Nevladine organizacije Ekološko društvo Boke Kotorske, Društvo prijatelja Herceg Novog, Sekretarijat za komunalne djelatnosti i ekologiju Opštine Herceg Novi, koncipirali su zaključke sa javne tribine održane 26. oktobra o zaštiti palmi od invazivnog djelovanja insekta, palminog surlaša (lat. Rhynchophorus ferrugineus) na palme. Zaključke su proslijedili Opštini Herceg Novi.
U saopštenju Ekološkog društva Boke Kotorske navedeno je da je zadatak tribine bio upoznavanje javnosti sa aktivnostima na suzbijanju djelovanja insekta, kao i metodologiji i mjerama koje se primjenjuju za uništavanje palminog surlaša i u zaštiti palmi. Gost na tribini je bio francuski građanin, ekspert za više tehničko-tehnoloških oblasti, Vincent Kremin, koji je govorio o aktivnostima u Francuskoj, gdje se primjenjuje državni, strateški program za zaštitu palmi. Upoznao je prisutne, takođe, sa stepenom ozbiljnosti problema, programu i organizaciji za provođenje mjera zaštite palmi, finansijskim štetama, a sa poentom da je veliki stepen uspješnosti programa zaštite palmi u Francuskoj. Zbog očigledno slabe ili nedovoljno snažne organizacije u borbi sa palminim surlašem, kod nas, prepuštenosti borbi samo i jedino lokalnim preduzećima i malom broju licenciranih firmi, brojnih neusklađenosti i sporog djelovanja na terenu fitosanitarnih inspektora, bez uspostavljene hijerarhije mjera i odgovornosti između državnih i opštinskih institucija i preduzeća, bez procjena šteta od gubitka palmi, a bez plana i programa za zaštitu palmi, kao i neusklađenih cijena za tretman i rezanje, te da se trajno mijenja ambijentalna slika, sa štetnim posljedicama na turističke vrijednosti Herceg Novog, donosimo zaključke :
Palmin surlaš
– Metod i mjere, koje se tretnutno provode u Crnoj Gori, na tretmanu palmi uz korištenje hemijskih preparata, nisu efikasne, imaju malu vjerovatnoću oporavka palmi; primjenjena hemijska sredstva su otrovna za djecu i životinje ( u blizini tretiranih palmi), a orezana – tretirana stabla, bez grana, jesu potencijalna opasnost po ljude i objekte, u slučaju pada.
– Pitanje borbe za zaštitu palmi mora se podići na najveći državni nivo, sa nosiocem aktivnosti u Vladi Crne Gore, koja bi bila garant za traženje finansijskih sredstava iz fondova Evropske Unije, za urgentne situacije.
– Hitno treba raditi na povezivanju svih opština u regionu, koje su zahvaćene ovim problemom, i imati permanentnu razmjenu informacija i iskustava.
– Na nivou opštine treba oformiti stručni tim, sastavljen od lica iz privrede, opštine i NVO sektora, koji će napraviti lokalni strateški program sa planom djelovanja i finansijskim planom aktivnosti.
– Sekretarijat za komunalne djelatnosti i ekologiju opštine Herceg Novi treba da pripremi izvještaj o provedenim aktivnostima i mjerama za zaštitu palmi sa rezultatima i analizom stepena uspješnosti.
– hitno sazvati vanrednu sjednicu Skupštine opštine Herceg Novi sa jednom temom: zaštita palmi od invazivnog djelovanja Rhynchophorus ferrugineus, sa materijalom iz prethodne dvije tačke.
– Započeti hitno rad na katastru zelenih površina u Opštini Herceg Novi, sa popisom svih vrsta palmi, na javnim, hotelskim i privatnim površinama (privatne površine do sada nisu valjano razmatrane) da bi znali sa koliko palmi smo raspolagali, koliko je zaraženo i uništeno, a koliko nam ostaje za tretman, i zaštitu.
– Tarifna politika za tretman palmi treba da bude jedinstvena, uz državne i opštinske subvencije.
– Stručni tim da bude zadužen za monitoring svih aktivnosti na zaštiti palmi, navedeo je u saopštenju, kojeg za organizatore tribine potpisuju, predsjednica Ekološkog društva Boke Olivera Doklestić i Vincent Kremin.
Posjetom crkve Sv. Srđa na Đurđevom brdu u organizaciji opštinskog Sekretarijata za kulturu i društvene djelatnosti, u ponedjeljak je počelo obilježavanje “Novembarskih dana” – manifestacije posvećene Danu Opštine Tivat 21.novembru.
U izletu pod nazivom “Dječji karavan kroz kulturnu baštinu“ učestvovali su učenici OŠ “Drago Milović” (odjeljenje V4) sa nastavnicom Nevenkom Saveljić, predstavnici Sekretarijata za kulturu i društvene djelatnosti Opštine Tivat predvođeni sekretarkom mr Dubravkom Nikčević i direktorica škole, profesorica Ružica Lazarević.
“Bila je ovo prilika da se djeca upoznaju sa jednom od najstarijih crkvi na teritoriji opštine Tivat, sa crkvom Sv. Srđ, a zaljubljenik u kulturnu istoriju Tivta, Dragan Rajčević iznio im je detalje o istoriji ovog kulturnog dobra. Nakon toga učesnici karavana obišli su prostorije NVO “Atelje Slaby” , gdje im je Milivoj Slaby praktično prikazao proces izrade figura od gline”- saopšteno je iz Opštine Tivat.
Nova knjiga intervjua ZNAKOVI VREMENA, poznatog crnogorskog novinara i publiciste RANKA PAVIĆEVIĆA iz Budve, koja se pojavila na medjunarodnom Sajmu knjiga u Beogradu, izazvala je veliku pažnju čitalačke I stručne javnosti i postala tražena na književnom tržištu u regionu.
Ova po mnogo čemu jedinstvena knjiga, čiji su izdavači: NOVA KNJIGA iz Podgorice, JU “GRAD TEATAR” iz Budve i KOSMOS IZDAVAŠTVO iz Beograda, sadrži PAVIĆEVIĆEVE razgovore, sa preko 70 najznačajnijih stvaralaca iz Crne Gore, zemalja regiona i svijeta iz oblasti književnosti, pozorišta, filma, likovne umjetnosti i muzike.
Govoreći o knjizi razgovora ZNAKOVI VREMENA, novinara i publiciste RANKA PAVIĆEVIĆA, poznata književnica i rediteljka VIDA OGNJENOVIĆ iz Beograda, koja je napisala predgovor za knjigu je pored ostalog kazala, da je Ranko Pavićević, kao vrsni novinar u naše vrijeme, hrabro uzeo na sebe tu tešku ulogu, modernog Geteovog Ekermana I odlučio da mnoge umjetnike, različitih umjetničkih grana I opredjeljenja, podstakne da govore o složenim temama I još složnijim idejama koje ih zaokupljuju, muče I izaziaju da se sa njima sučeljavaju I bore. Pavićević je pažljivo slušao, ispitivao I bilježio njihova razmišljanja, o umjetničkim izazovima I nezadrživom nagonu, da na njih odgovaraju, najprije svojim djelom, baš kao I svojim gradjanskim bićem I angažmanom.
