Luksuzna jahta “La Maskarad” zabila se zabila u stari most koji spaja ostrvo Čiovo i Trogir.
“Pokušali su da se usidre na rivu, malo je brzo vozio i udario je desnom stranom. Sve okolo se zatreslo, a jahta se priljubila uz most i zapela s ogradom za ogradu od mosta”, rekao je jedan očevidac, prenosi 24sata.hr.
Zašto se tačno jahta sudarila još uvek se ne zna, no poznato je da se radi o 30 metara dugačkoj jahti koja može da nosi osmoro gostiju i šest članova posade, a nedelju dana boravka na njoj s uključenim troškovima košta oko 73.000 dolara u jeku sezone.
Trogir foto čitalac 24 sata
Okupilo se mnoštvo ljudi i turista, ali je saobraćaj na mostu tekao nesmetano.
Iz lučke kapetanije u Splitu rekli su potvrdili da je došlo do nezgode, ali da će reći više tek posle uviđaja.
Nova sezona, nove pritužbe građana na račun nedolična ponašanja, najčešće mladih australskih turista po Gradu u sitnim satima. Dubrovčani se posebno žale na njihove noćne pohode od Gruža, gdje se iskrcaju iz izletničkih trabakula, do Grada gdje već alkoholizirani nastavljaju noćni provod.
– To je neizdrživo. Skoro svaku večer ih se unutar zidina može sresti kako leže po pločniku. Prije toga se dobro razgalame, muški hodaju uokolo s bocama piva, ženske polugole. Neku večer su na silu pokušavali ući u Libertasov autobus, ali ih vozač nije htio primiti jer se bojao da će mu polupati vozilo.
A i nama domaćima je rekao da nas ne želi izlagati opasnosti. Ipak mi svaki mjesec plaćamo pokaz 250 kuna i ne moramo trpjeti teror raznoraznih divljaka – negoduje jedna stanovnica povijesne jezgre koja je, kaže, bezbroj puta bezuspješno prijavljivala ponašanje Australaca.
– Sve je zaludu! Ne znam više što mi je raditi. Pitare s cvijećem sam sklonila u kuću jer u njih mokre i gase cigarete. Jedan je lani čak napravio i veliku nuždu u fikus, baš ga je pošteno zagnojio. Susjeda je našla u portunu dvije Australke kako povraćaju od silnog pijanstva, tri dana je za njima čistila, užas jedan – govori naša sugovornica koja se sa susjedima istomišljenicima sprema pismeno obratiti uredu gradonačelnika i upozoriti ga na rastući sezonski problem.
– Gospar Mato voli raditi inspekcije po Gradu, bio je već kod ugostitelja, poslao je komunalce da provjere kajakaše na Lopudu. Mi ćemo ga pozvat da jednu večer dođe na Stradun, stane ispred izloga i na svoje oči vidi kako divljaju Australci.
Nama ne mora vjerovati, ali kad sam iskusi kako to izgleda, sigurni smo da će reagirati – ističe Dubrovkinja, koja se još rado sjeća izjave bivše ministrice turizma i ex članice gradske skupine za destinacijski menadžment Pave Župan Rusković koja je ponašanje australske mladeži u Gradu nazvala sramotnim.
– Od te izjave prošlo je šest godina, a sve je ostalo isto, ako ne i gore. Australci se ponašaju kako im padne na pamet jer ih nitko niti ne opominje, a kamoli kažnjava – ljuta je naša sugrađanka.
Što misle o inicijativi građana za dodatnim ophodnjama u cilju prevencije neprimjerena ponašanja australskih gostiju, pitali smo gradsku upravu, odakle nam je stigao uopćen odgovor:
– Komunalni redari svakodnevno nadziru pridržavanje odredbi Odluke o komunalnom redu i drugih srodnih akata Grada Dubrovnika i nisu imali susreta s takvim ponašanjem posjetitelja Dubrovnika. Naime, pri susretu s narušavanjem javnog reda i mira oni će obavijestiti policiju koja je nadležna za postupanje u takvim slučajevima koje opisujete.
Što se tiče navoda o vozaču Libertasa, takav nije službeno prijavljen odgovornima u ovom javnom društvu te ga stoga ne možemo ni komentirati – poruka je iz Grada Dubrovnika, gdje ističu kako su svi posjetitelji, neovisno o državi iz koje dolaze, svojoj dobi ili bilo kojim drugim karakteristikama dobrodošli u naš grad.
