Osteceni avioni i dalje na platformi za generalnu avijaciju
Iako je prošlo osam dana od kada ih je nevrijeme oštetilo, dva mala putnička aviona tipa „Piaggio P-180 Avanti“ još se nalaze na platformi za generalnu avijaciju aerodroma Tivat, u istim položajima u kojima ih je ostavio nalet pijavice koji ih je pogodio u rano jutro 9.juna.
Pijavica je tada zahvatila dva parkirana mala poslovna aviona od kojih je jednog, estonskih registarskih oznaka ES-PAL, zarotirala oko svoje ose za oko 180 stepeni, ali mu nije nanijela veća oštećenja.Taj avion pripada estonskoj čarter kompaniji Panaviatic iz Talina, i proizveden je 2016. Drugi avion identičnog tipa američke registracije N-977RS međutim, prošao je značajno gore jer ga je jaki vjetar bukvalno podigao sa tla, okrenuo i „tresnuo“ nazad na platformu, prilikom čega je na avionu slomljena lijeva glavna noga stajnog trapa, a oštećen je i dio trupa i vjerovatno elisa na lijevom motoru.
Oba aviona i dalje su na platformi u položajima u kojima su se zatekli nakon što je prošla oluja, jer su u međuvremenu na njima izvršeni uviđajima od strane nadlenih organa Agencije za civilno vazduhoplovstvo Crne Gore, kao i osiguravajučih kuća koje su evidentirale i popisale oštećenja. I dok će estonskog „piaggio-a“ biti relativno lako ukloniti na mjesto gdje neće smetati odvijanju operacija na platformi za generalnu avijaciju tivatske vazdušne luke, njegov američki blizanac će biti veći izazov. Avion se nalazi naime na sred platforme i značajno otežava njeno korišćenje za parkiranje i manevrisanje sve vežeg broja malih privatnih aviona koji ovih dana slijeću u Tivat.
„Za sada se još ne zna kada će i kako taj avion biti uklonjen. Tražio sam preko operativnog centra Aerodroma Crne Gore da se njegovi vlasnici upozore da je hitno potrebno ukloniti oštećeni vazduhoplov jer obim saobraćaja na aeroodromu svakodnevno raste i on će nam veoma brzo postati ozbiljna smetnja. Vlasnici su predložili da mi angažujemo neku specijalizovnu ekipu iz regiona koja ima iskustva u uklanjanju oštećenih vazduhoplova, ali se to može uraditi samo u slučaju da vlasnici prethodno potpišu saglasnost da oni na sebe preuzimaju sav rizik od eventualnog nastanka nove štete na avionu prilikom njegovog uklanjanja.“- kazao je „Vijestima“ direktor aerodroma Tivat Radovan Marić dodajući da se avion kojemu je slomljena jedna od dvije glavne noge stajnog trapa, ne može pomjeriti bez dizalice i druge specijalizovane opreme poput vazdušnih jastuka. Prema podacima sa specijalizovanih sajtova, ovaj avion proizveden je 2006. i u privatnom je vlansištvu, ali je nad njime upisana hipoteka Bank of Utah iz Solt Lejk Sitija u SAD.
Za sada nije ni poznato da li se, kada se on ukloni sa sredine platforme, avion N-977RS uopšte može popraviti na licu mjesta u Tivtu, u dovoljnoj mjeri da se dovede u letno stanje kako bi sam mogao da odleti do servisnog centra u inostranstvu, ili će se na kraju morati pribjeći njegovom rastavljanju – skidanju krila i motora kako bi se avion mogao transportovati drumskim putem na kamionskoj poluprikolici.
Izložba „Portreti“, autora Vladimira Jovićevića otvorena je ovog vikenda u prostorijama JU „Muzej i galerija“Tivat.
Vladimir Jovićević rođen je 1987. godine u Podgorici. Počeo je da se bavi slikarstvom od rane mladosti, pohađajuci školu crtanja i slikanja u Tivtu. Po završenoj gimnaziji, odlazi u Italiju na Akademiju Likovnih umjetnosti u Terniju, Umbrija. 2010. godine upisuje se na Florence Academy of Art, i diplomira 2013. Na kraju svojih studija, nagrađen je za najbolju sliku godine, portret ”Rocio”. Od 2013. godine predaje u crtačkom programu (Intensive Drawing Program) na Florence Academy of Art. Živi i stvara u Firenci.