Obrazovan novinar, zainteresovan za djello I ličnost umjetnika kojeg susrijeće, PAVIĆEVIĆ razgoovor očigledno ppriprema, kao iznimnu priliku za neposrednu komunikaciju sa osobom, čije životno I umjetničko iskustvo cijeni, , smatrajući ga važnim I zanimljivim, ističe Vida Ognjenović. Zato nastoji, da svog sagovornika navede, da o tome govori otvoreno I slobodno, kako bi taj govor bio izvoran u svojoj ispovjednoj postavci. On u tome uspijeva podjednako dobro kada vodi razgoovor sa istaknutim književnikom, nagradjivanim slikarem ili vajarom, proslavljenim glumcem, rediteljem svjetskog ugleda, pjesnikom čije su stihove generacije učile napamet, poznatim dramatičarem, ili sjajnom operskom divom. Uspijeva što svacald nastupa gospodski, sa respektom prema činjenicama I ličnosti koja nastoji u razgovoru sa njim, da ih protumači, baš kao što se, vjerujem, Ekerman ponašao prema Geteu I njegovim stavovima.
Sajam knjiga BG
Valja istaći, kazala je Ognjenovićeva, da to nijesu razgovori vodjeni, da bi se popunila novinska rubrika. Ničeg prigodnog nema u Pavvićevićevim pitanjima, nikakvih sitnih novinarskih zamki, nimalo nedolične radoznalosti.Ništa od površne duhovne koketerije, da bi, bez obzira na ozbiljnost , čitaocima priredio I malo golicave zabave, pa I na račun agoovornika. Daleko od toga. Dijalog sa umjetnicima o umjetnicima I drugim stvarima je za ovog novinara, isuviše odgoovorna inteekualna avantura, da bi ga ičemu spolja novinarski prilagodjavao. Svako podeašavanje, ili manevarski predumišljaj, očigledno bi po njegoovom mišljenju bili čisti novinarski šverc. Sudeći po tekstovima intervjua, to je njemu zaista strano. Naprotiv, Pavićević je pravi saučesnik u dijalogu. On tim dijaloškim putem, riječ po riječ, pitanje po pitanje, na pravi način nastoji da sagovorniku pomogne, da o sebi I svomdjelu,otkrije I formuliše suštinske stvari. Najprije istražuje njegova poetička uporišta, kao I stavove prema umjetničkim kao I društvenim sukobima I dilemama.
Ranko Pavićević je je zaista dragocjen intervjuer, koji sagovornike svojim pitanjima navodi I inspiriše da promišljaju I ona umjetnička uporišta, za koja se na prvi pogled smatra da se podrazumijevaju. U takvim razgoovorima, stvara se izvjesna autopoetička biografija I njihovih ostvareanja što je uočljiv rezultat koji čini, da je svaki njegov intervju, daleko više od pukog novinarskog napisa. Takav dijalog neposrednog svjedočenja ima značaj rijetkog dokumenta, ali je istovremeno I vrijedno književno štivo, što najbolje govori, da mu je pravo mjesto u knjizi, smatra Vida Ognjenović.
Antologija ovakvih intervjua jeste svojevrsni znakovnik u kome su izneti I objašnjeni pojedini gorući umjetniki, moralni I gradjanski postulati intervjuisanih umjetnika, ali istovremeno I vodič kroz složene I izukrštane staze znanja I mašte, sumnje I uvjerenja, života I nadživota, kazala je pored ostalog, o knjizi razgovora Znakovi vremena, novinara I publiciste Ranka Pavićevića, književnica I rediteljka VIDA OGNJENOVIĆ.
Poznati srpski književnik I dvostruki dobitnik NIN-ove nagradde MILISAV SAVIĆ iatiče, da je Pavićevićeva knjiga intervjua već istorja, jer je razgovarao sa, manje više klasicima od kojih mnogih nema, dok pjesnikinja I prevodilac MIRA HORVAT iz Beograda kaže, da je Pavićevićeva knjiga, spomenik jednog doba, da je projektovana da traje I da će joj vrijednost sa vremenom samo rasti.
Slavomir i njegov sin Ante na novoj plantaži limuna – Foto Tom Dubravec/Hanza media
Ako se za nadolazeće zimske dane, blagdane pogotovo, zaželi fritula ili kolača sa zamamnim mirisom limuna ta bi ga slatka želja mogla prilično skupo koštati. Čak 50 kuna po kilogramu, tvrdi Višanin Slavomir Raffanelli Tjonta (68), najpoznatiji hrvatski uzgajivač ekološkog limuna, koji je prošle zime, negdje u ovo doba, šokirao izjavom: “Jedan limun, jedan euro”. I tako je bilo, iako su mu se, veli, ljudi smijali, napadali ga i pričali priče.
– Ove zime će biti 50 kuna po kilogramu i to ako ga bude bilo. Ne govorim o uvoznom limunu … Ako želite gratati koru, znači u potpunosti iskoristiti plod, nećete moći proći jeftinije – samouvjereno će vrsni viški znalac dobro upućen u situaciju s proizvodnjom limuna, ne samo hrvatskom nego i globalnom, koju prati i proučava već skoro četiri desetljeća, skromno procjenjući svoje znanje na skali od jedan do deset ocjenom dva.
Svestrani i poduzetni Raffanelli, koji se bavi i turizmom i ribolovom, svoju je ljubav i trud oko omiljenog mu agruma prenio i na članove obitelji, a sada je nadomak ostvarenja životnog projekta – ekološke plantaže citrusa ponad viškoga Kuta, koju još od lani podiže pomažući sinu Anti (25) kako bi mu u naslijeđe ostavio nešto od čega će na otoku moći itekako dobro živjeti sa svojom obitelji.
– Kada bude gotova, ova plantaža za obitelj od pet, šest članova, dnevnim radom od dva do tri sata pet dana u tjednu, donosi svakom od članova obitelji cjelogodišnju plaću jednog saborskog zastupnika sa svim dodacima i više od toga – objašnjava nam računicu viški kralj limuna kojeg smo sa sinom Antom zatekli na njegovoj mladoj plantaži citrusa, najvećoj s ove strane Jadrana.
S one druge, talijanske, žive drugi najveći proizvođači limuna na svijetu. Prvi su Amerikanci, treći Španjolci, četvrti Portugalci, Izrael je tek na petome mjestu, a Hrvati, veli Slavomir, uzmu li se u obzir plantažni nasadi, na samom začelju kolone.
Površina u vlasništvu Raffanellijevih je 1,7 hektara kaskadnog terena s vrhunskom ekološkom plantažom primarno limuna, kojega još valja opasati suhozidima, a uz rubove posaditi lavandu čiji će miris odbiti gomilu nametnika. Ima tu i limete, naranče i kumkvata, a njihov bi rod u četvrtoj, petoj godini trebao biti u svom elementu.
Slavomir na novoj plantaži limuna Foto Tom Dubravec/Hanza media
– Trenutačno je posađeno 300 limuna, oko 70 posto sorte Lisbon i 30 posto Meyer, sto stabala naranče, a u sljedećoj fazi bit će 70 posto Meyera i 30 posto Lisbona. I nešto našega, autentičnog viškog limuna. Meyer je najizdašniji… On u svakoj mjesečevoj mijeni daje cvijet, a ako vremenski uvjeti zadovoljavaju, daje i plod. Kad se ova mikrolokacija zaštiti od vjetra i stabla prekriju mrežama zadržava se 30 posto sunčevih zraka u ljetnom periodu, smanjuje potrošnja vode za 30 posto, a produžuje se i vegetacija za dva mjeseca – podučava nas Slavomir tajnama uzgoja na plantaži koja će ukupno imati 2400 stabala – 1500 limuna, 300 i nešto naranči, ostalo su grejpfrut, limeta i kumkvat. I k tome još protiv nametnika korisnu lavandu i buhač kao dekoraciju koja se također može dobro unovčiti.