– Ali, kako svaka osoba odgovara za svoje ponašanje, u slučaju narušavanja javnog reda i mira kao i drugih oblika neprimjerena ponašanja osoba je podložna zakonom propisanom postupanju nadležnih – poručuju iz dubrovačke gradske uprave i dodaju kako će i kroz projekt “Poštujmo Grad” (“Respect the City”) raditi na promicanju svijesti o primjerenom ponašanju u destinaciji – obećavaju iz gradske uprave.
Sorry, zauzeti smo!
Zbog neugodnih iskustava s turistima s najmlađeg kontinenta, mnogi dubrovački privatni iznajmljivači zaziru od primanja Australaca u sobe i apartmane. Boje se da bi mogli naletjeti na nekoga tko će im demolirati imovinu, pa zato na upite zainteresiranih za ljetovanje, lažu kako su “zauzeti” u traženom terminu. Ni vlasnicima trabakula nije lako, jer se uvijek pribojavaju da bi im neki raspojasani putnik mogao pasti preko palube ili načiniti štetu na brodu.
Turistička sezona na hercegnovskoj rivijeri u samom je zenitu. U gradu boravi oko 39.000 registrovanih turista, što je za osam odsto više nego lani u isto vrijeme. Od ukupnog broja prijavljenih gostiju, u privatnom smještaju je 31.837, a u hotelima 6.718 gostiju.
U gradskoj Turističkoj organizaciji su zadovoljni sezonom, jer kako kažu, počela je dosta ranije, a zvaničnu statistiku o broju prijavljenih turista prate i finansijski pokazatelji, barem kada je riječ o naplati boravišne takse, piše Pobjeda.
Gužve su u saobraćaju, svakodnevne su kolone automobila na magistrali, kao i svim gradskim ulicama. Svako slobodno mjesto pretvoreno je u parking, a plaže su sve punije.
Granični prelaz Vitaljina foto Boka News
S druge strane, vlasnici ugostiteljskih objekata i trgovina ističu da je zarada ovoga ljeta dosta manja nego lani, te da su pazari čak do 30 odsto niži. Nadaju se da će prilično loš jul, kada je riječ o prometu, nadomjestiti tokom ovog mjeseca. Sezonom su zadovoljni u gradskoj luci na Škveru, posebno realizacijom dva “Jaht vika”, koja su održana krajem jula i prvog avgustovskog vikenda. Prema riječima direktora Agencije za gazdovanje gradskom lukom Boža Ukropine, u nedjelju je uplovilo oko 40 plovila koji su doveli više od 450 nautičara iz Amerike, Afrike, Australije, Evrope.
Granični prelaz Karasović foto Boka News
Tokom vikenda, posebno u nedjelju, kilometarske kolone bile su na svim kopnenim graničnim prelazima na teritoriji Herceg Novog. I dalje su veće gužve na ulazu u Crnu Goru nego na izlazu, a kako saopštavaju iz Granične policije, tokom proteklog vikenda na graničnim prelazima Debeli brijeg i Kobila (sa Republkom Hrvatskom), na Sitnici (granica sa BiH) i pomorskom graničnom prelazu u Zelenici registrovano je 119. 855 putnika, 31.492 vozila i 50 plovila. Kako nezvanično saznajemo, duža zadržavanja su na hrvatskoj strani, a čekanja na crnogorskoj granici su u prosjeku 15 minuta, a u špicevima i do 40 minuta.
Polemika između Socijaldmokrata i Bošnjačke stranke oko namjere Vlade da crnogorske aerodrome ponudi u dugoročnu koncesiju, dobija na žestini jer je odbornik SD u SO Tivat Igor Petković ministra saobraćaja i pomorstva Osmana Nurkovića (BS) nazvao “m,oračnom gromadom” i poručio mu da njegove namjere u vezi sa ovdašnjim aerpdromom neće proći.
Nurković koji je najavio da će aerodrome u Podgorici i Tivtu biti dati u koncesiju na rok od 25 do 30 godina, prvo je Socijaldemokratama čiji kadrovi upravljaju državnim preduzećem Aerodromi Crne Gore (ACG) poručio da se Vlada upravljajujući tim državnim resursom, neće voditi interesima SD-a.