Podsjećajući da je Jovičević svoje prve slikarske korake napravio kao dječak kod priznatih i poznatih tivatskih akademskih slikara i pedagoga Momčila Macanovića i Ljubomira Popadića, diretorica “Muzeja i galerije”, istričarka umjetnosti Jelena Bujišić je kazala da Tivat danas “ima kvalitetnog slikara koji se može pohvaliti mnogim priznanjima koje iz dana u dan nastavlja da niže.”“Dok on marljivo radi i stvara u Firenci, njegovi radovi odlaze u private kolekcije širom svijeta. Jovićević svoj talenat i znanje nesebično prenosi na mlađe generacije predajući na fakultetu u Firenci”-kazala je Bujišić.
Izložba Jovićević
Obraćajući se brojnoj publici koja je došla vidjeti njegova najnovija djela, Jovićević je kazao da je odlučio ovaj put akcenat staviti na portrete koji su rađeni tradicionalno u tzv. sajt sajz metodi:
“Sajt sajz metoda je korištena na akademijama u XIX vijeku. Potrebni su sati i sati rada uživo da bi se postigao jedan takav efekat. Ja sam imao više faza od kojih su neke impresionističke, ali sam se odlučio da se sve više vraćam tradicionalnom načinu rada koji naginje tom akademizmu.”- objasnio je umjetnik.
Izložba Jovićević
Izložba Vladimira Jovićevića “Portreti” biće postavljena do 6. jula u galeriji kompleksa Buća-Luković.
Druga po redu manifestacija u slavu sirotinjskoj majci „Srdelada“ biće održana u Budvi na Trgu palmi (Stari grad) u utorak 19.juna u 20 sati.
Domaćini Budve, Paštrovića i Boke spremaju specijalitete od srdela. Štorije pričaju: dr Aleksandar Joksimović, Jovan Paka Kentera, Zago Mitrović.
Kako ističu organizatori na ideju o organizaciji manifestacije su došli zbog činjenice da je srdela poznata kao sirotinjska majka koja je prehranjivala Budvu i Boku u najtežim godinama.
“Zaslužila je da joj odamo počast i da joj se odužimo”, navode organizatori, koji drugu godinu za redom održavaju ovu manifestaciju.
Sardela- foto dr Lejla Kažinić
Za dobar muzički užitak zadužena je klapa Stari kapetan.
Ovom prilikom biće uručena palma – poklon Fonda za razvoj Kuča „Marko Miljanov“ Starom gradu Budvi, gost dr Radomir Prelević.
Organizatori je NVO Feral iz Budve uz potporu, Opštine Budva, TO Budva, Talas M, Unibrend Kotor, Pixap Kotor, Božidar Vušurović.
Tivćanin Arsenije Stanović, koji je osumnjičen za ubistvo Ukrajinke Anastazije Lašmanove, uhapšen je tokom noći u Albaniji, rečeno je Vijestima iz vrha Uprave policije.
Prema nezvaničnim saznanjima, Stanović je uhapšen na osnovu saznanja crnogorske policije koja ga je prije nekoliko dana locirala u glavnom gradu Albanije.
Za bivšim vaterpolistom i sinom smijenjenog šefa ispostave Granične policije Aerodroma Tivat Zorana Stanovića policija je tragala od 13. maja, kada je beživotno tijelo Lašmanove pronađeno u stanu u kotorskom naselju Dobrota.
Tada je policija došla do operativnih saznanja da je ubio svoju bivšu djevojku.
Lašmanova je bila izvršna direktorica milionski vrijednih kompanija.
Dok Ministarstvo poljoprivrede ovih dana upozorava na zaštitu od zlatne žutice vinove loze, dalmatinske voćnjake i vinograde poharao je drugi nametnik – octena mušica ploda ili Drosophila suzukii.
Riječ je o štetniku “uvezenom” u Evropu iz Azije koji u samo nekoliko dana može uništiti kompletan urod. Prije nekoliko godina prvi je put u Dalmaciji otkriven u Vrgorcu, na nasadima breskve i nektarine.
Ove je godine nanio ogromnu štetu u omiškom zaleđu i tamošnjim voćnjacima u kojima se uzgajaju trešnje, u kaštelanskim vinogradima na grožđu sorte crljenak, na trsovima pošipa u Korčuli, te na nasadima višnje maraske, ali i drugog voća u Ravnim kotarima (Zadarska županija).
Octena mušica stigla je iz Azije, a najezda se munjevito širi po cijeloj Hrvatskoj: stručnjaci otkrivaju jednostavnu i učinkovitu metodu suzbijanja tog opasnog štetnika
– Riječ je o štetniku relativno novijeg datuma čiju prisutnost naši poljoprivrednici ignoriraju sve dok ne vide na vlastitim nasadima štetu koju on može nanijeti u samo dva do tri dana. Posebno je problematičan jer napada u vrijeme dozrijevanja ploda, te se seli s jednog domaćina na drugog – s jagoda na trešnje, s trešanja na breskve, s bresaka na grožđe…
– Premda poljoprivrednike zadnjih nekoliko godina upozoravamo na potrebu zaštite od ovog nametnika, oni to uglavnom ignoriraju, a ekonomske štete su značajne. U svakom slučaju, nasade trešanja u Naklicama i Tugarama koje je napala octena mušica ploda više se ne može spasiti, ali može breskve koje tek dozrijevaju i grožđe – kaže Silvija Marušić, savjetnica u Hrvatskoj poljoprivredno-šumarskoj savjetodavnoj službi (podružnica Splitsko-dalmatinske županije).
