Smotra mode „Moda i umjetnost”, u organizaciji Modne agencije „Fabrika” i Opštine Kotor, biće održana od 22. do 25. avgusta u Starom gradu.
Program manifestacije:
Srijeda 22. avgust u 20.30 – otvaranje izložbe nakita Katarine Zlajić, autorke iz Crne Gore, u Crkvi svetog Pavla; u 21.30 – otvaranje izložbe rukom rađenih cipela autorke Lidije Jovanović u Galeriji solidarnosti.
Četvrtak 23. avgust u 20.30 – pozorišna predstava „Mala crna haljina” (inspirisana životom kreatorke Koko Šanel) u hotelu „Cattaro”. Režiju je uradila Nataša Radulović, a igraju Vjera Mujović i Rada Đuričin.
Petak 24. avgust u 21.30 – svečano otvaranje na trgu pred katedralom Svetog Tripuna: revija najnovije kolekcije visoke mode Itala Marselje (Italo Marseglia) i performans „Ana Kapeli voli Baustel” (Ana Cappeli loves Baustelle).
Subota 25.avgust u 21.30 – revija kolekcije visoke mode Hane Toume (Hanna Touma) iz Libana i revija modela inspirisanih dobrotskom čipkom sa originalnim komadima dobrotske čipke kreatora/ki Bjanke Marije Đervazio (Bianca Maria Gervasio), Hane Toume (Hanna Touma) i Itala Marselje (Italo Marseglia) na trgu pred katedralom Svetog Tripuna.
Prodaja karata je na biletarnici Kulturnog centra „Nikola Đurković” i odvijaće se do početka programa – svakog dana od 10 do 12 i od 18 do 20 sati. Ulaznica vrijedi za dvije osobe, a cijena je 10 eura.
Osmu godinu za redom na otoku vitalnosti, Malom Lošinju, održava se ”Festival lošinjskih balkona”, u sklopu kojeg će tijekom dva festivalska dana – 22. i 23. avgusta, na balkonima duž malološinjske uvale u jutarnjim i večernjim satima nastupati brojni glazbenici.
Lošinjski balkoni u prošlosti su bili centar događanja, a tom manifestacijom posjetitelji i mještani vraćaju se u prošlost i otkrivaju značenje balkona u mediteranskom načinu životu.
“Zastanite, poslušajte i podignite pogled prema lošinjskim balkonima jer će upravo na njima brojni izvođači održati svoje nastupe, a balkoni s kojih će se izvoditi programi za sada ostaju mala tajna”, pozivaju organizatori – Grad Mali Lošinj i lošinjska Turistička zajednica.
Fešta od ribe i vina, u organizaciji Mjesne zajednice Stoliv i NVU “Kamelija”, biće održana u srijedu 22.avgusta, sa početkom u 21 sat.
Goste će, uz klape, zabavljati kotorski sastav “Tri kvarta”, a po završetku ovog događaja uslijediće i vatromet.
„Riba pliva tri puta, u moru, ulju i vinu. Sve je spremno, pripremiti ćemo 50 kilograma ribe i sve zaliti sa oko 120 litara vina, dobrim raspoloženjem i muzikom. Dođite u Stoliv“ poručio je u ime organizatora Romeo Mihović.
Stolivsko veče
Pokrovitelj ove gastro fešte je Turistička organizacija Kotor.
Svašta smo do sada našli u podmorju, ali ovako nešto nismo mogli ni sanjati, kaže Vedran Dorušić iz Diving centra “Foka” na Pagu, nakon senzacionalnog otkrića olupine rimskog brodoloma. Prema prvim pretpostavkama, jer će se na nalazištu zasigurno još puno raditi, riječ je o brodu s početka prvog stoljeća prije Krista, koji se možda želio sakriti od bure u uvali Šimuni, u kojoj je, prema nekim tragovima, i bila rimska luka.
Brod i mnoštvo amfora uočeni su prije tri tjedna prilikom turističkog ronjenja. Ronioci su željeli vidjeti ugore i hlapove koji tamo obitavaju, ali nisu uspjeli. Pošli su na dublji dio terena i uočili čudnu formaciju. Kad su prišli bliže, shvatili su da se radi o potonulom brodu punom začep¬ljenih amfora. Nastala je euforija i opće oduševljenje, snimanje. Drugi dan otišli su po GPS, kako bi koordinate nalaza prijavili konzervatorima i policiji.
Brod je kompletan legao na morsko dno i polako se raspadao, a u dužini od 21 metar rasprostranjene su amfore koje su, na sreću, zajedno srasle s prirodom, pa su tako i zaštićene od moguće krađe. Dio se i ne vidi jer je ukopan u dno. Pretpostavlja se da ih ima najmanje 600.
Neočekivani nalaz izazvao je veliko oduševljenje i još jednom potvrdio otok Pag kao prvorazrednu ronilačku destinaciju, a kako u blizini ima još arheoloških nalazišta – uz Šimune još i Lukar, Brušnjak, Maun, Caska – ljubitelji podmorja nadaju da će dočekati uređenje prezentacijskog centra i arheološkog parka prema uzoru na primjere iz svijeta.
Jadran sa svecanosti proslave 85 rođendana foto S.L.
1 od 7
JADRAN veceras u Tivtu
Jadran sa svecanosti
Jadran sa svecanosti
Jadran sa svecanosti
Jadran sa svecanosti
Jadran sa svecanosti
Crna Gora otvorena je da svi njeni saveznici koriste školski brod „Jadran“, ali on će ostati u toj državi i ploviti pod njenom zastavom- poručeno je večeras sa centralne svečanosti kojom je u Tivtu obilježena 85.godišnjica najvrijednijeg i najljepšeg broda Mornarice VCG.
Hrvatska pretenduje da preuzume „Jadran“, a ta država je u posljednjih nekoliko mjeseci preduzela niz diplomatskih akcija i pritisaka da joj Crna Gora „vrati“ stari jedrenjak koji je po tvrdnji zvaničnog Zagreba, JNA 1991. „ukrala“ iz Splita.
„Jadran“ se sa ovim gradom saživio prije 85 godina i ovo je brod koji će, siguran sam nadživjeti sve nas i koji će i sledećih 85 godina živjet sa ovim gradom i dočekivati neke nove generacije, nove mornare i nove turiste“- kazao je ministar odbrane Predrag Bošković, obraćajući se brojnim zvanicama iz državnog establišmenta, privrednog, javnog i kulturnog života, a koje su se večeras okupile na svečanom koktelu upriličenom na palubi „Jadrana“, vezanog na gradskoj rivi Pine u Tivtu.
