotorskog zaliva u kojima se razvija neki vid seoskog turizma, on je ukazao na važnost očuvanja sela u svrhu daljeg razvoja visoko-kvalitetnog turizma.
“Potrebno je izbjeći pretvaranje sela u predgrađa. Neophodno je očuvati jedinstveni identitet sela u Crnoj Gori. Da bi selo imalo turističku vrijednost u njemu mora postojati neki oblik poljoprivrede”- rekao je autor. Moric, inače Luštičanin, istakao je važnost održivog i umjerenog razvoja kroz projekte poput Luštica Bay, čijim se daljiim racionalnim napretkom stvara okvir za plasiranje proizvoda i iskustava nastalih u domenu sfere ruralnog turizma.
“Osnovni doprinos istraživanja u monografiji se ogleda u cjelovitom teorijskom i praktičnom objedinjavanju marketing aspekta razvoja ruralnog turizma kao kompleksne, održive i višefunkcionalne aktivnosti. Posredno je povezana i problematika ruralnog razvoja sa ekonomskim razvojem Crne Gore i održivim razvojem turizma kroz implementaciju postulate marketing koncepta”- kazao je prof. dr Rade Ratković, recezent i profesor na Fakultetu za biznis i turizam u Budvi.
Uvodničar, nekadašnji student Fakulteta za turizam u Kotoru, Slavica Milić, izvršna marketing menadžerka Luštica Development navela je da se Luštica Bay kao novi grad na tivatskom dijelu poluostrva Luštica razvija okružen porodičnim imanjima sa tradicijom u oblasti maslinarstva.
Sa promocije
“Za nas je jako interesantno da pratimo ali i osnažimo razvoj našeg okruženja. Takav koncept smo već i primijenili u maloprodajnom sektoru u Marina naselju, gdje su prodajna mjesta, a time i direktan kontakt sa inostranom klijentelom, dobili i neki od uglednih proizvođača sa područja Boke kotorske”- rekla je Milić.
Promocija Moricove knjige u Luštici Bay je održana nakon uvodnog prestavljanja monografije, krajem septembra, u prostorijama Tehnopolisa u Nikšiću, koji je ujedno i izdavač.
Sekretarijat za turizam, ekonomski razvoj i preduzetništvo Opštine Herceg Novi podržaće razvoj biznis ideja četiri preduzetnice sa teritorije grada. Uvođenjem ovog, novog modela podrške, lokalna uprava podstiče razvoj ženskog preduzetništva i otvaranje novih radnih mjesta.
Opština će kroz subvencije podržati Anu Biberčić u otvaranju računovodstvenog biroa (2000,00 eura), Snežanu Krivokapić koja će se baviti uslugama dubinskog pranja (3000,00 eura), Mirelu Perušković radi otvaranja vešeraja (3 500,00 eura) i Željku Nešić za unapređenje zanatskih usluga (980,00 eura).
One su se prijavile na konkurs Sekretarijata i predočile svoje poslovne ideje za vođenje sopstvene privredne dijelatnosti ili privrednog društva, te tako ostvarile pravo na podršku. Budžetom Opštine za 2018. godinu, po prvi put je planirana linija za podsticaj ženskog preduzetništva.
Sekretarijat je u proteklom periodu održao i seriju konsultacija za sve zainteresovane preduzetnice, u saradnji sa konsultantima Kancelarije ujedinjenih nacija za razvoj.
Žiri velikog regionalnog pjesničkog konkursa „Tivat 2018 – Napiši jednu ljubavnu“ u organizaciji NVO „Bokeški Forum“ donio je konačnu odluku i proglasio najbolje. Katica Čavor, Ivana Kružić, Mašo Čekić i Nikola Marković odlučili su da je najljepša pjesma ona koju je napisala Aleksandra Matić iz Srebrenice.
Drugo mjesto osvojila je Vesna Pešić iz Niša, a treće Sonja Milatović iz Nikšića. Za tri najbolje pjesme obezbjeđene su novčane nagrade. Prvo mjesto 200 eura, drugo 150, i treće 100 eura. Pobjednici konkursa su, kako je pravilima propisano, u obavezi da prisustvuju promociji zbirke pjesama u Tivtu. U slučaju da ne prisustvuju novčana nagrada će biti usmjerena u humanitarni fond.
