Svečano otvaranje tradicionalnih zimskih kotorskih karnevalskih svečanosti, koje ove godine slave jubilej-500 godina postojanja, održano je sinoć u velikoj sali Kulturnog centra “Nikola Đurković” uz mažoretke, Gradsku muziku i Teatar 303.
Obraćajući se onima koji pripremaju optužnicu za ovogodišnjeg krnevala, ujedno i pozdravljajući prisutne, predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić je poručio: “Jedino za što nismo krivi je ovo vrijeme. Za sve ostalo unaprijed priznajemo krivicu”, rekao je on u šaljivom tonu, izražavajući nadu da će Kotorani i gosti uživati za vrijeme trajanja ovih svečanosti.
Karnevalske fešte otvorio je kapo karnevala Luka Knezović. “Poštovani furešti i domaći, pozdravljam najprije rukovodstvo Opštine Kotor i predsjednika Vladimira Jokića. Najviše pozdravljam Kotorane koji su večeras ostali doma da gledaju serije. Poseban pozdrav za one koji se nalaze na 85 km od nas. Kako ih nije stid, ipak je ovo veoma značajan jubilej”, poručio je Knezović, podsjećajući na činjenicu da je cilj održavanja ovih svečanosti, osim promocije grada, njegove tradicije i kulture, druženje i povezivanje karnevalskih gradova iz Evrope i svijeta.
Otvaranje Kotorskog karnevala
Kako je naglasio, kotorski karnevalisti su u obavezi da čuvaju i njeguju tradiciju održavanja karnevala. „Naslijedili smo to od naših predaka, iako, izgleda neko želi ove svečanosti da ugasi. Nećemo to dozvoliti”, rekao je Knezović.
Otvaranje Kotorskog karnevala
Nakon podizanja karnevalske zastave uslijedio je koncert Nena Belana & Fiumensa.
U okviru programa društveno-odgovornog poslovanja i Protokola o sponzorstvu koji Luštica Development AD svake godine potpisuje sa Opštinom Tivat, u 2017. godini u projekte od lokalnog i nacionalnog značaja ta kompanija je uložila 156 hiljada eura.
Na teritoriji mjesne zajednice Radovići podržani su projekti u vrijednosti od više od 60 hiljada eura, pozorišni festival Purgatorije sa 15 hiljada eura, a po 20 hiljada eura su dobili Košarkaški klub Teodo i Rukometni klub Partizan.
„Tokom 2017. godine usmjerili smo pažnju prvenstveno na podršku Radovićima i MZ Krtoli, potom obrazovnim ustanovama i sportskim klubovima, NVO sektoru i kulturnim događajima, ali i rješavanju pitanja od životnog značaja, poput donacije ambulantnog vozila. Uvjereni smo da će se saradnja sa zajednicom kako u Radovićima i Tivtu i generalno – na nacionalnom nivou, nastaviti na isti način i ubuduće. Veoma smo ponosni na činjenicu da smo do sada na ovaj način obezbijedili ukupno oko 1,2 miliona eura za finansiranje šire zajednice i stvorili jako partnerstvo sa mnogim organizacijama, ustanovama i institucijama. Luštica Bay se kao zajednica razvija paralelno u građevinskom smislu na terenu, kao i u izgradnji dobrosusjedskih odnosa.“- saopštila je juče Slavica Milić iz marketinga Luštica Development.
U okviru programa društveno-odgovornog poslovanja Luštica Development i Opština Tivat od 2010. godine svake godine potpisuju Protokol o sponzorstvu aktivnostima Opštine, kojim se obezbjeđuje podrška djelatnostima organa lokalne uprave, javnih preduzeća, NVO sektora, obrazovnih, turističkih i sportskih i kulturnih ustanova i drugih subjekata. Dokumentom je definisana saradnja u vezi sa razvojem obrazovanja, kulture i sporta, podrškom razvoju energetskog, turističkog, poljoprivrednog i zdravstvenog sektora, djelatnostima koje realizuju opštinske socijalne ustanove i NVO sektor, i drugim aktivnostima.
Kulturni pejzaž budvanskog priobalja - foto Boka News
1 od 10
Dušan Medin foto Boka News
Kulturni pejzaž budvanskog priobalja
Kulturni pejzaž budvanskog priobalja
Đir o′ bumbara 2019.
Kulturni pejzaž budvanskog priobalja
Kulturni pejzaž budvanskog priobalja
Kulturni pejzaž budvanskog priobalja
Kulturni pejzaž budvanskog priobalja
Kulturni pejzaž budvanskog priobalja
Autor izložbe Dušan Medin
„Kulturni pejzaž budvanskog priobalja“ naziv je dokumentarne izložbe koja je otvorena u subotu u galerijskom prostoru ljetnjikovca Buća-Luković u Tivtu.