“Znam da ih ovakve najave pogađaju, ali se moramo izdići iznad ličnih interesa SD-a. Sve ih to pogađa jer su u ovoj kompaniji pozapošljavali rodbinu i prijatelje, ali to ne može biti preče od interesa države. Posmatrajmo kako je to urađeno u okruženju. Kod nas će biti sve transparentno i po zakonu i nikako drugačije ne smije da bude”-kazao je “Vikend novinama“ ministar Nurković. On je špekulacije da lobira za tursku kompaniju TAV što je u više navrata iskazala interesovanje da zakupu crnogorske aerodrome, nazvao “lažima i podmetanjima”.
Petković koji je visoki funkcioner SD Tivta i odbornik te partije u lokalnom parlemnetu, kao i dugogodišnji radnik ovdašnjeg aerodroma gdje trenutno obavlja dužnost šefa prijema i otpreme vazduhoplova, na svom je fejsbuk profilu Nurkovića ironično nazvao “moralnom gromadom” i implicirao da ministar saobraćaja ništa ne zna o funkcionisanju složenog tehnološkog sustemma kakav je jedna vazdušna luka, niti je pokazao interesovanje za to.
“Zamislite čovjeka koji nikad kao resorni ministar nije ni došao u posjetu aerodromima, nije ni vidio na koji način ovaj sistem funkcioniše, (mada iskreno, teško bi to njemu bilo i objasniti), a koji dođe u situaciju da priča o valorizaciji aerodroma. Zamislite to poštenje đe sebi dodjeljuje naknade kao direktor Monteputa, đe kćerki prebacuje državni novac za nevladinu organizaciju, u čijim rukama stoji nepotpisani kolektivni ugovor Aerodroma Crne Gore, kroji sudbinu radnicima koju su prije neki dan opslužili rekordni broj putnika na aerodromu Tivat”- napisao je Petković “pobravši” mnogo lajkova i podrške učesnika u diskusiji.
On je ministru saobraćaja zamjerio što umjesto da pričaju “o povećanju naknada i ulaganju od naših sredstava u infrastrukturu, kao nagradu hoćete da nas date nekome da upravlja sa najboljim preduzećem kojeg Crna Gora ima.”
“Neki su stari ljudi iz Tivta ovu zemlju koja se sada zove aerodrom Tivat dali na korišćenje kako bi ova država napredovala, a ne kako bi je vi dali nekome u zakup. Ako vam je do toga, ponudite vašu zemlju, lako je tuđu krčmiti. Neće moći gospodine Nurkoviću!!!”- poručio je funkcioner tivatske SD Igor Petković ministru saobraćaja i pomorstva.
Protekle nedelje održano je, u odličnoj atmosferi, četvrto revijalno prvenstvo u bućanju „Orjensko sedlo 2018“. Na zogu na najvećoj nadmorskoj visini u Crnoj Gori takmičilo se 11 ekipa iz sve tri bokeljske opštine, kao i iz Budve, te Pelješca, čime je ovo, po lokaciji neobično nadmetanje, dobilo regionalni karakter.
Prvenstvo se odvijalo na 1600 m visokom planinskom prevoju, na prijatnih 19 stepeni C, s pogledom na morsku pučinu i ujedno, na najveći dio unutrašnjosti Crne Gore. Na omanjem zogu, ograđenom suvomeđom i rađenim za dosta drugačiji, tradicionalni način bućanja, najbolje se snašla ekipa BK „Val“, pa će u narednih godinu dana njihove vitrine krasiti jedinstveni pehar: prelazna „Gorska buća“. Drugoplasirana je bila ekipa BK „Maine“, dok se za treće mjesto izborila ekipa BK „Slovenska plaža“.
Duel „Vala“ i „Maina“ je repriza njihovog susreta na nedavno završenom Prvenstvu Crne Gore, ali na Orjenu sa obrnutim rezultatom. Najboljima su uručene diplome, dok su ostale ekipe, BK, „Meljine“, „Jadran“, „Kalimanjac“, „Palma“,„Trpanj“, „Bahus“, „Bijela“ i „Mladost“, dobile učesničke zahvalnice. Valja istaći da su na Orjenskom sedlu bili prisutni i Dejan Maslovar, predsjednik Bućarskog saveza Crne Gore, kao i Vladimir Gojković, selektor vaterpolo reprezentacije Crne Gore, ali i pasionirani bućar, član „Vala“.