Pored ovoga, žiri je odredio ukupno 30 od 178 pristiglih pjesama koje će se naći u zbirci čija se promocija očekuje početkom decembra. U zbirci, od čije prodaje će kompletan prihod biti namijenjen liječenju našeg sugrađanina Sava Rilija, našli su se, pored pobjednika i:
– Isidora Vuković (Beograd)
– Dobroslav Petričević (Brod)
– Vanja Škrobica (Split)
– Milorad Bibin (Zrenjanin)
– Simonida Banjeglav (Beograd)
– Danijela Nela Jovanović (Podgorica)
– Sanja Veličković (Podgorica)
– Nebojša Stanojković (Vranje)
– Minja Pejanović (Mostar)
– Anđela Micić (Ulcinj)
– Nerandža Kostić (Donji Milanovac)
– Nikola Rausavljević (Мајur)
– Amina Hrnčić (Sarajevo)
– Ana Plavšić (Beograd)
– Vojislav Karadžić (Nikšić)
– Avram Simić (Kruševac)
– Gorica Samardžić (Tivat )
– Vladimir Đorđević (Kragujevac)
– Aleksandra Ljubisavljević (Smederevo)
– Tomislav Pupić (Mostar)
– Milenko Sikanović (Ruma)
– Milena Šućur (Nikšić)
– Nevena Milosavljević (Кosovska Mitrovica)
– Vladana Perlić (Banja Luka)
– Rada Janjušić (Doboj)
– Jelena Stanković (Novi Sad)
– Marijana Mišić Škanata (Tivat )
Evo i najljepše pjesme prema mišljenju žirija:
Napiši Jednu Ljubavnu
Čime da napišem ljubavnu…
Perom iz krila galeba koji je davno preletio borove Perasta
Episkopija Kotorsko-primorska vas poziva na svetu lučindansku liturđiju u crkvi Svetog Petra Cetinjskog Čudotvorca u Starom gradu Kotoru, 31. (18.) X. 2018. sa početkom u 9:45 ura
Sa radošću najavljujemo praznik Lučindan, kada pored Svetog apostola Luke, slavimo i Svetog Petra Cetinjskog, našeg duhovnog pastira, pomiritelja, narodnog ujedinitelja i oslobodioca Boke Kotorske.
Zbog značaja koji ima naš Sveti Čudotvorac za Crnu Goru u cjelini, dužni smo ukazati i na neke negativne odlike duha vremena u kojem živimo i pozvati vjerni narod da ostane privržen pravim vrijednostima Crkve Hristove.
Iz anglosaksonske kulture je kod nas uvezena takozvana “Noć vještica”, koja se obilježava 31. X., svake godine, kada mi proslavljamo Svetog Petra Cetinjskog Čudotvorca i Svetog apostola i jevanđelistu Luku. Širom Crne Gore se zadnjih godina organizuju razni događaji posvećeni vješticama, vampirima i raznim zlim demonima u koje se sve više uključuju i crnogorska đeca, pod izgovorom da su upitanju zabavni sadržaji, razni maskembali i slično.
Kao crkva, čiji je poglavar bio Sveti Petar Cetinjski, u državi za koju se borio i kojom je vladao, imamo dužnost da upozorimo vjerni narod na štetnost takvih uvezenih praznika, koji su u suprotnosti, kako sa hrišćanskom vjerom, kojoj pripada većina naših građana, tako i sa ukupnom narodnom i državnom tradicijom Crne Gore.
Apelujemo na roditelje da razmisle đe šalju svoju đecu. Izdubljena bundeva koja je simbol “Noći vještica” označava dušu koja je izgubljena i koja luta između svijetova. Crnogorcima ne priliči lutanje. Na to nas opominje naš vladika Sveti Petar Cetinjski svojim životom među našim precima i svojim čudotvornim moštima među nama danas.
Opominje nas i Sveti apostol Pavle, koji u svojoj prvoj poslanici Korinćanima, kaže: “Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu demonsku; ne možete učestvovati u trpezi Gospodnjoj i u trpezi demonskoj.” (1 Kor. 10, 21)
Proslavljajmo, dakle, naše svetitelje i Hrista Spasitelja kroz koga je naše spasenje, a ne prazne i mračne praznike, koji našu omladinu vode pogrešnim putem. Dovedite vašu đecu u crkvu, na svetu lučindansku liturđiju u crkvi Svetog Petra Cetinjskog Čudotvorca u Starom gradu Kotoru, 31. (18.) X. 2018. sa početkom u 9:45 ura.
„O miševima i ljudima“, naziv je predstave, koju je po noveli Džona Stajnbeka režirao jedan od vodećih reditelja u regionu Dino Mustafić, koja će biti odigrana u srijedu, 31. oktobra u 20 časova u Dvorani Park
Predstava koja je rađena u koprodukciji Gradskog pozorišta Podgorica i Barskog ljetopisa, vanvremensko je djelo koje u osnovi govori o posljedicama ekonomske krize u Americi tridesetih godina prošlog vijeka i u tom smislu odlično korespondira i sa savremenom epohom. Osim teme socijalne pravde, ovo je i jedinstvena priča o prijateljstvu, snovima, iluzijama kao neophodnosti opstanka u surovom okruženju koje marginalizuje drukčije, stare, bolesne i osobe sa smetnjama u razvoju; o bijegu u utopiju kao jedinom mjestu na kojem možemo biti srećni.
U predstavi igraju:Mišo Obradović, Miloš Pejović, Branko Ilić, Pavle Ilić, Vule Marković, Marija Đurić, Dejan Đonović i Božidar Zuber.