Kad projekt, a Slavomir ga je kopirao od Talijana, bude u cijelosti gotov plantaža će se prostirati na dvije padine s dvanaest kaskada.
– Ne treba očekivati milijune od ovoga, ali prihodi na ovim plantažama su za naše uvjete nevjerojatno dobri. To sam rekao i mome Anti … Kad bi uspio samo jedan urod, govorimo o jednoj berbi godišnje, govorimo o 50 posto koliko može maksimalno dati jedno stablo (radi se o ekološkom uzgoju gdje su urodi za 50 posto manji, što znači da na stablu limuna imate negdje oko 30 kilograma, a naranče oko 40 kilograma), a moguće su dvije berbe (isključivo kod limuna), već bismo od ove, trenutačno zasađene plantaže imali oko 20 tona limuna. Bolje je ni ne govoriti koji su to iznosi …
– Kad bi ona rađala idealno, kad ovo sve bude gotovo, ne postoji hotel koji može donijeti više novca od nje. To su nevjerojatno dobri prihodi – govori Slavomir Raffanelli, navodeći kako bi Antina plantaža, kad u cijelosti bude gotova, u idealnim uvjetima godišnje mogla dati milijun eura.
– Možda u početku imate malo više posla, ali ćete vidjeti na kraju da je održavanje zapravo malo. Zato se i rade suhozidi, kad se dignu zidovi i kad se bude moglo oko stabala proći traktorčićem, za dva dana će biti moguće očistiti površinu. Sustav navodnjavanja je postavljen…
– Ovo je jedina mikrolokacija na otoku Visu garantirano podobna za uzgoj bilo kakvih agruma, što se tiče temperature. Što se tiče vjetra, tu je mali problem, a dokaz je ova zadnja bura nezapamćene snage na Visu koja nam je prilično porušila već postavljene rubne mreže.
– Pojedinačna zaštita svakog stabla pokazala se kao idealno rješenje jer ovi udari bure nisu na mladim stablima napravili nikakvu štetu. Južni i zapadni vjetrovi agrumima toliko ne smetaju. Bure ima nešto, a vjetar smeta stablu agruma, zbog njegova povećeg lista i nešto slabije peteljke.
– Da bi sačuvali masu lista, a s tim povećali urod, stavljamo zaštitnu mrežu da bi smanjili udare vjetra. Tako će ostati svaki list, jer u ekološkom uzgoju imate velike probleme s nametnicima, kao što je lisnata uš i afrički miner. To je jedan nametnik koji ulazi u debljinu lista i buši njegovu sredinu. List dobije zlatnu boju i poslije toga otpada – govori Raffanelli opisujući nam stanje terena godinu ranije.
Zemljište je bilo prekriveno gomilama kamenih gromada, obraslo šikarom, valjalo je sve to očistiti i pripremiti tlo za svibanjsku sadnju …
– Kad se probijao put prema lučici, sva velika kamenja prebacili su na ovo područje iznad Kuta. Prilikom kupovine zemljišta od Grada sam tražio da se taj kamen ukloni. Otišao sam kod gradonačelnika, gospodina Ive Radice i upoznao ga s problemom. Gradonačelnik je pristao uzeti kamen i pobrinuti se za njegovo deponiranje, a postigli smo i dogovor da nam bageri poravnaju teren i troškove podijelimo u nekom kulturnom omjeru.
– Ovaj projekt ne bi nikada zaživio da nije bilo razumijevanja od lokalne samouprave. To smo i napravili u roku od mjesec dana. O gradonačelniku Radici možemo govoriti što god hoćemo, da je ovakvi i onakvi, ali taj čovjek jedini ima viziju razvoja ovog otoka. Radica je prvi gradonačelnik koji želi povezati turizam i poljoprivredu, ima polje, koje, kad završi svoj posao, ide polijevati, kopati i orati. Samo čovjek koji radi može razmišljati kao radnik. Ne možete biti gradonačelnik u odijelu i kravati po cijeli dan i koji nakon posla sjedi po kafićima i priča o politici – komentira Raffanelli, a u priču se, štiteći stabla mrežom protiv vjetra, uključuje i njegov samozatajni sin Ante:
Slavomir i njegov sin Ante na novoj plantaži limuna – Foto Tom Dubravec/Hanza media
“Prije Prvoga svjetskog rata 90 posto otoka je bilo obrađeno, 15.000 ljudi je svakog jutra išlo u polje raditi bez ijednoga traktora. Vis je plaćao više poreza nego cijela Crna Gora”.
I odmah se vraća poslu, priču s novinarima radije prepušta ocu …
– Gledajte, ja svake godine nekih mjesec, mjesec i pol dana putujem po svijetu gledajući limune i naranče. Ali u biti limune, jer mi je limun broj jedan. Činjenica je da ga je sve manje i manje, jer je limun nevjerojatno osjetljiv. Naranča je đava u odnosu na njega, otpornija je, ima jači list, jaču peteljku i njezina podloga je drukčija. A vole se skupa …
– To su dva stabla koja jedan drugog privlače. Zašto?! Jedan dio nametnika s limuna odlazi na naranču i rasterećuje ga. Pa nisam ja bezveze posadio naranču i limun zajedno. Kad sam bio u Izraelu rekli su mi: “Raffanelli, ne možeš ti saditi monokulturu. Svaka monokultura ti je smrt”. Pametni su to ljudi …
– U Izraelu znaju najviše o limunima. Židovi su poseban narod, u svemu iznad drugih i bio bih nepošten kad bih rekao da Židov nije inteligentniji od mene. Prvi put sam dolje bio prije 46 godina, buktio je rat. Došao sam u jedan mali dućan, a tamo piše: “Ako blagajniku pokažete deset dolara on vas nagrađuje s deset centi. Mislim se u sebi: “Što je ovo? Jesu to ti Židovi, veliki trgovci, bankari?” Ušao sam kupio upaljač i tabakeru. Na blagajni pokazao deset dolara i sav sretan uzeo onih deset centi. Pitam ga: “Kakva je ovo trgovina, vi poznati trgovci, a darujete novac”. Nato on meni: “Eee, a jeste kupili upaljač? A tabakeru? Tu sam zaradio dva dolara, a vama dao deset centi, mamac za budale”.
– Tad mi je bilo sve jasno. Pa ti su ljudi izorali pustinju, dovezli željeznu rudaču, stavili vodu i napravili plantaže, od ničega stvorili čuda. Ma mi smo umišljeni narod i ja se zato jidim – vrti glavom Raffanelli ne stideći se priznati kako od njega ima pametnijih.
Ljuti ga što uzgajivači citrusa u Hrvatskoj ne poštuju pravila ekološkog uzgoja, pa otvoreno proziva kolege iz doline Neretve, ne bojeći se njihovih reakcija.
