U sklopu “WELCOME” projekta koji realizuje Univerzitet Crne Gore – Institut za biologiju mora u okviru Interreg IPA programa prekogranične saradnje za Italiju, Albaniju i Crnu Goru, u Italiji (Lecce) u periodu od 10-12 aprila održan je prvi sastanak svih projektnih partnera. Na sastanku je diskutovano o problematici otpada u moru, aktivnostima koje su planirane projektom, kao i obavezama svih institucija koje su uključene u projekat.
Glavni cilj projekta WELCOME usmjeren je na ponovno korišćenje drvenog otpada koji će biti sakupljen tokom akcija čišćenja plaža i obale, a sve u cilju formiranja anti-erozionih obalnih sistema kroz održiv i ekonomski prihvatljiv pristup. Pored čišćenja plaža, monitoringa stanja i kategorizacije otpada, jedan od projektnih zadataka je i simulacija transporta i akumulacije plutajućeg otpada u Jadranksom moru. Pored Instituta za biologiju mora, ravnopravan partner na projektu je i Javno preduzeće za upravljanje Morskim Dobrom Crne Gore.
Zbog sve većeg pritiska na mediteranske plaže, kako antropogenog tako i prirodnog, poslednjih godina (i decenija) sve je izraženija pretjerana eksploatacija prirodnih resursa, urbanizacija, industrijski rast i intenzivan turizam. Plaže su postale mjesta značajne koncentracije otpada iz mora, koji predstavlja sve veću prijetnju živom svijetu mora i priobalja, ekosistemima i diverzitetu. Uz otpad, obalna erozija dodatno je dovela do pogoršanja kvaliteta plaža smanjujući aktivnosti povoljne za turizam i, uz negativan društveno-ekonomski uticaj, ima negativan uticaj na kvalitet životne sredine i atraktivnost područja. Čišćenje plaža i formiranje zaštitnih zidova protiv erozije najčešće se vrši mehaničkom opremom koja dodatno doprinosi obalnoj eroziji i veoma često se ove aktivnosti sprovode bez adekvatnog stručnog pristupa, pravnog i institucijalnog okvira.
Realizacijom planiranih pojektnih aktivnosti, umrežavanjem međunarodnog stručnog i naučnog znanja i primjenom najboljih praksi, nastojaćemo da damo kvalitetan predlog za zaštitu obale od erozije, smanjimo količinu otpada direktnim akcijama čišćenja, utičemo na njeno očuvanje, a rezultatima naučnih istraživanja i činjenicama uticati na povećanje društvene odgovornosti u ovoj problematici.
Realizacija projekta započela je 01.04.2018 i trajaće do 01.04.2020. godine. Ukupan budžet projekta je 909.249,00 EUE, od čega je Institutu za biologiju mora na raspolaganju 112.600,00 EUR.
U srijedu 18.aprila sa početkom u 20 sati u galeriji ljetnikovca Buća-Luković u Tivtu biće održana promocija knjige “Četiri ludila”, autora Miloša Latinovića.
“Četiri ludila” je priča o umetničkim ozarenjima, ali i životnim usudima. Umjetnost je velika pozornica na kojoj se kreću junaci koji uloge ne biraju, nego ih dobijaju. Izgubljeni u sopstvenim postojanjima, oni dopuštaju snovima da ih vode vjerujući da jedino tako mogu otkriti sopstveni identitet. Priređujući Šekspirovog “Kralja Lira” na sceni Dvorskog nacionalnog teatra u Minhenu, glavni junak ove priče, Joca Savić – srpski umjetnik nepravedno zanemaren na našim prostorima – podsjeća nas na sveprožimajuću prirodu umjetnosti i njenu suštinu koja leži u neiscrpnoj raznolikosti tumačenja iste priče. Paradoksalan spoj stvarnosti i umjetnosti odgovara spoju ljudske ništavnosti i neograničene ljudske mogućnosti. Upravo u tom paradoksalnom spoju počiva kosmička dimenzija ljudskog postojanja.
Miloš Latinović (1963, Kikinda) autor je šest zbirki priča, pet romana, dvije knjige eseja, desetak dramskih tekstova, više od sto književnih priloga. Knjiga “Priče vetrova” prevedena je na rumunski i njemački jezik; brojni prozni tekstovi su mu prevedeni na engleski, mađarski, slovenački, slovački i makedonski. Žiri Društva književnika Vojvodine proglasio je njegov roman “Dželat u raju” za knjigu 2008. godine u Vojvodini. Za poetsko-proznu zbirku “Zvezde i ostrva”, Latinović je dobio nagradu “Stevan Pešić” 2012.