Dramatizaciju i dramaturgiju potpisuje Stela Mišković, scenografiju je uradila Smiljka Šeparović-Radonjić, kostime Lina Leković, dok je autorka muzike Tamara Obrovac.
Prodaja ulaznica po cijeni od 5 € počinje 29. oktobra na blagajni Dvorane Park, u terminima od 9 do 12 i od 18 do 20 sati.
Premda stručnjaci tvrde kako hrvatska strana Jadrana ima odlične predispozicije za kavezni uzgoj ribe i školjkarstvo, a resursi su minimalno iskorišteni, nedavni sukob norveških investitora koji kod Sućurja na Hvaru žele graditi eksluzivni turistički smještaj s općinskim i županijskim vlastima koje su u istoj uvali, Rasovatici, “ucrtali” ribogojilište, ukazao je na nespojivost marikulturne djelatnosti u blizini turističkih zona, a najvažniji je razlog onečišćenje mora i morskog dna, te neugodni mirisi i bučni transport.
Jedan od najuglednijih hrvatskih stručnjaka za marikulturu, prof. dr. Ivan Katavić s Instituta za jadranske kulture u Splitu, ističe kako se kavezni uzgoj ribe nikada ne planira u obalnim prostorima koji su izrazito turistički atraktivni, bilo da su korišteni ili planirani. Također bi trebalo izbjegavati dijelove obale sa sadržajima od povijesnog, tradicijskog, graditeljskog i kulturološkog naslijeđa, područja izrazito vrijedne bioraznolikosti, te zona u kojima bi se ugrozila sigurna plovidba.
– Planiranje dijelova pomorskog dobra za marikulturu u startu nailazi na sukob postojećih i potecijalnih korisnika obalnog pojasa, te objekte marikulture valja smještati na lokacijama gdje druge djelatnosti ne mogu ostvariti svoje interese. Problemi nastaju zbog nedorečenih, konfuznih i polovičnih planskih rješenja koja određuju područja za uzgoj duž istočne obale Jadrana pa dolazi do nepremostivih smetnji drugim investitorima i razvojnim planovima – ističe prof. dr. Katavić, navodeći kako se planiraju velika uzgajališta ribe, poput Gradaca u Splitsko-dalmatinskoj županiji (12 tisuća tona školjkaša i 4800 tona bijele ribe!), a zanemaruju se realne potrebe za infrastrukturnim i logističkim sadržajima na kopnu.
Zadarski primjer
Dr. Katavić smatra kako je u slučaju Sućurja, kao i u sličnom planiranju, potrebno prvenstveno modelirati izmjenu vodene mase i dovesti u odnos s drugim relevantnim biološkim, ekološkim i socio-ekonomskim parametrima, uvažiti opterećenje i fizičke granice daljnje ekspanzije, definirati nosivi kapacitet akvatorija u kojemu je marikultura samo jedan od korisnika i to na način da ova djelatnost ne umanjuje potencijale turizma i drugih aktivnosti.
– Temeljno je da prostorni planovi ne smiju biti prepreka gospodarskom razvoju jednog sektora umanjujući potencijale drugog, no, nažalost, u slučaju planiranja na našoj strani Jadrana županije još nemaju ujednačene standarde. Dosad je najbolji primjer planiranja područja za uzgoj na moru pokazala Zadarska županija, pripremivši svu potrebnu dokumentaciju vezanu za propise o zaštiti okoliša i prirode, te lokacijske dozvole, čime je značajno pojednostavljen administrativni postupak. Pozitivan primjer daje i Šibensko-kninska županija, također pojednostavivši postupak ishođenja koncesija. Dobro rade i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji kad je riječ o Malostonskom zaljevu i Malom moru. A recentni iskorak načinila je i Primorska-goranska županija u kojoj je primijenjen novi pristup utvrđivanja prostornih potencijala za marikulturu, te je izazvala ogromno zanimanje znanstvene i stručne javnosti na međunarodnoj znanstvenoj smotri. Hoću reći da je to moguće ostvariti i u Splitsko-dalmatinskoj županiji – pojašnjava Katavić, s kojim smo rezgovarali i o štetnom utjecaju ribogojilišta na podmorje i obalni pojas.