– Neretljani su prvi počeli plantažnu sadnju s mandarinama, narančama. I s limunima… Nekoliko jakih bura dvije godine s niskim zimskim temperaturama (minus 8 do minus 10) uvjetovalo je drastičan pad nasada limuna. Izgubit će i ostatak …
Limun
– Plantaže su tamo koncipirane na besplatnoj vodi iz Neretve čiji nivo opada. U bivšoj Jugoslaviji sve se moglo prodat, sada roba mora imati kvalitetu da bi se mogla plasirati na tržištu. Ni Rusi ne kupuju više svašta. Ma ja nemam ništa protiv tih ljudi, meni su oni čak dragi. Da se u Neretvi uvede malo reda, da se ljudi malo bolje organiziraju, malo marketinga i malo ekologije di bi im bio kraj. Malo manji urodi, ali zato bi cijena sve nadoknadila, a tržište nevjerojatno veliko. Neka pratu malo modu.
– Ali naši su ljudi takvi kakvi jesu, prevelikom upotrebom umjetnih gnojiva i drugim glupostima uništit će sebe i sve oko sebe. Ako krumpir nema deset kila, onda to nije krumpir, seljačka posla – srdi se viški kralj citrusa navodeći kako izveze devedeset posto svojega limuna ubranoga na staroj plantaži, površine 3700 četvornih metara s 450 stabala, koja se nalazi u gradu Visu, tik uz njegovu obiteljsku kuću.
– Ispod 15 kuna po kilogramu naveliko ga nema. Teško je razgovarati o cijeni koja se dobije, a može se dobiti nevjerojatno puno. Pa ne bih ja radio sve ovo da ne vidim priliku za zaradu. Imamo još dvije mikrolokacije tu u blizini ove nove plantaže i još 2,7 hektara terena u Smokovi. To sam isto kupio … To su mikrolokacije koje su ostale i bila bi tragedija ako biste tu posadili vinograde, jer se vinogradi sade od Skandinavije do Afrike.
– Svako go… danas ima lozu. Svatko ima vino i kad vi dođete na to tržište konkurencija je prevelika, a mi smo premali. Ma ne bih bio konkurentan ni da proizvodim mandarinu. Kako ću konkurirati Neretvi kad je cijena mog kubika vode 10 ili 15 kuna, a oni je imaju gratis – objašnjava računicu Raffanelli podsjećajući na jednu knjigu “koju smo mi izbrisali iz naših glava, jer potječe iz socijalizma”.
– Prije Domovinskog rada, negdje 70-ih ili 80-ih godina, ekipa stručnjaka je išla po otocima i, na osnovi određenih parametara, određivala mikrolokacije gdje se može što uzgajati. U toj knjizi piše kako se na otoku Visu može proizvesti količina limuna koja bi zadovoljila dvomjesečne potrebe bivše Jugoslavije. Ako to sada preračunamo za potrebe Republike Hrvatske, to znači da bi Vis mogao “pokriti” 30 posto godišnjih potreba naše zemlje. Ostatak otoka, znači Hvar, Lastovo, Mljet, Korčula te dubrovačko područje…, mogli bi dati ostatak limuna, a ostalo bi bilo za izvoz (što znači iz minusa prijelaz u pozitivu i to ne lošu). Pa vi sad razmislite – zaključuje Slavomir Raffanelli.
Predstavnici Crnogorskog društva za borbu protiv raka (CDPR) učestvovali su na 27. Međunarodnom susretu vinara „Sabatina 2017”, koji se održao od 2 – 5. novembra u Primoštenu / Republika Hrvatska pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović.
Proslava je započela sadnjom mlade loze ispred hotela, da bi zatim bila održana svečana sjednica kojom je obilježeno 110 godina Zadružnog saveza Dalmacije, inače organizatora susreta. Inače na ovogodišnju Sabatinu pristiglo je dosad najviše uzoraka – njih čak 420.
Sabatinu je službeno otvorio Krešimir Ivančić, izaslanik premijera i pomoćnik ministra poljoprivrede. Tom prilikom najavio je u 2018. godini i novi Zakon o vinu u Republici Hrvatskoj. Na završnoj večeri Sabatine 2017 u primoštenskom hotelu „Zora”, pored proglašenja šampiona, podijeljene su brojne zlatne, srebrne i bronzane medalje i plakete za kvalitena vina. Nagrade su dobili i inostrani sudionici Sabatine – vinari iz Slovenije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Šampion bijelih slatkih, predikatnih i desertnih vina i najbolje ocijenjeno vino i šampion Sabatine 2017 je TRAMINAC iz OPG Đurinski Kupljenovo. Veliki pehar i šampionsku nagradu za crna suva i polusuva vina pripalo je vinu VILIN PLES CUVÉE 2015. – CRVIK d.o.o. Komaji , šampion bijelih suvih i polusuvih vina je MALVAZIJA 2015. – vina Ferenc Đulio iz Vižinada.
Šampion grupe Pošipa je POŠIP MARKO POLO 2016. – POŠIP, poljoprivredna zadruga Čara s otoka Korčule, dok je šampion grupe Plavaca DINGAČ – MATUŠKO VINA d.o.o. Potomje. Za izgled proizvoda šampionsku titulu vino NAVIS MYSTERIUM AMFORA 2012. EDIVO d.o.o.. iz Janjine. Na Sabatini je preko 500 vinara i gostiju takođe moglo razgledati sajam vinogradarstva i vinarstva, berzu i izložbu vina i proizvoda od grožđa i vina, a održan je naučno – stručni skup u organizaciji Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Stručni skup Savjetodavne službe, te panel parlamentarne eurozastupnice Marijane Petir.
Sudionici Sabatine obišli su čuvena vinogorja Bucavac, čija se fotografija nalazi u zgradi UN, zatim vinograde i podrume OPG Radoslava Županovića, etno selo Jurlinovi dvori i Primošten burni sa njegovom poljprivrednom zadrugom. Prilikom boravka na „Sabatini 2017” predstavnici CDPR-a su predstavili crnogorskoj javnosti dobro poznati edukativni materijal „Grožđe – hrana i lijek” i „Vino – hrana i lijek” i podijelili ga prisutnim sudionicima. U brošurama su objašnjena sva ljekovita svojstva grožđa i vina, sastav i koristi od istog, kao i njegovo preventivno dejstvo u borbi protiv raznih oboljenja, uključujući kancer i oboljenja srca i krvnih sudova.
Međunarodni susret „Sabatina 2017” je bio istovremeno prilika da CDPR, koje propagira pravilnu i zdravu ishranu, uz zdrave stilove života i konstantnu fizičku aktivnost, predstavi svoje djelovanje. Istovremeno naglašavamo da je prevencija na ovaj način uz pravilnu i zdravu ishranu, kao i stalnu fizičku aktivnost prvi i osnovni štit u borbi protiv ove opake bolesti. Stoga je još od davnina poznato, tačnije iz Biblije, a duboko se nadamo da su mnogi to pročitali i zapamtili: „Vino je život čovjeka, ako ga pije umjereno”.
Učešćem na prvom danu sajma turizma i putovanja World Travel Market (WTM) u Londonu Turistička organizacija Kotor predstavila je ponudu najposjećenijih lokaliteta i mogućnosti saradnje agencijama, medijima i drugim posrednicima u promotivnoj djelatnosti u ovoj oblasti.
WTM jedan je od najvećih sajmova ove vrste na svijetu, a TO Kotor učestvuje pod okriljem Nacionalne turističke organizacije.