Boćanje na Orjenu
Bućanje je na Orjenskom sedlu i ovog puta bilo samo dio priče. Drugi dio pripada druženju, guštanju u okruženju, ali u njegovim ukusima. Primorci su, osim pelješkog domaćeg vina, oprobali u jami sniježnici spremljeni „gorski sladoled“ sa šumskim plodovima, a u planinarskom domu ih je čekala i bogato spremljena trpeza. Sve ovo ostvareno je entuzijazmom, ali i dobrom razumijevanju hercegnovskih privrednika, kao i samog grada. Organizatori revijalnog prvenstva bili su PK „Subra“, kao domaćin i BK „Val“ kao tehnički organizator, a u saradnji sa Agencijom za razvoj i zaštitu Orjena, Turističkom organizacijom Herceg Novi i Sekretarijatom za društvene djelatnosti i sport. Održavanje događaja na kojem su sam dolazak i povratak pravi organizacioni izazov, pomogli su: Doo Krušo, apartmani „Savina“, kafana „Ruža Vjetrova“, plaža „Bojanović“ konoba Gušti i plažni bar „Bistro more“, hotel RR.
Prva MAM klupica za dojenje i prematanje u Puli i Istarskoj županiji, a druga u Hrvatskoj postavljena je u ponedjeljak u pulskom Parku Franje Josipa I.
„Grad Pula prijatelj je djece te podržava sve što se odnosi na poboljšanje života u gradu, stoga nam je čast biti dio ove priče, sigurne priče za mame i bebe koja potiče dojenje, koji je jedini prirodni i najzdraviji način hranjenja beba.“, rekla je pročelnica gradskog Upravnog odjela za društvene djelatnosti Elvira Krizmanić Marjanović, koja je nazočila postavljanju klupe u ime Grada Pule. Pozdravila je i zahvalila tvrtci Apollo Hr, robnoj marki MAM i prodavaonicama Bubamara na potpori i organizaciji.
Cilj je podrška dojenju kao najboljem i najzdravijem načinu ishrane beba, kao i podizanje svijesti o dojenju na javnom mjestu, rekla je Sanja Varjačić Posilović iz tvrtke Apollo Hr.
Tvrtka Apollo Hr koja podupire dojenje kao prirodan proces, odlučila je postaviti prvu MAM klupu u Puli u Međunarodnom tjednu dojenja ističući dojenje kao prirodan proces kojeg se ne treba sramiti te mamama osigurati prostor u javnosti na kojem mogu slobodno i u miru nahraniti i previti djecu. Klupa je namijenjena majkama koje doje, a u njenom sastavu se nalazi i pult za presvlačenje.
Dok se iz svih okolnih gradova čuju primjedbe da je špic ovogodišnje sezone slabiji nego lani, u Tivtu se to ne bi moglo reći, barem kada je zvanična statistika u pitanju.
Prema podacima lokalne Turističke organizacije, u svim vidovoma registrovanog smještaja na podrulju najmanje bokeljske opštine trenutno boravi ukupno 7.848 zvanično prijavljenih gostiju, što je 4 odsto više nego što ih je bilo lani, prvih dana avgusta mjeseca. Od ukupnog broja gostiju njih samo 87 su iz Crne Gore, dok su sve ostako stranci.
U tivatskim hotelima boravi 1.221 gost, 6.377 turista koristi usluge izdavalaca privatnog smještaja, u odmaralištima je 133, dok u kampovima boravi 105 posjetilaca. Ovome valja pribrojati i nekoliko stotina nautičkih turista – gostiju i posade na brojnim jahtama koje borave prvenstveno u Porto Montengru, ali i drugim marinama i pristaništima duž Tivatske rivijere, ili danima besplatno usidrene stoje u Tivatskom zalivu.
Na tivatskom aerodromu „vri kao u košnici“ jer tokom radnih dana ovdje u prosjeku kroz terminalnu zgradu prođe između među 7.000 i 8.000 putnika i 40 do 45 aviona na dan, dok se taj broj tokom vikenda penje na 9.000 do 11.000 putnika i preko 50 vazuhoplova dnevno. Aerodrom Tivat je posredstvom 42 aviokompanije, trenutno povezan sa 45 destinacija u Evropi i na Bliskom Istoku, a što se vidi i po raznnovsrnosti turista koji ovog ljeta odmaraju u najmanjem bokeljskom gradu – od sve brojnijih Arapa, preko Turaka, Britanaca, Rusa do Itallijana, Francuza, Holanđana, Norvežana do turista sa pomalo egzorilnih destinacija poput Brazila, Kine i čak Japana. Utisak je da su domaći i turisti iz zemalja regiona bivše Jugoslavije koji su ranijih godina preovlađivali u Tivtu, ove sezone „u defanzivi“ u odnosu na pravu poplavu stranaca. Među onima koji posjećuju Tivat su i brojne više ili manje poznate ličnosti iz svijeta šou biznisa, sporta ili politike, ali je učestalost njihovih dolazaka postala tolika da tome ovdje više malo ko i prodaje neku posebno veliku pažnju.