Pozitivna sinergija
– Ako se izuzmu rijetki incidenti, poput širenja masnog sloja neugodnog mirisa, prigovori se dominantno odnose na vizualni utjecaj, a znatno manje na kakvoću mora, budući da je uglavnom riječ o farmama manjih kapaciteta s manje od stotinu tona godišnje proizvodnje. Utjecaj na okoliš moguće je svesti na najmanju mjeru ako je izbor zona za uzgoj temeljen na adekvatnim kriterijima i metodologiji, uz zootehniku i zoohigijenu. Ne treba zanemariti ni pozitivnu sinergiju marikulture i turizma, kao dopuna sadržaja poput izletišta, gastroponude, fotosafarija, pustolovnog turizma – plivanja s tunama – otvara se i tržiste na kojemu i mala marikultura može tražiti šansu – ističe prof. dr. Ivan Katavić, dodajući kako se lokalno stanovništvo teško privikava na izmijenjenu sliku morskog krajobraza i obalnih struktura koje prate ove zahvate:
– Loše pozicionirana i upravljana uzgajališta mogu proizvoditi plutajući otpad i nepoželjne mirise, pa je kaveze neophodno smještati na “dovoljnoj” udaljenosti od naselja, turističkih objekata, pomorskih putova i ribarskih “pošta”. Udaljenost će se odrediti poznavanjem smjerova i intenziteta dominantnih vjetrova, smjera i brzine morskih struja… Ipak, može se voditi računa i o socio-ekonomskom značenju za lokalnu zajednicu, jedno dobro organizirano uzgajalište kapaciteta od tisuću tona bijele ribe može zaposliti i pedesetak djelatnika, što je važno u zadržavanju mladih obitelji na otocima – zaključuje dr. Katavić.
Planirano 20 uzgajališta
Marikultura u RH uključuje uzgoj bijele ribe, plave ribe (tuna) i školjkaša, a u Splitsko-dalmatinskoj županiji planirano je 17 uzgajališta bijele ribe i tri plave u polikulturi sa školjkašima. Trenutačno je u funkciji jedno uzgajališta s proizvodnjom 500-600 tona godišnje, te šest malih obiteljskih farmi s proizvodnjom ispod 100 tona, dok je školjkarstvo zanamareno zbog nelogične odredbe.
BROJKE
(u Republici Hrvatskoj) 150 uzgajivača:
4 uzgajivača tune (14 lokacija) 30 bijele ribe (55 lokacija)
116 školjkaša (260 lokacija)
Sve je još u pripremi
Iz Splitsko-dalmatinske županije odgovor na upit o situaciji u Sućurju poslao nam je Stipe Čogelja, pročelnik Upravnog odjela za pomorstvo i turizam:
– Predmet je trenutačno u fazi inicijative, odnosno prikuplja se pripremna dokumentacija kako bi se uopće razmatralo pokretanje postupka i ispunili svi propisani uvjeti iz županijskog pravilnika. Čeka se pravomoćna lokacijska dozvola, što znači da su trebale biti prikupljene sve stručne podloge i suglasnosti svih javnopravnih tijela (jedinica lokalne samouprave, zaštita okoliša, kapetanija…). Ribogojilišta i uzgajališta uvrštena su u Županijski prostorni plan na temelju studije koju su radili stručnjaci – naveo je Čogelja.
Ekspresno brz povratak otpisanog predloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji za Maticu Boke predstavlja završni čin napora Vlade da protivustavnim zakonskim rješenjima „strateškim investitorima“ otvori put za konačni nasrtaj na privatnu imovinu građana -saopštila je danas Matica Boke.
Zakon predlažu poslanici DPS Predrag Sekulić, Marta Šćepanović, Željko Aprcović, Nikola Rakočević i Jovanka Laličić, a podržala ga je i Vlada. Pored ostaloga, zakon daje Vladi široke mogućnosti da nešto proglasi javnim interesom kako bi nekom oduzela imovinu, skraćuju se rokovi za postupak eksproprijacije, vlasnik imovine moći će da se žali na visinu naknade za oduzetu imovinu, ali to ne odlaže postupak eksproprijacije, a taj za koga se oduzima zemljišta moći će čak da uđe u posjed te imovine i prije pravosnažanosti rješenja o eksproprijaciji. Protiv toga se prije tri godine izjasnili ombudsman i Evropska komisija, kao i NVO sektor u Crnoj Gori, te najveći dio opozicionih stranaka.
„Javnost podsjećamo da je ovaj zakonski predlog prije tri godine podijelio sudbinu srodnih kontroverznih zakona, kada je nakon javnih tribina i amandmana Matice Boke i primorskih NVO, kao i opozicionih poslanika povučen iz skupštinske procedure. Očigledno je da su donošenjem katastrofalnog Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata u krnjem parlamentu Crne Gore širom otvorena vrata za ovakva i slična zakonska i podzakonska rješenja. Manipulativan odnos prema definisanju „javnog interesa“ po mjeri investitora, formiranje Vladine „prijeke“ komisije koja treba da odredi iznos „pravične“ naknade građanima po hitnom postupku i iznad svega uvrštavanje u dnevni red Skupštine bez javne rasprave, dovoljno govore o čemu se radi.”- saopštila je juče Matica Boke.
Ta NVO ukazuje na činjenicu dap o predlogu poslanika DPS, nije predviđeno da nepokretnosti, koje je korisnik eksproprijacije izgradio na ekspropriisanom zemljištu, poslije izvjesnog perioda (30-50-99 god.) pripadnu državi Crnoj Gori.