Autori izlozbes su arhitekta Slobodan – Bobo Mitrović iz Budve i arheolog i menadžer u kulturi Dušan Medin iz Petrovca.
Postavku čine reprodukcije dokumentarnih savremenih i starih fotografija, pisane, tehničke i crtane građe, vlasništvo uglavnom privatnih lica, institucija i organizacija. Na panoima su prikazani lokaliteti šireg budvanskog kulturnog pejzaža.
Izložbu je otvorila arhitektica-konzervatorka Katarina Nikolić Krasan koja je podsjetila da je ova izložba prvi puta otvorena u septembru prošle godine u Modernoj galeriji u Budvi u okviru „Dana evropske baštine“.
Kulturni pejzaž budvanskog priobalja
“Budvanski pejzaž spada u red onih nezaboravnih slika koje svaki posetilac ponese sa sobom: dramatični obronci Lovćena koji se spuštaju u more, ispresecani malim pitomim uvalama u kojima su se smestila ribarska sela, mala naselja i grad Budva. Sve u ovom prostoru odiše iskonskom lepotom. Međutim, ove slike polako se smenjuju nekim novim, mnogo manje lepim i poetičnim. To su slike koje su odraz bestijalne trke za novcem, koja pred sobom ruši sve što ne može da razume, poštuje i pokori. Pozivam vas da još jednom prođemo kroz predele koje su naše kolege izdvojile kao najlepše među najlepšima. Ovde treba malo stati i zapitati se, u čemu mi danas uživamo i šta ostavljamo svojim potomcima?” – kazala je između ostalog Nikolić Krasan.
Jedan od autora izložbe, Dušan Medin, izrazio je zadovoljstvo zbog činjenice da je izložba organizovana početkom 2018, godine koju je Evropski parlament proglasio „Evropskom godinom kulturne baštine“.
“Dobro znamo da su refleksije evropske kulture, od cijele naše zemlje, obasjavale ponajviše Boku Kotorsku, dok su treptaji njenog odsjaja stizali i do Budve i Paštrovića istorijski, tradicionalno, i po osjećanju, najjužnijeg dijela Boke.
Iako smo prvobitno željeli da prikažemo nekadašnje i savremeno stanje ovih lokaliteta (nažalost danas prilično devastirano), kako bismo ukazali na značaj i važnost očuvanja kulturnog pejzaža ali i na njegove transformacije kroz vrijeme, nekako sasvim spontano i nesvjesno, ispostavilo se da smo zapravo za prezentaciju odredili samo one najljepše motive, bez i jednog primjera devastacije prostora!
Kulturni pejzaž budvanskog priobalja
Treba reći da fotografije koje nas okružuju uglavnom su dokumentarne, bliske „običnom“ čovjeku i mogućnostima njegovog kreativnog izražaja, nastale tokom višegodišnjeg, a nekada i višedecenijskog trajanja i želje autora da zabilježi prostor i vrijeme onakvima kakvi jesu. One su, takođe, rasterećene velikih istorijskih tema, žanrova ili kompozicija, i predstavljaju ili amaterske snimke ambijenta ili scene iz običnog života tzv. „malog“ čovjeka, onog iz naše svakodnevice, nekada i anonimnog, dok provodi vrijeme ili dok živi na datom prostoru.
Smatraćemo izložbu uspjelom ukoliko ona dodatno podstakne širu javnost na promišljanje i dijalog ne samo o budvanskom prostoru, već i o Vašem kraju: o solilima koja treba što prije zaštititi, o Luštici, o Sv. Marku, o Miholjskoj prevlaci (ili Ostrvu cvijeća), Vrmcu, Verigama i Turskom rtu, Kostanjici, odvaljenom kontraforu u Kotoru, zaštićenoj prirodnoj i kulturno-istorijskoj cjelini pod UNESCO-om, i uopšte Boki Kotorskoj, ali i drugim Vama bliskim i važnim ambijentima i vanrednim primjerima kulturnog pejzaža koje ovaj zaliv, vjerovatno najljepši na svijetu, i pored svega, još uvijek ima, ali mora da čuva, zajedno sa svima nama” – poručio je Medin.
Izložba „Kulturni pejzaž budvanskog priobalja“ nastala je u produkciji JU Muzeji i galerije Budve tokom “Dana evropske baštine” septembra 2017. godine, uz podršku Ministarstva kulture Crne Gore.
Predstavnici NVO Arsenal koja je pravni nasljednuik sindikata bivšeg istoimenog vojnog brodogradilišta u Tivtu, izrazili su juče ogorčenje i protest zbog činjenice da država i lokalna uprava ne preduzimaju ništa da ni nakon deset godina, realizuju svoje obaveze koje su preuzele prema stambeno nezbrinutim bivšim radnicima Arsenala.