Na pitanje kako poljoprivrednici mogu biti sigurni da “imaju posla” upravo s ovim nametnikom, naša sugovornica objašnjava kako sve voće koje napadne octena mušica u pravilu postaje mekano, vodenasto, te počinje truliti i mirisati na ocat.
Kod grožđa je najlakše uočiti te promjene jer bobice mijenjaju boju; od tamnoljubičaste prema svijetloljubičastoj, a potom i smeđoj. Njihov sadržaj gubi čvrstoću, postaje mliječno vodenast s mnoštvom ličinki. U pokožici ispražnjenih bobica nalaze se ostaci fekalija, s ličinkama ili bez njih. Napadnuti vinogradi imaju miris po octu, a oko zaraženih grozdova prisutne su vinske mušice. Cijeli grozd zaudara na ocat, te je takav tržišno neupotrebljiv.
Pretprošle su godine štete od Drosophile suzukii na kaštelanskim vinogradima bile ogromne, prema procjenama stručnjaka u početku oko 30 posto, a prije berbe minimalno 50 posto, te je bila upitna i kvaliteta grožđa koje je pobrano i otišlo je na preradu.
Ove bi godine situacija mogla biti jednako loša, upozorava agronom Igor Gomezelj.
– Budući da je ova sezona dosad bila prilično kišna, očekuje se pojačana aktivnost svih štetnika, pa tako i octene mušice ploda. Vidimo i iz šteta na ranom voću; višnjama i trešnjama, da su prilično velike, pa se trenutno može ozbiljnije poraditi samo na zaštiti kasnog voća, bresaka i grožđa…
– Kolege iz Zadarske županije naročito su zabrinuti zbog poharanih nasada višanja, koje su u zriobi pretrpjele velike napade octene mušice. Premda su agronomi savjetovali voćarima koji su u prethodnim sezonama pretrpjeli štete da prate pojavu štetnika lovkama i pripreme zaštitu, oni nisu odradili te mjere. Iako kod nas još nema proizvoda registriranih izričito za suzbijanje voćne mušice ploda, u Hrvatskoj je 2018. godine registrirano sredstvo za suzbijanje štetnika iz roda Drosophila koje ima vrlo kratku karencu od samo sedam dana – objašnjava Gomezelj.
Iz Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe vlasnicima voćnjaka, vinograda i privatnih okućnica preporučuju, pak, maksimalno korištenje mjere masovnog ulova nametnika tzv. lovkama.
– Lovke se prave od plastičnih boca na kojima se izbuše rupe promjera oko pet milimetara, i to tri do pet centimetara ispod vrha čepa boce. U boce se ulije jabučni, vinski ili kombinacija jabučnog i vinskog octa do polovice zapremine, te se prema potrebi sadržaj nadolijeva ili se lovka zamjenjuje novom – kaže savjetnica Silvija Marušić.
Ugroženi crljenak i pošip
Posebnu pozornost, poručuje Silvija Marušić, trebaju obratiti vinogradari koji u nasadima imaju sorte tanje pokožice, a to su tribidrag (crljenak kaštelanski), pošip i drugi, jer je potvrđeno da napad Drosophile suzukii ide u kombinaciji s voćnim kusokrilcem (Carpophilus hemipterus).
Poljoprivrednici koji uoče simptome napada octene mušice trebaju se odmah za pomoć javiti u Hrvatsku poljoprivredno-šumarsku savjetodavnu službu.
Ni uporna ljetnja kiša nije spriječila stotine posjetilaca da se okupe na najukusnijoj ali i najkraćoj tradicionalnoj fešti u Tivtu – gastronomskom šouu „P(i)jat od žućenice“ koji je večeras priređen na gradskoj rivi Pine u Tivtu.
Fešta od gušta za sva čula koju već 14 godina za redom priređuje Organizacija žena Tivta uz podršku Opštine i Turističke orgaizacije Tivat, iako do sada najmasovnija i sa najviše pripremljenih jela od autohtone primorske divlje jestive trave žućenice, nije puno potrajala jer je manje od pola sata trebalo Tivćanima i brojnim stranim turistima da, „naoružani“ plastičnim tanjirima i priborom za jelo, izvrše pravi juriš na nekoliko desetina štandova koji su se povijali pod teretom prepunih ovala i „pometu“ njihov sadržaj. A na njima je bilo svega zamislivoga i onoga što do sada još nije izmišljeno a da se može pripremiti sa žućenicom – od salata, variva, žućenice u raznim kombinacijama sa mesom, ribom i plodovima mora, do kolača na bazi te divlje trave, poput maštovitih princes krofni sa kremom od žućenice.