“Ovo totalno poništava i obesmišljava institut „Javni interes“ i otvara vrata žestokoj i beskrupuloznoj korupciji, i potire javnost, opštost i neophodnost eksproprijacije. Ako se toma doda neusklađenost sa pravnim tekovinama EU, gdje stoji da ne postoji propis EU sa kojim bi se mogla izvršiti ocjena usklađenosti crnogorskog zakona, u predloženom dokumentu, uz podsjećanje da je delegacija EU i 2015. godine upozoravala na neophodnost „očuvanja ravnoteže i proporcionalnosti između državnih interesa i prava pojedinaca“, onda se naziru i posljedice ovakvoga zakonskog rješenja.”- poručuju iz Matice Boke.
Oni ističu da hrvatski Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade, kao zakon članice EU, “koji je uveliko prepisan u crnogorskom Zakonu o eksproprijaciji, ne poznaje nikakvu naknadu osim tržišne, pa su crnogorski zakonopisci mogli i tu normu da prepišu.” Ukazuju da će se preko leđa građana najviše lomiti norma novog zakona koja predviđa stupanje u posjed eksporpiisane imovine bez prethodne njene isplate i pravosnažnosti riješenja o ekspropijaciji, “a trajanje sudskih sporova vezanih za određivanje naknade može prolongirati do vječnosti.”
“Nakon donošenja famoznog Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, po Boki i Primorju za svega par mjeseci na pjeni od mora niklo je na desetine višespratnica. Ne treba imati previše mašte pa zamisliti šta i nas i zaleđe na trasi autoputa, Buljarici ili Velikoj ulcinjskoj plaži ili Valdanosu, Jazu, Luštici, očekuje kad Zakon o eksproprijaciji ukine preostale „biznis barijere“.- porulila je Matica Boke naglašavajući da je među predlagačima kontroverznog zakona dvoje poslanika DPS sa primorja – Jovanka Laličič iz Tivta i Željko Aprcović iz Kotora. Njih dvoje su pozvali da građanima objasne “lične i društvene „benefite“ protivustavnog nasrtaja na privatnu imovinu”, a poslanike u Skupštni Crne Gore da dobro razmisle “prije nego što dignu ruku za ovakav zakonski predlog koji će imati dalekosežne i teške posljedice.”
“Kako bi očuvali dosljednost u odbrani prava građana, Matica Boke će ukoliko predlog Zakona o eksproprijaciji prođe skupštinsku proceduru, reagovati žalbom kod Ustavnog suda Crne Gore.“- zaključuje se u saopštenju Matice Boke.
Nevrijeme je zahvatilo Jadran, a jako jugo koje puše i do 110 kilometara na sat te kiša stvaraju probleme – otoci su odsječeni od kopna, zatvorene su neke ceste, u prekidu su brojne trajektne, brodske i katamaranske linije.
Izdano je crveno i narančasto upozorenje, a na udaru su Istra, Kvarner, Gorski kotar i jug Hrvatske.
Sve je više izvještaja o srušenim stablima i izlijevanju mora na rive. U Dubravi kod Šibenika ni stoljetna stabla nisu imala šanse. U Dubrovniku je pak zbog najavljenog nevremena na snazi visok stupanj pripravnosti. Zbog velike količine kiše moguće su i bujične poplave. – piše HRT
Na udaru su Istra i Kvarner, Lika i Gorski kotar, ali i jug Hrvatske. Očekuju se velike količine kiše – od 50 do 150 litara po četvornom metru, i to ponajprije u Dalmaciji, unutrašnjosti Dalmacije i gorskim krajevima. Glavnina kiše očekuje se ove noći te s ponedjeljka na utorak.
Kiša i jak vjetar usporavaju promet i vozi se uz ograničenja brzine na autocesti A1 Zagreb-Split-Ploče na cijeloj dionici između tunela Mala Kapela i naplate Karamatići. Zbog jakog vjetra uz ograničenje brzine vozi se i na autocesti A10 na dionici od Čarapina do čvora Ploče.
U prekidu su pojedine trajektne, brodske i katamaranske linije.
Dan kada je flota predata novoj državi - foto S.L i privatna arhiva
1 od 19
Zarobljeni austrougarski brodovi pod nadzorom saveznika u Tivtu 1919
Spomenik u Tivtu danas
Americki ratni brod USS LEONIDAS
Austrougarske torpiljarke u Boki
Austrougarski brodovi u luci Arsebala pred kraj rata
Bojni brod WIEN i podmornica U14 u Boki
Detalj iz Arsenala Tivat pre kraj rata
Bojni brod WIEN u Boki
Unterseeboot bei Zelinka mit Kommandanten Falkenhausen
Spomenik u Tivtu danas
Iz austrijske vojnopomorske baze
Kaiser Franz Joseph I
Kontraadmiral Artur Katineli
Plan luke Boka 31.oct 1918
Punjenje 15 cm L 50 K 10 Skoda
Punjenje 150 mm topa
Spomenik predaji flote 30-tih godina proslog vijeka
Strazarski brod KRONPRINZ ERZHERZOG RUDOLF u Boki
Zaplijenjeni austrougarski brodovi u Arsenalu Tivat 1919
Neposredno uz jugozapadni obod nekadašnje Tennisplatz-a, a sada otvorenog košarkaškog terena u velikom Gradskom parku Tivta nalazi se jedan devastiran spomenik. Simbolika onoga što predstavlja taj par metara visoki kameni stub na postamentu do kojeg se dolazi kamenim stepenicama što se uzdižu iz donjeg dijela parka, danas je nepoznata većini Tivćana. Na njemu nema nikakvog teksta, ali postoji isklesan datum događaja u čiju je slavu ovaj spomenik svojevremeno podignut – 31.oktobar 1918, dan kada je zvanično kompletna flota Carske i Kraljevske ratne mornarice Austro-Ugarske (K.u.K. Kriegsmarine), predata Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba sa sjedištem u Zagrebu – najvšem političkom predstavništvu jugoslovenskih naroda u Habsburškoj monarhiji.