Predsjednik NVO Arsenal Slobodan Bulajić i član rukovodstva Milinko Papović su na press konferenciji saopštili da dogovor iz 2007. po kome su sindikat, bivši radnici, Opština i Ministarstvo odbrane (MO), trebali da zajedno na lokalciji Lukovića barake krenu u izgradnju stambeno-pslovnog kompleksa u kome bi 75 porodica stambeno nezbrinutih radnika Arsenala dobilo krov nad glavom, do danas nije odmakao dalje od početka. Kažu da je mrtvo slovo na papiru ostao i dogovor sa saststanka sa ministrom odbrane Predragom Boškovićem i gradonačelnicom Snežanom Matijević iz maja prošle godine jer komisija koju su tri strane formirale, u međuvremenu nije napravila skoro ništa.
„Mi smo izašli sa predlogom kako da se ispune međusobne finansijkem obaveze oko projekta Lukovića barake, ali ni tri mjeseca nakon toga predstavnici MO i Opštine Tivat se još nisu dogovorili na koji način da oni uzmu učešće u projektu. Nije plodom urodio ni naš pokušaj da se u budžetu Opštine za 2018. planiraju potrebna sredstva za ovaj projekat. Predstavnici MO nisu pripremili protokol o načinu realizacije projekta, niti je održan planirani sastanak 1.decembra prošle godine, nisu se izjasnili kojim sredstvima namjeravaju podržati projekat i što od njega očekuju.“- kazao je Bulajić dodajući da NVO Arsenal već 50 dana čeka protokol iz MO.
On je posjetio da je ta NVO, odnosno sindikat Arsenala 2007. MO-u ustupio šest svojih stanova u Tivtu ukupne površine 435 kvadrata, a zauzvrat im je ustupljeno zemljište na lokaciji Lukovića barake gdje bi se gradili stanovi za radnike. Ni do danas međutim, uprkos odluci Vlade iz 2008. da ministar odbrane potpiše ugovor o zajendičkoj izgradnji kompleks na toj lokaciji gdje bi od ukupno 112 stanova 75 pripalo Arsenalcima, a ostatak MO-u, dok bi Opština Tivat dobila 12 poslovnih prostora i dve garaže u podzemlju, taj ugovor nije potpisan. U međuvremenu, lokalni i državni DPS političari u više su se navrata slikali za medije na lokaciji Lukovića barake i pred skoro svake izbore obećavali početak izgradnje kompleksa na parceli od 7.994 kvadrata od koje 49,72 odsto treba da pripadne NVO Arsenal na ime stanova koje je ona ustupila MO-u.
„Gradonečelnica Matijević lani se pred lokalne izbore u Tivtu sa tadašnjim sekretarom MO Bojanom Šarkićem slikala na Lukoviča barakama i obećala skoru izgradnju stanova, a 2008. se pred predsjedničke izbore ovdje pojavio i tadašnji predsjendik i kandidat DPS Filip Vujanović koji je građanima tada „čestitao početak gradnje stanova za radnike Arsenala“. Baš me interesuje što će sada novi predsjendički kandidat DPS o tome reći.“- kazao je Bulajić. Podsjetivši na kontroverznu odluku odbornika DPS u lokalnoj Skupštini da Opština Tivat Porto Montenegru oprosti 5,6 miliona eura sbojih potraživanja kako bi „izašla u susret investitoru“, Bulajić i Papovič su se zapitali kako Opstina tako olako oprašta milione eura strateškom stranom investotoru „a tobože se muči da obezbjedi sredstva kojim bi finansirala svoj udio u projektu Lukovića barake, prvenstveno namijenjenom građanima Tivta.“
„Za Porto imaju 5,6 miliona, a za sopsveni grad i građane nemaju 1,5 do 2 miliona koliko bi Opštinu koštalo da učestvuje u projektu kojim bi 75 porodica dobilo krov nad glavom, uredila se lokacija u neposrednoj blizini centra grada i riješio problem dvadesetak porodica koje sada žive u neuslovnim i dotrajalim objektima izgrađenim još krajem 19.vijeka na ovoj lokaciji.“- podvukao je Bulajić, dodajući da bi Opština za taj novac dobila i 12 vrijednih poslovnih prostora koje može prodati ili izdavati i parkirališta u podzemnoj garaži.
Kotorska biskupija i grad Kotor danas slave svog zaštitnika Svetog Tripuna.
Rođen je u gradu Kampsadi oko 232. – 249. (Mala Azija). poštovanje ovog sveca započelo je nakon mučeničke smrti u Nicej, gdje mu je suđeno pred prefektom cijele Male Aziije, Akvilinom (za vlasti rimskog imperatora Decija).
Tada je na upit Akvilina: “Kojeg si stanja?” – Tripun priznao da je kršćanin, izjavom: “Slobodan sam, a po uvjerenju kršćanin!”. Nakon provedenog suđenja odrubljena mu je glava. Tijelo Svetog Tripuna nakon smrti je bilo preneseno u Kampsadu, odatle u Carigrad, a iz Carigrada u Kotor.
