Zapovjednicima turističkih brodova na otoku Mallorca u Španiji bit će zabranjeno puštanje glazbe, a njihovi gosti više neće smjeti plesati i ispijati alkoholna pića na brodu.
Vlasti Mallorce, naime, planiraju zabraniti vlasnicima turističkih brodova da organiziraju zabave, budući da su nedavno dobili mnogo pritužbi od stanovnika otoka koji ne mogu živjeti i spavati zbog cjelodnevnih partyja na moru.
U upravi Mallorce vjeruju da brodovlasnici potiču zlouporabu alkohola na moru i stavljaju putnike u opasnost.
Turistički brodovi na otoku puštaju glasnu glazbu, a imaju i živu glazbu. Buka ne prestaje niti na minutu i mještani se bune da ne mogu obavljati svoj posao danju, niti spavati noću, piše Pomorac.net
Tako će na brodovima najvjerojatnije uskoro biti zabranjeno konzumiranje alkohola i postavljanje zvučnika kako bi gosti uživali u glazbi. Osim toga, ove će mjere doprinijeti očuvanju čistoće otoka s jedinstvenom prirodom.
Riječki jedriličarski klub i Porto Montenegro Yacht Club sa pozivaju jedriličare na 6. Regatu tisuću otoka na kursu od Rijeke do Tivta i nazad od 20 – 30. septembra 2018. Regata koja prolazi između više od 1000 jadranskih otoka jedri se na kursu za koji volimo reći da je najbolji kurs za navigacijske regate koji priroda može dizajnirati.
Regata se sastoji od dvije etape od kojih jedrilice mogu izabrati jedriti samo prvu etapu, samo drugu etapu ili obje etape s ukupnim rezultatima. Prva etapa starta u nedjelju 23. septembra iz Rijeke, nakon čega flota ostavlja desno otoke Unije, Susak, Premudu, Dugi otok, Kornat, Vis, Lastovo i Sveti Andrija i završava u novoj marini Porto Montenegro u Tivtu.
Uzduž rute od 280 NM, flotu čekaju tehnički izazovi navigacije između mnogo otoka i kanala hrvatske obale i facsinantnog zaljeva Boke Kotorske, ali isto tako i nagrada iznenađujućom ljepotom okruženja poznatom diljem svijeta. Nakon dodjele nagrada za prvu etapu u Porto Montenegru u srijedu 26. septembra, flota starta u četvrtak 27. septembra u obratnom smjeru prema Rijeci na istom kursu, a regata se zaključuje dodjelom nagrada u nedjelju 30. septembra u Rijeci.
Prije starta u Rijeci planirana je i promotivna pripremna regata baš kao i Regata 1000 otoka + 2 u zalivu Boke Kotorske prije starta druge etape. Zajedno s nizom društvenih događanja u Rijeci i već poznatom Porto Montenegru, Regata tisuću otoka nudi jedinstveni jedriličarski doživljaj.
Rekorde obje etape priznate od World Speed Sailing Record Cuncil-a od 2015. drži Mađarski Wild Joe s 27h 24m i 5s u prvoj etapi s prosječnom brzinom od 10.14 čv, te 32h i 45s u drugoj etapi uz prosječnu brzinu od 8.86 čv što je novi izazov za sudionike Regate tisuću otoka i prilika za uvrštenje u popis svjetskih jedriličarskih rekorda.
U hercegnovskom naselju Savina u požaru koji je izbio jutros oko tri sata izgorjela je kuća.
Dvospratna kuća vlasništvo je Vladimira Konjikušića iz Beograda.
Prilikom izbijanja požara u kući nije bilo nikoga, a vatrogasce su zvali stanari okolnih objekata.
Služba zaštite i spasavanja dobila je poziv u 2:55, kaže načelnik Zlatko Ćirović.
Izgorela kuća foto RTCG 1
“Uputili smo odmah četiri vozila i 10 vatrogasaca na lice mjesta. Vatra je već bila zahvatila gornji sprat i krov. Objekat nije imao međuspratnu konstrukciju već drvene grede koje su se urušile. Požar je lokalizovan oko 4.20 časova“, kazao je Ćirović.
Novljani i turisti i ovog ljeta žalili su se na vlasnike pasa koji su ljubimce puštali da slobodno šetaju ulicama, šetalištem i plažama.
