Redovna godišnja skupština NVU Maškarada Tivat jednoglasno je usvojila Izvještaj o radu i Finansijski izvještaj za prošlu godinu. Usvojen je i veoma ambiciozan Plan aktivnosti za 2019. godinu, kojim se Maškarada svrstava u red organizacija koje baštine veoma profesionalan pristup radu, ali na potpuno volonterskoj osnovi uz veliki entuzijazam.
Iskazano je zadovoljstvo veoma uspješnom godinom za nama u kojoj je Maškarada postigla veoma značajne rezultate, odradivši mnoge aktivnosti na visokom nivou ljestvice kvaliteta.
„Sa zadovoljstvom možemo konstatovati da je naše udruženje postalo veoma respektabilan subjekat koji djeluje na polju kulture, pa i šire, u Tivtu, Crnoj Gori i regionu. Činimo najbrojniju NVO u Tivtu kada su u pitanju punoljetni članovi. Potvrdili smo da posjedujemo kvalitet i da smo kadri ostvariti ozbiljne ciljeve. Opravdali smo sva očekivanja i ukazano povjerenje. Namjeravamo da nastavimo sa kvalitetnim radom usavršavajući svaki segment djelovanja u budućem periodu.“ – ocijenio je rpedsjednik Maškarade Gorn Božović.
Prvi Međunarodni karneval u Tivtu foto Boka News
To NVU lani je bilo organizator Prvog međunarodnog karnevala u Tivtu koji je ocijenjen kao veoma uspješan sa svih relevantnih adresa, i kao jedan od prestižnijih u regionu, čime je već pozicioniran kao novi kulturno-turistički brend grada.
„Obećavamo da će Drugi međunarodni karneval u Tivtu, koji će se održati od 6.-9.juna 2019. godine, biti bolji i uspješniji od prethodnog.“- uvjeravaju iz Maškarade, uz poziv ljudima vedrog duha koji vole maškare i karnevalske svečanosti da se priključe ovoj atraktivnoj turističko-zabavnoj priči.
Svjedoci smo da centralna vlast vrlo često donosi zakone koji u potpunosti ne uvažavaju nikakve posebnosti Boke Kotorske. To se posebno odnosi na urbanizam, morsko dobro itd. Ovo bi sigurno bile rijeđe pojave kad bi u centalnoj vlasti partcipirao i neko iz Boke.
U cilju zaštite stanovništva Boke od apsolutne kontrole centralne vlasti potrebno je stvoriti sranku koja bi ublazila ovu pojavu i doprinjela harmonizovanju propisa, kako za cijelu Republiku tako i za Boku Kotrsku.
Velika razlika u uspješnosti Boke i ostatka države se manifestuje kao posledica niza centralnih zakona koji nekada ne odgovraju Boki, a nekada i ostatku Crne Gore.
Boka je stotinama godina imala izrazenu i priznatu regionalnu samostalnost. Centralna vlast nemože uspješno rješavati pitanja lokalne, regionalne, centralne globalne državne i često svjetske probleme.
Često se ne vrednuju istorijske i kulturne različitosti koje dovode do generisanja razlicitih interesa izmedju Boke i ostatka drzave.
Centralističke stranke uvijek imaju nejednak interes za sve dijelove države, računajuci isključivo na svoju vlast i obećavajuci potporu zaostalom dijelu zemlje, radi dobijanja njihovih glasova, ali kad dođu na vlast provode sasvim drugu politiku, cesto sasvim oprečnu od one koju su obećavali prije izbora.
Centralističkim strankama je važno da budu snažne na državnom nivou, a posebne potrebe regija se ne vrednuju. Stoga ce za Boku uvijek biti svejedno koja je vlast vodeća na državnom nivou, jer ce se Boki obraćati samo pred izbore.
Boka se mora izboriti da je na nivou centralne vlasti predstavlja politički reprezentativna stranka koja ce drzavni program centralisticke stranke prilagoditi i posebnim interesima regiona, tj.Boke.
Pobjeda jedne regionalne stranke sastavljene od kompetentnih i postenih ljudi bi sigurno imala veliki uticaj na centralnu politiku. Tako se nebi moglo dogoditi da u Vladi nema nikoga iz Boke, a da regionalne interese Boke niko ne zastupa.
Nažalost, svaka vlast je u Boki gajila međunacionalne razmirice i tako od nje imala mir, a Boka status zaostale provincije. Tako se sada HGI predstavlja kao regionalna stranka, mada je ona isključivo naciionalna, a koliko su sa njom zadovoljni Hrvati vidi se da census postiže glasovima iz dijelova Crne Gore gdje nema nijednog Hrvata.