Prema podacima koje je The Independent prenio s Travel Supermarketa, internetskog sitea specijaliziranog za usporedbe cijena putovanja, znatno je povoljnije ljetovati u Maroku, Španjolskoj, Egiptu i Portugalu, nego u Hrvatskoj.
Hrvatska je, doduše, upala na ljestivicu deset najisplativijih mjesta za odmor, ali je na posljednjem mjestu. Usporedbom cijena smještaja između 1. svibnja i 30. rujna u nekoliko popularnih turističkih destinacija, došli su do liste od deset najpovoljnijih, odnosno onih u kojima se tijekom sedmodnevnog odmora dobije najviše za najmanje novca
Prema izračunu Travel Supermarketa, odmor u Hrvatskoj košta 636 funti po osobi, a naglađeno je da su troškovi za sedmodnevni odmor u Dubrovniku narasla za čak 405 posto.
Sedmodnevno ljetovanje na Cipru zapada 596 funti po osobi, a cijene su tamo, navodi se, pale za 12 posto u odnosu na prošlu godinu. Za jednako dug ljetni odmor u Portugalu treba izdvojiti isti iznos.
U Egiptu se može ljetovati već za 519 funti po osobi.
Cijene aranžmana u Grčkoj pale su za 13 posto u odnosu na prošlo ljeto, pa za sedmodnevni odmor u toj zemlji treba izdvojiti 518 funti po osobi.
U Španjolskoj se može provesti sedam vrućih dana već za 502 funte po osobi, a najjeftinije mjesto u toj državi je mnogim Hrvatima dobro znan Lloret de Mar, a slijede ga razuzdanoj britanskoj mladeži omiljni Magaluf na Majorci te Torremolino na Costa del Sol.
Sedmodnevni odmor na Malti još je jeftiniji: košta 484 funte po osobi, dok odmor u Maroku košta 471 funtu po osobi.
Tjedan dana u Turskoj košta, pak, 464 funte po osobi, a u Bugarskoj, čije su crnomorske pješčane plaže pravi hit, tek 459 funti, prenosi Slobodna Dalmacija
Dvije godine, godine duge – godine bola, godine tuge…
Nije, možda, u bokeškom stilu da sa parafraziranjem narodnjačkih stihova počinju saopštenja. Međutim, mnogo toga, poslije evo dvije godine aktuelne tivatske lokalne vlasti nije više bokeško. Polako ali sigurno gubi se i zemlja i infrastruktura i kulturni identitet. Pokušavaju da nas pojedu oni koji se ponašaju u stilu Čarlija Brauna. Govore glasno i nose psa sa sobom.
Bog i batina aktuelne lokalne uprave, potpredsjednik Opštine Tivat Siniša Kusovac u jednom je u pravu. Preko 80% planiranog je realizovano. Međutim, to nije onih 80 % planiranog predizbornim programom njegove interesne grupacije. Preko 80 % planova podgoričke autokratije je sprovedeno sa prijetnji na dijelo.
Mnogo toga u ove dvije godine: od početka privatizacije Aerodroma Tivat, višemilionskog oproštenog duga Porto Montenegra, uzurpacije obale, sprovođenja nezakonitih radnji tivatske komunalne policije, uzurpacije plaža koje su sve samo ne javno dobro… Naravno ne smijemo zaboraviti ni šjora Anastasiju Lašmanovu i njenu sječu borova kod hotela Mimoze, obalu Pine koju su pojeli i palmini saurlaši, pritiske kojima je izložen Radio Tivat. Odstranjivanje iz Savjeta dvoje divnih intelektualaca: Dunje Vasiljević i Bojana Staničića. Finansiranje sportskih tivatskih klubova koje je obavljeno pod više nego sumnjivim okolnostima. Rad Parking Servisa u kojem zaposleni (je li to u istoriji Tivta do sad zabilježeno?!?) odbijaju da prime plate… Obnovu voznog parka, podizanje uglavnom bespovratnih kredita… Ostalo je još „tričavih“ 20 %. Završetak procesa prodaje Aerodroma, privatizacija lučice Kalimanj i plaže Belani, opraštanje još nekoliko miliona duga, okupacija Ponte Seljanovo… Sve sa ciljem da svi prljavi poslovi budu završeni najkasnije do oktobra 2019.godine. Jer, Bože naš, narod je ovdje uvijek bio kratke pameti, pa će se i to sve zaboraviti, do novog aprila 2020. i novih lokalnih izbora. Odgovornost za sve ovo, pored Siniše Kusovca, snosi i Snežana Matijević. Uglavnom zato što je aminovala sve ono što joj je određivano. Bijeg od suočavanja sa problemima ne znači i bijeg od odgovornosti.