Putem call centra od januara su Komunalnoj policiji podnesene 24 prijave koje se odnose na držanje pasa, a najveći broj odnosio se na kretanje bez nadzora vlasnika i na pse-lutalice. Podnesena je i jedna prijava protiv vlasnika zbog napada njegovog psa, saopšteno je iz Komunalne policije.
Mještanin Bijele kaže da su kupači bili uznemireni jer je turistkinja danima puštala psa da slobodno trčkara po plaži.
Načelnica Komunalne policije Marija Andrić ističe da su upoznati sa slučajem u Bijeloj, ali tvrdi da je pas bio vezan kada su inspektori bili u kontroli.
Objašnjava da je Odlukom o uslovima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja sa napuštenim i izgubljenim, propisano da se drže ako ne ugrožavaju fizički i psihički integritet, ličnu sigurnost i imovinu građana, opštu higijenu i životnu sredinu.
“Kada vlasnik izvodi svog kućnog ljubimca iz dvorišta, psi se izvode isključivo na povocu koji mora da odgovara veličini i snazi psa”.
Andrić navodi da se kazne za te prekršaje kreću od 30 do 100 eura.
“U toku ljetnje turističke sezone, sankcionisano je devet vlasnika pasa koji su svoje ljubimce izvodili bez povoca”.
Nema evidencije koliko je pasa – kućnih ljubimaca u Novom.
U privremenom skloništu za napuštene životinje na Dizdarici je oko 130 pasa. Njihov broj je povećan tokom turističke sezone. “Akcije prikupljanja pasa lutalica se sprovode kontinuirano, na području opštine, od Igala do Kamenara, kao i na Ublima i Žanjicama”, ističu u preduzeću “Čistoća” i navode da je tokom tri ljetnja mjeseca prikupljeno i smješteno u azil više od 50 pasa.
“Jedan od preduslova rješavanja ovog problema jeste obilježavanje jedinki zbog utvrđivanja identiteta čipovanjem, ali i stvaranje mehanizama koji bi zakonski obavezali vlasnika kućnog ljubimca da se o njemu stara”.
Izmet vidljiv svuda, ali kazni nema
Iako se na svakom koraku – na ulicama, parkovima, trgovima i stepeništima, naročito u jeku turističke sezone, nailazi na pseći izmet, do sada zbog tog prekršaja nije izrečena nijedna kazna.
Odluka propisuje da vlasnik mora pokupiti izmet svog psa sa javne površine i odložiti ga u korpu za otpad.
Nisu pomogli apeli ranijih godina koji su na oglasima zalijepljenim u gradu pozivali vlasnike da počiste za ljubimcima.
Beograđanka Sara Vidak proglašena je juče krivom za napad na sutkinju kotorskog Suda za prekršaje, Jelenu Stanišić.
Sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić je Vidak, zbog napada na službeno lice u vršenju službene dužnosti, izrekla kaznu zatvora od četiri mjeseca. Vidak je međutim, odlukom suda, ukinut pritvor do pravosnažnosti presude.
Nju je Osnovno državno tužilastvo teretilo za napad na sutkinju Stanišić koji se navodno dogodio 14.avgusta, nakon što je Stanišić momku Sare Vidak, Stevanu Prpi izrekla novčanu kaznu zbog saobraćajnog prekršaja. U optužnici je pisalo da je Sara fizički nastrnula na sutkinji Staniši, zavrnula joj desnu ruku ruku i ogrebala je po dijelu podlaktice, a što je ona kategorički negirala tvrdeći da je sutkinja Stanišić zapravo nju uhvatila za ruku i odgurnula je, nakon čega je inscenirala navodni napad na sebe i pozvala u pomoć policiju i obezbjeđenje Suda za prekršaje. Suđenje Vidakovoj koje je izazvalo veliko interesovanje u Srboji i Crnoj Gori ekpresno se odvijalo, nakon što su dodatni pristisak oko svega izazvale izjave čelnika crnogorskog pravosuđa Vesbne Medenice i Zorana Pažina koji su preko medija oštro osudili navodni napad na sutkinju Stanišić u vršenju njene dužnosti i zatražili da vinovnik bude najstrožije kažnjen.
Sarina majka, Olivera Vidak, juče je u svjedočenju pred Osnovnim sudom istakla da im se sutkinja Stanišić tog dana obraćala neprijatnim tonom i ponavljala kako ona nije nadležna za njihov slučaj. Ispričala je da im je Stanišićka navodno u jednom momentu prstom pokazala na vrata suda i rekla im da se gube napolje, iako je ona samo htjela da se u spisima predmeta ispravi netalno naveden broj registarskih tablica njenog automobila sa kojim je Prpa počinio prekršaj, priznao ga i platio kaznu.