Oktobra 1918. Prvi svjetski rat je bio završnoj fazi. Austro-Ugarska je bila pred porazom a ta velika višenacionalna država što je obuhvatala veći dio centralne i istočne Evrope, prosto se raspadala na nove države. Tako je u Zagrebu zaživjelo Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba koje je težilo da u novu jugoslovensku državu okupi krajeve Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Dalmacije i Boke Kotorske što su do tada bili sastavni dio bečke carevine, te da se u dogledno vrijeme oni u toj jugoslovenskoj državi, ujedine sa Kraljevinom Srbijom – jednom od država-pobjednica Prvog svjetskog rata. Austrougarski car Karlo donio 30.oktobra odluku da se kompletna K.u.K. Kriegsmarine zvanično preda u ruke i pod vlast Narodnog vijeća države Slovenaca, Hrvata i Srba u nastajanju. Potpisivanje zapisnika o primopredaji austro-ugarske flote u Puli, Šibeniku i Boki Kotorskoj obavljeno je 31.oktobra u 11 časova na bojnom brodu „Viribus Unitis“ u Puli, a njegovi glavni potpisnici bili su komadant Ratne mornarice, kontraadmiral Mikloš Horti i članovi Komisije Narodnog vijeća SHS iz zagreba dr Ante Tresić-Pavičić, dr Ivan Matija Čok i Vilim Bukšeg.
Spomenik u Tivtu danas
Pored ostaloga, u dokumentu je na kraju stajala i klauzula:
„Carska i Kraljevska flota zajedno sa materijalom i zalihama, predaje se ovim zapisnikom Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba uz izričito pridržavanje prava vlasništva neslovensih država do sada postojeće Austrougarske monarhije.“
Na osnovu tog dokumenta, austrougarske ratne brodove stacionirane u Puli i Šibeniku već 31.oktobra 1918.preuzeli su jugoslovenskih oficiri i posade u kojima su pored naših, bili i mornari i podificiri iz Češke, Slovačke i Poljske. Na brodovima su tog dana poslije 17 sati, svečano spuštene austro-ugarske i podignute jugoslovenske zastave.
Primopredja u Boki išla je unekoliko komplikovanije – opunomoćenik komande i načelnik Štaba flote u ovoj, drugoj po veličini i važnosti austrougarskoj vojno-pomorskog bazi, bio je proslavljeni hidroavijatičar, poručnik bojnog broda Dimitrije Konjović. On je 31.oktobra u 16 sati na krstarici „Kaiser Franz Joseph I“ održao sastanak sa oficirima iz redova Slovenaca, Hrvata i Srba, a na kome je odlučeno da se za komandanta tog pomorskog saszava u ime Narodnog vijećća SHS iz Zagreba, imenuje kapetan fregate Jozef Leva, dok su brodovima određeni novi, jugoslovenski komadanti. Leva i kontradamiral Vitus Vončina koji ga je na kratko naslijedio, odustali su međutim, već sutradan od imenovanja, pa je dužnost komadanta dotadašnje austro-ugarske, a sada jugoslovenske ratne flote u Boki preuzeo kontraradmiral Artur Katineli-Obradić Bevilakva. On je odmah sa Konjovićem preduzeo niz mjera za učvršćenje reda i discipline na brodovima i mornaričkim jedinicama na obali, nakon čega je 1.novembra i potpisan zapisnik o primopredaji brodova.
„Po najvišem naređenju sve meni podređene jedinice Carske i Kraljevske flotile krstarica i III divizije bojnih brodova, koje se nalaze u Boki Kotorskoj, današnjim danom predajem vojnom zastupniku jugoslavenske države, uz izričito pridržavanje svih prava koja proizilaze iz suvlasništva ostalih djelova austrougarske monarhije.“- stoji u zapisniku koji su tog dana potpisali komadant austrougarskih pomorskih snsga u Boki, komntradmiral Erih Hejsler i kontraadmiral Katineli u ime nove države. Katineli je inače, za tu prliku sebi uzeo i izmišljenu novu titulu „komandujućeg admirala u Južnoj Dalmaciji“.