Iz još mnogo razloga, potrebno je stvoriti jaku bokešku stranku koja ce pobjedom u Boki učestvovati u Skupštini i Vladi i tako pomoci oblikovanju zakona koji ce nam pomoci ka putu većeg standarda i zadovoljenja kulturnih posebnosti. Tako ce se izbjeći da se zakoni koji direktno pogadjaju Boku i primorje donose aklamacijom.
Apelacioni sud Crne Gore ukinuo je 21. januara rješenje Privrednog suda o otvaranju stečaja u “Meljine kompleksu” DOO Herceg Novi i predmet vratio prvostepenom Privrednom sudu, koji je juče ponovo otvorio stečaj, cijeneći da su razlozi Apelacionog suda neprihvatljivi i mimo Zakona o stečaju, saznaju Dnevne novine.
Odluku da poništi rješenje prvostepenog Privrednog suda donijelo je Vijeće Apelacionog suda kojeg su činili sudije Ramo Striković (predsjednik Vijeća), Nevenka Popović i Marijana Pavićević.
Ovo je drugi put da Apelacioni sud ukida rješenje Privrednog suda u uvođenju stečaja Meljine kompleksu.
Podsjetimo, Privredni sud je, nakon pisanog predloga povjerioca Olivere Mihailović-Elez od 31. jula prošle godine prvi put otvorio stečajni postupak 9. avgusta, a potom ponovo 5. decembra.
Postupajući sudija Blažo Jovanić usvojio je predlog povjerioca Mihailović-Elez.
Privredni sud u novom, jučerašnjem rješenju, ukazuje da su uslovi za otvaranje stečaja ispunjeni u skladu sa odredbama Zakona o stečaju, da je potraživanje predlagača nesporno, (s obzirom na činjenicu da dužnik nije sporio postojanje potraživanja), te da je dužnik bio u blokadi 845 dana neprekidno, počev od 8. aprila 2016. godine.
Blokada je bila za iznos od 349.517,47 eura, čime su iscrpljen i stečajni razlozi za otvaranje stečajnog postupka.
Treba proći još nepunih mjesec dana da se na bancima peškarija nakon mrijesta opet zasrebri srdela i druga sitna plava riba te nakon dvomjesečnog lovostaja zamirišu gradele, brudetići i frigadure od te skromne ali guštože ribe, koju domaći i talijanski plivaričari na Jadranu love 100 tisuća tona godišnje, ili trećinu od ukupnih količina srdele u Europi, podaci su iz Grupacije ribolova Hrvatske gospodarske komore.
Hrvatska od toga moru uzme 60 tisuća tona, a lovostaj, od ove godine produžen još mjesec dana u dogovoru s Italijom i Slovenijom, ne znači, međutim, da se ponegdje srdelom neće tržiti, jer se kao legalni prilov priznaje u ribolovu drugim tipovima mreža. To su ipak zanemarive količine, te i ponuda srdelice, zvane i “mandalinskom”, na šibenskoj peškariji, primjerice, dolazi iz takvog ulova, objašnjava Frane Popov, profesionalni ribar iz Tribunja, izdanak poznate ribarske obitelji na čelu s njegovim djedom, također Franom. Pogađate, 27-godišnji unuk poznat je kao Mali Frane, da ne bude zabune.
U izvoz za 4 kune
Zabranjena je zapravo, precizira, upotreba mreže plivarice ili srdelare od 15. prosinca do 15. veljače, namijenjene isključivo lovu sitne plave ribe u značajnim količinama. Prestanak lovostaja neće označiti i puni ribolov jer je do kraja veljače dopušteno najviše pet izlazaka na more, također s limitiranom ukupnom količinom ulova od 3,5 vagona po brodu. To se ničim neće odraziti na uobičajenu cijenu od 20-ak kuna za kilogram, napominje Popov. Koja razlika od prosječne cijene srdele od tri kune, koliko ribari prodaju svoj ulov, s time da, napominje Frane, najviše postignu za veliku, ne tako čestu srdelu koja ide u izvoz – čak četiri kune. Kao u onoj TV reklami, “to još nije sve” od lovostaja, jer na proljeće će, zbog zaštite inćuna u intenzivnom mrijestu, čitav mjesec svibanj plivaricama opet biti zabranjen rad.