“Nisam znala hoće li nam na granicu prilikom povratka u Srbiju praviti problem zbog nepoklapanja podataka iz tog izještaja sa pravom registarskom tablicom mog auta. Stanišić je bila vrlo neprijatna, nije htjela ni da me sasluša, a kada je Sara upitala gdje i kako možemo dati prigovor na netačne podatke navedene u sudskoj dokumentaciji, Stanišić je moju kćerku uhvatila za Sarinu desnu ruku i odgurnula je. Sara joj se otrgnula i pitala je odakle joj pravo da je hvata za ruku na što je Stanišič počela vikati- napad, napad. Dok je prilazio policajac i mene počeo gurati prema izlazu iz hodnika suda, moj sin je viknuo: “Mama, mama, pa ona sebe štipa za ruku – misleći na Stanišićevu koja se držala za svoju desnu ruku. Potom je ušla u kancelariju i nakon desetak sekundi ponovno izašla pokazujuči navodno povrijeđenu ruku policajcu i rekla : “Zdravko, napadnuta sam, evo pogledaj mi ruku!” Kasnije, kada je prošla pored nas koji smo stajali ispred suda jetko nam je dobacila “Zapamtićete vi mene!” tada međutim, nsam vidjela nikakve navodne povrede na njenoj desnoj ruci.- ispričala je starija Vidak koja je 14.avgusta u Sud za prekršaje gdje se sudilo Prpi, došla sa njim svojom kćerkom i devetogodišnjim sinom Filipom. Stevan Prpa je u svom svjedočenju ponovio skoro identičnu priču ističući da je Stanišić bila izuzetno neprijatna prema njima i da ga je i prilikom saslušanja zbog prekršaja, stalno prekidala i prijetila mu da će, ako sam ne prizna prekršaj, dovesti saobraćajnog vještaka o njegovom trošku.
Olivera Vidak negativno je odgovorila na pitanja oštećene Stanišić da li joj je kritične prilike govorila da ih sutkinja matretira samo zato što su Srbi i da je kazala sa Stanišićeva navodno mrzi Srbe.
“Nikad ja tako nešto ne bih rekla jer sam ja porijeklom iz Nikšića i na to sam veoma ponosna”- kazala je starija Vidak, dok je sutkinja Tešić svihu koleginicu u ulozi oštećene, u više navrata morala da prekida i ispravlja, podučavajuči Stanišićku kako može svjedoku postavljati pitanja. Na zahtjev advokata Sare Vidak, Srđana Lješpkoviča u zapisnik su ušle konstatacije Stanišićkine advokatice Dijane Knežević da je iz saslušanaja svjedoka ispalo “da sutkinja za prekršaje dočekuje i ispraća stranke u tom sudu i da je stalno u hodniku”, dok je tužiteljka Liljana Milić prigovorila iskazima Sarinog momka i majke istakavši da su oni u koliziji sa iskazima ranije saslušanih svjedoka. Pročitan je i izvještaj vještaka medicinske struke u kojem se navodi da su kod Stanišić konstatovane ogrebotine i crvenilo u predjelu desnog ručnog zgloba što je moglo nastati od stezanja i grebanja noktima, a konstatovana je i psihička reakcija na stres. Advokat optužene Vidak Srđan Lješković rekao je da nije naloženo uzimanje tkiva ispod noktiju njegove klijentkinje kako bi se vidjelo da li DNK materijall odgovara Stanišićevoj čije povrede nisu ni fotografisane, niti je utvrđeno da li razmak ogrebotina na njenoj ruci odgovara razmaku noktiju Sare Vidak.
“Sara tog dana, ali i svo ovo vrijeme do danas, nosi vještačke nokte koji su zalijeljeni gel lakom i sa njima se ne može nanijeti nikakva ogrebotina. Navodne povrede Stanišićeve nisu sanirane po medicinskom protokolu koji je nalagao da se ona nakon ukazane hitne pomoći, zbog navodnog zavrtanja ruke uputi ortopedu, niti konsultuje hirurg zbog navodnih ogrebotina, a vještak je izvještaj o njenim povredama napisao ni ne pogledavši je, već samo na osnovu zabilježbe iz Hitne pomoći.”-kazao je Lješpković. On je predložio da se izvede niz novih dokaza među kojima i pogledaju snimci video nadzora iz Suda za prekršaje, Odjeljenja bezbjednostii Hitne pomoći u Kotoru, kao i snimci iz kotorskke policije, Tužilaštva i ZIKS-a koji će pokazati da Sara svo vrijeme ima vještačke nokte koji bi se sigurno slomili da je njima ogrebala sutkinju Stanišić 14.avgusta. Tražio je i saslušanje doktora Gezima Čobaja iz Hitne pomoći koji je primio navodno povrijeđenu sutkinju, ali je ipak na kraju odustao od sprovođenja tih dokaza u interesu efikasnosti postupka i što bržeg izlaska njegove klijentkinje iz pritvora u kome se nalaz i već dvadesetak dana.