Svečanosti su pored ostalih, prisustvovali i načelnik Generalštaba VCG, brigadni general Dragutin Dakić, komandant Mornarice VCG, kapetan bojnog broda Vesko Tomanović, gradonačelnik Tivta dr Siniša Kusovac, predstavnici diplomatskog kora i vojni ataše SAD u Podgorici.
„Siguran sam da danas ovo što možemo vidjeti da predstavlja ovaj brod je jedan od najsvjetlijih trenutaka u 85 godina istorije „Jadrana“. Vlada Crne Gore je 2013. izdvojila značajna sredstva da nakon generalnog remonta, „Jadran“ ponovno uzdigne i ponovno zasvijetli u svom najljepšem ruhu. Upravo je to bio zalog za budućnost, zalog da ovaj brod plovi i da bude svima na usluzi, u Crnoj Gori. Naša projekcija je da ovaj brod otvorimo i građanima i turistima, a u tome smo uspjeli jer je „Jadran“ samo za 24 sata na „Danu otvorenih vrata“, obišlo skoro 2.000 ljudi“- kazao je ministar Bošković.
Jadran sa svecanosti
Tivatski gradonačelnik Siniša Kusovac podsjetio je na višedecenijsku vezu „Jadran“ sa Tivtom i Bokom koja je počela još 16.jula 1933 kada je tada novi jedrenjak, uplovio u Tivat kao svoju prvu luku u domovini. Kusovac je „Jadran“ nazvao „neodvojivim tkivom i ikonom ovog zaliva“
„Danas na palubama „Jadrana“ pored kadra MVCG, svoja prva iskustva u pomorstvu i navigaciji stiču i učenici i studenti pomorskih obrazovnih ustanova u Crnoj Gori. Biti dobar pomorac danas u doba automatike i elektronike, ne može se ako se ne prođe posebna i svojevrsna škola pod jedrima na šb „Jadran“. Biti članom njegove posade, oduvijek je bila posebna čast i privilegija, ali i velika odgovornost i obeveza koja neprekidno traje kod brojnih generacija. Nastavljamo sa istim žarom i entuzijazmom, do kraja posvećeni ispunjavanju svojih profesionalnih obaveza. Nastojimo graditi budućnost u duhu bogate tradicije, a istovremeno odgovoriti svim zahtjevima modernog doba. Činimo ga modernim tamo gdje je to moguće i gdje se to smije, a čuvamo našu tradiciju i nasljeđe tamo gdje je to naša obaveza“- kazao je komandant šb „Jadran“, kapetan korvete Zoran Ivanovski, zahvaljujuči se članovima posade, te svim instuticijama i prijateljima starog jedrenjaka koji doprinose da on bude u dobroj formi i da redovno izvršava sve svoje zadatatke.
„Srećan Ti rođendan Stari, i još mnogo, mnogo srećnih godina uz mirno more, puna jedra i vazda makar jednu stopu mora ispod kobilice. Živio!“- poželio je svom brodu Ivanovski.
Večerašnja svečanost bila je inače, i jedna od rijetkih prilika kada su se na palubi starog jedrenjaka pored aktuelnog, kao gosti okupila i još tri bivša zapovjednika „Jadrana“ – kapetan fregate Milenko Katić, kapetan bojnog broda Darko Vuković i kapetan korvete Predrag Supić.
U obilježavanju rođendana broda, učestvovali su i Gradska muzike Tivat, profesori Muzičke škole i recitarori iz OŠ „Drago Milović“
Dok se Herceg Novi u nedjelju „kuvao“ na 36,7, učesnici prošlonedeljnog događaja „Mountain bike dan na Orjenu“, imali su privilegiju uživanja na svega 21 stepenu, pod oblacima, na 1600 metara visokom prevoju Orjensko sedlo.
Premijerna realizacija je protekla sa odličnom brojkom od 17 bicikala, čiji su vozači uspješno prošli izazovni desetokilometarski uspon makadamskim putem. Start u 9 sati je obezbijedio prijatnu svježinu, kao i vožnja kroz komplerks guste bukove šume, da bi pri kraju kolona izašla na panoramski dio puta, gdje su na upravo završenim odmorištima organizovane pauze sa osvježenjem.
Kruna ture je bio sam prevoj Orjensko sedlo sa uvijek spektakularnim vidicima i domaćinskom atmosferom u planinarskom domu. Zatim je program upotpunjen obilaskom atraktivne Sniježne jame, u kojoj su učesnici posluženi sladoledom napravljenim od još uvijek prisutnog jamskog snijega i voća, što je za ove tople dane atrakcija koja se ne propušta.
Mountain bike dan na Orjenu
Cilj organizacije događaja je da se podstakne i ovakva vrsta posjete Orjenu, pogotovo što njegova mreža makadamskih puteva i zanimljivo okruženje, to svakako zaslužuju. Vožnja bicikla spada u ekološki način obilaska i sasvim je u skladu, ne samo sa globalnim turističkim trendovima, već i sa posjetom Orjenu kao zaštićenom području.
Ovom prilikom među učesnicima su se mogli vidjeti i električni bicikli, koji uz poštovanje principa ekologičnosti, omogućavaju prijatnu vožnju i manje spremnim biciklistima. „Mountain bike dan na Orjenu“ je organizovala Agencija za razvoj i zaštitu Orjena, u saradnji sa Opštinom Herceg Novi – Sekretarijatom za društvene djelatnosti i sport, Turističkom organizacijom Herceg Novi, Odjeljenjem Granične policije Herceg Novi, Službom zaštite i spašavanja opštine Herceg Novi i planinarskim klubom “Subra”.
Služba zaštite i Granična policija su obezbjeđivali kretanje kolone biciklista i pružali dodatnu logistiku, dok su članovi „Subre“ pripremili priganice, domaću supu od koprive i osvježenje. Valja istaći da je Turistička organizacija na samom događaju snimila foto-video materijal koji će dodatno uticati na predstavljanje Orjena kao atraktivne destinacije aktivnog turizma.
Na Rimskim mozaicima u Risnu, u subotu 25. avgusta 2018. godine, sa početkom u 20 sati biće upriličeno književno – poetsko veče „Ne živjeti u laži“, A.I. Solženicin.
Predavanje na kojem će govoriti prof. dr Siniša Jelušić (Univerzitet Crne Gore, FDU, Cetinje, saradnik Instituta svjetske kniževnosti RAN) posvećeno je 100-godišnjici rođenja A.I. Solženicina (1918-2018), po sudu mnogih, jednog od naznačajnijih ruskih i svjetskih pisaca prošlog vijeka.