No, i te su restrikcije, koje Hrvatska već četiri godine s dobrim rezultatima na stanje fondova srdele i inćuna provodi u suradnji sa susjedima na moru, pravo “perje nebesko” prema onome što je naumila Europska komisija: prepoloviti ukupan jadranski ulov sitne plave ribe hrvatske i talijanske flote na 40-50 tisuća tona, što bi bio pravi potop jednog i drugog ribarstva. U HGK-u to tumače skrovitom namjerom da se na tržište uvedu jaki igrači, svjetski uvoznici koji bi profitirali popunjavajući prazninu svojom ribom ulovljenom u drugim morima.
Srdela i inćun najvažniji su domaći morski resurs, a Hrvatska je za njegovu zaštitu od 2014. godine do danas zatvorila trećinu ribolovnog mora i proširila lovostaje. Ribolovni napor ublažen je za četvrtinu, ulov je dvadeset posto smanjen u odnosu na 2014., ove godine potpuno je za plivarice zabranjena Jabučka kotlina, zabrana ribolova u većini unutarnjih kanala s tri mjeseca proširena je na devet mjeseci, a povrh svega, “svitliti” sa srdelarom ne smije se više od 180 dana u godini pri čemu je tijekom jednog mjeseca dopušteno najviše 20 ribolovnih dana.
Pritisak iz Bruxellesa
Namjeru Europske komisije da uvede novi, drastični plan upravljanja srdelom i inćunom omeo je Parlament, lani u studenome, najviše zahvaljujući aktivnostima zastupnice Ruže Tomašić, ali to ne znači da je Bruxelles odustao od pritiska. Ma koliko hrvatske ribarske vlasti bile uvjerene da će sadašnje mjere, kao plod suradnje znanosti i politike biti dovoljne, te kako 2021. godine EK neće još više postrožiti režim ribolova na srdelu, čega se pribojava i Frane Popov.
– Ako se to dogodi, uvest će ribolovne kvote za svaki brod, prema bruto registarskim tonama, govori, negodujući pomalo i zbog sadašnjih restrikcija. Ipak, kako je sada, priznaje, dade se živjeti, samo da ne bude gore. Jer, Hrvatska je vlastitim planom odredila limit od 100 tona mjesečno za svaki brod, bez obzira na veličinu, i to pogoduje plovilima poput njegova.
Sa svojim drvenjakom, 17-metarskom “Kraljicom mira” Popov je među 15 posto najmanjih plovila u plivaričarskoj floti od 160 brodova koji su lani izvukli 61 tisuću tona, od čega je bilo 80 posto srdele. Provede li EK svoj naum, ispaštat će najviše oni, jer će se kvote dijeliti po bruto-tonaži, dakle prema kriteriju veličine, a i da se gleda tzv. povijesni ulov, manja plovila opet su u nepovoljnom položaju.
– Najmanji uvijek dobiju najmanje potpore, u najgorem scenariju dodijelit će nam kvote s kojima nećemo moći opstati i ribolov nam se neće isplatiti. Ja bih ovaj posao volio raditi cijeli život, volim ga i radujem se svakom ribolovu, no bojim se da ćemo stradati mi koji smo ovdje od tradicije u ribolovu. Još od djetinjstva sam u kaiću, s mrižicama i tunjicom i jedan sam od onih koje su tjerali u školu, a meni se baš nije dalo – govori ovaj brodski strojar i šestu godinu kapetan “Kraljice mira” naslijeđene od oca.
Riba – sardele
Najveći ulov
Nije mu jasno kako uopće opstaju veliki brodovi s jakim motorima, oni koji love i troše kao tri manja broda, poput njegova.
– Samo za gorivo potroše 100 tisuća kuna i mjesec počinju s tolikim minusom! Uz limit od 100 tona srdele mjesečno, trošak im je barem 50 posto, a to je previše za rentabilno poslovanje – postavlja Frane pitanja na koja je odgovor zasad maglovit. Ili će postati jasno čemu služe veliki tek ako se s bruxelleskim namjerama ostvare strepnje malih plivaričara.
– Doduše, oni ulove najviše i da nema njih, manji brodovi ne bi dosegli ni četvrtinu sadašnjeg ulova od 60 tisuća tona. Što će biti – teško je reći, sliježe ramenima i dodaje da je najveći mjesečni ulov otkako je on kapetan, bio 85 tona. A inače, kada je bolji ribolovni mrak, izvuče se 50-60 tona i nama je to odlično – veli Frane. Poput većine plivaričara slaže se da su ograničenja ribolova popravila veličinu srdele i poboljšala pecaturu, te se sada lovi veća srdela nego prije uvođenja lovostaja i drugih mjera za ograničavanje ribolovnog napora. Doduše, svima s malim plovilima dušu bi dalo da se kanali otvore za ribolov jer se srdela tu natisne više nego na otvorenom i bude veća, što je naročito dobro zimi po težem vremenu, pa ne treba daleko ploviti.