A odgovornost za sve ovo snose i građani Tivta. Sami su (čast izuzecima) dozvolili da im kapu kroje oni kojima je do Tivta stalo koliko do lanjskog snijega. Zar smo zaista i kada postali toliko „sitne duše“ da nas ne zanima šta se dešava u komšijinom dvorištu. Ne zaboravite poštovani sugrađani… Onaj ko pušta đavola da se igra u tuđoj livadi, može ga uskoro očekivati i u svojoj.
I za kraj, da ne bi sve bilo samo za rubriku „kritikovanje“. Sve pohvale zaslužuju kuriri u tivatskoj opštini. Bar su oni bili vrijedni i često na relaciji Podgorica – Tivat išli po nova naređenja. Koja se izvršavaju onako kako se od tivatskog trijumvirata: Kusovac – Novosel – Matijević i očekuje. Bez pogovora – kaže se u saopštenju Bokeškog Foruma.
Vladimir Hrlić, posljednji živući član posade jedrilice “Besa” Jože Horvata spremno je ispričao svoju stranu priče o legendarnom putovanju oko svijeta koje je trajalo dvije godine sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća. Iako danas u svojoj 72-godini, Hrlić je itekako živo prenio sjećanja na tu pustolovinu njegovog života u koju se upustio kada je imao svega 18 godina. Danas živi u blizini Zagreba, a Hrlićev susret s Puljanima organizirao je Jedriličarski klub Delfin.
Besa izgrađena u Uljaniku
Kako je ispričao Hrlić, Joža je potpisao ugovor o gradnji svog broda s oplatom od čelika, gazom od 2,50 metara, širine 4,10 metra i dužine petnaest metara. Čežnja za dalekim morima i avanturom ugnijezdila se u obitelji. Razmišljajući o imenu broda i nakon vijećanja odluka je pala. Brod će se zvati “Besa” što znači časna riječ dana gostu namjerniku ili bjeguncu da će ga domaćini štititi. Besa je i vrsta primirja između zavađenih porodica. Nagovaraju starijeg sina Miću da pođe s njima na put oko svijeta, ali on je počeo studirati pa predlaže da povedu mlađeg Marka.
U to vrijeme, godine 1964. u pulskom brodogradilištu Uljanik završena je i gradnja jedrilice prema nacrtima inženjera Živote Žike Pavlovića, s kojom su Joža, njegova supruga Renata – prva Hrvatica koja je oplovila svijet – i sin Marko te još dvoje Puljana – sam Pavlović i posljednji peti član Vladimir Hrlić krenuli na dvogodišnji put oko svijeta isplovivši upravo s Ribarske kolibe put Boke Kotorske čiji zaljev “Besa” napušta 31. kolovoza 1965. godine. Boka Kotorska u to se vrijeme vodila kao zadnji dodir s tadašnjom jugoslavenskom obalom, iako je formalno Besa krenula i vratila se iz Pule.
– Svaki odlazak na more mijenja čovjeka do srži. Tako sam se i ja promijenio! Ne može mladić otići na more i vratiti se nakon dvije godine isti. More me promijenilo kao čovjeka i mislim da sam previše i prerano sazrio. Bio sam malo premlad za to iskustvo, ali ono se ipak ne odbija. Ja sam počeo kao “šegrt” Žiki Pavloviću, odlazio gledati izradu Bese nakon svog radnog vremena i s njim sam se najviše i družio. A Joža Horvat? On je bio drugi svijet. Veliki zaljubljenik u more, gledao sam u njegov brod, njegovo djelo. Odmah me prihvatio kao petog člana posade, mene, momka iz Uljanika. Ali svaka priča ima i naličje. Jer priču o Besi je teško svesti samo na druženje i razgovore. Mi smo ti koji sve pokrećemo, ali bez kontakta s morem to ne bi bilo to. Sada, s više od 70 godina života, iz te pozicije u kojoj sam tada bio, vjerojatno ne bih ponovio sve to. Ali ja sam pristao ići iz čiste avanture, gotovo u dahu započeo je Hrlić.