Advokat Sare Vidak Srdjan Ljeskovic nakon sudjenja.
“Saro, vjerovatno ti to niko od nas ovdje neće reći ali ja hoću: izvini, i ako ikada budeš mogla, oprosti. Kao branilac međutim, zamoliću te jedino da nikad ne zaboraviš da su tvoji korijeni iz Crne Gore.”- kazao je advokat Lješković u završnoj riječi, obraćajući se svojoj branjenici. Vidak je nakon izricanja presude, pružila ruku tužiteljki Milić, oštećenoj sutkinju Stanišić i njenoj advokatici.
Lješković je kazao da je “glavno da je moja branjenica izašla iz pritivoira”, te da će kasnije nakon dobijanja pismenog otpravla presude sutkinje Tešić, u dogovoru sa Vidak, odrediti hoče li se na nju žaliti.
“Ukoliko žalbe bude, mi ćemo insistirati na sprovođenju dokaza koje sam danas nabrojio jer sam pominjući ih danas, želio ukazati da je možda bilo nekih propusta u tim postupcima. Sada je sasvim drugačije kada branite nekog sa slobode, naročito nekog ko nije dokazani kriminalac koji se ne bi odazivao na pozive suda i slično”- kazao je novinarima Lješković.
Kotorske bedeme od 24. aprila, do 1. septembra posjetilo je 104.492 turista. Od naplate ulaznica ostvaren je prihod od 835.936 eura.
U istom periodu prošle godine bedeme je posjetilo 124.678 turista kada je ostvaren prihod od 374.034 eura.
Kako je saopšteno našem portalu iz Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora, koja upravlja gradskim zidinama, do značajnog povećanja finasiske dobiti došlo je uslijed povećanja cijene ulaznica koja od ove turističke sezone iznosi osam eura. Ranija cijena ulaza na bedeme je bila tri eura.
Kotor panorama – foto Boka News
Od početka godine do 31. avgusta u Luku Kotor uplovilo je 258 brodova koji su doveli 297. 850 hiljada posjetilaca. Jahti je uplovilo 1.363 sa kojima je stiglo 3.982 putnika.
Grad je posjetilo 322.195 izletnika što je 6 odsto više nego u istom periodu prošle godine.
Rimske mozaike u Risnu od početka godine posjetilo je 29. 819 turista što je 4 posto više nego u istom periodu prošle godine.
Rimski mozaici Risan foto Boka News
Inače, na kotorskoj rivijeri prema zadnjim podacima TO Kotor na dan 31.avgusta odmaralo je 6.063 turista što je 27 posto više nego na isti dan.
U Budvi se četvrto ljeto za redom, ovaj put 7. i 8. septembra, održava festival “Novi val” koji promoviše mlade umjetnike iz regiona, kako pop i rok muzičare sa nezavisne muzičke scene, tako i filmske autore/ke čiji su kratki filmovi uglavnom nagrađeni na prestižnim regionalnim festivalima, od Sarajeva do Pule.
Festival otvara animirana “Ježeva kućica” u režiji Eve Cvijanović, rađena po klasičnom djelu Branka Ćopića, nagrađena na Berlinskom festivalu i na mnogim drugim manifestacijama, a biće prikazano još desetak naslova dužine 10 do 20 minuta, većinom filmova o odrastanju i osamostaljivanju mladih protagonista.
Gošće festivala su Barbara Vekarić i Maša Šarović, mlade rediteljke koje potpisuju filmove “Ni(t)ko nije savršen” i “Najtopliji dani ljeta”; prvi prati rane jade srednjoškolke koja ima asimetrične grudi i krije to od vršnjaka a drugi je senzualna priča o mladom bračnom paru koji živi u stanu roditelja pa je njihov erotski život pun neželjenih nedaća.