A od svih restrikcija, jer će se za nekoliko postotaka rezati i sadašnji godišnji ulov cijele hrvatske flote, najviše bi Frane pozdravio one koje bi dovele do veće cijene ribe uz manje izlazaka na more. To će izgleda, biti samo pusti san i njegovom naraštaju, kako kaže ovaj kapetan, jedan od najmlađih. Njegov šura i imenjak Frane Ferara, također tribunjski paron, još je mlađi i oni su iznimke od pravila u domaćem ribolovu da stariji odlaze u mirovinu a da ih nema tko naslijediti.
Sve se mijenja u našoj zemlji, dosta toga i dramatično, osim navike Hrvata da im riba baš ne prija. Od te silne količine srdela, građani konzumiraju, naime, svega dva-tri posto, trećinu pojedu tune u uzgajalištima, a ostalo ide u preradu i izvoz. Europski prosjek je 20 kilograma ribe godišnja per capita, a u nas je za stolom ima dvostruko manje. A kako bi i bilo drugačije, kada nam je glavno geslo: “Nema ribe do pečene janjetine!” Kako bi rekao Frane Popov, čija obitelj srdelu troši na stotinu načina, “kao i vlastitu muku” uostalom:
– Pari mi se da in je teško čistiti… Pa je onda lakše kupiti bokun mesa!
Istaknuti gastronomski stručnjak i književnik Veljko Barbieri predstavio je u srijedu u Zagrebu svoj novi “Veliki kuharski kanconijer”, objavljen u izdanju VBZ-a i najavljen kao gastronomsko remek-djelo s više od 300 recepata koje predstavlja krunu Barbierijevih napora na polju gastroliterature.
Predstavljanje je u dupkom punom Društvu hrvatskih književnika (DHK) vodila književnica Lada Žigo, koja je istaknula kako je riječ o novoj zbirci esejističkih tekstova o hrani tog majstora gastroliterture, koji čitatelja uvode u inspirativan svijet čarobnih mirisa i okusa, u knjizi opremljenoj fantastičnim fotografijama i slikama o hrani.
“To nisu samo recepti, to su pompozni eseji o hrani, to je jedna velika šarena knjiga puna života, okusa i mirisa, pa čak i zvukova iz arheološkog carstva Veljka Barbierija”, rekla je Žigo. Obuhvaćajući i mit i bajku, realizam, esejistiku, i povijest i hranu, stilom koji bi se mogao nazvati ‘barbierizam’, Veljko Barbieri pompozno obuhvaća i isprepliće sve te žanrove donoseći alkemiju jela, dodala je.
Barbieri je istaknuo kako je u njegovu cjeloživotnom zanimanju za istraživanje i pisanje o hrani odlučujuće bilo djetinjstvo, kada je počeo postupno stjecati svijest o vrijednosti hrane te počeo razmišljati o hrani kao o nečemu vrijednom i nečemu što ne pripada isključivo bogataškim stolovima.
Kasnije, i kroz studij i kroz izučavanje hrane kao izričaja u ljudskoj civilizaciji, prihvatio se zadaće “spoznavanja spoznajne snage hrane”, rekao je, prihvaćajući filozofska uvjerenja da se kroz hranu može spoznavati svijet. “O tome najbolje govori i činjenica da su se hranom na taj način bavili ne samo filozofi, nego i različiti umjetnici”, napomenuo je, dok je literatura o hrani ili hrana kao tema literature prastara – i može se “osjetiti” još u grčkoj i rimskoj literaturi.
“Ta nit je ujedno i moje uranjanje u ne samo mediteranski bazen, jer kultura je na Mediteran djelomice došla sa sjevera, tako da ovdje ima puno slavonskih krajeva, ima puno Panonije. Uranja se u jedan bunar vremena koji ima puno slojeva u kojima se susrećemo s poprilično značajnim osobama. Ali ispod tih taloga i tog praha, teško je nazrijeti njegovo dno. Ova knjiga je vjerojatno dotaknula svoje dno ali sasvim sigurno ne ono dno koje nam poručuje hrana kao ravnopravna – ne umješnost, nego umjetnički izričaj ljudskog roda”, kazao je.