Žućenica fest 2018.
„Kraljica svih trava“ još se jednom pokazala u svoj svojoj raskoši pripremljena i uljepšana vrijednim rukama bokeških domaćica i ovdašnjih ugostitelja, ali u učenika Srednje stručne škole „Segije Stanić“ iz Podgorice koji ni ove godine nisu izostali sa najposjećenije tivatske gastro fešte.
Pored njih i domaćica iz Organizacije žena Tivta, na štandovima su svoje vizuelno i ukusom fascinatne kreacije, izložili i Organizacija žena Budve, Organizacija žena Risna, Kolo srpskih sestara Tivta, NVO „Ruke“ iz Herceg Novog, NVO „Harlekin“ iz Donje Lastve, Udruženje ugostitelja Tivta sa kulinarima iz lounge barova “KLM” i “Volat”, konobe “Bahus”, kafe barova i restona “Mala barka”, “City hall”, “My club”, “Big ben”, te hotela “Montenegrino” i “La Roche”, brod “Vodena kočija”, Žene Grblja, NVO „Fešta“ iz Baošića“, restoran “Mali raj” iz Igala, NVO Bokeški forum, OŠ “Drago Milović” Tivat, Forum žena SD, Kavačke alamake, hotel „Pine“ i poljski kulinari iz grada Skočova.
Žućenica fest 2018.
„Prezadovoljna sam odazivom učesnika fešte jer je preko 150 ljudi učestvovalo u spremanju jela koje smo ovdje danas iznijeli. Posebno me raduje što je ovdje sa nama toliki broj restoratera i hotelijera što pokazuje da smo u ovih 14 godina koliko naš festivat traje, uspjeli u osnovnoj misiji – da skrenemo njihovu pažnju na žućenicu kao nezaobilazan dio bokeljske i crnogorske kulinarske tradicije i da tu predivnu, ukusnu i zdravu biljku vratimo na trpeze naših turista“- kazala je predsjednica Organizacije žena Tivta Blažena Vučurović. Dodala je da svi koji kuvaju za „Pjat od žućenice“ to čine „sa dušom i guštom i ulažu ogromnu energiju i trud da pred posjetioce iznesemo zaista najukusnija i najljepše garnirana jela“.
Žućenica fest 2018.
Koliki je uspjeh „Žucenica fest“ izgradila tokom proteklih godina, pokazuje i to što je danas na Pinima bilo dosta već tradicionalnih posjetilaca te fešte iz unutrašnjosti Crne Gore i Srbije, a koji ciljano dolaze u Tivat baš da bi uživali u ukusima i mirisima ovog sjajnog gastro-šoua.
Direktorica Turističke organizacije Tivta Gabrijela Glavočić istakla je da će „Žućenica fest“ postao pravi brend zahvaljujući maštovitosti i vrijednom radu njenih kreatora iz Organizacije žena i Radio Tivta.
„Ova manifestacija postala je pravi brend koji sve više izlazi iz okvira lokalnog, postaje prepoznatljiv u regionu i dobija međunarodno obilježje“- istakla je Glavočić.
U muzičkom programu nastupilo je Glazbeno prosvjetno društvo „Tivat“, a fešta je okončana koncertom klape „Iskon“ iz Splita.
U susret 17. Međunarodnom festivalu klapa Perast, koji će se održati os 28. do 30. juna donosimo razgovor sa predsjednicom prof. Tinom Braić Ugrinić.
„Nadam se da ćemo svi zajedno ovu priču nastaviti vesti i budućih godina. Jedino na taj način možemo sprovoditi misiju njegovanja klapske pjesme koja je prosto prirodno srasla sa Perastom i na taj način čuvati identitet Boke Kotorske kao i Crne Gore“ – kazala je Braić Ugrinić, nakon izbora za predsjednicu.
Tina Braić predsjednica Međunarodnog festivala klapa Perast
Međunarodni festival klapa Perast, NTO je proglasila najboljim u kategoriji Festivala u CG za 2017. U kojoj mjeri vas ta nagrada obavezuje i stimuliše da Festival, zadržite i dalje na visokoj razini? Nailazite li na poteškoće?