Direktorica TO Kotor Ana Nives Radović sastala se sa predstavnicima agencija koje se bave promocijom turističkih destinacija koje putnici sa tržišta zapadnih zemalja tek otkrivaju, a budući da je Kotor, kao i veći dio Crne Gore izuzetno interesantan potencijalnim partnerima, ovo je šansa za predstavljanje lokaliteta, ponude i sadržaja grada, dostupnosti lokacije različitim prevoznim sredstvima te smještajnih kapaciteta.
„Sajam nam daje mogućnost i da odgovorimo na sva ona pitanja koja predstavnik neke turističke ili medijske agencije može da postavi o zemlji i gradu u kojem nikada nije bio, a u koji želi da dođe. Kada im kažete da imate staro gradsko jezgro čiji se izgled nije mijenjao stotinama godina, da su nadomak njega mozaici iz drugog vijeka i mjesto sa najviše padavina u Evropi, kada otkrijete da na potezu od svega nekoliko kilometara postoje lokaliteti sa kulturno-umjetničkim, rekreativnim, zabavnim i sportskim sadržajima, a sve to pokažete na fotografijama i mapama načelno postoji veliko oduševljenje i interesovanje. Međutim, kada kažete da ne raspolažete hotelom od 100 ili više soba, potencijalni partneri budu razočarani, ističući da je za njih, zbog cijene transporta, koji je za veće grupe mnogo povoljniji, znatno teže da dovode manje grupe gostiju”, istakla je Radović.
TO Kotor na sajmu u Londonu – Ana Nives Radović
Interesovanje, međutim, i dalje postoji u domenu izletničkog turizma, predstavljanja gastro ponude, lokacija za vjenčanja na otvorenom i rekreativnih sadržaja.
„Ono što nas posebno raduje je što i uz resurse kojima raspolažemo, a koji su drastično skromniji od onih koje imaju vodeće evropske destinacije, imamo vidljivost na sajmu. Poređenja radi, samo neke od regija mediteranskih zemalja imaju površinom veće i sadržajem bogatije štandove od svih bivših jugoslovenskih zemalja zajedno, ako ne računamo Hrvatsku, čije je predstavljanje među najvidljivijim na evropskom dijelu ponude“, dodala je Radović, naglasivši da mnoge turističke organizacije za promociju i oglašavanje na ovom događaju izdvoje i po nekoliko stotina hiljada eura, pa i milione, zbog čega je svaka prilika za uspostavljanje saradnje na ovakvom mjestu uz budžet od svega nekoliko hiljada eura ipak značajna.
TO Kotor na sajmu u Londonu
TO Kotor postigla je inicijalni dogovor o saradnji sa kompanijom „Drones per Hour“ iz Berlina, koja će promovisati video materijal Kotora napravljen dronom na tržištu zapadnoevropskih zemalja.
TO Kotor na sajmu u Londonu – Ana Nives Radović
Za naredna dva dana sajma, na kojima se očekuje još veća posjećenost predviđeni su sastanci sa predstavnicima agencija, avio-kompanija i medija.
Opština Tivat računa da će do kraja ove godine završiti tri veće kapitalne investicije ukupne vrijednosti veće od 2,8 miliona eura – proizilazi iz odgovora koje je Direkcija za investicije lokalne uprave ovih dana dala na odbornilko pritanje odbornika „Arsenala za Tivat“ Budimira Cupare.
U Direkciji tvrde da će do kraja decembra završiti radove na izgradnji I faze nove pristupne MR 1 saobraćajnice za kompleks Luštica Bay u Krtolima, na potezu od Radovića do Đuraševića, vrijednu 2,5 miliona eura. U istom peridu završiče se i druga faza izgradnje nove ulice u Cacovu od 180 hiljhada eura, kao i izgradnja primarnog kolektora za dio kanalizacionog sistema u Donjoj Lastvi vrijedna 160 hiljada eura.
Od manjih investicija koje bi se trebale završitui do kraja godine, u toku je uvođenje izvođača u posao na izgradnji druge faze sistema za navodnjavanje velikig Gradskog parka u što se ulaže 18 hiljada eura, odnosno izgradnu ograde oko škole vrijednu 15 hiljada eura. Izviđači su uvedeni u posao i na projektu izgradnje dijela kanalizacionog sistema i priključaka u centru grada vrijednom 26 hiljada eura, odnosno izgradnji priključka aerodroma Tivat na kanalizacioni suietem, što će koštati 27 hiljada eura. U istom roku utrošiće se još 70 hiljada eura na asfaltiranje više lokalnih saobraćajnica i gradskih ulica, čime će ukupno utrošen iznos novca iz gradskog budžeta za asfaltiranje u ovoj godini dostiči cifru od 150 hiljada eura.
Za 12 raznih projekata novih saobraćajnica i raskrinicam, izmjena već gotovih projekata nekih novih komunalnih objekata, te izradu dva DUP-a, do 31.decembra Direkcija za investicije planira da utroši ukupno 127 hiljada eura, dok se privode karju radovui vrijedni 6 hiljada eura na sanaciji mokrih čvorova u nekoliko objekata u vlasništvu Opštine, a priprema tender za 20 hiljada eura vrijedne sanacione radove na Sportskojj dvorani „Župa“.
U Direkciji računaju da će uskoro imati i izabrane izvođače radova za 340 hiljada eura vrijednu rekonstrukciju objekta DTV „Partizan“, odnosno 800 hiljada eura vrijednu izgradnju novog cjevovoda na potezu od kotorske raskrsnice do Solila, te da će do kraja godine utrošiti makar dio novca planiranog za te dvije investiicije. Isti je slučaj i sa 800 hiljada eura vrijednom prvom fazom izgradnje lungo mare šetališta u Krašićima za koju je već izabran izvođač radova.
Animacija izgleda eventualne hotelske sobe na krovu kule
Animacija izgleda hotekske sobe
Mamula - maketa
Animacija izgleda hotelske sobe
Mamula - maketa
Animacija izgleda vinoteke na Mamuli
Mamula - maketa
Austro-ugarska tvrđava Mamula na ostrvu Lastavica na ulazu u zaliv Boke Kotorske koja je izdata u dugoročni zakup švajcarsko-egipatskom konzorcijumu Orascom, biće pažljivo obnovljena uz najstrožije poštovanje svih uputa arhitektonsko-konzervatorske struke i uz odlučujući uticaj domaćih stručnjaka. Tako bar tvrde u Orascomovoj kćerci-firmi OHM Mamula Montenegro, koju je ta kompanija registrovala u Herceg Novom radi realizacije ovog projekta.
Mamula će, kako kažu u Orascomu, biti biser i najveća atrakcija koja će dodatno skrenuti pažnju svjetske javnosti kako na njihov projekat novog turističkog grada Luštica Bay koji kompanija egipatskog biznismena Samiha Savirisa već gradi na tivatskom dijelu obližnjeg poluostrva Luštica, tako i na samu Crnu Goru kao turističku destinaciju sa nesvakidašnjim sadržajima.