Veljko Barbieri (1950.) prozaik je, autor brojnih romana, zbirki pripovjedaka, pjesama i eseja, kazališnih, radio i tv-dramskih djela u kojima se bavi europskom i sredozemnom baštinom, posebice Dalmacijom. Romani su mu prevedeni na devet jezika. Najpoznatiji mu je roman “Epitaf carskog gurmana” (1983.), koji gastronomiju uzima kao polazište i ishodište borbe pojedinca za slobodu.
Kao pisac i gastropisac, Barbieri od 1980-ih godina do danas surađuje s mnogim hrvatskim, talijanskim, njemačkim i slovenskim tjednicima i časopisima, a od njegovih kolumni nastale su brojne knjige i kuharice, koje su zabilježile velik uspjeh i dobile značajne domaće i strane nagrade. Među njima se izdvajaju one Gourmandove, zatim nagrada na sajmu knjiga u Barceloni za najbolju književnost o hrani (2003.) te nagrada za najbolju knjigu o gastronomiji Sredozemlja u Švedskoj (2005.).
Na Hrvatskoj radioteleviziji Barbieri je godinama vodio svoj već kultni serijal o povijesti hrane kao povijesti civilizacije.
“Veliki kuharski kanconijer” najavljen je kao kruna Barbierijevih napora na polju gastroliterature, u kojem na samo sebi svojstven način istražuje i promiče gastronomiju kroz iznimno zanimljive tekstove visoke književne razine.
Jelena Ivanišević s Instituta za etnologiju i folkloristiku, koja se bavi istraživanjem fenomena pisanja o hrani, ocijenila je kako je Barbieri jedan od autora koji nesumnjivo zaslužuje posebno mjesto unutar hrvatske književnosti. “Prije Veljka Barbierija hrvatska književnost nije poznavala takav oblik kulinarske proze ili gastronomskog eseja. U tome leži genijalnost Barbierijeve erudicije, koja točno uočava prazninu u medijskom i književnom prostoru bavljenja hranom”, rekla je Ivanišević.
Barbierijevi tekstovi o hrani stvaraju jedno posve novo književno područje pripovijedanja o hrani, napomenula je, “na način da vas zavedu onako kako vas niti jedna kuharica na svijetu ne bi mogla zavesti”.
“Možda ćete misliti da je ovo na tragu nečeg što ste već čitali i bit ćete u pravu – ti tekstovi su ništa manje zavodljivi od svih tekstova kanconijera koje smo imali priliku čitati u posljednjih 15-ak godina”, napomenula je nadalje Ivanišević.
“Barbieri u kulturnu povijest prehrane ulazi kao povjesničar amater ili kao književni arheolog okusa i naše kulture prehrane. On nas vraća Mediteranu kao presudnom dijelu hrvatske povijesti, pri tom nikada ne upadajući u popularnu zamku autohtone kuhinje. U tome je sva slojevitost Barbierijevih tekstova”, zaključila je.
Književnik i gurman Ivica Prtenjača novu je Barbierijevu knjigu opisao kao ultrazvuk koji daje uvid u presjek čitave autorove osobnosti: “Pada mi na pamet nekoliko odrednica, a to su obilje, pisanje, vremeplov, putopis i, naravno, mit”, rekao je Prtenjača. U njoj Barbieri pokazuje svoje golemo kulinarsko znanje, i to znanje cijele jedne povijesti, cijeloga jednoga svijeta, ponajprije Mediterana, dodao je.
Povodom 50-og jubilarnog Praznika Mimoze, u saradnji sa Opštinom Herceg Novi, Direkcijom Praznika Mimoze i JUK Herceg Festom, NVO Maškare 16.marta godine organizuje jedinstvenu trku, jedinu takve vrste u Crnoj Gori, drugu trku karića „KAROTRC 2019“.
Na sinoćnjoj sjednici organizacionog tima trke, donjeta je odluka da se već od 24.januara može početi sa prijavama takmičara za učešće, i to u kategorijama: K1-jednosjed, K2-dvosjed i K3-trosjed. Kategorije svakako podrazumjevaju ženske i muške takmičare, uzrasta od 14-65 god, s tim što će, kao i prošle godine, takmičari uzrasta od 14-18 godina, morati prijave predati uz saglasnost jednog roditelja.