Ovim predavanjem i poetskom večeri želimo ukazati na značenje važnih perioda njegove biografije: dugogodišnje političko zatočeništvo u logoru i potom, izgnanstvo iz SSSR-a. Stradanje velikog pisca uzrokovano je moralnim imperativom koga se držao do kraja života i prema kome je predavanje naslovljeno, poručuju organizatori.
U programu učestvuju: Prof. dr Pavle Popović, moderator večeri prof. Marina Dulović Muzičkapratnja Stefan Peričić – flauta
Festival pršuta – Foto Nikša Stipaničev / Hanza Media
Pršut Mesne industrije Braća Pivac d.o.o. šampion je 5. međunarodnog festivala pršuta – Drniš 2018. Nagradu je Ivici Bikiću uručio šibensko-kninski župan Goran Pauk, kao izaslanik predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarovićkoja je pokroviteljica manifestacije.
Dodijeljeno je dvanaest zlatnih, šest srebrnih i četiri brončane medalje.
Zlatne medalje u kategoriji Dalmatinski/Drniški pršut osvojili su: Bel Cro Trade, Mijukić Prom, Mesna industrija Braća Pivac i Smjeli. U kategoriji Istarski pršut: T.O. Tomaso, Jelenić d.o.o. i Istarski pršut Dujmović. U kategoriji Dimljeni necertificirani pršut zlatom su se okitili: Nira, MTO Mrki, Sušara Perajica d.o.o., te Klaster Crnogorski pršut.
Srebrne medalje u kategoriji Dalmatinski/Drniški pršut dobio je pršut Voštane d.o.o., u kategoriji Istarski pršut srebrom se okitio Pisinium d.o.o., a u kategoriji Dimljeni necertificirani nagrađeni su: Bura i Sol d.o.o, Kulina Nova Sela d.o.o., T.O. Diana i Dim Mes d.o.o.
Brončane medalje u kategoriji Dimljeni necertificirani pršut dobili su: Drniške delicije Maran d.o.o., Braniteljska zadruga Lemeš d.o.o., Pavić d.o.o., te Pršut Posedarje d.o.o.
Nijanse su odlučile
Predsjednica Komisije za ocjenjivanje pršuta i ove godine bila je dr. sc. Sandra Petričević s Hrvatskog veterinarskog instituta – Veterinarski zavod Split, koja je kazala:
– Sveukupno su bila prijavljena 23 uzorka. Posao je bio težak. Svi su pršuti odlične, iznimne kvalitete i nijanse su odlučile. Vrhunski proizvodi dosta izjednačenih senzorskih svojstava. Šest je bilo prijavljenih istarskih pršuta, te pršuti iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Bilo je zadovoljstvo sudjelovati u ocjenjivanju.
Festival je i ove godine službeno otvoren revijalnim umijećem u rezanju pršuta, u čemu su se okušali uzvanici:
župan Goran Pauk, Marija Vučković, državna tajnica u Ministarstvu poljoprivrede,Goran Hrvatin, načelnik općine Tinjan,Josip Begonja, gradonačelnik Drniša, te Miro Ivić, predsjednik Uprave Slobodne Dalmacije, koji je ujedno bio najuspješniji pa je njemu pripala čast službenog otvorenja 5. međunarodnog festivala pršuta u Drnišu, rođenom Miljevčancu, vrsnom poznavatelju pršuta.
Okupljene su pozdravili: domaćin, gradonačelnik Drniša Josip Begonja, predsjednik Udruge proizvođača drniškog pršuta Drago Pletikosa, načelnik općine Tinjan Goran Hrvatin, potpredsjednik HGK za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Dragan Kovačević, izaslanica predsjednika Vlade RH državna tajnica Marija Vučković, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, predsjednik Skupštine Šibensko-kninske županije Nediljko Dujić te izaslanik predsjednice RH župan Pauk. Jasne i konkretne poruke poslao je Dragan Kovačević, koji je kazao:
– Mi u HGK smatramo da proizvodnja pršuta u Hrvatskoj nije samo dio nacionalnog identiteta, nije samo dio hrvatske kulturne baštine i tradicije, nego mora u budućnosti postati konkurentan izvozni proizvod. Prije svega kroz snažniju implementaciju i tehnološka dostignuća u proizvodnji, te kroz povećanje proizvodnih kapaciteta. Potrebni su nam izgradnja novih proizvodnih pogona, kao i snažnija promocija i marketing.
Festival pršuta – Foto Nikša Stipaničev / Hanza Media
Izvoz pršuta prije svega želimo kroz izvoz u zemlje EU-a. Sva istraživanja i trendovi govore da potrošači EU-a vape za ovakvim proizvodima, koji su napravljeni na tradicionalnoj recepturi, bez kemije, na prirodan način, koji kroz mirise i okuse pričaju povijest, način života, tradiciju i običaje. Pršut nema alternativu. To je proizvod visoke dodane vrijednosti. Ali treba reći: nismo zadovoljni proizvodnim kapacitetima. S 350 tisuća komada godišnje ne pokrivamo potrebe ni domaćeg tržišta. A upravo su kapaciteti ključni za konkurentnost.
Žao mi je što moram reći da smo dosegli najnižu povijesnu razinu proizvodnje tovljenika. Naime, s jednim milijunom tovljenika ne pokrivamo ni trećinu potreba hrvatske industrije. Svi mi koji se bavimo proizvodnjom pršuta jako dobro znamo da bez kvalitetne sirovine nema vrhunskog pršuta. I zato s ovog mjesta treba uputiti poruku: država treba osigurati dodatna sredstva, odnosno treba poticati proizvodnju crne slavonske svinje i njezinih križanaca, što je vrhunska sirovina i onda je kroz uzgoj i hranidbu usmjeriti u proizvodnju vrhunskih pršuta.
Naš specijalitet
– Gastronomija je jedan od najvažnijih oblika turizma koji trebamo nastaviti razvijati. Pršut predstavlja sami vrh naših specijaliteta, bilo drniški ili istarski. Kad vam dolazi gost u kuću, i za njega načnete pršut, zna se da mu ukazujete iznimnu čast. Naša predivna Dalmatinska zagora ima sve predispozicije da postane cjelogodišnja turistička destinacija, ispred mora, i moram naglasiti da je na najboljem putu. Ministarstvo turizma u tom razvoju i dalje će vam stajati na raspolaganju – kazao je državni tajnik Ministarstva turizma Tonči Glavina.