Tina Braić Ugrinić: Bili smo prijatno iznenađeni ovim priznanjem, ne zato što sumnjamo u svoj rad, već zato što vas obično prije pohvali stranac nego domaćin. To nam ukazuje da nas ipak neko naš prati, analizira i na kraju krajeva cijeni. Svako priznanje i pohvala veći su nam podstrek za buduća angažovanja. Svake godine nešto, mijenjamo, dopunjujemo, stvaramo nove kontakte… Ipak, moram spomenuti da je naša ovogodišnja ideja da dovedemo svjetski poznat vokalni sastav CARMEL A CAPPELLA iz Izraela propala. Vjerovali smo da će se radi raspodjele finansija bar još dva grada u Crnoj Gori odazvati u očekivanju vrhunskog događaja višeglasnog pjevanja, ali nije bilo tako. Možda je to još uvijek preveliki zalogaj, ali, ne posustajemo, ideje su neiscrpne, samo ih treba realizovati. Svaki domaći stimulans nam mnogo znači, kao i ocjenai podrška, jer ipak zavisiš od svoga a ne od tuđeg. Priznanja dižu rejting, ali vrsta publike i krajnji aplauz su nam najveća nagrada.
Samo prije nekoliko mjeseci ste postali predsjednica Festivala koji u svijetu klapske pjesme nešto znači. Kako sa ove kratke distance vidite njegov dalji razvoj i opstanak na regionalnoj mapi klapske pjesme?
Tina Braić Ugrinić: Da budem iskrena malo sam preplašena svojom ulogom i odgovornošću koje sam se prihvatila i trenutno vježbam strpljenje da bih se mogla sa njom nositi. Što se tiče budućnosti Festivala nisam pesimista. Prva postavka Festivala, čijih članova, srećom, još uvijek imamo, udarila mu je jaki temelj. S godine u godinu on je išao uzlaznom putanjom i to je ono najbitnije, kao i kod djeteta – da raste i da se razvija. Za to je potrebna prije svega toplina i ljubav, a znanje, kontakti i cjelokupna organizacija stiču se usput. Iako nisam član Festivala od njegovog osnivanja, sjećam se tog svečanog dana, kada je moj tata, jedan od njegovih osnivača i dugogodišnji predsjednik UO, s ponosom rekao „Uspjeli smo, osnovali smo Festival klapa u Perastu“. Od samog početka, kao mlada, ali dovoljno zrela dvadesetgodišnjakinja, odmah sam se uključila i bila višegodišnji domaćin klape „Kumpanji“ sa Korčule. Pjesma, glasovi, teispunjene večeri do ranog jutra ostali su mi urezani u sjećanju kao divni mometi druženja i oživljavanja našeg malog grada. Evo, danas sam predsjednica Festivala, i to prije svega shvaćam kao svoj dug prema ocu i prema Perastu koji je za mene dematerijalizovan i eteričan, idealizovan u punoći svoje ljepote, u kojem se sadašnjost prosto bez prošlosti ne može sagledati.
Dokle god postoje entuzijasti da sačuvaju Festival i dok god postoji publika on će trajati. Sa naše strane je potrebno da međusobnim naporom smišljamo stalno nešto novo, da smo interesantni i da mamimo idejama. Od ove godine povezali smo se kroz učešće sa Društvom prijatelja i Mjesnom zajednicom Perasta da obogatimo sadržaj tri velike manifestacije povodom Mađa 1. maja, Peraške Gospe ili Gađanja kokota 15. maja i Fašinade 22. jula.
Krasti svoje dragocijeno vrijeme zbog Festivala je posebna draž i čini mi se da to najviše pokazuje koliko volimo ovu našu malu „Arkadiju“ i koliko se borimo da ona ostane božanstveni zvuk u božanstvenom kutku na zemlji.
Međunarodni festival klapa Perast 2016. foto Boka News
Koliko se razvila svijest o tome da je Međunarodni festival klapa Perast postao brend?
Tina Braić Ugrinić: Danas kad spomenete riječ Perast, ona ne asocira samo na bogatu istoriju i njene ličnosti, na ljepotu grada i njegove mnogobrojne običaje, već i na Festival klapa. Brend ne možete postati preko noći. Potrebne su godine velikog rada i istinskog dokazivanja. Nama se 17 godina postojanja prepoznaje i priznaje. Iako smo svjesni koliko se trudimo, radimo i vrijedimo, bili smo ipak iznenađeni kada smo krajem prošle godine prepoznati od strane Nacionalne turističke organizacije i postali dobitnici priznanja kao najboljeg festivala u Crnoj Goriu okviru dodjele nagrada za turizam “Wild Beauty Awards“.
Takođe, Opština i Turistička organizacija Kotor, kao i Ministarstvo kulture,glavni pokrovitelji Festivala,pomažu nam u njegovoj ukupnoj realizaciji.Zahvalni smo svojoj zemlji što na nas gleda kao na istinsku vrijednost u čuvanju kulture klapskog pjevanja.
