Program dočeka Nove godine na Trgu ispred Starog grada u Budvi i ove godine biće veoma bogat, izjavio je danas direktor Turističke organizacije opštine Budva Mladen Franović.
“Već su napravljeni planovi, ugovori su već potpisani, mislim da će to biti baš veličanstven doček”, rekao je Franović agenciji Beta.
Program će početi 29. decembra koncertima grupa “Hladno pivo” i “S.A.R.S.”, nastavlja se 30. decembra nastupom Bajage i instruktora. U Novogodišnjoj noći će prisustne zabavljati “Queen Simphony”, a zvijezda večeri biće “Bijelo dugme”, rekao je Franović.
Program se nastavlja 1. januara kada će ljubitelji klasične muzike moći da uživaju u svečanom popodnevnom koncertu orkestra Radio televizije Crne Gore, pod dirigentskom palicom Radovana Papovića. Biće tu i umjetnici iz okruženja.
Prema riječima Franovića, u sklopu večernjeg programa 1. januara nastupaće grupe “Elemental” i “Dubioza kolektiv”. Sastavni dio Novogodišnjeg programa činiće i nastupi lokalnih, crnogorskih muzičara.
“Očekujem da posjeta Budvi za Novu godinu bude značajna. U ta čeitiri dana, događaće se mnogo toga, biće veoma dinamično, i ako nas vrijeme posluži, Budva će stvaro biti hit. Ne doći i ne uživati, bio bi propust”, rekao je Franović.
Pored koncerata, TO Budva će zajedno sa Udruženjem ugostitelja organizovati bazar koji će trajati od Božića do Božića.
TO Budva namjerava da zajedno sa Nacionalnom tustičkom organizacijom i ostalim lokalnim crnogorskim turističkim organizacijama napravi promociju Novogodišnjeg programa u Delta Sitiju u Beogradu 17. i 18. novembra.
Franović je rekao i da TO Budva, zajedno sa Budvanskom rivijerom i kompleksom Montenegro Stars, odnosno Hotelom Splendid organizuje promociju dočeka Nove godine, jer će u Hotelu Palas u Petrovcu gostovati Lepa Brena, a u Splendidu Severina i Haris Džinović, što će, kako je ocijenio Franović, takođe biti interesantno.
Najavio da će TO Budva imati promocije dočeka Nove godine i na sajmovima u Kragujevcu i u Banjaluci, gdje će biti prezentovana ukupna ponuda Budve oko Nove Godine.
“U svakom slučaju, kampanja će biti organizovana kako treba, i svi naši gosti, turisti će tačno znati gdje, kada, šta i kako i moći će da odaberu kad im je najzgodinije da dođu. Spremni smo”, rekao je Franović.
Tim švicarskih i nizozemskih arheologa koji su dešifrirali natpis na kamenoj ploči staroj 3200 godina, smatra da je riješio „jednu od najvećih arheoloških zagonetki Mediterana“, piše Independent.
29 metara dug kameni natpis, koji je 1878. godine pronađen na teritoriju današnje Turske, najduži je hijeroglif na svijetu iz brončanog doba.
Riječ je o natpisu na luvijskom jeziku koji je znanstvenicima pružio uvid u uzrok neobičnog propadanja tadašnjih snažnih i naprednih civilizacija.
Spominje se invazija flote Ujedinjenog Kraljevstva iz Male Azije, koja je izvršena na gradove istočne obale Sredozemnog mora. Prema najnovijim shvaćanjima znanstvenika, ova „pljačkaška pomorska konfederacija“ najvjerovatnije je bila uzrok propadanja nacija brončanog doba.
Istraživači vjeruju da je natpis nastao 1190. godine prije nove ere, i da ga je naručio Kupanta Kurunta, kralj države Mira. On je u savezu sa drugim anatolijskim državama izvršio invaziju na stari Egipat i druge države u oblasti Sredozemnog mora, tijekom i krajem brončanog doba.
Znanstvenici su i ranije pretpostavljali da su osvajači bili ti koji su doveli do kraha dominantnih civilizacija u tom periodu, ali identitet uzurpatora nikada nije otkriven.
Arheolozi su osvajače nazvali „trojanski pomorci“.