– Međunarodni festival u Drnišu postaje sve značajnija manifestacija za hrvatsku poljoprivredu i razvoj našeg ruralnog prostora. Ministarstvo poljoprivrede preko programa ruralnog razvoja do sada je u Šibensko- -kninsku županiju uložilo nešto više od 147 milijuna kuna. Poticali smo, a činit ćemo to i ubuduće, razvoj malih gospodarstava, gdje je uloženo oko 10 milijuna kuna preko “Mjere 6”.
U okviru “Mjere 4” odobreno je devet projekata u ovoj županiji, a preko “Mjere 7” nastavit ćemo ulagati u poboljšanje infrastrukture hrvatskog ruralnog prostora. Do sada je uloženo više od 50 milijuna kuna, od čega čak 20 posto na područje grada Drniša. Moramo i više. Zato ozbiljno radimo na novoj strategiji razvoja. Ulagat ćemo više u ruralnu politiku preko nacionalnih sredstava. Gastronomske delicije i vaš trud zasigurno će uroditi plodom. Nadam se i većem priljevu turista u ovaj jedinstveni dio Hrvatske, koji je mjesto harmonije i sklada kamena i čovjeka, koji znamo i po pršutu, i po Meštroviću, čuvenim tvrđavama i zaista bogatoj baštini – istaknula je izaslanica predsjednika Vlade RH, državna tajnica Ministarstva poljoprivrede Marija Vučković.
– Velika je tradicija, ali i velika budućnost drniškog pršuta. Certificiranje i zaštita pršuta jamstvo je kvalitete i ujednačenosti proizvoda koji ispunjavaju zahtjeve i najistančaniji nepca. Takvi proizvodi lako pronalaze put do kupca i zato težimo tome. Nadam se da ćemo uskoro na festivalu dijeliti nagrade i pečenice i pancete na čijem se certificiranju radi, što će biti samo kruna dugogodišnjeg rada i truda naših pršutara. Svjesni smo i problema, malog udjela domaćeg proizvoda, nekonkurentne cijene, nedovoljnih klaoničkih kapaciteta i sličnog, ali nisu to nepremostivi problemi. Uz bolju povezanost svih u lancu i proizvodnje i korištenja novca iz EU-a te uz podršku i Vlade RH ova iznimna delicija može biti pokretač ruralnog razvoja i prerađivačke industrije – poručio je župan Pauk.
– Pojam Drniša uvijek je vezan uz pršut, uz njega se rađamo, živimo i umiremo. Zadovoljstvo mi je što manifestacija ide dalje, kazao je gradonačelnik Josip Begonja.
Svečanom otvorenju nazočili su i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Nediljko Dujić, saborski zastupnici Ivan Šipić i Ante Bačić, državni tajnici Josipa Rimac iTomislav Dulibić, pomoćnik ministra poljoprivrede Krešimir Ivančić, pomoćnik ministra mora, prometa i infrastrukture Josip Bilaver, načelnik općine Tinjan Goran Hrvatin, predsjednik Županijske komore Šibenik Ivan Soža, predsjednik Obrtničke komore Šibensko-kninske županije Joso Smolić i brojni drugi.
Na festivalu sudjeluje ukupno 75 izlagača, među kojima je tridesetak proizvođača pršuta iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
Festival pršuta – Foto Nikša Stipaničev / Hanza Media
Pokroviteljica predsjednica
Uz pršutare, na sajmu izlaži i proizvođači sira, vina, meda, soparnika, domaćih slastica, suvenira i drugih proizvoda.
Najavljeno je više od trideset različitih zabavnih, kulturnih, sportskih, gastronomskih i stručnih događanja. Iz programa svakako valja izdvojiti i izložbu „Povijest Drniškog pršuta“, koju je priredio Gradski muzej Drniš.
Za poseban gastronomski doživljaj pobrinuli se se Obrtnička komora Šibensko-kninske županije i Udruženje obrtnika Kaštela sa svojim delicijama.
U dva dana Festivala posjetitelje će zabavljatiGoran Karan, klapa Drniš, KUU Miljevci, KUD Sveti Ilija Kljaci, Tamburaški orkestar „Krsto Odak“, Gradski pjevački zbor Neuma iFrane Bilić s prijateljima, te domaće glazbene snage – Ante Skelin i Drniš Jam. U radionicama JU NP Krka i majstora Ivana Mlađe Tomića iz Siverića zabavu su pronašla i djeca. Gosti Drniša uz stručnu pratnju turističkih vodiča besplatno su mogli razgledati Drniš te upoznati njegovu bogatu i zanimljivu povijest.
Stručni dio festivala obuhvatio je predavanja i panel-rasprave o proizvodnji i plasmanu pršuta te mogućnostima financiranja projekata iz EU fondova, na kojima su sudjelovali proizvođači, poduzetnici i javni djelatnici.
Peti Međunarodni festival pršuta organiziraju Turistička zajednica grada Drniša, Udruga proizvođača Drniškog pršuta i Grad Drniš, uz pomoć LAG-a „Krka“ i Hrvatske gospodarske komore, te uz potporu Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, Ministarstva poljoprivrede, Hrvatske turističke zajednice, Šibensko-kninske županije, Obrtničke komore ŠKŽ i Nacionalnog parka Krka, uz visoko pokroviteljstvo predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović.
Miholjska Prevlaka – Ostrvo Cvijeća foto Boka News
Aktivnosti Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore kojjeg predvode visoki funkcioneri HGI, vezano za radove koje Mitropolicija crnogorsko-primorska preduzima na obnovi manastira na Miholjskoj Prevlaci kod Tivta, smišljene su radi skretanja pažnje javmosti sa milionskih afera lokalne DPS-SD-HGI vlasti u Tivtu – tvrdi tivatska opozicija.
HNV na čijem je čelu član Predsjedništva HGI Zvonimir Deković obratio se prije nekoliko dana otvrenim pismom Ministarstvu kulture i Upravi za zaštitu kulturnih dobara, a povodom medijskih napisa da je na Prevlaci napravljena nova manastirska riznica i da je mitropolit Amfilhije najavio da je to prvi korak u potpunoj obnovi srednjevjekovnog manastira Svetog Arhangela Mihaila čiji su ostaci vidljivi na zapadnom kraju tog ostrva. HNV je pitalo državne instuitucije „je li dozvoljeno na zaštićenom arheološkom lokalitetu, za koji zasigurno nema podataka kako je izgledao u idealnom obliku, graditi, ili samo izvršiti konzervatorske zahvate“ i indirektno izrazilo sumnju u kvalitet arheolopkih istraživanja koja su na Prevlaci pod okriljem MCP, vršena posljednjih godina.