Pored pomenutih, publici u Budvi predstaviće se Nikica Zdunić filmom “13+” u kome glavna junakinja, tinejdžerka, “odbija” da odraste, zatim emotivno snažna priča o nesnalaženju obrazovanog mladića u tranzicionim vremenima tj. film “Mogu sam” u režiji Nikole Polića, , zatim film “Soa”, o začudnom zločinu u brdima Crne Gore u režiji Dušana Kasalice, nagrađivana drama “ “Tanja” režiserke Jasne Nanut o djevojci koja gubi posao i dečka i vraća se da živi sa svojim starim ocem. Na programu je i film “Škrge” režiseraNikole Zdravkovića, o dva brata blizanca sasvim različitih karaktera, koji se sukobljavaju oko jedne djevojke, kao i poetična priča “Krila i stvari” koju su korežirali Jelena Gavrilović i Stefan Đorđević.
Filmski segment festivala okupljafilmadžije iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, baš kao i muzički dio programa u kojem će biti predstavljeni kantautori odnosno bendovi koji su snimili prvi album ili, pak, tek pripremaju svoja debi izdanja. Izuzetak su dva već veoma afirmisana izvođača, kantautorka Nina Romić i grupa Stray Dogg, koji su, svako na svoj način, pokrenuli novi kantautorski talas prije nekoliko godina, što je bila (jedna od) inspiracija za naziv festivala.
Prve večeri nastupaju Sir Croissant iz Banjaluke, delikatni kantautor koji ima dva zapažena EP izdanja, slijedi intrigantni budvanski duo Haze & Ash koji trenutno završava debi album, a sviraće u proširenom, petočlanom sastavu, potom beogradski neosenzitivci Stray Dogg, jedan od ključnih bendova sadašnjice, da bi u finalu zasvirale Rezerve, makarski pop- rok sastav sa pank energijom, koji će premijerno u Crnoj Gori predstaviti svoj hvaljeni prvi album.
Iz Karlovca, drugog dana festivala, dolazi Ichabod, mlađani autor samo nekoliko raskošnih pop pjesama kje otkrivaju veliki stvaralački talenat izrastao iz najsuptilnije muzike šezdesetih i sedamdesetih godina, zatim slijedi koncert heroine hrvatske nezavisne scene Nine Romić, koja će svirati samo sa gitaristom i klavijaturistom i promovisati aktuelni album “Sloboda”, da bi festival bio završen koncertom tročlanog benda Harvo Jay čiji se muzički izraz sve vrijeme klacka između sanjivog i bučnog alt. rok zvuka.
Festival “Novi val” organizuje nevladino udruženje Agora, finansijski je podržan od Opštine Budva i ima podršku HP “Budvanska rivijera” i niza lokalnih privrednika, dok su segmente programa podržali Ministarstvo sporta – Direktorat za mlade, kao i Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori, kroz projekat “STRONGO”.
Svi festivalski sadržaji su besplatni i realizuju se na sceni između crkava u Starom gradu, a u slučaju kiše filmski dio programa biće izmješten u budvansku Modernu galeriju.
Na šetalištu Pine u tivtu biće organizovana manifestacija Sajam tradicionalnih proizvoda i vina u nedelju, 09.septembra, od 18 sati. Domaćin ove manifestacije je, Turistička organizacija Tivat sa organizatorom „Đoković“d.o.o.
Posjetioci će moći uživati u vinu, maslinama, pršutu, siru, medu i drugim tradicionalnim, proizvodima sa prostora Crne Gore
U zabavnom dijelu programa, od 21 sat nastupiće grupa „Fanculo“.
Sajam suvenirai rukotvorina 10. septembra
U ponedeljak, 10.septembra na rivi Pine, sa početkom u 18 sati biće održan Sajam suvenirai rukotvorina u organizaciji NVO „Harlekin“ i pod pokroviteljstvom Turističke organizacije Tivat.
Na sajmu će se predstaviti brojni domaći izlagači sa svojim maštovito urađenim rukotvorinama. U muzičkom dijelu programa, nastupiće Pero Vučetić od 18 sati.
Nedelja 09.09. i ponedeljak 10.09.- od 18:00h – Riva Pine – Ulaz slobodan
Povodom Dana Nacionalnog parka Durmitor, shodno Odluci o visini naknada Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore, obavještavamo sve ljubitelje prirode da je slobodan ulaz u ovo zaštićeno prirodno područje, u četvrtak, 6. septembra.