Kađenje moći Svetog Tripuna 2018.
Vanjska proslava će se održati u nedjelju 4. februara. U 9.30 – doček podružnica Bokeljske mornarice iz Herceg Novog i Tivta pred glavnim Gradskim vratima. U 10 sati slijedi Kolo Bokeljske mornarice u čast Svetom Tripunu na trgu pred Katedralom.
U 10.30 će biti pontifikalna sveta misa – služi mons. Agidius Zsifkovics, biskup Eisenstadt-a (Austrija), a nakon toga je svečana procesija.
U nedjelju, 11.februara, sveta misa će biti održana u 11 sati, a spuštanje zastave u 12 sati čime se završavaju Tripundanske svečanosti.
Andree Saracenis
U arheološkim istraživanjima krajem 1840. pronađen je sarkofag s latinskim natpisom Andree Saracenisa, Kotoranina i njegove žene Marije, koji je otkupio moći Svetog Tripuna od mletačkih trgovaca i njemu u čast u Kotoru sagradio prvu crkvu početkom IX. vijeka.
Temelji te crkve otkriveni su u arheološkim istraživanjima poslije katastrofalnog potresa 1979. godine. Osim toga sačuvan je i dio parapetne ploče iz IX. vijeka na kojoj je latinski natpis, koji pominje biskupa Ivana i navodi datum, mjesec i godinu – 13. I. 809. koji i faktički potvrđuje datum prenosa moći zaštinika grada Kotora, Svetog Tripuna.
Osvrnemo li se oko sebe te obratimo pažnju na količinu svakojake plastike koju svakodnevno koristimo, bilo u kućanstvu, bilo u svakodnevnoj njezi ili nekim drugim dnevnim aktivnostima, uvidjet ćemo kako nam svakodnevnica izgleda kao jedna velika plastična kulisa. Plastično posuđe, plastična ambalaža, plastična pakiranja kozmetičkih proizvoda te sredstava za čišćenje i drugi slični plastični predmeti samo su neki primjeri sveukupnog popisa plastike koja se pretvara u plastični otpad. Uzmemo li u obzir brojke plastičnog otpada koji se u Europi generira te koje se kreću oko 25.8 milijuna tona godišnje, te nesrazmjeran omjer reciklaže plastike koji se kreće ispod 30 posto sveukupne plastike, priznat ćemo kako je problem plastičnog otpada puno veći no što nam se čini samim pogledom na svu plastiku koju svakodnevno koristimo.
Daljnje kretanje tog istog otpada postaje veoma opasno premjestimo li njegovu prisutnost pod more, gdje se plastika razlaže na sitne dijelove – gotovo nevidljive ljudskom oku, netopljive u vodi i neprobavljive morskom životu. Čak 80 posto ukupnog otpada na Mediteranu čini mikroplastika koja, dakle, nastaje usitnjavanjem otpada i na taj način dospijeva u hranidbeni lanac. Mikroplastikom smatramo sve vrste sićušnih čvrstih plastičnih čestica i vlakana koje nalazimo u morima i oceanima te drugim vodenim putevima. Ovakve čestice su manje od 5 milimetara promjera i ne otapaju se u vodi. Godišnje na globalnoj razini između 5 do 13 milijuna tona plastike završi u moru, što predstavlja između 1,5 do 4 posto ukupne proizvodnje plastike. U Europskoj uniji pak, ta se brojka kreće oko 150.000 do 500.000 tona.
Nedavna istraživanja su pokazala kako se mikroplastika ne nalazi samo u moru te putem hranidbenog lanca završava i na našim tanjurima, već je pronađena u vodovodnoj vodi, kuhinjskoj soli, kozmetici te proizvodima za njegu tijela. Činjenica kako se između 75.000 i 300.000 tona mikroplastike godišnje ispušta u okoliš unutar EU zadaje dodatnu brigu. Utjecaj mikroplastike na ljudski organizam te zdravlje još nije u potpunosti poznat.
Nedavna istraživanja koja je krajem prošle godine objavio britanski The Guardian otkrila su kako se kontaminacija mikroplastikom širi na sveukupni okoliš oko nas, ne samo pod morem. Otkriće kako se u vodi koju svakodnevno pijemo nalaze plastična vlakna, duboko su nas zabrinula je li voda koju svakodnevno pijemo uopće pitka. Nakon testiranja velikog broja uzoraka vode iz slavine, izvedeni su zaključci kako je preko 90 posto testirane vode u Sjedinjenim Američkim Državama zagađeno plastikom, dok Europa ima najnižu razinu zagađenosti.
Kontaminirana i kiša
Međutim, sitne čestice mikroplastike su ipak pronađene u tri četvrtine europskih uzoraka. Europske zemlje, uključujući Njemačku, Francusku i UK imale su najnižu stopu kontaminacije, ali ta stopa se ipak kreće na zabrinjavajućih 72 posto.