U ruke Jugoslovena u Boki, tako je i prije dolaska na ovo područjje jedinica Vojske Kraljevine Srbije i Jugoslovenskog odreda koje su nadirale iz pravca Podgorice ka primorju, prešla kompletna impozantna austro-ugarska vojna baza u Boki i flota što se ovdje zatekla a činila su je 3 bojna broda, po jedan oklopni krstaš, stražarski brod i obalska oklopnjača, 4 krstarice, 3 razarača, 17 torpiljarki i 7 podmornica. Pored njih bilo je tu još 13 remorkera, 5 manjih transportnih parobroda, dva plutajuća doka, 3 hulka i 3 pontona, dok je u Kumboru predata hidroplanska baza sa šest hangara i 47 hidroaviona.
Strazarski brod KRONPRINZ ERZHERZOG RUDOLF u Boki
Austro-Ugarska ratna mornarica tako je prestala da postoji i prije zvanično potpisanog primirja u Prvom svjetskom ratu, (4.novembra 1918.), prije nego što su u Boku Kotorsku kopnenim putem došle 6.novembra prve jedinice srpske vojske – prethodnica 2.jugoslovenskog puka, čak i prije nego što je u zaliv 5.novembra 1918. uplovio prvi ratni brod snaga Antante –francuski razarač „Kabyle“. Odluka austrougarskog cara Karla da se flota uz službeno sastavljenje i potpisivanje zaopisnika preda predstavnicima Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba iz Zagreba, potvrđivala je da ona nije predata revolucionarnim putem, već je ovaj postupak baziran na legitimizmu, značio samo promjenu njenog vlasnika. Sve se odvijalo u redu i miru,, bez sukoba i prolivanja krvi, pa je jugoslovenska država u nastajanju, u svoje ruke dobile moćnu ratnu flotu – putem pregovora i pod uticajem primirja što se naziralo na horizontu nakon četiri teške ratne godine, a ne organizovanom revolucionarnom akcijom.
Prema izvještaju komandanta Jadranskih trupa Vojske Kraljevine Srbije, što ga u svojoj doktorskoj disertaciji „Ratna mornarica Kralhjeivine SHS i Kraljevine Jugoslavije“ prenosi dr Kažimir Pribilović, situacija u Boki 8.novembra 1918. bila je sledeća:
„Vlada red i mir – proglašena je nezavisnost svih jugoslovesnkih zemalja koje su bile u sastavu Austro-Ugarske i njihovo ujedinjenje. Jugoslovenska flota dočekala je oduševljeno srpsku vojsku kojoj se stavila na raspolaganje i želi da je ona uzme u zaštitu. Poslovima u Boki upravlja Narodno vijeće koje je podređeno Središnjem odboru Narodnog vijeća u Zagrebu. Sve jeidnice u Boki su razoružane i postoji veliki plijen. Svi Njemci (Austrijanci) i Mađari odlaze brodovima i vozovima u domovinu, dok Slovenci, Hrvati i Česi ostaju radi organiziranja narodne odbrane. Komadant flote je kontraadmiral Katineli, ali svi očekuju naredbe od srpske Vrhovne komande. Kroz Boku se povlači svojim kućama velika austrougarska vojska (preko 150.000). Zbog odlaska nejugoslavena flota je oslabljena i njeno brojno stanje se smanjilo na samo 114 ljudi pa je nesposobna za akciju ako joj saveznici ne priteknu u pomoć. Narodno vijeće moli da se što prije pošalju inženjeri radi preuzimanja mornaričkog Arsenala i ostalih postrojenja, a traži i hranu. Austrougarske vojne vlasti još uvijek rade, ali samo na organiziranju transporta vojske u domovinu i predaji opreme. Oficiri Jugoslaveni stavili su se na raspoloženje Narodnom vijeću. Sve tvrđave (forovi) predane su Narodnom vijeću, ali će srpska vojska preuzeti njihovo čuvanje, a i Arsenala i cjelokupnog materijala. Jedan italijanski potpukovnih došao je u Kotor i tražio od austro-ugarske Komande da se preda saveznicima cijeli ratni materijal koji se zatekao u Crnoj Gori na dan primirja. Odgovoreno mu je da je sve predano Narodnom vijeću za Boku. Mornarički oficiri izražavaju bojazan da će jugoslavenska flota prema uslovima primirja, biti predana Italijanima, pa izjavljuju da će je radije dići u vazduh, nego njima predati. Narod je ogorčen zbog iskrcavanja Italijana u Trst, Pulu, Šibenik i na otoke. U Boki je do sada bio samo jedan francuski razarač, ali je otplovio.“
Austrougarske torpiljarke u Boki
Već 10.novembra 1918 u Boku dolaze veće savezničke vojno-pomorske snage: italijanski, francuski i britanski ratni brodovi pod zajedničkom komandom francuskog kontraadmirala Luja Kobea. Saveznici naravno, ni najmanje ne fermaju to što je austrougarska ratna flota u Boki nekoliko dana prije, već predata predstavnicima Narodnog vijeća države Slovenaca, Hrvata i Srba, te preduzimaju mjere da sve brodove i bogate materijalne resurse pobijeđene strane, stave pod svoju kontrolu. Tako su skoro svi razoružani austrougarski ratni brodovi što su se zatekli u Boki, izuzev onih vrijednijih koji su po ugovioru o primirju trebali biti predani savezniima, privezani u luci Arsenala u Tivtu, ali su veoma slabo čuvani od saveznika, pa su uskoro počele razne krađe i devastacija. Italijani su u međuvremenu svim mogućim sredstvima kod saveznika nastojali postići da Jugoslovenima ne pripadne nijedan bivši austrougarski ratni brod i osujetili su namjeru francuskog konrraadmiral Kobea koji je već 10.novembra htio pismeno priznati Jugoslovenskoj ratnoj mornarici pravo na austrougarske ratne brodove u Boki.