„Mamula je toliko jedinstvena da je za nas nije bilo upitno da li da uđemo u ovaj finansijski inače, potpuno neodrživ projekat na kome nećemo zarađivati, već ćemo sigurno gubiti novac. Ipak, to je cijena koju smo spremni da plat8imo da bi uspjeli sačuvati ovaj arhitektonsko-istorijski biser i ujednoda ga pretvorimo u nešto što će biti svjetski prepoznatljivo i postati svojevrsni landmark simbol našeg projekta na Luštici.“- kažu u Orascomu uz podsjećanje da su na sličan način već obnavljali vrijedno lokalno kulturno nasljeđe u okolini svog poznatog ljetovališta El Gouna u Egiptu.
Odluka Vlade da na 49 godina izda u zakup ostrvo i tvrđavu stranom investitoru, naišla je na protivljenje opozicije, ali i dobrog dijela javnosti u Boki Kotorskoj koja je posebno emotivno vezana zaMamulu. Naime, stara tvrđava jedan je od najočuvanijih primjeraka vrijedne fortifikacione arhitekture na Mediteranu i ima bogatu i slojevitu istoriju jer je služila kao vojni objekat u odbrambenom sistemu nekadašnje austro-ugarske pomorske baze u Boki, da bi je u Drugom svjetskom ratu italijanski okupatori pretvorili u svojevrstan koncentracioni logor za partizanskom pokretu naklonjeno lokalno stanovništvo i rodoljube. Stoga lokalna javnost najčešće vrlo nepovjerljivo i sa skepsom gleda na namjere Vlade i stranog investitora kojem je ostrvo dato u zakup…
Prema planovima Orascoma, ostrvo i tvrđava će biti pažljivo obnovljeni i pretvoreni u mali hotel sa nizom pratećih sadržaja i atrakciju loja će stalno biti otvorena za javnost. „Vijesti“ su imale eksluzivnu priliku da se upoznaju sa preliminarnim modelom, odnosno idejnim riješenjem koje „Orascom“ priprema u saradnji sa brojnim domaćim i stranim ekspertima.
Mamula – rekonstrukcija
Tako su Studio za konzervaciju, projektovanje i konsalting “Projektor” i njegova čelnica, arhitekta-konzervator katarina Nikolić iz Tivta angažovani na ovom projektu. Oni su autori projekta i analize zatečenog stanja sa izvještajem o rezultatima istraživanja. Takođe, „Projektor“ radi na konzervatorsko-restauratorskom projektu, koji će biti sastavni dio glavnog projekta., a koji će uskoro biti predat na ocjenu Upravi za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.
„Tokom izrade Projekta i analize zatečenog stanja, posredstvom “Projektora”, bili su angažovani i različiti konsultanti poput Radojice Pavićevića iz Herceg Novog, arhitekte-konzervatora Dejana Palibrka, arhitekte Ivana Golubovića, građevinskog inženjera mr Jova Popovića za statička istraživanja, slikara-konzervatora Jasminke Grgurević, te Joška Katelana i Milorada Ivanovića koji su radili na istraživanjima Istorijskog arhiva Kotor, odnosno Ratnog arhiva u Beču, firme “Geos” za geodetsko snimaje, zatim “MI inženjering” za Elaborat o geotehničkim istraživanjima iz Podgorice i drugih. Istraživač iz Herceg Novog Radojica Pavićević je poznavanjem austrougarske vojne arhitekture pomogao u pronalaženju relevantne istorijske dokumentacije, razjašnjavanju tehnologije građenja i funkcionisanju utvrđenja kao i njegovih veza sa utvrđenjima koja su mu hronološki, geografski i stilski srodna. Značajan doprinos projektu dali su i stručnjaci širokog spektra specijalnosti: Anita Mažibradić – arhivista iz Kotora, Zvonko Popović iz Beograda i Dragan Gačević iz Herceg Novog”- kazala nam je ovlašćeni PR konsultant komapnije OHM Mamula Montenegro Dragana Bećirović.
Konceptulani dizaj eksterijera i enetrijera uradila je komapnija MCM Design iz Portugala, koja je sudeći prema velikoj maketi koja je nedavno dopremljena u Crnu Goru, uradila solidan posao. Naime, posmatrajući maketu (osim činjenice da se na njoj na tvrđavi ne vidi siva boja kamena od kojeg je sagrađena) samo iskusno oko nekoga ko živi u Boki može primijetiti male vizuelne razlike u odnosu na aktuelni izgled Mamule. Definitivno se naime, odustalo od velikih bazena koji su po nekim ranijim kompjuterskim animacijama, trebali maltene u potpunosti da “potope” dvorište unutar tvrđave. Obala Lastavice ostaće gotovo netaknuta, a jedino će donekle biti proširen i produžen već postojeći gat za pristajanje plovila. Umjesto tri velika, na uzdignutoj platformi unutrašnjeg dijela tvrđave gdje je nekada stajalo njeno glavno naoružanje – 4 merzera kalibra 210mm, predviđena su tri mnogo manja bazena – jedan sa slatkom, drugi sa slanom vodom i treći posebni tzv. bio-tech bazen u kome će vodu prečišćavati biljke.
U kuli tvrđave biće smješten dio hotelskih soba, ali će kula čije će sada otvoreno dvorište biti pokriveno staklenim krovom na kome će biti i šetnica, prvenstveno biti namijenjena za spa- centar. Najveći dio od ukupno maksimalno do 33 hotelske sobe, nalaziće se u kazamatima i municionim sobama tvrđavskog prstena, dok je jedan od dva veća objekta na početku platforme za merzere, površine 96 kvadrata, namijenjen za muzej u kome će biti prezentirana bogata i slojevita istorija ovog utvrđenja. U ostatku tvrđeve biće dva restorana, dva bara i vinoteka, dok će kompleks sadržati i klub za sportove na vodi na nemotorni pogon. Na ostrvu van kompeksa tvrđave, bez narušavanja njegovog prirodnog reljefa, biće formirano nekoliko platformi za sunčanje, a plaža će biti uređena u blizini jedinog pristaništa na sjevernoj strani Mamule.
“Nikakvog kazina na ostrvu neće biti i to nikada i nije bilo u našim planovima. Nedvosmisleno je da ostrvo i tvrđava neće biti zatvoreni za javnost. Naprotiv, za nekoga ko planira uspostavljanje hotela, muzeja, restorana i kafea, posjećenost je više nego poželjna.Više puta smo ponovili i ponavljaćemo koliko god bude potrebno da će Mamula ostati otvoreno mjesto sa javnim pristupom svima, 365 dana godišnje. To je svakako definisano i ugovorom sa Vladom Crne Gore.”- naglasila je Bećirović. Istakla je da je OHM Mamula Montenegro već ranije svim zainteresovanim stranama u Herceg Novom i Boki, saopštio da će, i u kratkim periodima kada hotel na ostrvu tokom zime ne bude radio, lokacija i muzej biti tokom čitave godine na usluzi “ne samo Herceg Novom već svima – za posjećivanja, obilaske, održavanja kulturnih i drugih događaja, školske posjete, okupljanja boraca i bilo kakav vid drugih događaja koji su u skladu sa istorijom ovog lokaliteta.”
“To je, prema našoj viziji razvoja rizorta, veoma važno za njegov imidž i poslovanje”- zaključila je Bećirović.
Mamula – maketa
Jedina značajnija potencijalna razlika u odnosu na aktuelni izgled tvrđave a o kojoj se još razmišlja u “Orascomu” i kod njihovih stručnih konsultanata je mogućnost da se na vrhu kule, odnosno na dijelu južnog bedema iznad pozicije nekadašnje glavne topovske baterije, od lako uklonjivih materijala izgrade dva manja aneksa.