Tako je više pažnje i kontroverznih komenatra po društvenim mrežama od dolaska jahtom u Porto Montenegro čuvenog nekadašnjeg super modela Naomi Kempbel, izazvao snimak anonomnog stranog turiste koji je prije par dana, „go kao od majke rođen“ samo sa rancem na leđima, u sred bijela dana protrčao kroz centar Tivta ulicom Luke Tomanovića, Arsenalskom, Istarskom i izgubio se u gradskom parku…
Špic sezone vidi se i po nesnosnim gužvama u saobraćaju na lokalnim cestama i Jadranskoj magistrali na kojoj su kilometarske kolone postale uobičajena pojava, posebno na potezu kroz Kalimanj, Župu, Vrijes i od aerodroma do kotorske raskrnice. Grad u kome ne manjka brojnih kulturnih i zabavnih dešavanja za svačiji ukus, te programma za animaciju posjetilaca koje gotovo svake večeri na gradskoj rivi Pine priređuje lokalna Turistička organizacija, uveče je pun šetača a gužve su tolike da Tivćani pomalo nezadovoljno komentarišu da se njihov grad pretvorio u „elitno Sutomore“.
Smještajna i ugostiteljska ponuda ovog je ljeta obogaćena nizom novih lokalna i objekata od kojih je svakako najznačajniji novi veliki luksuzni hotel sa pet zvjezdica „The Chedi Luštica Bay“ u istoimenom novom turističkom naselju u Krtolima kod Tivta. Taj hotel kapaciteta 111 smještajnih jedinica i prvi gat nove marine Luštica Bay sa 52 veza za jahte, najveća su novina ovogodišnje turističke ponude grada, a uskoro će im se pridružiti i novi ultraluksuzni mali butk-.hotel „Palazzo Sofia“čija se gradnja i opremanje privode kraju na lokaciji na kojoj je nekada postojala tzv.stara škola u centru grada.
Stari grad u Kotoru ostao je bez brojnih osnovnih sadržaja, knjižara, maloprodajnih objekata, zanatskih radnji jer to nijesu sadržaji koje konzumiraju turisti. Tako da osim što se privreda mijenja, mijenja se i demograska slika Starog grada jer veliki broj mladih nema način i mogućnost, osim ukoliko nijesu uključeni u turizam, da ovdje ostvare bilo kakvu biznis ideju i poslovanje, pišu Dnevne novine.
Vijest da je Kotor i ove godine izabran među pet najpopularnijih kruzing luka u istočnom Mediteranu, ostavivši iza sebe Veneciju, Santorini i Rodos, obradovala je turističke privrednike, ali i pokrenula pitanje na koji način se odnosimo prema ovom vidu turizma, te koliko je on izmijenio ovaj primorski grad.
Kotor – foto Boka News
Dolazak kruzera u Kotor u proteklih deset godina dominantno je uticao na brojne promjene, prije svega na strukturu privrede u Starom gradu koji je postao sjedište suvenirnica, kojih je trenutno oko 70-ak, i ugostiteljskih objekata.
Sagovornici Vikend novina saglasni su da je neophodno planski i sistemski odnositi se prema ovom segmentu turizma, te da situacija nije zadovoljavajuća, bez obzira na korist koju grad i svi u tom lancu imaju od dolaska kruzera.
Najveću korist svakako ima Luka Kotor, čiji direktor Branko Kovačević kaže da su u ovoj godini rezervisana 412 kruzera, a ukupni prihodi iznose 1.024.181,34 eura.
“Postavlja se pitanje kako na najbolji način iskoristiti potencijal, koji se odnosi na činjenicu da je prošle godine u Kotor kruzerima došlo preko 500.000 putnika i 250.000 posade, znači 750.000 kruzer turista. To je potencijal koji treba iskoristiti, mnogo toga bi trebalo mijenjati, unaprijediti, rješavati brojne probleme koji su vezani za ovaj segment, poput bolje organzacije turističkih izleta, saobraćajnih gužvi, ali to su pitanja za nekog drugog ko se bavi tom djelatnošću”, smatra Kovačević.