Spomenik u tivatskom Gradskom park koji podsjeća na te istorijske događaje od prije talon 100 godina, uskoro će biti obnovljen. Kompanija „Projektor“ iz Tivta će za 14.950 eura obaviti radove na obnovi ukupno tri nepokretna kultuna dobra u parku – ovog i spomenika narodnim herojima Milanu Spasiću i Sergeju Mašeri podignutog sedamdesetih godina prošlog vijeka, te spomen- obilježja utemeljivačima velikog Gradskog parka iz 1892. godine. Ista firma obaviće i radove na samim spomenicima u skladu sa konzervatorskim uslovima koje je izdalo Ministarstvo kulture. Izradu projekta i sprovođenje konzervatskih radova finansiraće Opština Tivat.
KRALI I AMERIKANCI
Kada je 2.decembra 1918 komandni brod flotile američkih lovaca podmornica USS „Leonidas“ AD-7, doplovio sa Krfa i pristao u Tivtu radu krcanja uglja, njegova posada je ušla u Arsenal. Pod opravdanjem da sakupljaju uspomene, američki mornari su sa austrougarskih razarača i torpiljarki uzeli zastave, hronometre, barometre, pištolje, puške, pribor za jelo, hranu i druge predmete. Na torpiljarki Tb 87 ušli su u oficirske prostorije i otvarali ormare, a na pomoćnom brodu „Cyclop“ uzeli su cijeli oficirski pribor za jelo. Iz Arsenala su uzeli i telefonske kablove, a takođe su provalili i u neke magazine. Osim mornara, „uspomene“i „suvenire“ tada su sakupljali i neki američki oficiri sa „Leonidasa“. Komandant jugoslovenske flote u Boki kontraadmiral Artur Katineli je protestovao kod američkih oficira i komandanta savezničkih pomorskih snaga, kontraadmirala Kobea. Nešto ukradenih predmeta je vraćeno, ali su međusobni odnosi bili poremećeni. Ovo uzimanje „suvenira“ od saveznika je imalo negativnih posljedica, jer je sa austrougarskih ratnih brodova pod njihovom kontrolom u Boki, počela nestajati pod raznim izlikama, vrlo vrijedna oprema i drugi materijali.
OD IMPOZANTNE FLOTE JUGOSLAVIJI OSTALE MRVICE
Sredinom februara 1919. u Boki su se još nalazili sledeći bivši austrougarski ratni brodovi: bojni brodovi “Erzherzog Franz Ferdinand“, „Erzherzog Ferdinand Max“, „Erzherzog Freidrich“, „Erzherzog Karl“ i „Monarch“, oklopni krstaš „Sankt Georg“, krstarice „Novara“, „Helgoland“ i „Kaiser Franz Joseph I“, razarači „Dukla“, „Uzsok“, „Orjen”, „Lika“, „Triglav“, „Csepel“, „Reka“, „Dinara“, „Pandur“, „Ulan“, „Scharfshutze“ i „Satellit“, velike torpiljarke Tb 81, Tb 82, Tb 83, Tb 84, Tb 85, Tb 86, Tb 87, Tb 88, Tb 89 i Tb 90, male torpiljarke 15, 16, 17,18, 19, 20, 21, 22, 23 i 24, podmornice U 14, U 21, U 22, U 31, U 32, U 40, U 41, U 43 i U 47, stražarski brod „Kronprinz Erzherzog Rudolf“, te pomoćni brodova „Pola“, „Teodo“, „Dalmat“, „Cyklop“, „Vesta“, „Basilisk“, „Dromedar“, „Gigant“, „Pluto“, „Buffel“ i „Kaiser Max“. Na kraju cijele priče koja se potegla naredne dvije godine do okončanja Versajske mirovne konferencije i dogovora o podijeli ratnog plijena, Jugoslovenima su ostale samo mrvice od nekada moćne austrougarske flote koja se njima predala, pa je Kraljevina SHS na kraju dobila samo 12 torpiljarki i nekoliko zastarjelih pomoćnih brodova. Sve ostalo, razgrabljeno je i otišlo put Italije, Francuske, Velike Britanije i SAD.