NP Durmitor se zahvaljujući brojnim prirodnim i kulturnim vrijednostima i raznovrsnom turističkom ponudom zasnovanom na aktivnom turizmu izdvaja među zaštićenim područjima Dinarskog regiona.
„Ovaj značajan dan za NP Durmitor, 6. septembar, obilježićemo kroz radnu akciju čišćenja svih značajnih turističkih destinacija na prostoru Parka. Podsjećamo da je kao prirodno dobro izuzetne univerzalne vrijednosti, NP Durmitor, 1980. godine, upisan na UNESKO-vu Listu svjetske kulturne i prirodne baštine, a rijeka Tara u Svjetske ekološke rezervate biosfere, 1977. godine“, informisao je direktor NP Durmitor Tomo Pajović.
„Do sada je NP Durmitor posjetilo 165.000 turista, što predstavlja povećanje od 13% u odnosu na prošlu godinu kada je NP posjetilo 146.000 ljubitelja prirode.“
Domaći i međunarodni turisti su zainteresovani za pješačke i biciklističke staze, planinarenje, rafting rijekom Tarom, kao i obilazak Crnog jezera i ostalih planinskih jezera. Najviše je posjetilaca iz regiona, kao i iz Francuske, Njemačke, Rusije, Belgije, Poljske, Izraela i Velike Britanije koji su posjetili UNESKO-vo zaštićeno područje i uživali u brojnim aktivnostima u parku. Nacionalni park bilježi i povećanu posjetu turista iz azijskih zemalja, posebno iz Kine. Imajući u vidu da sezona i dalje traje, uvjeren sam da će ovogodišnja posjeta dostići broj od 200.000 turista, zaključio je Pajović.
Nacionalni park Durmitor osnovan je 1952. godine. Osnovna odlika reljefa je prostrana visoravan na 1.500 metara namorske visine koju usijecaju duboke kanjonske doline i sa koje se uzdižu impozantni planinski vrhovi, od kojih je 48 sa preko 2.000 metara. Ljepoti durmitorskog masiva posebnu draž daje 18 ledničkih jezera, nazvanih „Gorske oči“. Bistre i silovite rijeke Tare, Drage, Sušice i Komarnice, podarile su ovom parku kanjonske doline. Posebno impresionira kanjon rijeke Tare, drugi po dubini na svijetu, stvoren divljim tokom i bukovima durmitorskih voda.
”Makarska, Makarska, Makarska” svakodnevni je pozdrav koji se čuje iz zvučnika uz neizostavno trubljenje i upaljene bangalke, miris pečene ribe i gotovo dva desetljeća iste pjesme koje svakog ljetnog dana slušaju generacije Makarana ”Zorba the Greek”, ”Rivers of Babilon” i ”Waka waka”. Više od 250 putnika Poljaka, Čeha, Slovaka, Nijemaca i Talijana s rukama u zraku – ukratko, pogodit će svaki sugrađanin, ovo je neopisivi opis atmosfere s turističkog broda “Makarski Jadran”, i to samo za vrijeme uplovljavanja u luku oko 18.30 pri povratku s jednodnevnog izleta s Hvara i Brača. Potom slijedi vožnja do Tučepa koje se također pozdravljaju, a drugi dio veselja slijedi kada “Jadran” na Kornižu čeka isto toliki broj gostiju koji odmah ulaze čim jutarnjo-poslijepodnevna ekipa koja se izguštirala na izletu izađe s broda.
Red je velik, čeka se na slasne skuše, lignje, osliće, oradu, tunu sa žara, hobotnicu, školjke. I tako se “Jadran” do kasnih večernjih sati pretvara u restoran s dalmatinskim ugođajem. Ako ste na plaži i oko 18.30 više ne vidite i ne čujete “Makarski Jadran”, to je znak da je ljeto uistinu završilo.
Za sve brodske atrakcije zadužen je kapetan broda Tomislav Mito Mravičić, s kojim smo u večernjim satima prođirali po brodu starom čak 38 godina i izrađenom u Škotskoj, a koji je u Makarsku doplovio s Farskih otoka. Mito nam kaziva da je putovanje trajalo 28 dana i evo, skoro četiri desetljeća je zaštitni znak Makarske, a zadnjih 20 godina najveća ljetna atrakcija kakve nema nigdje na Jadranu. Brod ljeti plovi s 20 radnika bez bookera (i njih je još 20), a tu je cijela posada, od kuhara do mornara.