Dekovićeva inicijativa izazvala je reakciju Matice Boke koja je za stavove HNV-a u vezi Prevlake, saopštila da „nena uporište u stvarnim činjenicama što daje posebno svjetlo na višak zluradosti i istovremeno manjak objektivnosti“ i izrazila čuđenje što se rimokatolici oglašavaju o tematici koja je vezana za obnovu jednog pravoslavnog manastira, „sve sa željom da se još jednom u javnosti MCP prilijepi etiketa devastatora“.
Ministar kulture Aleksandar Bogdanović je odgovarajući na dopis Dekovića, saopštio da je Ministarstvo kulture sredinom 2017. godine, obrazovalo stručni tim za sprovođenje i praćenje aktivnosti na Manastirskom kompleksu Sv. Arhanđela Mihaila na Prevlaci kod Tivta.
“U sastav tog tima su uključeni najrelevantniji stručnjaci iz zemlje i regiona, a čiji je zadatak bio da na osnovu neposrednog uvida na terenu i uvida u stručnu dokumentaciju te nalaza do kojih se došlo u toku sprovedenih arheoloških istraživanja i drugih aktivnosti, kao i na osnovu podataka iz literature sačine naučno-stručne ocjene, mišljenja i sugestije i to kako u pogledu karaktera i obima istraživačkih radova, tako i u pogledu rješenja za prezentaciju i revitalizaciju Manastirskog kompleksa Sv. Arhanđela Mihaila na Prevlaci kod Tivta, sa više aspekata (konzervatorski, kulturno-istorijski, arhitektonski, arheološki, muzeološki, statički…). U tom smislu, imenovani stručni tim je realizovao navedene aktivnosti i sačinio izvještaj sa zaključcima”- poručio je Bogdanović Dekoviću.
Odbornik Tivatske akcije Miomir Abović, danas je ocijenio da aktivnsti HNV-a u vezi Prevlake “a za koje se u međuvremenu zainteresovao i RTCG „nedavno vraćen u tople skute DPS-a”, nisu slučajne.
Miomir Abović
„HNV je privjesak HGI-ja, a HGI je koalicioni partner, politički satelit i privjesak DPS-a: i na lokalnoj tivatskoj, i na državnoj razini. Sa druge strane, koalicija DPS-SD-HGI u Tivtu veoma je delikatnoj političkoj situaciji budući da novopečeni predsjednik Opštine Siniša Kusovac treba da potpiše ugovor o oprostu 5,6 miliona eura naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta Adriatic Marinas-u (a uskoro možda i dodatnih šest miliona eura). Ima li išta logičnije nego u takvoj političkoj situaciji raspiriti vatru nekog potencijalnog međunacionalnog spora između Hrvata i Srba u Tivtu, iskonstruisati neki trenutne nesuglasice Hrvata i Srba i tako fokus medijske pažnje sa oprosta milionskog duga za komunalije Adriatic Marinasu prebaciti na taj događaj?“- zapitao se Abović pozivajući Tivćane obiju vjerosipovjesti da ne nasjednu na takve provokacije, već da fokus zadrže na životnim temama od kojih vlast želi da pobjegne.
On je istakao da je DPS nominalno građanska partija, pa stoga „to potpirivanje međunacionalnog spora oni stavljaju u zadatak nekoj (kvazi)nacionalnoj grupaciji koja je njihov pouzdani politički satelit i koja je spremna na sve samo da zadrži privilegije koje ima u vlasti.“
„Boljeg izbora za takvu (kvazi)nacionalnu grupaciju u Tivtu nema- nažalost po nas Hrvate- od HNV-a i HGI-ja. Odlično poznajući gotovo tridesetogodišnju praksu vladavine DPS-a, koja se svodi na starorimsku maksimu divide et impera (podijeli pa vladaj)- suviše je u ovoj priči oko Miholjske Prevlake nekih indikativnih motiva da bi ponašanje HNV-a s tim u vezi bilo slučajno“- istakao je Abović koji je prije nekoliko godina napustio HGI smatrajući tu pratiju previše bliskom DPS-u.
Osam ipo desetljeća jedrenjak „Jadran“ svojevrsna je škola pod jedrima za mlade pomorce – kako pripadnike ratnih mornarica koje su u svrhu praktične obuke svog mornaričkog kadra koristile ovaj lijepi brod, tako i civilnih pomorskih škola, svjesnih da je za mlade pomorce najbolje da more prvi put osjete upravo na tradicionalnom jedrenjaku. „Jadran“ koji je na današnji dan prije tačno 85 godina upisan u Flotnu listu Kraljevske Mornarice Jugoslavije, sudbinski je vezan za Boku još od svog dolaska iz Njemačke u ljeto 1933., kada je Tivat bio prva luka ovog jedrenjaka u domovini.
Gromko odsvirani taktovi svečanih marševa sa instrumenata Mornaričke i Gradske muzike Tivat, postrojeni mornari i oficiri u svečanim bijelim odorama, visoki vojni i civilni funkcioneri i klicanje razdraganog naroda, od rane zore iskupljenog na obali i po barkama na moru zaliva, dočekali su tog 16.jula 1933. lijepi novi jedrenjak. Brod koji je uz razvijenu zastavnu galu i sa na rubni pozdrav postrojenom posadom na palubi i po snasti, polako prilazio Tivtu, kao da je u Boku ponovno donio duh starih, romantičnih vremena kada su ovdašnji pomorci na sličnim jedrenjacima, nošeni udruženim snagama bogova Eola i Neptuna, punili najslavnije i kulturom i materijalnim bogatstvom najraskošnije stranice zalivske povjesnice.
Upravo se toga dana ponovno ispisivala istorija – u prvu luku u svojoj domovini -Tivat, uplovljavao je novoizgradjeni školski brod Kraljevske Mornarice Jugoslavije (KrMJ) – barkantin „Jadran“. Nakon dvadesetodnevnog putovanja i pređenih preko 3.100 milja iz Hamburga u Njemačkoj gdje je izgrađen, „Jadran“ je stigao u Boku, glavnu bazu tadašnje KrMJ. Još dok je elegantni novi bijeli jedrenjak bio u vodama južnog Jadrana, polako se približavajući Ponti Oštro i Mamuli, pred njega su kao vjesnici dobrodošlice, izašli hidroavioni iz sastava Treće hidroplanske komande Pomorskog vazduhoplovstva Jugoslavije sa bazom u Kumboru. Kada je „Jadran“ pod komandom kapetana korvete Nikole Krizomalija ušao u zaliv, u susret su mu krenule brojne svečano okićene barke Bokelja, a sa kuća načikanih uz obale na putu do Tivta, brod i posadu tradicionalno su, mahanjem lenculima i bijelim šugamanima, pozdravljali mještani.