Festival klapa Perast 2017.
Kroz kategoriju Nove klapske pjesme svake godine otrgnete od zaborava jedan dio pjesama zahvaljujući Ludviku Kubi i notnim zapisima iz Boke (1907.g.) To je misija, poveznica, Kuba – Festival klapa Perast, na očuvanju kulturne baštine, čini mi se da su toga svjesniji u svijetu klapa u okruženju nego mi u Boki?
Tina Braić Ugrinić: Nažalost, kao nekakvo nepisano pravilo malih naroda je da su gotovo uvijek ljudi sa strane svjesniji vrijednosti koju neko drugi posjeduje neko onaj od koga ta vrijednost potiče. Konkretno, u susjednoj Dalmaciji sa klapskom pjesmom se rađaju ljudi i svakodnevno žive sa njom, a ovdje iako je ona dio naše tradicije kao da se malo uspavala. Da li je to zbog desetljetnih političkih prevrata, miješanja stanovništva, uticaja medija, vaspitanja, izumiranja ili pak svjesnog zatiranja malih naroda, neću ulaziti i to je pitanje za nekog drugog ne za nas. Na nama, iz Festivala, je da podižemo domaću, a uz to i širu kulturnu svijest u trenutku opšteg, svjetskog kulturnog pada i brzine življenja, i da se trudimo spasiti ono što želimo očuvati- a to je kulturna baština Perasta, Boke i Crne Gore.
Tina Braić Ugrinić foto Boka News
Klapski svijet Boke, ovdje mislim na onu širu Boku, nekadašnju Albaniu Veneto, široko se otvorio otkrićem tj. stavljanjem na svjetlo dana sakupljenih pjesama Ludviga Kube i izdavanjem knjige „Pjesme dalmatske 1907. god.“ autora Jakše Primorca i Zlate Marjanović. Predstavlja otkriće 155 notnih zapisa iz Boke za koje se u Crnoj Gori uopšte nije znalo. Original Kubine sveske iz 1907. god. čuva se u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu od 1964. god., a Festival Perast je prva institucija kojoj je dozvoljeno 2012. god. od strane iste Akademije-Odjela za etnomuzikologiju, kritičko objavljivanje ovih notnih zapisa. Zatim, ne manje vrijedne su i „Uspomene iz Perasta“ Dionizija de Sarna i zapisi Franja Kuhača. Dakle, tri savremenika s kraja 19. st.put je naveo iz istih pobuda iz tri različite zemlje baš ovdje u ovu našu prekrasnu Boku koja je ogromno i dan danas neiscrpno blago. Ovi zapisi i njihovo oživljavanje vraćanjem u narod kroz tekst i muziku, potaklo nas je da svake godine pružimo pjesnicima mogućnost pisanja nove klapske pjesme sa novim muzičkim angažmanom kojom bismo osvježili dosadašnji repertoar. U tome smo dosta uspjeli, ali treba na ovom polju još raditi, jer nova klapska pjesma ne smije biti puko stihoklepanje da bi se za to veče dobilo 100, 200 e, već vrijedna pjesma koja će trajati i koju će narod prihvatiti. Dakle, malo kritičnosti i prije svega samokritičnosti nije na odmet. Kad svi postanemo svjesni da možemo bolje, tek tada do istinskog boljitka i može doći.
Novi muzejski eksponat Zbirke pomorskog nasljeđa Porto Montenegra u Tivtu- brod oldajmer, motorna barkasa BM-58 „Barbara“, zvanično je inaugurisan sinoć na svečanosti kojoj su prisustvovali čelnici grada Tivta i Porto Montenegra i brojni građani koji su emotivno vezani za „Barbaru“.
Motorna barkasa BM-58 „Barbara“ jedan je od simbola nekadašnjeg tivatskog Arsenala i neodvojivi dio novije pomorske istorije ovog kraja. Uz jedrenjak “Jadran” ova barkasa bila je najstariji brod u Ratnoj mornarici SFRJ, a kasnije i u Mornarici Vojske Crne Gore. Ovaj čelični brodić deplasmana 32 tone, dug je 20,95 metara, širok 3,70 metara, a brzinom od 10,3 čvorova pogonio je dizel motor snage 165 konja. “Barbaru” su u Hamburgu 1926. izgradili njemački studenti brodogradnje kao svoj diplomski rad. U Jugoslaviju je ova barkasa sa još nekim plovnim objektima došla krajem 20-tih godina 20.vijeka, na ime ratnih reparacija za Prvi svjetski rat. Služila je kao otvoreni municijski tender Artiljerijskog zavoda u Lepetanima, da bi 1945. bila rekonstruisana u putničku barkasu od kada “Barbara” egzistira u manje-više nepromijenjenom obliku i decenijama je sve do početka 2000-tih služi za prevoz radnika Arsenala, ali i generacija drugih građana Boke duž obala zaliva.