Kako izgleda jedan dan na brodu prije negoli počne večernji ugođaj, zna ispričati samo Mito, čija je desna ruka najstariji mornar Šerif Halihodžić, koji je s njime od prvog dana pa smo ga ”uhvatili” na gradelama kako prevrće 20 skuša u sekundi.
Nakon kave – ‘medicina’
– Šerif spava na brodu, već je budan u 4 sata, a ja dođem oko 5 do 5.30 i tada obrišem sve klupe i stolove, malo pomognem mornarima, preuzmem ribu i piće. Najvažnije nam je da gost koji je kupio kartu ima svoje mjesto i onda morate računati da djeca trebaju biti dolje kod šanka, mladost na provi jer stvaraju štimung, a stariji ispod mreža da ih sunce ne ”uhvati” i sve to treba dovesti u red. Ta mi organizacija uzme sat vremena – priča nama Mito opisujući početak plovidbe u 8.30, kada počinje razbuđivanje original njemačkom filter kavom i plovidbom prema Tučepima, gdje se ukrcava drugi dio turista i tada ponovno slijede kava i voda, a onda na stolove dolazi ”medicina”, naša domaća loza.
– Kažem im ja na mikrofon da dolazi ”mediko” jer ako kažem rakija, ne zvuči dobro, a ovo svi razumiju pa su odmah veseli – nadodaje Mito, čiji mornari oko 10 sati na stolove posluže sokove i oko podnevnog ručka crno i bijelo vino i taman su u Vrboskoj koju obiđu prije Jelse.
– Tu i ručamo na brodu skuše s prilozima, a uvijek pušika i ima bave. Inače, najgore je servirati ručak na brodu usidrenom u luci, a mi sve radimo u pokretu tako da je sve gotovo kad dođemo u Jelsu. Onda preko mikrofona gostima kažem sve što im je interesantno za posjetiti, a s velečasnim smo dogovorili besplatan posjet crkvi i tvrđavi. Inače svi drugi gosti i oni s brodova plaćaju 10 kuna – kazuje Mito, čiji gosti iza dobre ribe i vina odu na kavu i sladoled, jer u Jelsi imaju sat vremena pauze pa vrijeme iskoriste za kupovanje maslinova i ulja od lavande od njegova školskog kolege na kojeg ih je, naravno, Mito već uputio.
Domaćima ‘katolička cijena’
Nakon Jelse ide se na Bol i tu se gosti kupaju, neki unajme jet ski i imaju tri sata ”lufta” za guštanje, a kada se svi ponovno ukrcaju na brod, pri povratku u Makarsku, Mito ih časti kavom, ”mediko” rakijom i čašom vina. I tu zapravo i počinje štimung pa “Makarski Jadran” nikada u životu nije uplovio u luku a da se na njemu nije plesalo i pjevalo.
– Kada odmah u 8.30 zaplovimo od Makarske do Tučepa i prema Jelsi, doznamo koje su nam nacije na brodu i onda svima udovoljimo i pustimo njihovu pjesmu. U zadnje vrijeme imamo najviše gostiju iz Poljske pa Čeha, Slovaka, Skandinavaca, Talijana, Nijemaca, Slovenaca, turista iz BiH, a tu su grupe iz Litve i Latvije, i naravno naši domaći koji uvijek vole brodom otići na izlet i oni imaju ”katoličku cijenu”. Uvijek je više žena nego muškaraca, a kada su naše domaće žene na brodu, onda su Talijanke ljubomorne jer Talijani dobacuju ”che bella figura” – priča Mito, koji je našao načina utješiti Talijanke.
Naime, mornari stvaraju štimung od Jelse do Bola i onda uskaču, dižu Talijanke za ples, skinu njihove, a obuku im mornarske majice s logom “Makarskog Jadrana” i tako drže ravnotežu i sve uvijek bude u redu. Brod uplovljava u makarsku luku u 18.30 i opet kreće prema Tučepima, a čiste ga i polijevaju vodom u putu jer svatko zna što treba raditi i tu nema ”mrdanja”.
Mladići su, kako kaže kapetan, zbilja dobri i tu se ne može požaliti, a kada zafali radnika, uskaču animatori i “Jadran” pri ponovnom uplovljavanju u makarsku luku na kornižu rive čeka oko 200 ljudi koji odmah ”upadaju” čim putnici izađu. Tada se brod pretvori u restoran s ponudom od 10 vrsta ribe, a na čijoj palubi gosti uživaju u večeri.