“Planirali smo 6 dodatnih soba na kuli, koje su uklopljene i ne narušavaju cjelinu. Radi se o privremenim objektima cija konstrukcija se može ukloniti u svakom momentu. Na isti način su planirane dodatne sobe na jednom dijelu oboda, preko puta kule, koje će imati ozelenjen krov.”- objašnjava Bećirović. Pri pozicioniranju tih objekata u odnosu na (ne)narušavanje vizure Mamule sa kopna i mora, dizajnerima i arhitektama može pomoći i činjenica da su sve horizontalne krovne površine na tvrđavi pokrivene debelim slojem zemlje i pijeska koji su nekada služili za amortizovanje udara granata koje bi neprijatelj ispaljivao na ovo utvrđenje. Taj materijal inače, neće biti uklanjan već će svojim zelenim površinama i dalje davati specifičan izgled ovoj jedinstvenoj građevini. Kompletan autentični biljni fond ostrva će biti sačuvan i dodatno unapređen, pa će Mamului dalje karakterisati brojne agave i slilno mediteransko bilje, ukljulujući i njen karakteristični veliki bor koji već decenijama raste na jugoistočnom kraju bedema tvrđave. Svi bunari i tankovi na ostrvu biće sačuvani, dok će sa zapadne strane kule, sakriveno prirodnim reljefom i vegetacijom, biti pozicionirano najmodernije postrojenje za desalinizaciju morske vode čime će biti obezbjeđeno snabdijevanje svih objekata pitkom i tehničkom vodom. Biće instalirano i postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, koje će se zatim koristiti za navodnjavanje zelenila i ostale potrebe koje može zadovoljiti tehnička voda. Sve ovo je vrlo zahtjevan posao, imajući u vidu da se radi o rekonstrukciji i adaptaciji starog utvrđenja i da su konzervatorski uslovi vrlo strogi.
Na izuzetno kompleksnom pitanju infrastrukture na ostrvu, inače, već duže vrijeme radi Seif Estefanous, jedna od najboljih Orascomovih inženjera.Ovaj egipatski stručnjak sa velikim iskustvom, bio je angažovan na mnogim projektima te kompanije, počevši od njihovog najznačajnijeg projekta, izgradnje turističkog grada El Gouna, u egipatskoj pustinji na obali Crvenog mora i to od samog početka 1989. godine. Estefanous ima posebno veliko iskustvo u oblasti procesa desalinizacije, tretmana otpadnih voda, tehnika skupljanja kišnice i slično.
“Mamula je definitivno možda i najizazovniji projekat sa kojim se srećem, ali ćemo učiniti apsolutno sve da na najbolji mogući način zaštitimo njenu ljepotu i jedinstvenost i ovdje napravimo ekološki potpuno održiv sistem, posebno sa stanovištata tretmana otpadnih materija.”-istakao je Estafanous. On i arhitektica-konzervatorka Katarina Nikolič ne kriju da su, što više istražuju Mamulu i arhivsku građu o izgradnji tog utvrđenja započetoj daleke 1853., sve više fascinirani umijećem i domišljatošću austro-ugarskih vojnih inženjera i ondašnjih graditelja koji su na najpamentniji i najodrživiji mogući način, iskoristili mnoge prirodne osobine reljefa, klime i materijala od koga su gradili utvrđenje. Tako na primjer, na ostrvu i danas besprekorno funkcioniše sistem sakupljanja kišnice koja je nakon filtracije, korištena kao pijaća voda, a jedna te ista tehnička voda ovdje se višestruko upotrebljavala i prije skoro 150 godina.
“Za vrijeme u kome je građena Mamula je bila izuzetno high-tech objekat, a mnoge od njenih jedinstvenih karakteristika će nam i danas biti od izuzetne koristi prilikom prenamjene u hotel. Fascinantno je kako su ti ljudi sve ovo dobro osmislili i izgradili.”- kazao je Estefanous dodajuči da sistem podnih kanala omogućava da se relativno jednostavno “razvuku” elektro i vodovodne instalacije kojih nema u starij tvrđavi, a njeni debeli kameni zidovi i voltovi sa prirodnom ventilacijom nekadašnjih municionih komora, maltene da potpuzno eliminišu potrebu za instaliranjem klimatizacionih sistema u sobama hotela.
U OHM Mamuli Montenegro planiraju da naredne godine, nakon što se u rad pusti nova trafostanica “Klinci” i na obali Luštice na rtu Arza obezbjedi dovoljna količina električne energije, postave podmorski kabal koji će Mamulu snabdijevati strujom. U međuvremenu, uz planiranje, teku i pripremni radovi: hercegnovska kompanija Primavera radi na analizi zelenog fonda na ostrvu i izradi elaborata, dio pripremnih radova – sanaciju mula i pristupnog puta, za šta je urađen glavn iprojekat, kao i raščišćavanje nekadašnjih staza povjeren je firmi Nikmar iz Tivta, dok izradom projekta pejzažnoguređenja i rasvjete upravlja Gaia Chaillet Giusti del Giardino iz Italije.
Animacija izgleda eventualne hotelske sobe na krovu kule
“Delikatan posao predstavlja faza planiranja; konceptualno rješenje prilagođeno urbanističko-tehničkim i konzervatorskim uslovima je urađeno, treba da bude razrađeno glavnim projektom, projektom konzervacije i restauracije, studijom uticaja na životnu sredinu i ostalim neophodnim dokumentima. Glavni radovi na rekonstrukciji bi trebalo da počnu sljedeće godine. U međuvremenu smo 20.jula dobili dozvolu za pripremne radove i počeli sa čišćenjem staza na ostrvu, čišćenjem invazivne vegetacije u i oko tvrđave, i počeli smo reparaciju pristaništa i pristupnog puta do tvrđave. Čišćenjem dva tanka u tvrđavi izvađeno je najmanje 6 kubika kamenog materijala koji je evidentiran, izmjeren i deponovan. Evidentirana su mjesta na tvrđavi kojima je ovaj material pripadao i sve će to biti vraćeno na svoje originalno mjesto.”- istakla je Bećirović
MISLE DA ĆE STIĆI DA SVE ZAVRŠE ZA 18 MJESECI
Uz paralelan rad na planiranju i pripremi dokumentacije, dobijanju odgovarajućih odobrenja i pripremi terena, kada bude završen i revidovan glavni projekat i počnemo sa glavnim radovima, smatramo da ćemo biti u prilici da ispunimo ugovoreni rok- poručuju iz OHM Mamule Montenegra na putanje mogu li stići da sve planirano na ostrvu završe za samo 18 mjeseci.
“Od dana dobijanja građevinske dozvole, odnosno po novom Zakonu, prijave za gradnju, kao i obezbjeđenja priključka za struju na obali, naša obaveza je da u roku od 9 mjeseci započnemo radove i od tada rok za završetak radova je 18 mjeseci. Smatramo da ćemo u tom roku realizovati sve radove i otvoriti objekat.”- poručuju iz Orascomove crnogorske kćerke- firme, podsjećajuči da je to prvi takav projekat u našoj državi i da se radi na ostrvu udaljenom skoro milju od obale, bez bilo kakve postojeće infrastrukture, pri čemu se obavlja rekonstrucija i adaptacija zaštićenog objekta, koji se vodi kao spomenik II kategorije.