Svijet su oplovili od kolovoza 1965. do srpnja 1967. godine. Ruta ih je vodila prema Otrantu, gdje su zbog vremena otišli put Brindisia, pa u Cagliari, dalje prema Gibraltaru, odakle su opet morali odstupiti pa su se skrasili u Španjolskoj kamo ih je “bacilo” more, pa u Maroko, na Kanare, preko Atlantika do Pacifika kroz Panamski kanal, pa put Tahitija, Nove Gvineje i Torresovog prolaza, preko Indonezije, Cejlona do Indije i preko Sueskog kanala natrag u Jadran. Iz tog putovanja rođena je knjiga Besa – brodski dnevnik koji je postao obvezna školska lektira, ali je to štivo jednako poznato i obvezno svim jedriličarima. No, drugu stranu priče, onu nenapisanu, neispričanu, podijelio je Hrlić.
Žika nas je napustio u Panami
– Prije samog putovanja, ljudi su pokušavali odgovoriti pisca i njegovu obitelj od tog velikog putovanja jer su smatrali da bi moglo biti itekako opasno, ali hrabra posada i kapetan Joža Horvat bili su odlučni da svoje snove pretoče u javu. Putovanje oko svijeta nije mala stvar, ali je zasigurno maštarija većine ljudi i gotovo svakog djeteta kakvo sam ja tada bio. Posada s Horvatom i obitelji preplovila je gotovo sva svjetska mora. Nalazili su se u raznim neizvjesnim situacijama, nekada na pučini, ponekad na obali. Pristajali su i na područjima gdje je bjesnio rat, a Žika je u jednom trenutku u Panami odustao od putovanja i napustio nas. Razlog je bila njegova svađa s Jožom. Žika je želio da plovidba ne bude samo radi plovidbe i samo da bi mogli reći da smo oplovili svijet. Želio je stati, izaći na kopno, upoznavati krajeve, ljude i običaje. S druge strane, Joža je želio ploviti i ploviti sve uokolo kugle zemaljske. Kada je ta svađa eskalirala, Žika nas je napustio, rekao je Hrlić.
Žika je bio zadužen za strojarnicu, Vlado za trup broda, palubu, konope, jedra, Marko za elektriku, radio stanicu, petrolejski rešo i hladnjak, a Renata za kuhanje i sanitet. Odlaskom Žike, Vlado dobiva još više zadaća – preuzima motor.
– Svaki čovjek na takvim putovanjima mora proći taj dio svoje katarze. Ne kaže se zabadava da more pokaže kakvi smo na kopnu! Nakon svađe Jože i Žike ostali smo u Panami tri mjeseca. Neplanirano! Problem je bio i što smo imali crveni pasoš s petokrakom, a s tim pasošem nismo nigdje mogli ostati bez garancije jer nas svijet nije prihvaćao. Ali mi smo uspjeli, ispričao je nadalje Hrlić.
Bilo je lijepih i manje lijepih trenutaka, a samu završnicu, prolazak Sueskog kanala, obilježila je havarija. Naime, zbog kvara na motoru stali su nasred kanala, iako ih je more bacalo na sve strane, Hrlić je uspješno otklonio kvar na tom, kako je rekao, vrhunskom Torpedovom motoru.
Klub za sportski ribolov na moru “Tuna” Budva i ove organizuje međunarodno takmičenje u podvodnom ribolovu “2. BUDVA DIVE IN CUP 2018.” od 20. do 23. aprila 2018. godine.
“Cilj ovog takmičenja je prezentacija našeg grada kao prepoznatljive ronilačke i izvanredne destinacije za podvodne ribolovce, u cilju privlačenja ljudi koji se bave ovim sportom i koji ostavraju značajnu potrošnju kao turisti u zemljama sa razvijenim diving turizmom”, kazao je predsjednik kluba “Tuna”, Nikolaj Knežević.