JADRAN na Atlantiku 1938.
Na mulu 1 Pomorskog Arsenala u Tivtu gdje je brod pristao, „Jadran“ su dočekali komandant Pomorske obalske komande, kontradamiral Marjan Polić, komandant Arsenala, kapetan bojnog broda Rikard Kubin, načelnik Opštine Tivat Antun Vuksanović, te čitav Mjesni odbor „Jadranske straže“ i lokalno Sokolsko društvo. Toga dana stvorila se jedinstvena veza između Tivta i „Jadrana“ koja traje već više od osam desetljećaiako je brod Mornarici zvanično predat na upotrebu na velikoj svečanosti 6.septembra 1933. u Splitu. Uprkos tome što je tokom proteklih decenija službovao u Gružu, Puli, Šibeniku i Splitu, lijepi jedrenjak veći dio svog života proveo je u Tivtu gdje je u nekadašnjem Arsenalu redovno održavan, a i svi veliki remonti i rekonstrukcije „Jadrana“, osim posljednjeg, odrađeni su vještim rukama tivatskih meštara.
Inicijativu za izgradnju novog školskog broda tada mlade jugoslovenske Ratne mornarice, pokrenula je 1926.godine, pomorsko-propagandna organizacija „Jadranska straža“. KrMJ nije raspolagala sa adekvatnim plovilom za obuku u praksi svojih novih kadrova koji su se od 1923., školovali na Pomorskoj vojnoj akademiji u Gružu. Ulogu školskih brodova za mlade pitomce tokom krstarenja Jadranom i Mediteranom, najčešće su igrali stara torpiljarka „D-2“, minopolagač „Orao“ i zastarjela krstarica „Dalmacija“. U takvim okolnostima „Jadranska straža“, masovna organizacija koja je imala svoje odbore u skoro svim većim mjestima širom tadašnje Kraljevine Jugoslavije, pokrenula je akciju sakupljanja sredstava za izgradnju namjenski konstruisanog i napravljenog školskog broda sa pogonom na jedra.
Prvi dolazak JADRANA u Tivat 16.jula 1933.
„Pravog školskog broda naša ratna mornarica do sada i nije imala: njeni su mladi oficiri i podoficiri iz škola išli ravno na ratne brodove, preskačući onaj period koji je za stvaranje duhovnog pojma mornarstva jednog naroda, jedne mornarice od neophodne važnosti: period kada budući mornar otkriva u beskrajnoj poeziji jedara i brodskih užeta, vjetra, mora i njihovih ljepota, jednu po jednu tajnu mornarskog zvanja. Te tajne zapravo, sačinjavaju srčiku mornarske vještine i mornarskog duha, koliko pojedinaca toliko čitavog naroda. Bez ovakove vrste školovanja mi bi smo mogli imati ne znam kako vrijedne, sposobne, hrabre marince, ali nikada mornare u pravom, tradicionalnom i psihološkom značenju ove riječi. Zato i sve ratne mornarice svijeta, ma kako polagale na školovanje sa najmodernijim ubojnim oružjem i brodovima, imaju i grade školske brodove na jedra i vaspitavaju na njima svoje buduće pomorske oficire i podoficire. Sad će eto, i naša mornarica imati takav brod, a što je najvažnije, imaće ga kao poklon naroda, koji će njime ujedno manifestovati probuđenu želju Jugoslovena: hoćemo da napreduje naša Ratna mornarica!“ – stoji u uvodniku glasila „Jadranska straža“ iz aprila 1930. koje donosi vijest da je postignut sporazum između Izvršnog odbora te organizacije i Komande KrMJ, oko nabavke novog školskog broda.
„Jadran“ na kraju ipak nije bio „poklon naroda“ tadašnjoj Mornarici kako je to željela „Jadranska straža“ jer je ta organizacija, uprkos velikim naporima, odlično osmišljenoj akciji i čak priređivanju posebne lutrije čiji je prihod bio usmjeren za izgradnju broda, uspjela da namakne tek oko milion tadašnjih dinara – nešto manje od osmine ukupno potrebnih sredstava. Najveći dio ostatka do ukupne sume od 8.407.030 dinara ili u protivvrijednosti, 622.743 tadašnje njemačke rajhs-marke, obezbijeđen je iz budžeta Ministarstva Vojske i Mornarice, dok je značajnu sumu iz ličnog fonda priložio i jugoslovenski kralj Aleksandar I Karađorđević. Zanimljivo je da su od odbora „Jadranske straže“, najviše novca za izgradnju broda prikupili „kontinentalci“ – odbor iz Sarajeva tako je sakupio 310.850 dinara, Veliki Bečkerek (današnji Zrenjanin) 190.000, Beograd 150.000, Novi Sad 135.630 dinara. Primorci se baš i nisu proslavili jer je naprimjer, Split uspio sakupiti tek 32.203 dinara, Sušak 22.000, Dubrovnik 3.000, a Cetinje je dalo simboličnih 1.500 dinara…
ŠB Jadran
Ugovor o gradnji novog broda tipa barkantin, po projektu hrvatskog inženjera Josipa – Joza Škarice, sklopljen je 4.septembra 1930. sa njemačkim brodogradilištem „H.C. Stulcken Sohn“ u Hamburgu. Jedrenjak je dobio ime “Jadran”, a porinut je 25. juna 1931. kada mu je na svečanosti u Hamburgu, kumovala supruga komandanta KrMJ, viceadmirala Nikole Stankovića.
“Tip školskog broda “Jadran”, njegova konstrukcija, tehničke karakteristike, veličina i ostale osobine potanko su prethodno proučavane i konačno tako određene da objekat bude najbolje odgovarao specifičnim potrebama i zadaćama naše ratne mornarice. Brod je građen po tipu križne škune sa tri čelična jarbola. Ploština svih jedara iznosi 800 metara kvadratnih. Brod posjeduje i zasebna rezervna jedra, koja stalno sobom nosi. Za pomoćni pogon ugradjena je moderna Dieselova mašina od 380 KS na šest cilindara, fabrikata Linke-Hofmman-Busch, koja daje brodu brzinu od 8 ipo čvorova, čime je brod pretvoren u motorni jedrenjak, odgovarajući tako sadašnjem napretku tehnike u toj grani brodogradnje.”- opisao je u tadašnjim novinama, svoju kreaciju konstruktor “Jadrana”, inženjer Škarica. Brod koji je on “nacrtao” dug je preko svega 60 metara, širok 8,9, a gaz mu iznosi 4,3 metra. Jedrenjak čelične konstrukcije spajan je tehnologijom zakivanja, ima tri palube, a puni deplasman broda iznosi 761 tonu. Visina velejarbola je 39,1 metar, ukupna dužina svih konopa u snasti potrebnih za upravljanje sa ukupno 12 jedara je veća od 11 kilometara, a “Jadran” je svojevremeno na jedra, povoljan vjetar i sa uvježbanom posadom, postizao zavidnu maksimalnu brzinu od čak 15,8 čvorova.