Ove godine smo uveli dvije novine, a to su kategorija trosjeda, i maškaranih takmičara i samih karića, s obzirom da smo u vrijeme karnevala i maskenbala. Maškarani će svakako u djelu dodjeljivanja nagrada biti uvrštene kao još jedna kategorija, tako da će najmaštovitija maskota po odluci žirija dobiti jednu od vrijednih nagrada. Kada smo kod nagrada, ove godine će fond biti znatno bogatiji, jer su ljudi prošle godine vidjeli kakva je bila manifestacija, pa su i sami izrazili želju za sponzorstvom. Tako da ovom prilikom želimo da pozovemo sve one koji su vozili kariće nekada, a i one koji nisu, da uzmu učešće u trci, pa de se malo družimo, uz dobru zabavu. Svakako, moramo napomenuti da će već na startu kod Gradske kafane, i na cilju, na škveru kod Tvrtka biti muzike i zabavnog djela programa. Trka će početi u 12 sati a završiti u 15 sati, a nakon sabiranja prolaznih vremena, na škveru će biti dodjela nagrada za najbolje, a i one druge.
Trka karića – Karotrc 2018
Nagrade će biti obezbjeđene za prvo, drugo i treće mjesto u kategorijama K1,K2,K3, zatim kategorija maškaranih takmičara i karića, svakako nagrada za najoriginalnije ime ekipe i pojedinca, i nagrada za najsporijeg takmičara. Prošle godine najsporiji takmičar je osvojio kornjaču i lenju pitu. Ove godine najsporiji takmičar će ponjeti sa sobom puža i lenju pitu.
Svi zainteresovani mogu da prate našu FB stranicu Maškare Herceg Novi. Prijave će biti otvorene do 07.marta do 00:00 sati.
Dođite da se družimo „bez konja i benzina“ poručuju organizatori.
SVE POTREBNE INFORMACIJE MOGU SE DOBITI NA BROJ TELEFONA: 068 279 905
Iako su Dubrovčani i njihovi gosti iz cijele Hrvatske izrazili nezadovoljstvo povećanjem cijene ulaznice za dubrovačke zidine od 1. januara sa 150 na 200 kuna, iz dubrovačkog HNS-a u srijedu su predložili da se ta cijena iduće godine još podigne, na 220 kuna, dok bi se uz ulaznice posjetiteljima dijelili pokloni “u obliku pravog tradicionalnog suvenira”.
Naime, HNS-ovci su priopćili kako su predstavili projekt “Osjetite povijest”, koji za cilj ima revitalizaciju proizvodnje tradicionalnih proizvoda s područja nekadašnje Dubrovačke republike.
Njime, kažu, žele proizvođačima iz Dubrovnika i okolice omogućiti 130 milijuna kuna u petogodišnjem razdoblju putem povećanja cijene ulaznice za dubrovačke zidine za 20 kuna, sa sadašnjih 200 na 220 kuna. Za tu cijenu posjetitelji bi dobili poklon “u obliku pravog tradicionalnog suvenira”.
Naime, ulaznicu za šetnju gotovo dvije tisuće metara dugim zidinama s pogledom na krovove kuća u staroj gradskoj jezgri i morsku pučinu je Društvo prijatelja dubrovačke starine, koje upravlja dubrovačkim i stonskim zidinama, s početkom ove godine ukinulo grupne ulaznice, a pojedinačne podiglo sa 150 na 200 kuna, što Dubrovčani i njihovi gosti smatraju preskupim.
Opravdanje za to u Društvu vide u “brojnim zlouporabama”, odnosno problemu što turističke agencije skupine turista “švercaju” po većoj cijeni, da su ulaznice čak vadili i iz smeća i prodavali. Ističu da povećanje od 12,5 kuna za svaku od četiri godine nije drastično, da gotovo prati inflaciju.
HNS: Dodatnom zaradom od ulaznica otkupiti tradicionalne proizvode
Projekt je predstavila predsjednica dubrovačkog HNS-a Nataša Gabričević, iističući da je zidine lani posjetilo 1,3 milijuna posjetitelja za ulaznicu od 150 kuna, da je cijena za ovu godinu određena u iznosu od 200 kuna, a da HNS predlaže povećanje za još 20 kuna u idućoj godini kako bi se iz tih sredstava otkupili tradicionalni proizvodi.
Usporedila je i cijenu ulaznice za zidine s cijenama drugih svjetskih atrakcija, poput obilaska seta na kojem se snimao Harry Potter u Londonu, a za koju je potrebno izdvojiti 649 kuna, ili obilaska nebodera Empire State u New Yorku koji košta 378 kuna.
“Na Stradunu danas imamo suvenire različitog porijekla, ponajviše magneta, otvarača za boce i slično. Naš prijedlog je da svaki posjetitelj uz ulaznicu za zidine dobije i mali poklon. Poklon bi bio tradicionalni proizvod s područja nekadašnje Dubrovačke republike, u standardiziranom pakiranju. S vremenom bi postigli to da se takva vrsta poklona spusti i na Stradun”, poručila je Gabričević.