Šerif je stručnjak za gradele
– Šerif je uvijek na gradelama, Stipe na pohanim oslićima, Joze na lignjama, a u kužini se spravljaju školjke i salata od hobotnice, špageti i razni prilozi i tako se borimo. Gosti su zadovoljni kao i mi, mada mi nekada padne teško kada vidim koliko čekaju na red jer imamo puno vrsta ribe, a svaki bi htio po jednu lignju pa malo hobotnice, školjki, oslića, skuše i tu zapravo nastane gužva – kazuje Mito, koji nadodaje da naši ugostitelji moraju zapamtiti da masa donosi novac, što je jedino isplativo.
– Ima kod nas restorana koji su ”digli” cijene u nebesa i mogu tako raditi jednu godinu, ali ne ide dalje. Ja radim cijelu godinu, pa zimi imamo “Božićni brod” jer nafta je sve skuplja, ribe je sve manje i lani nisam išao na more, a na proljeće smo ga pretvorili i u ”Uskrsni brod” s domaćim kolačima, sirnicima, fritulama, a ja sam na krmi pekao ribu – nadodaje Mito koji ribu kupuje u makarskoj trgovini ”Srdelica”, a “lipi bokuni” mu dolaze i s Brača, Hvara i iz Zadra.
– Dnevno na brodu prodamo sigurno oko 100 kila ribe i zapravo i radimo sve dok su gradele u pogonu – veli nam Mito.
Primazan svim mastima
Zimi, izuzev prošle, kapetan sa svojom posadom brodom ribari u dubrovačkom akvatoriju i, kako kaže, specijalizirani su za izlov škampi, lista, grdobine i kvalitetnije ribe. Pola je prodaju u Dubrovniku, a pola donose u Makarsku i tako rade do svibnja, a onda brod voze u Šibenik na potpuni remont za sezonu i ponovno se starta 1. lipnja. Prijašnjih godina Miti je na brodu pomagala supruga Spomenka koja je išla s njima na izlete kao član posade, ali sada joj je malo dosadilo, mada je uvijek glavna, i to posebno za papirologiju i financije.
– Tako, radi se i valja izdržat. Poneki put je teško, ali prigrmimo. U meni je ko u mladiću bilo sto barekinadi, ali me Njemačka dovela u red koji sada ne mogu primijeniti u Makarskoj i Hrvatskoj. U našoj državi moram varati, lagati i krasti…, slobodno ti to napiši da moram biti primazan svim mastima jer jedino tako mogu opstati. Mala, ako me zatvore zbog ovoga šta sam rekao, ti ćeš mi u zatvor donosit cigare. Napiši ti slobodno da bi cijelu Vladu tribalo zatvorit jer ništa ne rade za našu mladost kojoj treba pomoći jer nikada ne bi ni pomišljali otići ”vanka”. Ono što oni rade u misec dana, ja napravim za jedan dan koji traje 25 sati i kada bi oni radili pola moga radnog vrimena, država bi cvala – poručuje Mito ”velikima” i priča nam da su mnogi ljudi pokušali raditi na ovakav način kao on, ali nije im uspjelo.
More je njiva koju treba čuvati
Kako kaže, on dolazi iz jedne od najstarijih ribarskih i ugostiteljskih familija na Makarskoj rivijeri. Završio je ugostiteljsku školu, zanat dobro ”ispekao” u Njemačkoj, gdje je boravio 17 godina, a kao konobar je šest godina imao šefa Splićanina koji ga je naučio disciplini, marljivosti i svemu što je pozitivno, a onda se osamostalio i ”držao” dva restorana.
– Ovaj posao radim 20 godina, ali kada bih upotrijebio svoj red, disciplinu i marljivost koju sam naučio u Njemačkoj, onda kod mene ne bi mogao raditi nijedan radnik iz Makarske. Vratio sam se u Makarsku jer me vukla, kao i moje sinove. Ali počeo je rat, nije bilo turizma, sve je zakazalo i onda sam se sjetio što mi je pokojni otac govorio: ”Kad ti sve zakaže, uzmi brod i ajde na more jer je ono njiva koju ne treba orati, samo čuvati.” I tako sam početkom rata ribario brodom, a kada sam vidio da se situacija smiruje, ”prebacili” smo se na turizam i to traje već 20 godina – kazuje Mito, dodavši da je u početku bilo teško, ali su mu iz TZ-a Makarska onda predložili nek organizira ribarsku ili gusarsku večer za turiste koje se moglo nabrojiti na prste. I tako je sve i počelo i trajat će sve dok je kapetan živ.