Brod je originalno bio naoružan sa dva topa kalibra 47mm za salutne svrhe, te dva mitraljeza M7/12 i 56 pušaka za posadu. Stalna posada sastojala se od 12 oficira, 36 podoficira i čak 108 mornara.
ŠB Jadran
Zbog nastalih problema oko naplate potraživanja iz ratne reparacije, pri čemu je veliko razumijevanje prema naručiocima pokazao vlasnik brodogradilišta Hajnrih fon Ditlajn koji je čak i na štetu svoje firme izašao u susret željama i potrebama KrMJ, brod je potpuno dovršen tek 27. juna 1933. godine. Prethodno je na jednoj od probnih vožnji kada je njime upravljala njemačka posada, “Jadran” 14.juna imao manji sudar sa engleskim parobrodom “City od Yokohama” u vodama ispred Hamburga, ali novi jedrenjak na sreću, tom prilikom nije teže oštećen.
Nakon dolaska u domovinu i svečanog prijema u flotu KrMJ, “Jadran” je već 25.juna 1934, isplovio na prvo duže međunarodno školsko krstarenje sa pitomcima X klase Pomorske vojne akademije iz Gruža. Ruta je bila Dubrovnik-Tunis-Malta-Pirej-Tivat, a pri povratku iz Grčke u domovinu “Jadran” se zaustavio kod grčkog ostrva Vido gdje je njegova posada uz propisan pomorski ceremonijal, u “Plavu grobnicu” srpskih vojnika iz Prvog svjetskog rata, položila vijenac.
ŠB Jadran
Do početka Drugog svjetskog rata, školski brod “Jadran” obavio je ukupno sedam dužih međunarodnih krstarenja, ploveći vodama Mediterana, Crnog, Crvenog, Egejskog, Mramornog i Tirenskog mora, te tri puta i Atlantskim okeanom. Najduže je bilo krstarenje 1938. godine na ruti Šibenik- Malta-Gibraltar-Madeira-Hamilton-Njujork-Boston-Azori-Gibraltar-Tunis-Dubrovnik. Pod zapovjedništvom kapetana fregate Jerka Kačić-Dimitrija, “Jadran” je tada na moru proveo 4 mjeseca i 10 dana i preplovio ukupno 11.252 milje. Navigacijski oficir bio je mladi poručnik fregate Milan Spasić koji je pritom, uprkos nepovoljnim meteo uslovima koji su tokom posljednjih dana plovidbe Atlantikom onemogućavali osmatranja nebeskih tijela i dobijanje pozicije broda metodama astronomske navigacije, uspio da “Jadran” tačno na vrijeme, dovede na očekivanu poziciju u blizini Bermudskog otočja. Na brodu je tada u svojstvu brodskog stolara, bio ukrcan i kaplar Josip Nikolić iz Donje Lastve kod Tivta, zahvaljujući kojem je sačuvan kompletan i precizan spisak posade na tom istorijskom krstarenju “Jadrana” za SAD, gdje je u Njujorku, dio posade jedrenjaka posjetio i čuvenog jugoslovenskog naučnika Nikolu Teslu. Zanimljivo je da je KrMJ za 1937. godinu bila detaljno ispanirala izuzetno veliko krstarenje za školski brod “Jadran” koji je trebalo da otplovi čak do obala Južne Amerike i na moru ostane čitavih sedam ipo-osam mjeseci. Brod je trebalo da isplovi iz Tivta i prođe rutom Boka-Malta-Alžir-Madeira-Dakar-Bahia-Rio de Žaneiro-Buenos Ajres-Sent Helena-Sen Vincent-Gibraltar-Boka u ukupnoj dužini od čak 17.114 milja, ali se na kraju od svega odustalo,prvenstveno iz finansijsko-materijalnih razloga. Umjesto toga, u ljeto 1937. realizovano je krstarenje na ruti Dubrovnik-Malta-Napulj-Aleksandrija-PortSaid-Suez-Tripoli-Vati-Carigrad-Sulina-Konstanca-Burgas-Kavala-Atos-Patras-Dubrovnik.
Posljednje međunarodno krstarenje za KrMJ, “Jadran” je obavio u ljeto 1939. na ruti Dubrovnik-Malta-Šerbur-Roterdam-Hamburg-Kil-Gdinja-Stokholm-Kopenhagen-Oslo-Portsmut-Dubrovnik. Brod se u domovinu vratio nakon što je rat već počeo, uplovivši 5.septembra 1939 u Gruž, sa zalihama vode, goriva i hrane koje su već bile na izmaku jer se “”Jadran” nigdje nije zaustavljao još od kada je 19.avgusta napustio Veliku Britaniju.
Nakon prekida školovanja u vojnim akademijama Kraljevine Jugolavije poslije puča 27.marta 1941, “Jadran” je prebaziran iz Šibenika za Tivat gdje je brod dočekao napad sila Osovine na Jugoslaviju 6.aprila. Sa “Jadrana” su, kada je proglašeno stanje neposredne ratne opasnosti, skinuta i iskrcana jedra i njihova oprema, te sav ostali zapaljiv materijal. Brodu na kojem je bila smanjena posada, povjeren je zadatak transporta trupa unutar zaliva Boke, ali je jedrenjak većinu vremena proveo na sidrištu ispred Đenovića gdje ga njemački i italijanski avioni nisu napadali, iako je posada “Jadrana” u nekoliko navrata otvarala mitraljesku vatru na niskoleteće neprijateljske vazduhoplove. Posada je na brodu ostala sve do 17.aprila kada je u Tivatskom zalivu potopljen razarač “Zagreb”, nakon čega “Jadran” preuzimaju Italijani čije su jedinice okupirale Boku. Lijepi jedrenjak je i kod novih gazda zadržao ulogu školskog broda, a ime mu je promijenjeno u “Marco Polo”. Kapitulacija Italije 8.septembra 1943, brod je zatekla u Veneciji gdje “Marca Pola” preuzimaju Njemci koji međutim, nisu imali interesa da jedrenjak koriste u njegovoj pravoj namjeni. Brod stoga kraj Drugog svjetskog rata dočekuje u izuzetno zapuštenom stanju, devastiran i opljačkan, služeći kao most na jednom od venecijanskih kanala. Na zahtjev jugoslovenske Vlade, jedrenjak je ubrzo vraćen i dotegljen u Tivat gdje je 21.aprila 1947. počela detaljna obnova gotovo potpuno uništenog “Jadrana”.