Kotor – foto Boka News
Direktorica TO Kotor Ana Nives Radović ističe da je ipak ključna korist od dolaska kruzera u Kotor promotivna.
“Činjenica je da veliki broj kruzer putnika, koji inače ne bi došli ne samo u Kotor već i u druge gradove, na tim kruzing maršrutama dođu u naš grad i na taj način znaju da postoji Kotor. Znatan dio njih ima želju da ponovo dođe ili ponovo dolazi u naredoj godini, tako da je ta promotivna komponenta ključna i najveću korist donosi u tom smislu”, navodi ona.
Koliko novca kruzing turisti ostave direktno gradu nezahvalno je procjenjivati jer svi gosti sa kruzera ne ostaju u Kotor, već odlaze na izlete na Lovćen, Cetinje, Budvu, Herceg Novi.
Prema podacima TO Kotor, prosjek dnevne potrošnje jednog kruzing turiste je 35 do 40 eura i ona uključuje ulaznice za obilazak bedema, muzeja, katedrale i ostalih znamenitosti, kupovinu suvenira, najmanje jedno piće i uslugu vodiča koja se naplačuje grupno.
Kada je u pitanju struktura kruzing turista i njihovih navika u smislu trošenja, ona varira jer kruzing putovanja više nijesu luksuz koji sebi mog priuštiti samo bogati ljudi.
Komentarišući koliko je kruzing doprinio da se struktura privrede u Kotoru drastično promijeni, što neminovno izaziva nezadovoljstvo lokalnog stanovništva jer u gradu više nema sadržaja koji su njima potrebni, Radović ističe da je uticaj vidljiv, te da je potrebno odlučiti šta dalje.
“Stari grad je ostao bez brojnih osnovnih sadržaja, knjižara, maloprodajnih objekata, zanatskih radnji jer to nijesu sadržaji koje konzumiraju turisti. Tako da osim što se privreda mijenja, mijenja se i demograska slika Starog grada jer veliki broj mladih nema način i mogućnost, osim ukoliko nijesu uključeni u turizam, da ovdje ostvare bilo kakvu biznis ideju i poslovanje”, zaključuje Radović.
I vlasnik pomorske agencije Boka Adriatik i predsjednik Udruženja pomorskih agencija Ivo Begović,koji je u direktnom kontaktu sa brodarskim kompanijama, kaže da su oni nezadovoljni jer vide da se godinama ne rješavaju neki problemi.
Zanatska ulica Kotor
“Što se tiče brodara oni su nezadovoljni, godinama se ništa nije uradilo po pitanju veza, sidrišta su problematična, a i velike su dažbine koje oni ovdje plaćaju. Plaćaju cijene kao da uplovljavaju u bilo koju evropsku metropolu, a ne dobijaju taj nivo usluge koju imaju u drugim nekim lukama. Ono što je ključno je da Luka Kotor nema sistem sigurnosti, ali to je pitanje koje ne može sama da riješi već tu treba država da se uključi. Sporan je i parking na rivi, benzinska pumpa, parkiranje autobusa, pitanje pasarele problemi koji godinama vise u vazduhu, a nikako da se riješe”, kaže Begović.
Institut “Simo Milošević” u Igalu, tokom prvih šest mjeseci izgubio je 880.820 eura ili 13,5 odsto više u odnosu na uporedni period prošle godine.
Poslovni prihodi porasli sa prošlogodišnjih 3,97 miliona na 4,38 miliona eura za ovogodišnjih šest mjeseci, dok su poslovni rashodi uvećani sa 4,62 miliona na 5,12 miliona eura.
U odnosu na isti period prošle godine troškovi za zarade zaposlenih su povećani sa 2,5 na 2,8 miliona eura.
Troškovi materijala veći su za oko 100 hiljada eura, a ostali poslovni rashodi za 150 hiljada eura. Kratkoročne i dugoročne obaveze Instituta u Igalu iznose 6 miliona eura.
Kompanija iz Igala, koja bi ove godine trebalo da uđe u postupak privatizacije, ima 1,07 miliona neraspoređene dobiti iz prethodnih godina, ne umanjenu za gubitak iz ovih šest mjeseci.