Nadalje, francuski znanstvenici su 2015. godine otkrili čestice mikroplastike u zraku, odnosno u kišnim kapima, koje, prema njihovim procjenama, na grad napada od tri do deset tona godišnje. Tim putem plastična vlakna postaju prisutna i u našim domovima. Iako nije sasvim poznato na koji način plastična vlakna utječu na ljudski organizam, udisanjem građani potencijalno mogu unijeti kemikalije u donje dijelove pluća, a velika je vjerojatnost kako istim putem plastična mikrovlakna mogu dostići i u krvotok.
Perilice te sušilice rublja su također veliki izvor sićušnih plastičnih vlakana – imajmo na umu da samo jedno pranje može izbaciti i do 700.000 plastičnih vlakana u okoliš. Istaknuo bih to na primjeru plastičnih mikrogranula. To je vrsta mikroplastike koja se koristi najčešće u proizvodima za njegu i čišćenje lica i tijela ili zubnim pastama. Problem koji stvaraju plastične mikrogranule najbolje mogu dočarati slikom da samo jednim tuširanjem oko 100.000 plastičnih mikrogranula iz gelova za tuširanje bude otpušteno u sustav kanalizacija. One također funkcioniraju po principu “spužve”, odnosno upijaju kemikalije poput pesticida i usporivača plamena (retardanata), a daljnje kretanje takvih spojeva najbolje je ne zamišljati. Zaključak se sam nalaže da mikrogranule nerijetko završavaju i u moru te se tako te kemikalije prenose prenose i na ostatak hranidbenog lanca. Iz tog razloga je britanska vlada početkom ove godine zabranila upotrebu plastičnih mikrogranula u određenim kozmetičkim proizvodima kao što su proizvodi za njegu lica, zubne paste te gelovi za tuširanje.
Još su neke europske države te države članice poduzele slične inicijative koje najavljuju sličan korak (Francuska, Finska, Irska, Luksemburg, te Island i Norveška). Europska unija još ne raspolaže univerzalnom zabranom korištenja plastičnih mikrogranula u kozmetičke svrhe, no uz određene države članice koje već poduzimaju mjere po tom pitanju te dobrovoljne odluke kozmetičke industrije o prestanku upotrebe plastičnih mikrogranula u kozmetičkim proizvodima, EU je putem Strategije za plastiku najavila i skoru akciju po istom pitanju.
Da je plastika veliki problem, vidimo u činjenici zbog koje sam izuzetno sretan, a to je ta da je problem plastike Europska komisija po prvi put obuhvatila EU Strategijom za plastiku koja je dio postupka prelaska Europske unije na kružno gospodarstvo. Strategija ima za cilj stvaranje zajedničkih pravila za biorazgradivu i kompostabilnu plastiku, zabranu oxo-plastike (koja bi trebala biti biorazgradiva, ali kritičari kažu da se razbija u sitne komadiće i ostaje u okolišu), kao i ograničavanje uporabe mikroplastike u proizvodima poput kozmetike. Oxo biorazgradiva plastika (OXO) predstavlja vrstu plastike kojoj su dodane određene kemikalije te soli metala kako bi ubrzale oksidaciju, odnosno inicirali proces prirodne degradacije te razgrađivanja plastike do mikrofragmenata plastike i metala koji nisu vidljivi kao zagađivači, ali ostaju u okolišu. Oxo biorazgradiva plastika je posljednje godine smatrana kao alternativa “običnoj” plastici te kao rješenje onečišćenju plastikom kada je riječ o pakiranju i vrećicama u trgovini. Kao argument se najčešće koristi tvrdnja da OXO jednom kad završi u okolišu prolazi proces biorazgradnje te se pretvara u bezopasne fragmente u periodu koji varira od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.
Plastika u moru – Foto ARHIVA/HANZA MEDIA
Štetnost plastičnih vrećica
Međutim, oxo plastika čini upravo suprotno – raspadanjem na mikrofragmente, odnosno mikroplastiku, pospješuje zagađenje okoliša mikroplastikom, te predstavlja veliku opasnost za okoliš, poglavito more. Štoviše, za ovakvu vrstu razgradnje potrebna je povišena i konstantna temperatura, dok se u prirodi ne može osigurati konstantna i dugotrajna povišena temperatura koja je preduvjet razgradnje. Važno je naglasiti da se plastika s oxo aditivima ne može reciklirati. Prije svega jer se raspadanjem materijala gubi mogućnost recikliranja. Nadalje, brojni proizvođači prešućuju kako se ovi materijali mogu reciklirati samo u proizvodnim pogonima za proizvodnju predmeta od oxo plastike, gdje se oxo plastika pomiješa s ostalim plastičnim proizvodima. Kad sam već spomenuo plastične vrećice, svjesni smo kako one predstavljaju veliki problem te kako predstavljaju najčešću vrsta otpada u moru. Njihova lagana i brza razgradnja, odnosno raspadanje na sitnije dijelove stvara niz problema za organizme pod morem, a putem hranidbenog lanca postaju problem i za ljudsko zdravlje.