ZAPOSLIĆE 100 RADNIKA
Ugovor o dugoročnom zakupu Mamule potpisan je februara 2015. Orascom koji je izabran kao prvorangirani ponuđač na tenderu, dobio je ostrvo i tvrđavu na 49 godina, za 1,5 eura godišnje po metru kvadratnom za zakup zemljišta, i 0,9 eura za zakup akvatorijuma, što je upola više od na tenderu minimalno traženog iznosa. Najavljena su ulaganja od minimum 15 miliona eura.
“Preliminarni biznis plan procjenjuje potrebu za najmanje 80-100 zaposlenih na ostrvu kada rekonstrukcija bude završena. Sasvim je sigurno da će tokom izgradnje, a naročito nakon početka rada, Mamula podstaći lanac preduzetnika koji će opsluživati mjesto – kao što kroz snabdijevanje svježom ribom i morskim plodovima, i uopšte hranom, održavanje vegetacije, taksi saobraćaj i drugi.”- tvrde u OHM Mamuli Montenegro.
Potpredsjednik Miloš Konjević razgovarao je sa preko 100 građana na subotnjim prijemima u Opštini Herceg Novi tokom protekla četiri mjeseca.
Protekle subote organizovan je još jedan sastanak, nakon kojeg je zabilježen trocifreni broj – 112 Novljanki i Novljana koji su od 08. jula do danas iskoristili ovaj način da lokalnoj upravi iznesu svoje molbe i zahtjeve
Kako bi se bolje odgovorilo pitanjima i molbama građana, sastancima su pored potpredsjednika prisustvovali i rukovodioci opštinskih službi i preduzeća.
Potpredsjednik Opštine Miloš Konjević ističe da ga što su ispoštovali veliki broj ljudi, saslušali ih i pokušali da pomognu u dijelu koji je nadležnost lokalne uprave.
Kako kaže, na dosta zahtjeva se uspjelo odgovoriti, ali ima i onih čije rješavanje iziskuje više vremena i finansijskih sredstava. To se prije svega odnosi na probleme koji se tiču putne i komunalne infrastrukture, ali i na socijalne probleme.
„Rješavanje problema svih vrsta je prioritet lokalne uprave. Neke možemo otkloniti relativno lako, za druge nam je potrebno više vremena i truda. U svakom slučaju, dobronamjerne kritike i sugestije građana su nam od velike pomoći, a ovakvi, lični susreti pokazali su se kao dobar način da ih direktno čujemo i o njima razgovaramo“, kazao je Konjević.
Najavio je da će se prijem organizovati i ubuduće – svake druge subote, od 9 sati, u maloj sali Opštine i pozvao sve zainteresovane da prisustvuju. Prvi sledeći termin 19. novembar.
Tokom arheoloških radova koji su u toku 2004. godine izvođeni u Vili Hipnos od strane Centra za arheološka istraživanja, pri Varšavskom Univerzitetu ( Poljska) kao i stručnjaka iz tadašnjeg Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kukture Kotor, došlo se do značajnih novih otkrića u Risnu. Pomenuti radovi pružili su nove informacije o antičkim građevinama, njihovim funkcijama i hronologiji. Otkrivene su dvije prostorije, kao i dva crno-bijela mozaika od kojih je jedan bio posebno ukrašen sa centralnim predmetom romba okružen bogatom geometrijskom dekoracijom.
Novootkiveni mozaici su istraženi, dokumentovani a zatim, u cilju njihove zaštite i deponovani u prostoru Doma kulture u Risnu. Tokom 2008.godine, Turistčka organizacija opštine Kotor pripremila je podloge za vraćanje novootkivenih mozaika, i nedugo zatim inicirali prenošenje mozaika na odgovarajuće mjesto na lokalitetu Rimski mozaici, budući da je prostor gdje mozaici bivaju neposredno poslije otkivanja deponovani, nije bio pogodan za njihovo dalje čuvanje zbog prodora atmosferskih voda, otvora na zidovima i bušotinama na betonskoj ploči iznad prostorije u kojoj su se nalazili.
Tada su, od strane Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, područne jedinice Kotor, a na inicijativu TO Kotor kao institucije koja upravlja ovim lokalitetom, mozaici očišćeni, podignuti iz vode u kojoj su se nalazili, prenešeni na novu drvenu podlogu, odvojeni i označeni u kasetama ispod nastrešnice na Rimskim mozaicima u Risnu.
Svjesni činjenice da mozaičke podove , radi prezentacije, valorizacije i dostupnosti za širu javnost, moramo vratiti u izvorni položaj, u proteklih par godina smo značajno radili na pripremi dokumentacije i finansijskih sredstava da ovaj jedinstveni arheološki lokalitet obogatimo sa još dva mozaika i time značajno doprinesemo daljoj prezentaciji i valorizaciji kulturne baštine kako Risna kao i cijele opštine.
Na inicijativu tadašnjeg direktora Turističke organizacije opštine Kotor, Mirze Krcića, koordinatora za kulturne projekte i lokalitete, Emilije Radulović i specijalizovanog vodiča Rimskih mozaika, Bosiljke Vuković kao i a u saradnji sa g-dina Janušem Reclavom ispred Istraživačkog Centra antike Jugostočne Evrope Varšavskog Univerziteta pokrenuta je ideja da novootkiveni mozaici budu vraćeni na originalna mjesta u vili gdje zapravo i pripadaju.
Mozaici Risan – restauracija
Početkom 2017. godine TO Kotor, nakon dobijanja konzervatorskih uslova od Uprave za zaštitu kulturnih dobara, angažovala je Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore za izradu konzervatorskog projekta zaštite i prezentacije arheološkog lokaliteta „Ostaci antičke Vile sa mozaicima u Risnu“ koji je dobio potrebnu saglasnost.
Nakon obezbijeđivanja značajnih finansisjkih sredstava od strane Turisitičke organizacije opštine Kotor i Istraživačkog Centra antičke jugoistične Evrope Varšavskog Univerziteta koji su i investitori ovog projekta, otpočelo se sa radovima na konzervaciji i restauraciji mozaika 30. okotobra ove godine.
TO Kotor je angažovala Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, za sprovođenje konzervatorkih mjera, i kao rukovodilac radova imenovana je Jasminka Grgurević, konzervatorska savjetnica i restauratorka, Slavica Lompar, likovni tehničar kao i Dragutin Radimir, slikar-konzervator. Pomenuti istraživački centar angažovao je konzevratore i magistre umjetnosti, Adama Macijewskog kao i Annu Paulinu Pszonku, koji zajedno sa crnogorski konzervatorima sprovode konvervatorkse mjere na projektu zaštite i prezentacije dijela arheološkog lokaliteta Rimski mozaici u Risnu.
Radovi će trajati do 31/12/2017 godine i planirano je da se pripremljeni fragmenti direktno postave na podnu podlogu, na niveletu na kojoj su izvorno postavljeni, uz upotrebu originalnog veziva na osnovu probi koje će se izvesti tokom samih radova, na više karakterističnih mjesta. Za sve radove predviđa se upotreba prirodnih materijala uskladu sa originalnim rješenjem.
Ovo možemo smatrati prvom fazom projekta a ono što bi tokom iduće godine uslijedilo jeste rastauracija nedostajućih djelova mozaika važnih za sagledavanje optički čitljive cjeline i za njihovu valorizaciju.