Nakon stabilnih i suvih dana koji su obilježili kraj oktobra i početak novembra, početak nove sedmice donosi izraženiju promjenu vremena. Nju donosi ciklona koja se u nedjelju počela razvijati i jača nad Đenovskim zalivom. I upravo je, prema podacima o oborinama u Evropi dostupnima u nedjelju navečer, grad Đenova „kišna metropola“ Evrope. U zadnja 24 sata (do 20 sati) izmjerene su 134 litre kiše na kvadratni metar. To je više od mjesečnog prosjeka za Đenovu koji iznosi 109 litara kiše, piše www.crometeo.hr.
A kad se u meteorološkim izvještajima nađe rečenica „ u Đenovskom se zalivu formira ciklona“, kao što to piše u nedjeljnom izvještaju Pomorskog meteorološkog centra Split DHMZ-a, onda to znači da se i u našim krajevima očekuju vrlo dinamične vremenske prilike.
Klasična đenovska ciklona našim krajevima, posebno na Jadranu i krajevima uz Jadran donosi vrlo vjetrovito vrijeme te često i velike količine oborina. Institut za meteorologiju iz Berlina, koji imenuje i ciklone i anticiklone nad Evropom, ciklonu je na svojim meteorološkim kartama nazvao Karl.
U Crnoj Gori će u ponedjeljak u južnim predjelima biti oblačno, povremeno sa kišom, na primorju već u jutarnjim satima. Više padavina očekuje se tokom noći, a ponegdje su mogući i pljuskovi sa grmljavinom.
Na sjeveru, ujutru po kotlinama magla, tokom dana promjenljivo oblačno sa sunčanim intervalima i uglavnom suvo, a tokom noći kiša, saopšteno je iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju.
Vjetar će biti umjeren do jak, južni i istočni. Jutarnja temperatura vazduha od 0 do 12, najviša dnevna od 9 do 19 stepeni.
Proteklog vikenda tokom noći na šetalištu Pet Danica, u blizini vile „Swisslion”, zasad nepoznati vandali zapalili su dvije palme.
Nakon prijave građana, koju su dobili putem kol–centra, pripadnici Komunalne policije i Službe zaštite i spasavnja odmah su izašli na teren i konstatovali da je jedna palma potpuno uništena, a druga djelimično.
Vršilac dužnosti načelnika Komunalne policije Marija Andrić kaže da je užasnuta ovim vandalskim činom i da joj je potpuno neshvaljivo da se neko na ovaj način odnosi prema zaštitnom znaku Herceg Novog.
Zapaljene palme – foto Opština HN
– Sumnjamo da je ovo djelo vandala i ovakav akt je za svaku osudu u momentu kada bijemo bitku sa palminim surlašem. Iz neshvatljivih razloga neko uništava palmu paljenjem. Užasnuta sam ovom slikom i činjenicom da je neko spreman na ovakav čin – naglasila je Marija Andrić.
Hercegnovska Knjižara „So“, koja baštini tradiciju od čak 119 godina starog obalnog knjižarstva Jova Sekulovića, primljena je u Udruženje izdavača i knjižara Srbije.
Pisac Nikola Malović, PR knjižare „So“, kaže da su u ovom Udruženju u njenom specifičnom formatu izdavanja knjiga sa morskom, bokeljskom i pomorskom tematikom, prepoznali potrebu za očuvanjem zajedničkih interesa.
– Prepoznata kao jedan od barometara kulture grada Herceg Novog i Boke, Knjižara „So“ izdavač je knjiga od kapitalnog značaja, kao na primjer: „Istorija bokeljskog pomorstva“ Predraga V. Kovačevića, „Vita Kotoranin, neimar Dečena“ (nagrada za izdavački poduhvat godine 2016. na hercegnovskom sajmu knjiga), „Gorski vijenac – bokeljsko izdanje“ Petra II Petrovića Njegoša, i mnogih drugih. Iz Udruženja izdavača i knjižara Srbije ocijenjeno je da je Knjižara „So“ tokom 13 i po godina postojanja ugostila nebrojene pisce, te vlasnike mnogih izdavačkih kuća upoznala sa svojim specifičnim formatom: da izdaje knjige sa morskom, bokeljskom i pomorskom tematikom. Budući da taj format ne njeguje niko drugi, prepoznata je potreba za očuvanjem zajedničkih interesa i potreba Udruženja u oblasti izdavačke djelatnosti.
Malović ističe da je velika čast što je jedna mala knjižarska i izdavačka kuća jedina iz Crne Gore postala član Udruženja izdavača i knjižara Srbije.