Čisto more, prozračna, tirkizno plava voda, vidljivost i preko četrdeset metara pod vodom, prelijepi podvodni pejzaži su samo dio onoga što naš grad i njegovo podmorje ima da ponudi.S obzirom da se radi o vansezoni, organizovanje ovakvog takmičenja krajem aprila mjeseca ima veliki značaj za grad i njegovu promociju kao turističke i ronilačke destinacije.
Na kupu je već potvrđeno učešće 18 ekipa i 34 takmičara iz Hrvatske, Rusije i Crne Gore.
Dive cup Budva
“Kako je ovaj sport kod nas tek u povoju i svakim danom privlači sve više mladih ljudi koji vole more i u njemu pronalaze vrijednosti svojstvene mediteranskom načinu života, naš je klub odlučio da organizuje ovo takmičenje”, istakao je on.
“RTV Budva je prošle godine izuzetno dobro medijski propratila naš kup. Nakon nemilih događaja koji su se desili na dan prošlogodišnjeg takmičenja, bacanje dinamita i ubijanje ogromne količine ribe, TV Budva je u svijet poslala podvodne snimke ubijene ribe i devastiranog podmorja. Zahvaljujući tome pokrenuta je akcija “Stop krivolovu” koja je dala izuzetne rezultate”, saopštio je Knežević.
On je podjsetio da je nakon njihovog kupa i medijskog pritiska koji je krenuo upravo iz naše kuće, Vlada Crne Gore reagovala i oformila tim za suzbijanje svih vrsta krivolova. Tako je TV Budva, kako je kazao Knežević, pokazala da je istinski javni servis u službi građana.
Automobil “folksvagen polo” tivatskih registarskih oznaka koji koristi Podgoričanin V.M. koji živi u Tivtu i kao konobar radi u jednom ovdašnjem lokalu, zapaljeno je sinoć pola sata poslije ponoći.
Automobil je zapaljen u Bokeškoj ulici u naselju Seljanovo u Tivtu.
Intervencijom vatrogasaca požar je ugašen u početnoj fazi, pa je na vozilu pričinjena samo manja šteta.
priječeno je da vatra zahvati ostale automobile parkirane u blizini zapaljenog vozila.
Policija je pokrenula istragu, a prvi podaci govore da je požar najvjerovatnije namjerno izazvan.
zapaljen automobil
Više će se znati nakon uviđaja i nalaza forenzičara koji su na putu iz Danilivgrada u Tivat.
Ovo je inače, već drugi slučaj požara na vozilima u Tivtu za manje od nedjelju dana.
U noći između četvrtka i petka vatra je izbila na službenom vozilu “golf 6” koje koristi zamjenica zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Ivanke Janičić. Njen golf je iz još zvanično neutvrđenih razloga, planuo dok je bio parkiran u dvorištu jedne kuće u naselju Dumidran u Tivtu.
Instalacija od drveta - ostrvo Olib - foto M. Marušić
Protest zbog bazena
Protest zbog bazena
Protest zbog bazena
Protest zbog bazena
Protest zbog bazena
Protest zbog bazena
Protest zbog bazena
Više stotina građana sa djecom danas se okupilo ispred zatvorenog plivačkog bazena „Nikša Bućin“ u Škaljarima – Kotor, kako bi iskazali nezadovoljstvo zbog neodgovornosti u dosadašnjem procesu renoviranja bazena, koji ni nakon godinu od početka sanacije nije stavljen u funkciju.
Radovi se finansiraju iz državnog kapitalnog budžeta preko Direkcije javnih radova Crne Gore, a jedan od najvećih problema su tenderske procedure.
Na skupu je pročirtano pismo grupe građana koje potpisuju Dijana Dika Saveljić, predsjednica NVO „Aspida“ i proslavljeni crnogorski vaterpolo reprezentativac Veljko Uskoković.
Pismo je upućeno nadležnim državnim organima od kojih se traži da hitno reaguju i bazen stave u funkciju.
Protest zbog bazena
Zbog ovakve situacije preko 300 dječaka i djevojčica primorani su da iz Kotora na treninge putuju u susjedne gradove. Ukoliko ne dođe do hitne reakcije nadležnih Kotoru prijeti opasnost da ostane bez vaterpolo i plivačkog sporta a djeca će biti uskraćena za sportska nadmetanja čulo se na današnjem skupu.
Na protestnom skupu su osim Saveljićke i Uskokovića još govorili trenerica plivanja Slađana Vučetić, Toni Petrović, kapiten vaterpolo kluba Primorac i dugogodišnji crnogorski vaterpolo reprezentativac i Zoran Pajović, upravnik bazena.