Komisija će u svrhu smanjenja mikroplastike poduzeti konkretne mjere poput označavanja posebnih zahtjeva za automobilske gume, bolje informacije te postavljanje minimalnih zahtjeva za ispuštanje sitnih plastičnih vlakana iz tekstila tijekom pranja, kao i mjere vezane za redukciju plastičnih peleta u moru. Trenutno se reciklira, kako sam spomenuo, čak manje od 30% sveukupnog plastičnog otpada u Europi, što iziskuje velike troškove. Prema procjenama, tek se 5% ukupne vrijednosti plastičnih ambalažnih materijala zadržava nadalje u ekonomiji, dok se ostatak gubi nakon prve i jedine, dakle jednokratne upotrebe. Financijski prevedeno, radi se o iznosu između 70 do 105 milijardi eura. Poput balona, problem plastike samo raste i mi moramo naći način kako zaustaviti taj balon da se ne raspukne. Mjesec dana prije nego je Strategija za plastiku ugledala svjetlo dana, Kina je iz ekoloških razloga zabranila uvoz određenih vrsta plastike. Kina je najveći svjetski uvoznik plastičnog otpada, samo prošle godine je uvezla 7,3 milijuna tona, praktički polovicu svjetske količine. EU polovicu prikupljenog i sortiranog otpada izvozi, a čak 85 posto tog otpada izvozi upravo u Kinu.
Dakle, zaključak o jedinom ispravnom putu za postepeni izlazak iz problema gušenja u plastici je pristup kružne ekonomije. Ova strategija promovira upravo to – cirkularni pristup koji znači ponovnu upotrebu, popravak i reciklažu. No, da bi to bilo moguće, potrebno je prije svega mijenjati svijest građana jer primjena ovog pristupa kreće upravo na kućnom pragu. Podizanje svijesti o problemu otpada, poglavito plastičnog koji prodire u sve vrste okoliša koji nas okružuje je bila glavna intencija nacionalne kampanje protiv otpada u moru koju sam provodio sa svojim suradnicima u lipnju i srpnju prošle godine. Tim putem sam pozvao nacionalne vlasti na donošenje sustava gospodarenja morskim otpadom jer izostankom preglednog sustava mi ni ne znamo što se događa točno na moru i pod njim te tako ne raspolažemo konkretnim brojkama u svrhu isticanja ozbiljnosti ovog problema. No, samo podizanje svijesti nije dovoljno – to vidimo na primjeru oxo biorazgradive plastike koju nije moguće reciklirati jer to ne dopušta njen sastav i dizajn. Potrebno je mijenjati način na koji se proizvodi dizajniraju, proizvode, upotrebljavaju i recikliraju u EU-u, što će ova strategija i omogućiti.
Da bismo u potpunosti iskoristili potencijale kružne ekonomije, moramo osigurati da naši proizvodi ne sadrže toksične supstance. Nažalost, Komisija nije uključila planove za poduzimanje snažnih mjera za ograničavanje opasnih tvari koje se koriste u plastici. Umjesto stalnog korištenja naslijeđenih tvari putem recikliranja, Europska unija bi trebala usvojiti drugačiji pristup – izbaciti toksičnost iz proizvoda, a zatim smanjiti upotrebu, ponovno iskoristiti i reciklirati. To je jedini pravi put. Ova strategija predstavlja jednu novu ekonomiju plastike. Svjesni smo kako sektor proizvodnje plastike upošljava 1.5 milijuna ljudi te ostvaruje promet od 340 milijardi eura godišnje te kako se prijelaz na održivo gospodarenje ovim tipom otpada ne smije odvijati nauštrb ekonomije. Strategija za plastiku promovira upravo prijelaz na drugačiji tip ekonomije te preusmjeravanje dobiti u održivi način poslovanja, usvajanje novih pristupa i razvijanje novih inovativnih poslovnih modela.
Promjene u sektoru plastike ne znače samo ekološki profit, već i otvaranje novih radnih mjesta, nova privatna ulaganja, razvoj sektora istraživanja i razvoja. EU je osigurao dodatnih 100 milijuna eura za financiranje prioritetnih mjera koje uključuju razvoj reciklažno prihvatljivijih materijala, olakšavanje učinkovitosti procesa reciklaže te otklanjanja opasnih supstanci iz reciklirane plastike. Načina i sredstava ima, potrebno je krenuti. Pritom mislim na aktivaciju privatnog i javnog sektora, lokalnih, regionalnih i nacionalnih vlasti te građana, svakog od nas. Rješenje leži u nama, korisnicima, koji smo glavni zagađivači. Da se vratim na sam početak, prevencija i smanjenje upotrebe plastike u svakodnevnom životu je, dakle, dobra početna točka kojom možemo mnogo pridonijeti cilju smanjenja plastičnog otpada.