Plavi svijet-vucur-radulovic 2018 Foto: Bojan Purić
Nedavnim opažanjem skupine od pedeset običnih dupina, koje se u praksi smatralo istrijebljenim u Jadranu, na sebe su pozornost privukli terenski istraživači lošinjskog Instituta “Plavi svijet”. O iskustvima i načinu rada porazgovarali smo s Tihanom Vučur i Markom Radulovićem…
Tko sve odlazi na terenska istraživanja?
– Direktorica programa istraživanja je Nikolina Rako Gospić, a nas dvoje smo istraživači Tihana Vučur i Marko Radulović. Mijenjamo se, ide dvoje, ponekad čak i netko od nas ide sam. Ako je vrijeme dobro, znamo biti na moru i po 40 sati tjedno. Godišnje imamo oko stotinu izlazaka na more, s tim da neki traju i po 14 sati, a neki su kraći, po četiri sata. Godišnje napravimo 5-7 tisuća nautičkih milja, no to i mnogo truda, potrebno je da bismo dobili dobre podatke.
Za koga “Plavi svijet” provodi istraživanja i u kojim akvatorijima?
– Trenutno radimo istraživanje na Kornatima za Nacionalni park Kornati, te za Park prirode Telašćica, što odrađujemo u kombinaciji jer su međusobno blizu. Praćenje u akvatoriju otoka Lošinja provodimo već dugi niz godina. Prije smo surađivali i s Javnom ustanovom “Priroda”, pa smo za njih radili područje Velebitskog kanala, te područje između otoka Cresa i otoka Krka, a s Javnom ustanovom “Kamenjak” radili smo istraživanje uz istočnu i zapadnu obalu Istre, te područje Premanture. Rezultate koje dobijemo, dostavljamo Agenciji za zaštitu prirode i na temelju naših rezultata i analiza, proglašena su područja “Natura 2000”. Radi se i pretraživanje iz zraka u suradnji s ACCOBAMS-om – u sklopu tog projekta ćemo još imati istraživanja na jesen i na proljeće, a tu se bilježi prisutnost velikih kralježnjaka, hrskavičnjača i količine plastike u moru. Rezultati su poražavajući. Prošli smo put od Lošinja do Italije i doslovno na svakih par metara može se naići na plastičnu vrećicu, kantu ili komade stiropora. Kad su 2010. i 2013. godine rađena takva istraživanja, nije bilo tako. Ovo proljeće smo čistili jednu plažu i bilo je dosta otpada iz Hrvatske, ali i Crne Gore i Albanije, gdje su bile velike kiše i dosta toga je preko rijeka završilo u moru, a pošto su glavne struje u Jadranu prema sjeveru, uz našu obalu, sve to zaglavi na našim otocima. Prema tome, za Jadran nije bitna samo regulativa, nego i suradnja drugih država, što se tiče pravilnog skladištenja smeća. U Albaniji to svakako nije dobro organizirano i regulirano.
Što se točno obavlja na istraživanjima?
– Kada su vremenski uvjeti povoljni, bez kiše i jakog vjetra, izlazimo na more. Važno je da dobro pokrivamo područje istraživanja, prikupljamo podatke o vremenskim uvjetima, o našim pozicijama. Prikupljamo podatke o opaženim dupinima – prepoznavanjem prema leđnim perajama, o brojnosti, njihovom ponašanju, o utjecaju okolnog pomorskog prometa na njih. Radimo i mali podprojekt o kretanju dupina. Inače, radimo i akustiku – monitoring podvodne buke, o glasanju dupina u prisutnosti zvukovnog onečišćenja. Za budućnost imamo u planu uspoređivati kako dupini komuniciraju kod tehnika lova, npr. kako se glasaju iza koća u odnosu na glasanje u blizini ribogojilišta. Planiramo koristiti dronove, izmjeriti dupine iz zraka za njihov indeks zdravlja, usporediti dupine iz raznih populacija u Jadranu.
Kako nastaju fotografije i snimke?
– Leđne peraje snimamo s broda, a podvodne pomoću “Go pro”, rukom ispod površine mora. Zanimljivo je pritom, kada dupini koriste rep, kako se u moru osjeti pritisak.
Nedavno ste naišli na obične dupine, je li to bilo iznenađenje?