Prednost pri otkupu suvenira za poljoprivrednike, žene, umirovljenike, OPG-ove
Pri otkupu tih suvenira, naglasila je, posebno bi se vodilo računa da prednost imaju poljoprivrednici, žene, umirovljenici, OPG-ovi i mali poduzetnici.
“Danas imamo cijenu od 200 kuna, povećanjem za 20 kuna dobijemo minimalno 26 milijuna kuna godišnje koje bi služile isključivo za otkup proizvoda i pripremu ambalaže za te poklone. To znači da bi u petogodišnjem razdoblju na taj način domaći proizvođači dobili ukupno 130 milijuna kuna. S druge strane, posjetitelji zidina na ovaj bi način osjetili i ponijeli sa sobom dašak tradicije i povijesti našeg kraja”, zaključila je.
Ivana Banićević, Ivana Šiljegović i Rastko Buljančević najuspješniji su studenti iz Herceg Novog, koje je danas u Opštini ugostio predsjednik Stevan Katić. Njih troje su studenti završne godine koji su tokom svih godina studija imali prosjek iznad 9,5, što ih je izdvojilo među brojnim uspješnim mladim ljudima iz našeg grada.
„Herceg Novi ima perspektivne studente i potencijal, a sa njima dobru budućnost. Oni su primjer kojim bi trebalo da se vode svi mladi ljudi. Zato smo mi kao lokalna uprava uveli novu praksu vrijednovanja svega što su oni postigli svojim radom i znanjem“, kazao je predsjednik Stevan Katić.
On je podsjetio da je Ivana Banićević proglašena najboljim studentom Herceg Novog za ovu studijsku godinu, a nagrada joj je uručena na svečanoj sjednici povodom Dana opštine, što je prvi put da je Opština Herceg Novi dodijelila ovo priznanje. Ta praksa će biti nastavljena, pa će dodjela nagrada najboljem studentu od sada biti sastavni dio obilježavanja 28. oktobra, dodao je Katić.
„Opština Herceg Novi nastoji da na ovaj način istakne najbolje studente, nagradi vas i poruči da su vam vrata ovog grada uvijek otvorena“, poručio je Katić uručujući prigodne poklone.
Studenti su se zahvalili predsjedniku Katiću i sekretarki za kulturu i obrazovanje Ani Zambelić Pištalo na prijemu i pažnji koju su im ukazali, kao i na podršci tokom studiranja. Govoreći o svojim ambicijama, životnim putevima i planovima, kazali su da im je podrška rodnog grada veoma važna.
Ivana Banićević je student magistarskih studija na studijskom programu Hemijska tehnologija – Ekološko usmjerenje na Metalurško-tehnološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore, Ivana Šiljegović je na master studijama na međunarodno-pravnom smjeru Pravnog fakulteta Uviverziteta Crne Gore, a Rastko Buljančević je na master studijama muzikologije na Akademiji umetnosti Univeziteta u Novom Sadu.
„Iskreno, bila sam iznenađena ovim pozivom, jer se obično se završava na konkursima na kojima učestvujemo, predajemo papirologiju i to je to. Dobijemo stipendiju ili nagradu, međutim ovdje smo primljeni, razgovarali smo i to je na mene ostavilo veoma pozitivan utisak“, kazala je Ivana Banićević zahvaljujući se na pozivu. Ona svoju budućnost vidi u Herceg Novom i nada se da će imati uslove da se vrati u svoj grad, posebno jer se na masteru usmjerava ka oblasti ekologije. Sada ima u planu odlazak u Englesku, kao saradnica na jednom projektu, tokom kojeg se nada sticanju važnog iskustva i novih znanja.
Prijem za najuspješnije studente, 23.01.2019.
Ivana Šiljegović uskoro započinje radni odnos na Višem sudu u Podgorici, gdje će raditi naredne tri godine. Kako kaže, planove kreira postepeno i nije isključena solucija povratka u Herceg Novi. Ona je poručila da je obrazovanje put kojim mladi ljudi treba da idu, usmjereni prije svega onim što vole i žele da rade.
Rastko Buljančević vidi kulturni život kao izuzetno bitan za jedan grad, pa mu je drago da Herceg Novi ima kvalitetne programe kojih će, nada se, biti još više. Ističe da mu je prioritet nastavak školovanja i da ga put sada vodi ka Madridu gdje će biti student na razmjeni, ali nije isključeno da će ga njegov životni izbor – muzika vratiti u Herceg Novi.