OD 2019. NOVE REGULE I U HRVATSKOJ Plastične vrećice s upozorenjem
Europska je unija još 2016. donijela direktivu o smanjenju upotrebe plastičnih vrećica, slijedom koje će od 2019. i trgovine u Hrvatskoj imati obvezu naplate laganih plastičnih vrećica debljine od 15 do 50 mikrona, dakle, uobičajenih vrećica u trgovinama, dok će za one najtanje (do 15 mikrona), koje koristimo za kupovinu voća i povrća u trgovinama biti obavezno upozorenje, odnosno opomena o štedljivom korištenju vrećica. Plastične vrećice, dakle, predstavljaju veliki problem, no ne smijemo se usredotočiti isključivo na plastične vrećice.
Problem predstavlja plastična ambalaža generalno te sva plastika za jednokratnu upotrebu. Strategija za plastiku EU-a također uključuje planove za podnošenje zakonskih prijedloga do svibnja 2018., kako bi se ograničila uporaba određenih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu. Kao izvjestitelj kluba zastupnika Zelenih/ESS-a za zakonodavni paket kružne ekonomije, smatram kako u gospodarstvu EU-a nema prostora za jednokratnu plastiku. Ona stvara široku lepezu ekoloških problema, stoga pozdravljam sve prijedloge koji će smanjiti njezinu upotrebu.
U skladu s novim planovima koje propisuje Strategija za plastiku, do 2030. sva će plastična ambalaža na tržištu EU-a biti prikladna za recikliranje, dok će u skladu s dogovorom država članica i Europskog parlamenta u prosincu prošle godine do 2030. 55 posto plastičnog otpada i biti reciklirano, a odlaganje odvojeno prikupljenog otpada zabranjeno. Nadalje, potrošnja plastike za jednokratnu upotrebu će se smanjiti, a upotreba mikroplastike će se ograničiti, čime ćemo spriječiti daljnji porast otpada u našim morima i oceanima.
Piše Davor Škrlec, zastupnik u Europskom parlamentu
Malo prije 14 sati na području Splita i okolice osjetio se potres. Trajao je dosta kratko, tek desetak sekundi no osjetio se dosta jako.
Prema prvim informacija potres snage 4,7 po Richteru zatresao je cijelo makarsko primorje, uslijedilo je i nekoliko lakših podrhtavanja. Epicentar je 36 kilometara istočno od Splita, te devet kilometara sjeverno od Donjih Brela, na dubini od dva kilometara u moru.
– Glavni udar trajao oko pestnaestak sekundi, po kućama su nam se ljujali ormari, flat televizori su padali sa stalaka, njihali su se zidovi – javljaju nam građani
Ovaj udar izazvao je strah kod stanovnika Makarskog primorja.
Ni vjetar, ni povremeno jak pljusak kiše nije spriječio brojne posjetioce da dođu na hercegnovsku rivijeru i na tradicionalnu Feštu od mimoze, ribe i vina.
Razigrana i šarolika povorka sa Gradskom muzikom, trombonjerima i mažoretkama razveselila je tmurni dan i razgalila posjetioce.
“Nikakvo nevrijeme ovu manifestaciju ne može prekinuti. Baošićani koji učestvuju u organizaciji i omladina jutros od 5 sati bili su na svojim mjestima i zadacima, kako bi što spremnije i veselije dočekali i ugostili posjetioce” kazao je predsjednik MZ Baošić Mitar Krivokapić. A gosti su stigli sa svih strana: iz Tivta, Kotora i drugih gradova Crne Gore, ali i iz Malog Zvornika, Loznice, Banja Luke. Na Fešti su bili i predstavnici ambasada i diplomatskog kora u Crnoj Gori.
Iz delegacije poljskog grada Lobeca kažu da im nije bilo teško da pređu dvije hiljade kilometara kako bi vidjeli Praznik mimoze i započeli novo, lijepo prijateljstvo sa Herceg Novim.
“Veliki broj gradova prijatelja i pobratima Herceg Novog iz regiona je sa nama danas ovdje u Baošiću, jer Herceg Novi ima zaista veliki broj prijatelja, kako u Crnoj Gori, tako i u okruženju, regiji i Evropi, rekao je predsjednik opštine Stevan Katić.
Članice NVO „Fešta“ odnosno Udruženje žena iz Baošića gostima su služile prženu ribu, a uz 1000 kilograma ribe bilo je i priganica, i po hiljadu litara vina i piva, dovoljno za sve goste, uvjerena je Milica Ćetković iz Udruženja „Fešta“.
U Mediteranskom centru Igalo večeras je prvi ovogodišnji maskenbal Praznika mimoze. Karte su odavno rasprodate, a za dobru zabavu pobrinuće se mažoretke, maske i Tijana Dapčević.