“Danas nas je ovdje okupio ovajj mali brodić koji na originalan način reprezentuje istoriju Tivta i Boke. Ova stara dama svjevrsni je industrijski spomenik, svjedok jednog vremena i načina življenja, upravo zato ona dana spostaje jedan od najaktraktivnih muzejskih eksponata Zbirke pomorskog nasljeđa, kako bi prošlost Tivta i duh jednog vremena svojom pojavom, prenosila svim budulim generacijama”- kazala je gradonačelnica Tivta dr Snežana Matijevič podsjećajuči da je Opština uložila 17 hiljada eura za remont i konzervaciju “Barbare” u brodogradilištu “Navar”” u Bonićima, te 10 hiljada eura za transport broda od Bonića do Porto Montenegra gdje se “Barbara” kao eksponat koji govori o ovdašnjoj pomorskoj I brodograđevnoj prošlosti, pridružila podmornicama P-821 “Heroj” i P-912 “Una”.
Dobrodošlicu “Barbari” i sretan povratak kući jer Porto Montenegro egzistira na temeljima bivšeg Arsenala u kome je ona služila decenijama, starom brodu je poželio kustos Zbirke pomorskog nasljeđa, istoričar Dražen Jovanović.
Dio kolekcije Zbirke pomorskog nasljeđa
Ističuči da se malo koja marina za super jahte na svijetu može pohvatili tolikim istorijskim nasleđem koje danas baštini Porto Montenegro, član Borda direktora komapnije Adriatic Marinas Predrag Leković kazao je da “Barbara”, “Heroj”, “Una” i upravo obnovljena nadstrešnica nekadašnjeg sinhro lifta za remont brodova, predstavljaju omaž industrijskoj i pomorskoj istoriji ovog kraja i nekadašnjem Arsenalu.
“Menadžment naše kompanije, kroz izgradju Porto Montenera nastoji da valorizuje ovu istoriju i da u sinergiji sa lokalnom zajednicom, kreira jedan novi projekat koji je i projekat svih građana Tivta i da zajednički stvaramo jedan grad budućnosti”- istakao je Leković.
Nakon ceremonije, otvorena je i izložba dokumnetarnih fotografija autora Dražena Jovanoviča, pod nazivom “Boka-tvrđava i baza”, posvećena vojni-pomorskoj prošlosti zaliva u Austro-Ugarskoj, te Kraljevini i socijalističkoj Jugoslaviji.
I ovoga će ljeta tri tjedna ekipa predvođena Irenom Radić Rossi, docenticom Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, raditi na olupini broda “Sv. Jeronim” (Santo Hieronimo), koji je potonuo 1576. godine praktički pred ulazom u Šipan, gdje je bio dom vlasnika Jerolima Primojevića iz Dubrovnika.
Jedinstven je to brod jer su u cijelome svijetu do sada pronađena samo tri koja, poput njega, imaju olovnu oplatu s vanjske strane trupa broda do vodene linije, koja je služila za zaštitu i kao balast. Istraživanje je počelo 2015. godine, ali još ne znamo zašto je trgovački brod potonuo, i to baš pred lukom, jer posao ide sporo. Zbog nedostatka sredstava, radi se tek nekoliko tjedana godišnje, ali unatoč svim teškoćama, entuzijazma kod male, jake ekipe ne nedostaje. Uz docenticu iz Zadra, suvoditelj projekta je Španjolac Jose Casaban jer je tema istraživanja dubrovačko pomorstvo šesnaestog stoljeća, a Dubrovčani su u to doba bili jako povezani sa Španjolskom.
– Brod je otkriven 1972. godine, kada su pokrenuta istraživanja brodskih olupina na velikom broju lokaliteta. Ima ih na stotine. Tada se krenulo, ali se posao odradio samo površinski. Međutim, dragocjeno je što iz tog vremena imamo lokalitete – kaže nam Irena Radić Rossi, koja nas je osvojila ljubavlju i predanošću tome poslu. – Kad biste samo znali što sve možemo naučiti i prezentirati o povijesti, načinu života… – kaže Irena, koja nema dovoljno vremena boriti se za više novca kako bi se moglo raditi više od ta tri tjedna godišnje.
Podržava ih Ministarstvo kulture, Zadarsko sveučilište kroz projekt “AdriaS”, u suradnji s Instituteom of Nautical Archaeology (INA), te pomažu razni volonteri. – Krenuli smo zahvaljujući podršci Društva prijatelja dubrovačke baštine, pomaže nas volonteri Udruge za promidžbu podvodne arheologije iz Njemačke, koji ne donose novac, ali donose skupu opremu i rade volonterski. Ove godine smo odlučili da u ekipi bude samo desetak ljudi kako bismo smanjili troškove, a i čini mi se da smo ekspeditivniji – kaže Irena.