ŠB Jadran
U tivatskom Arsenalu “Jadranu” je kroz generalni remont koji je potrajao sve do sredine 1949. vraćen život – brod je detaljno obnovljen, ugraden je novi glavni motor FIAT od 383 kW, nova drenaža, cjevovodi, elektroinstalacije, obnovljene su stambene prostorije, palubna oprema i postavljena potpuno nova snast, oputa i nova jedra. Budući da sačuvane predratne tehničke dokumentacije gotovo da više nije bilo, presudnu ulogu u obnovi broda činila su sjećanja starih Arsenalovih inženjera i meštara, pri čemu je opet stolar Josip Nikolić iz Donje Lastve koji je “Jadranom” 1938.plovio za SAD, imao ogromnog udjela.
Brod je jula 1949. vraćen u operativnu upotrebu u uvršten je u sastav Školskog odreda Jugoslovenske Ratne mornarice sa bazom u Divuljama kod Splita. “Jadran” je opet preuzeo svoju ulogu “škole pod jedrima” pa je sa pitomcima nove, socijalističke mornarice, ponovno plovio Jadranom, Sredozemljem i Crvenim morem. Dužih međunarodnih krstarenja poput onih predratnih međutim, više gotovo da nije bilo, jer je tu ulogu na sebe preuzeo mnogo veći školski brod JRM, “Galeb”. Novi generalni remonti “Jadrana” odrađeni su 1956-57.godine, 1967-69. , 1983, i 1991, svaki u tivatskom Arsenalu.
Izbijanje rata u bivšoj SFRJ brod je zateklo u Tivtu na generalnom remontu i od tada do danas je “Jadran” opet neprekidno vezan sa tim gradom i Bokom. Slavni jedrenjak je 2005. godine pozvan da učestvuje na velikoj proslavi 200-te godišnjice Trafalgarske bitke u Velikoj Britaniji. “Jadran” se tada u Portsmutu našao među nekoliko desetina najmoćnijih i najljepših ratnih i školskih brodova iz cijelog svijeta, a smotru ove impoznatne flote usidrene u moreuzu Solent, izvršila je lično britanska kraljica Elizabeta II. Nakon osamostaljenja Crne Gore 2006. do danas, “Jadran” je imao četiri duža međunarodna krstarenja po Mediteranu i Crnom moru, do luka u Italiji, Španiji, Grčkoj, Rumuniji, Malti i Turskoj. Brod je od 2013. do 2017. u Bijeloj prošao još jedan generalni remont vrijedan 1.700.000 eura. Bio je to ogroman posao koji je podrazumijevao da se brod rastavi bukvalno do golog korita, sve što je problematično na njemu popravi i zamijeni, a onda nanovo jedrenjak „sklopi“. Tokom ovog remonta „Jadranov“ glavni pogonski motor, stari i pouzdani „Burmeister Alpha“ snage 353kW, a koji je u njegovoj strojarnici radio još od 1967., zamijenjen je novim modernim američkim dizel motorom tipa „Caterpillar C18“ snage 447 kW. Ugrađena su i dva nova „Caterpillarova“ pomoćna motora (dizel-agregata) snage po 100 kW i jedan agregat od 70 kW, brod je dobio modernu kontrolnu sobu za centralizovano uporavljanje pogonskim kompleksom, novu propelersku osovinu sa četvorokrakim propelerom, klimatizacijski sistem, a kompletno je zamijenjena sva drenaža i sve instalacije struje, odnosno komprimovanog vazduha. Ugrađena je nova centralna elektro-razvodna ploča, desalinizator morske vode koji proizvodi 8.000 litara tehničke vode na dan, prostorije za boravak posade su osavremenjene i opremljene novim namještajem, uređeni su mokri čvorovi, brod je dobio novu modernu kuhinju, razne nove pumpe, zanovljen je i modernizovan dio elektronske i navigacijske opreme, a zamijenjeni su novima i svi djelovi drvenih nastavaka jarbola i križeva u snasti jedrenjaka.
Jadran krštenje mornara
Nakon remonta, „Jadran“v je dobio novu „dozu života“, ali i djelimično izmijenjene tehničke karakteristike. Dimenzije broda i deplasman nisu se mijenjali, ali novi pogonski motor sada jedrenjaku obezbjeđuje veću ekonomsku i maksimalnu brzinu koje sada iznose 9, odnosno 11,3 čvorova. Maksimalna daljina plovljenja prilikom vožnje ekonomskom brzinom iznosi 3.000 milja, a autonomnost broda je 15 dana sa zalihama vode od 32 tone i zalihama goriva od 24,5 tone. Utrošak goriva sada iznosi 70 litara dizela na sat pri vožnji ekonomskom, odnosno 115 litara na sat pri vožnji maksimalnom brzinom. Brod sada ima 40 članova redovne posade, a može primiti do 52 kadeta-pitomca koji se na njemu obučavaju u pomorskim vještinama, astronomskoj, terestričkoj i elektronskoj navigaciji, pomorskoj meteorologiji, te osnovima strojarstva i nauke o brodu.
“Jadran” koji već 85 godina služi kao najbolja praktična škola pomoraca ratne, ali i trgovačke mornarice i danas, u 21.vijeku, najvećim dijelom plovi i funkcioniše jednako kako su to činili stari, klasični jedrenjaci iz prve polovine 19.vijeka. Vitla, koloturnici, jedra i kormilo na “Jadranu” pokreću se sirovom snagom ljudskih mišića, bez pomoći moderne elektronike i hidraulike. Kao i kod starih jedrenjaka iz srednjeg vijeka, „Jadran“ ima sidreno vitlo na mehanički pogon što znači da se snagom mišića njegove posade iz mora podižu dva glavna admiralitetna sidra težine po 1.050 kilograma. Sidreno vitlo pokreće 18 ljudi.
JADRAN 60-tih
“Jadran” je danas zapravo ploveći tehnološki i spomenik pomorske tradicije svih jugoslovenskih naroda. Ovaj brod i danas je od onih koji na njemu imaju priliku ploviti, voljen i čuvan jednako kao da je ljudsko biće – njima najbliskiji član porodice, zahvaljujući čemu će “Jadran” svjetskim morima broditi još mnogo, mnogo godina.