Vatrogasci iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Bijela imali su sinoć, uspješnu intervenciju. Odmah nakon poziva u pomoć da se zapalio dimnjak na Dubravici – Bijela, stiglo je vozilo i za tri minuta intervenisalo, javlja Radio Herceg Novi.
U strahu da vjetar, iako oslabio, ne rasplamsa vatru, i da budu pri ruci kolegama, stiglo je i vatrogasno vozilo iz Meljina.
Vatreno krštenje , tek osnovanog društva iz Bijele, uspješno je okončano i potrdilo potrebu za formiranjem.
Prije samo deset godina Imotska krajina imala je tek dvije kuće za iznajmljivanje, dok je u 2017. godine registrirano ukupno 150 vila za odmor.
Turistički procvat se nastavio i u prošloj godini gdje je ostvarena rekordna turistička godina. Tako je tijekom 2017. godine u Imotskoj krajini ostvareno je 8.097 dolazaka gostiju i 57.982 noćenja, a gosti su u prosjeku boravili u Imotskom oko 7 dana.
Kako je u 2016. godini zabilježeno 5.632 gosta i 47.107 noćenja, to znači da je u protekloj godini ostvaren rast u dolascima od 43%, te noćenjima rast od 23%. Najviše noćenja zabilježeno je u Imotskom (21.114), zatim u Podbablju (13.039), slijede Zagvozd (7.102), Proložac (6.377), Zmijavci (4.592), Cista Provo (3.771), Lovreć (1.108), Lokvičići (697) i Runovići (182). Kao i proteklih godina, najveći broj stranih gostiju dolazi iz Njemačke, a slijede ih gosti iz Poljske te skandinavskih zemalja, a kraju prošle godine registrirana su 173 smještajna objekta s ukupno 1.191 kreveta.
Također, prošle godine je na inicijativu direktora TZG Imotski Luke Kolovrata, pokrenuto osnivanje Turističke zajednice Imotske Krajine, koja bi činila devet jedinica lokalne samouprave, pod motom jedna destinacija – Imotska krajina. Svakako hvalevrijedna inicijativa gdje napokon vidimo sinergiju i malo razuma, jer turistička destinacija svakako nije samo jedan grad nego šira regija koja je ima zajedničku povijesnu ili zemljopisnu poveznicu. Inače, prvi korak i konkretan cilj zajedničke TZ Imotske krajine je izrada strateškog dokumenta razvoja cijele destinacije, a koji bi trebao biti gotov do prije početka predstojeće turističke sezone.
Pokrenuta inicijativa za proglašenje imotskih jezera UNESCO Geo parkom
U cijeloj lijepoj turistički priči Imotske krajine, svakako bi dodatni vjetar u leđa bilo i dobivanje statusa UNESCO Geo parka, koji bi rapidno ubrzao turistički razvoj cijelog kraja. Ukoliko sve bude po planu, postoji realna mogućnost da imotska jezera ( Crveno i Modro jezero ) , područje od nekih 60-tak kvadratnih kilometara bude UNESCO brend u lipnju 2020. „Ovo je samo prvi korak i prva kockica cijelog mozaika oko dobivanje UNESCO Geo Parka. Hrabro smo krenuli u cijeli proces prijave, dobili smo potporu Grada i Županije te Javne ustanove tako da je sve krenulo u dobrom smjeru. Naravno tek sada kreće najviše posla, no po idealnom planu do 01.lipnja moramo poslati pismo namjere, a do 30.studenog cijelu dokumentaciju. Nakon toga u 2019. godini slijedi potrebno obilježavanje, signalizacija i priprema za implementaciju te ukoliko će sve ići po planu, u lipnju 2020. godine dobili bi status UNESCO Geo Parka„ istaknuo je direktor TZ Imotskog Luka Kolovrat te dodao kako će se započeti i pripremne radnje za izgradnju istraživačko-posjetiteljskog centra koji bi sadržavao izložbeno-muzejskim postav, istraživački centar, „rescue“ centar za čovječju ribicu, posjetiteljski centar i mnoge druge znanstvene i istraživačke sadržaje.
Inače, to bi bio treći UNESCO Geo park u Hrvatskoj. Naime, Park prirode Papuk prvi je hrvatski Geo Park pod zaštitom UNESCO-a, a trenutno je u zadnjoj fazi i u iščekivanju dobivanja UNESCO zaštite i Viški arhipelag.
Mrežu Svjetskih geoparkova UNESCO-a čine područja geološke i geomorfološke baštine od međunarodnog značaja. Cilj programa Svjetskih geoparkova UNESCO-a je zaštita geoloških, geomorfoloških, ali i ostalih vrijednosti geoparka te upravljanje područjem kroz edukaciju i provođenje aktivnosti u skladu s ciljevima održivog razvoja, a na dobrobit lokalne zajednice, pišu Grude-online