No, da ne bi čitatelji stekli pogrešan dojam da je ovo priča o nedostatku novca za vrijedna istraživanja, jer to nije ništa novo, vratimo se brodu i onome što nam priča olupina pred Šipanom. – Govorimo o kasno renesansnoj brodogradnji, kada su dubrovački brodovlasnici imitirali španjolsku brodogradnju zbog poznatog otpora prema Mlecima. Brod je kod potonuća legao na dio lijevog boka pa nam je istraživanje lakše. Osim olovne oplate, koja je posebnost ove gradnje, našli smo i očuvana masivna rebra broda, od kojih je svako dugo više od dva metra. To su najduža za koja znamo do sada. U brodu ima još i puno zanimljivih predmeta. Našli smo mlinski kamen, samovar, keramičke apotekarske posude, novac Filipa II., koji je tada bio vladar pola svijeta…
Sad sve te elemente treba snimiti, konzervirati, osigurati njihovo čuvanje, a ekipu bi radovalo kad bi naišli na interes i za javnu prezentaciju svega do sada istraženog. – Svašta mi maštamo. Na primjer, željeli smo izgraditi habitat, nastambu na brodu u kojoj bi se živjelo i intenzivnije radilo. Ovim tempom ostavit ćemo posao i idućim generacijama, ali nemamo snage za istraživanje i istodobno traženje financijera. Ovo su iznimno složeni poslovi, gdje treba puno opreme i puno je faza u kojima se radi, jer ako nije sve zabilježeno i zaštićeno, onda je posao uzaludan. Nadam se da ćemo doći i do drugih detalja kako bismo zaokružili priču i shvatili zašto je potonuo praktički pred kućom vlasnika.
Ovaj brod zaista je posebna priča jer se nalazi u prekrasnom Šipanu koji je, uza svu turističku buku na Jadranu, još uvijek oaza mira s tim svojim prekrasnim ljetnikovcem Skočibuha. Nisu Dubrovčani bili ludi. Znali su gdje se treba skloniti iz grada i graditi ljetnikovce. Zato bi i bilo vrijedno prezentirati tu bogatu pomorsku baštinu ovoga kraja – kazuje voditeljica ovog iznimnog projekta.
Proizvodi od ljekovitog bilja iz Hercegovine su sve traženiji u svijetu.
Lavanda
Samo prošle godine BiH je izvezla eterična ulja u vrijednosti od oko 10 miliona maraka. Zato plantaže smilja, lavande, vrijeska i drugog bilja, ovih dana krase hercegovačka polja.
Lavanda sa ljubinjske plantaže za žetvu je spremna za nekih desetak dana. Nakon toga od nje će se praviti eterična ulja koja će završiti na svjetskom tržištu.
Ljubinjsko preduzeće “Lj-bilje” proizvodi sve, od sadnice do gotovog proizvoda. Njihovi čajevi, mirisne kesice pa čak i kreme od lavande stalno idu preko granice. Osim sa svojih plantaža, bilje uzimaju i od kooperanata kojih je sve više. Najveći akcenat je na eteričnim uljima.
“Eterična ulja pravimo od lavande, smilja, vrijeska, ruzmarina i žalfije. Eterična ulja završavaju uglavnom na svjetskom tržištu, mi smo inače izvozno orijentisana firma i preko 60 odsto izvozimo na inotržište. Najdalje Amerika, Kanada, Rusija i Australija”, istakla je Slobodanka Dangubić, “Lj-bilje”, Ljubinje.
I do Kine će stizati hercegovačko ljekovito bilje. Petnaestak predstavnika kineskih kompanija prošetalo se ovih dana po hercegovačkim plantažama. Proizvođači sigurni da će se Kinezi ponovo vratiti.
“Kinezi su vrlo ozbiljni i to nisu bili turisti nego zaista eminentne kineske kompanije. Čini mi se realno da sada postoji mogućnost da se neko od tih kompanija vrati sa ozbiljnom pričom i namjerom da radi”, istakao je Radovan Anđelić, predsjednik Grupacije za ljekovito bilje i eterična ulja BIH.
Najviše problema stvaraju komšije iz zapadne Hercegovine. Zasadili su ogromne plantaže smilja pa je cijena kilograma eteričnog ulja sa dvije hiljade pala na svega 700 evra. Proizvođači sa juga Srpske nade polažu u druge vrste ljekovitog bilja kojih u Hercegovini ima na pretek.