– Išli smo tražiti dobre dupine i izdaleka opazili leđne peraje. U Albaniji smo vidjeli prugaste dupine. Odmah je postojala mogućnost da je to ta vrsta, a u pramčanom valu vidjeli smo da su drugačiji. Prugasti dupini su već zabilježeni u Jadranu, istraživanjem iz zraka, dok obične dupine istraživanja iz zraka nisu zabilježila. Tek su 2015. i 2016. viđeni s jedne jedrilice, a ovo je ipak bilo u većem broju. Koliko znamo, ovo su prve podvodne snimke ove vrste u Jadranu. Prema tim zapisima i snimkama iz 2015. i 2016. smo usporedili peraje i pronašli pet poklapanja. To je nagovještaj da će biti još jedinki u Jadranu.
Koje su razlike, izgledom i ponašanjem, između običnih i dobrih dupina?
– Dobri dupini mogu biti duljine do četiri metra, a obični su maksimalno do 2,5 metra. Imaju crna leđa, na boku oblik osmice, zlatno-bijele boje. U većim su skupinama, hrane se isključivo plavom ribom i obitavaju na pučini. Nema obalnih populacija. Obični dupini imaju malo uži i duži “kljun”, dok je kod dobrih kraći i zdepastiji. U ponašanju, mnogo su agilniji, brzi, znatiželjni su, konstantno smo imali prilaske ispod broda, dolazili su vrlo blizu. Upravo zato ih je svojedobno bilo i lako istrijebiti, pedesetih godina znali su ih ubijati i po osamsto na dan, a i država je tada financirala ubijanje dupina. Obične dupine je sigurno bilo lakše uloviti nego dobre. Sada se uznemiravanje dupina kažnjava, pa su tako nedavni slučajevi napada harpunom i glisiranjem prema njima kažnjeni. U Puli je 2007. dosuđena kazna od 7000 kuna ili 24 sata zatvora, nakon što je policajac s obale napravio snimku napada na dupine gliserom. Kazne mogu doseći i 40 tisuća kuna.
Mijenja li opažanje običnih dupina išta u programu instituta?
– I dalje radimo istraživanja na Kornatima i ovdje, i naravno da ćemo, ako se opet susretnemo s tom vrstom, evidentirati sve podatke koje možemo. Sada sigurno treba ići učestalije ići u to područje. Viđena je snimka kod Zadra, ali to ipak nisu bilo obični dupini, kako se pisalo, već dobri.
Osim lijepih strana terenskih istraživanja, koje su ružnije strane posla?
– Primjerice, nedavno smo kod Osora imali ženku dupina s uginulim mladuncem. Dupin Monk je bio zapleten u ribolovni alat kod Trstenika, pa onda dupin Bojan koji je bio pogođen harpunom… Teški su ti trenuci, kada im se ne može pomoći. Godine 2010. imali smo slučaj dupina koji je bio upleten u mrežu i nikako ga nismo uspijevali osloboditi iako su se uključile i razne službe. Također, među lošije strane posla pripada i jako puno ‘papirologije’ – sami pišemo projekte, a provođenje projekata znači i pisanje izvještaja – taj dio nije nimalo romantičarski, i to je na kraju krajeva posao kao i svaki drugi.
Teško je i kada vidimo da ljudi ne čuvaju more, kao kada smo na Rovenskoj vidjeli kornjaču posve zarobljene ruke u plastici. Dojam je da svijest kod ljudi raste, ali kako smo toliko na moru, vidimo da kod mnogih to ipak nije slučaj.
Otkad ste počeli raditi, kakve su se promjene dogodile na moru?
– Oboje smo već sedam godina u istraživanjima. Preko ljeta zadnjih godina sigurno vlada veća gužva, ali su se ljudi i počeli pridržavati pravila ponašanja. I sada tu i tamo zastajemo i objasnimo ljudima kako se trebaju ponašati. Imali smo i slučajeve da ljudi nisu htjeli stati i saslušati nas, da su glisirali za majkom i mladuncem, no toga smo zaustavili i prijavili policiji, koja je uspjela doći do podataka. No većina turista na moru je sretna da im netko dođe i objasni kako se ponašati u blizini dupina.
Mlada ste ekipa, tko se može pridružiti?
– Pokazalo se da je najbolje, ako su već kao studenti volontirali ili kod nas radili diplomske radove. Ovdje se upoznaju s radom, uče dok rade i ne moraju ići na praksu u inozemstvo. Ujedno pozivamo sve koje vide nešto zanimljivo na moru, da to prijave kroz “Marine Partnership”. Već u nogama i kičmi osjećamo godine rada, ali planiramo to raditi dok nas noge služe. Uostalom, ako nismo poslovno na moru, onda smo ondje iz privatnih razloga.