Sekretarka za kulturu i obrazovanje Ana Zambelić Pištalo istakla je posebno zadovoljstvo što se radi o studentima koji se bave različitim oblastima: hemija, pravo i muzika, ali ih sve povezuju Herceg Novi i izuzetni uspjesi.
„Podrška studentima je strateško opredjeljenje Opštine Herceg Novi“, zaključila je Zambelić Pištalo.
Ona je kazala je da su uspješni, obrazovani mladi ljudi najbolji predstavnici Herceg Novog i zato je obaveza Opštine da ih uvaži i istakne njihove uspjehe. Govoreći o sistemu podrške mladima, podsjetila je da je u decembru usvojena opštinska Strategija za mlade, kojom su date konkretne smjernice djelovanja, kao i da je izmjenama Odluke o stipendiranju definisana je mogućnost da Opština i ubuiduće vrijednuje rad najuspješnijih.
Kompanija „Navar Incorporated“ iz Tivta obaviće rmeonte radove na tri manja plovila Mornarice Vojske Crne Gore – odlučila je Tenderska komisija Ministarstva odbrane.
„Navaru“ koji ima remontno brodogradilipte u Bomićima kod Tivta, pripao je posao remonta jedrilica „Milena“ u „Bojana“ tipa Elan 43 koje koristi Mornarica i njen jedriličarski klub „Mornar“, kao i remont motornog čamca ČM-33 koji se u Mornarici koristi za protokolarne potrebe. „Navar“ ima rok od tri mjeseca da obavi poslove na ta tri broda, ukupne vrijednosti 34 hiljade eura sa PDV-om. Za dvije jedrilice planirani su uobičajeni dokovski i servisno-remontni radovi na trupu i pogonskom sistemu plovila, dok je za drveni brod ČM-33 prdviđeno da se obave sanacioni radovi na kabini i kormilarnici i spriječi propuštanje vode u unutrašnjost kabine.
Ministarstvo odbrane izabralo je i kao najpovoljniju, ponudu firme „Nimont“ iiz Bara na tenderu za izbor izvođača cjevarskih i brodoželjeznih radova na brodovima Mornarice. Te poslove „Nimont“ će obaviti za 19,8 hiljade eura sa PDV-om.
Zbog toga što nije dostavljena nijedna ponuda, Ministarstvo odbrane obustavuilo je postupke javnih nabavki za izbor izvođača za remont brodskih čamaca na školskom brodu Mornarice VCG, jedrenjaku „Jadran“, procijenjenje vrijednosti 10.000 eura, odnosno za usluge ormotavanja statora i rotora na elektromotorima na brodovima MVCG, vrijedan 4.000 eura.
Aerodromi Tivat i Podgorica po ostvarenom obimu saobraćaja, osmi su, odnosno deveti na spisku od deset najprometnijih vazdušnih luka na području bivše Jugoslavije.
Na vrhu liste koju je juče objavio portal ExYU aviation, je Aerodrom „Nikola Tesla“ u Beogradu koji je 2018. završio sa prometom od 5,64 miliona putnika, što je 5,6 odsto bilji rezultat nego godinu ranije.
Tivat je sa ukupnim prometom od 1.245.999 putnika osmi na listi, ispred Podgorice koja je na devetom mjestu sa prometom od 1.208.595 putnika. Posljednji na listi od deset najvećih je aerodrom Sarajevo sa prometom od 1,04 miliona putnika.
Oba crnogorska aerodroma zajedno su lani imali skoro 270 hiljada putnika više nego 2017. što potvrđuje kontinuirani rast Crne Gore kao aviodestinacije.
Aerodrom Tivat
Podgorica je lani imala porast prometa od 14,5% u odnosu na godinu ranijem što je stavlja na treće mjesto među najbrže rastućim vazdušnim lukama ex –Yu, iza aerodroma „Adem Jašari“ u Prištini koje je imao porast prometa od 14,6% , odnosno Skoplja čiji je promet porastao za 15,5 odsto. Ovakav rezulta Podgorica je ostvarila prvenstveno zbog poslovne strategije preduzeća Aerodromi Crne Gore da na ovaj aerodrom skoncentriše saobraćaj većine tzv. legacy i low cost aviokompanija koje lete u redovnom saobraćaju sa Crnom Gorom, dok je aerodrom Tivat mnogo izraženijeg sezonskog karaktera i orijentisan je prvenstveno na saobraćaj charter i leiusure avioprevoznika.
Aerodrom Tivat lani je zabilježio stopu rasta prometa od 10,3%, po čemu je peti na listi od deset najprometnijih aerodroma na području bivše Jugoslavije.