– Počastvovani smo činjenicom da smo prepoznati kao dostojni članovi Udruženja, sa mnogim pravima, po principu jedan član – jedan glas. Slikovita je slučajnost po kojoj je Knjižara „So“ Ugovor o članstvu dobila u koverti frankiranoj jubilarnom PTT markom: 150 godina od predaje ključeva grada Beograda knezu Mihailu Obrenoviću. Naša knjiga „Istorija bokeljskog pomorstva“ bilježi podatak da je prvim ratnim brodom moderne Srbije, „Deligradom“, čiji je prvi kapetan bio upravo Novljanin Aleksandar Poznanović, odvedena 1867. niz Dunav posljednja turska posada beogradske tvrđave. Sve što je povezano – uvezuje se, te otud i jedna zalivska knjižara postade član Udruženja izdavača i knjižara Srbije, zaključio je Malović.
Pomorci svijeta kažu „da je brod kao čovjek”. Kao i dolazak djeteta na svijet i porinuće broda potrebno je svečano proslaviti.
Običaj da se pri porinuću novog broda ili prilikom odlasaka na prvu plovidbu razbije boca šampanjca u njegov trup postoji dugi niz godina, no zapravo je obilježavanje tog svečanog trenutka poznat još od davnina, a povezan je uz prizivanje sreće. Naime, postoji priča da je prije 5000 godina jedan brodograditelj iz Babilona rekao: „Za sretnu i sigurno plovidbu bogovima žrtvujem vola“.
Drevni Grci, Rimljani i Egipćani također su tražili od svojih bogova da njihovim brodovima podare sreću i da štite njegovu posadu od loših uvjeta na dalekim morima. Tako su stari Grci tijekom svečanosti isplovljavanja nosili vijence maslinovih grana oko glave, pili vino u čast boga Posejdona i brod polijevali vodom što se smatralo blagoslivljanjem. U starom Rimu su o pramac broda razbijali posudu s crnim vinom koje je simboliziralo krv i to je trebalo udobrovoljiti Neptuna, boga mora. Drugi su narodi, poput Babilonaca, prinosili volove, Turci su žrtvovali ovcu, a Vikinzi i Tahićani nudili su bogovima ljudsku krv, prenosi Pomorac.net
Religijski aspekti „krštenja“ broda opstali su do suvremenog doba, naročito u zemljama u kojima su stanovnici većinom rimokatolici. Poznat je slučaj kada se Malteški vitezovi u 17. stoljeću krstili brod, a tom su prigodom dva fratra molila na novom ratnom brodu i prskala svetu vodicu po njemu. Prije vjerskih vođa taj su zadatak obavljali članovi monarhije ili vojni dužnosnici.
Prije Malteških vitezova, 1610. godine, princ od Walesa bio je prisutan prilikom porinuća broda „Prince Royal“ i tada je iz vrlo dragocjenog pehara od plemenitog metala otpio gutljaj crnog vina pa ga zajedno s peharom bacio preko palube – za sreću.
Kako je to ipak bilo preskupo i nije bilo praktično, umjesto bacanja pehara u more brod se ispraćao razbijanjem boce vina. U 19. stoljeću vino je zamijenjeno šampanjcem, budući da je to piće bilo popularnije među aristokracijom i zato se smatralo najboljim izborom za krštenje broda. Ta se praksa održala do danas, a u nekim se arapskim zemljama, umjesto šamšpanjca, za sretnu i sigurnu plovidbu broda razbije boca devinog mlijeka uz čitanje molitve iz Kurana.
Suprotno nedavnoj najavi ministra Olega Butkovića, Hrvatske ceste do kraja oktobra nisu donijele odluku o odabiru izvođača radova na Pelješkome mostu.
Ponude su poslali talijanski “Astaldi” i turski “IC Ictas”, koji bi most sagradili za 2,5 milijardi kuna, austrijski “Strabag” ponudio je 2,6 milijardi kuna, a kineski konzorcij predvođen tvrtkom “China Road and Bridge Corporation” dao je najjeftiniju ponudu – dvije milijarde kuna.
Ako bude žalbi na odabir, što je vrlo izgledno, realno je očekivati da bi se ugovor za gradnju mosta mogao potpisati početkom 2018. godine, nakon što Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) odluči o mogućim žalbama.