Protestno pismo prenosimo integralno
Protest zbog bazena
U ovom teškom momentu kotorskog, a samim tim i crnogorskog vaterpola, podsjećamo se sa neprebolnom tugom, da nas je na današnji dan prije godinu dana napustio naš dragi i neprežaljeni zimski bazen. O značaju i značenju kotorskog bazena za djecu, omladinu, a i za sve Kotorane mogle bi se napisati bezbrojne stranice i da se kaže da je nedovoljno, a najvjerovatnije i uzaludno… Uzaludno jer je njegova najbliža rodbina upozoravala na hronično, dramatično stanje preminulog, što je nakon višedecenijske agonije dovelo do tužnog ishoda. Oronuo i predat beznađu stari bazen je izgubio svoju posljednju bitku, napušten od institucija, koje bi ga se bez dužnog pijeteta sjetile samo kad bi im to koristilo u propagandne svrhe.
Nevažno je sada ko je zakucao iskrivljene i zarđale brokve u škrinju pokojnika, ali je mnogo važnije da se crni oblaci skorog kraha nadvijaju nad kotorskim vaterpolom i plivanjem. Nepotrebno je pominjati što će to značiti za budućnost najtrofejnijeg crnogorskog sporta. Licemjerno je govoriti o djeci i omladini kao o našoj budućnosti, a pripremati ih na budućnost u kojoj će biti lišeni elementarnih uslova za treniranje i bavljenje ovim lijepim sportovim. Onemogućiti im da dostignu zvjezdane trenutke svojih prethodnika u klupskim i reprezentativnim karijerama. A potencijala, kao što znate, zaista ima.
Osjećamo da smo ostali uskraćeni za pomoć ljudi koji su mogli pomoći…mogli ali nijesu htjeli. Imali su vremena i mogućnosti i republička Direkcija javnih radova Crne Gore prije svih, ali i lokalna samouprava, i Vaterpolo Savez, i Olimpijski komitet, i svi nadležni koji su se proglašavali nenadležnim.
Protest zbog bazena
U konačnom, svi smo na gubitku, pa čak i vi koji ste se oglušili o naše vapaje, jer zamislite da vam sjutra dijete ili unuče pokaže interesovanje za plivanje ili vaterpolo, pa vas još upita da li je tačno da je grad Kotor imao nekad zimski bazen ili koliko ima istine u priči da je Primorac bio šampion Evrope!!! A Vaterpolo akademija CATTARO osvojila je Evrokup. Da je Crna Gora prvu reprezentativnu titulu prvaka Evrope osvojila u vaterpolu a da je ne mali broj igrača ponikao baš na ovom bazenu!!!
Jednom, kada padne zavjesa na prošlost, utihnuće aplauzi i hvalospjevi, kad ćutnja postane dublja od prazninekoja će vas nezainteresovaneza sudbinu pokojnika ispratiti u nepostojanje, mi, danas ovdje okupljeni izjavljujemo jedni drugima saučešće za počivšim uz obećanje da ga nikada nećemo zaboraviti. Jer iz nezaborava se često rađa nova nada…
Ispred ožalošćenih Kotorana… Dika Saveljić i Veljko Uskoković
Posada školskog broda Mornarice VCG, jedrenjaka „Jadran“ koji ima bazu u Tivtu, danas je održala tradicionalnu akciiju čišćenja i uređenja spomenika narodnim herojima – mornaričkim oficirima Milanu Spasiću i Sergeju Mašeri u tivatskom velikom Gradskom parku.
Posada „Jadrana“ po običaju, uvijek uredi spomenik dvojici heroja pred 17.april – godišnjicu pogibije Spasića i Mašere koji su na taj dan 1941. u Tivatskom zalivu, žrtrvujući svoje živote i ne priznajući kapitilaciju Kraljevine Jugoslavije u Aprilskom ratu, potopili razarač „Zagreb“ da on ne bi pao neprijatelju u ruke.
Sedamdeset i sedma godišnjica podviga dvojice mornaričkih oficira biće obilježena sutra u organizaciji UBNOR-a i Mornarice VCG, komemorativnim skupom kod spomenika u parku, i polaganjem vijenaca u more u uvali Brda, na mjestu potonuća „Zagreba“.