Spora je procedura (HC ima 120 dana za odluku i rok im zapravo istječe tek sredinom siječnja 2018.), a postoji i veliki, usputni problem – natječaj za nadzor nad izgradnjom pelješkog mosta, posao procijenjen na 53,5 milijuna kuna.
Taj je konkurs objavljen 29. septembra i rok za dostavu ponuda je bio 30. oktobar, no postupak odabira nadzornika je zaustavljen jer su na natječajnu dokumentaciju 11. listopada stigle dvije žalbe, tvrtke “Eptisa Adria”, hrvatske podružnice španjolske “Eptise” te španjolske tvrtke IDP. “Eptisa Adria” odustala je od žalbe, ali IDP na njoj ustraje, piše Slobodna Dalmacija.
Budući da DKOM o žalbama sporo odlučuje, taj se natječaj neće nastaviti prije kraja godine. Potom slijedi odluka o odabiru i vjerojatno nove žalbe. Sva je prilika da se posao neće dovršiti prije veljače ili ožujka sljedeće godine. Kašnjenje u odabiru nadzornika važno je jer se radovi ne mogu pokrenuti bez ugovorenog nadzora.
Nad pelješkim mostom nadvila se i druga opasnost. Novac. I to onih 15 posto, naš dio investicije, koji ne pokriva novac iz EU-a. Naime, procijenjena vrijednost radova od strane naručitelja Hrvatskih cesta iznosila je 1,756 milijardi kuna bez PDV-a, a pristigle ponude uvelike su premašile procijenjenu vrijednost: najbolja ponuda kineskog CRBC za gotovo 400 milijuna kuna bez PDV-a.
Ponuđene cijene bez PDV-a nalažu uvjeti natječaja Hrvatskih cesta, odnosno Europske komisije koja financira investiciju s 85 posto. Kada se doda PDV, cijene koje su ponudili “Strabag” i “Astaldi” idu iznad tri milijarde kuna, dok je kineska ponuda 2,6 milijardi kuna.
Dakle, u odnosu na procijenjenu vrijednost, zasad najbolji ponuđač, računajući PDV, traži gotovo milijardu kuna više. Pri tome ne treba zanemariti ni činjenicu da cijena nije jedini ni glavni kriterij ocjenjivanja ponuda.
Toliki novac, barem prema službenim najavama, nije predviđen u državnom proračunu pa će, očito, kad gradnja mosta postane aktualna, morati doći do novog zaduživanja. O tome se za sada službeno šuti i uporno se javnosti šalju poruke da je novac osiguran.
Novac za taj projekt planiran u državnom proračunu za ovu godinu iznosio je 261,8 milijuna kuna, za 2018. se planiralo 885,39 milijuna kuna, a 2019. godinu 815,9 milijuna kuna, dakle ukupno 1,96 milijardi kuna. Premalo.
Od ukupnog iznosa prihvatljivih troškova koji su planirani u državnom proračunu, Hrvatska je očekivala i dobila sufinanciranje od strane Europske komisije u vrijednosti do 85 posto ili 357,2 milijuna euranepovratno za projekt s rokom 2017. – 2021. godina.
Ovogodišnja turistička sezona u Budvi je bila odlična a moglo bi se reći i najbolja do sada, izjavio je danas direktor Turističke organizacije opštine Budva Mladen Franović.
“Možemo reći da je ova sezona bila rekordna, bilježimo odlične rezultate, kako u finansijskom smislu, tako i po broju posjetilaca”, naveo je Franović.
Rekao je da postoji čak i dobar trend i u postsezoni.
“Momentalno boravi 50 odsto gostiju više nego prošle godine. To je par hiljada posjetilaca, ali to ipak puno znači jer smo već u novembru”, naveo je Franović.
Gradske vlasti Budve su prošlog mjeseca saopštile da je prihod od sezone iznosio oko tri miliona eura.
“Osamdeset odsto tih prihoda pripada nama, to jest TO organizaciji Budva, a obzirom da očekujemo goste i za Novu godinu, očekujemo priliv oko tri miliona eura za ovu godinu, što je vrlo ohrabrujuće. To je izvanredan budžet i to je ono što je i de fakto pola turizma Crne Gore”, naveo je Franović.
On je kazao da je došlo do izvjesne promjene strukture gostiju, ali da to “nije značajno”.
Budva
“Kada pričamo o strukturi uvek naglašavamo da su nam gosti iz Sovjetskog Saveza primarna kategorija, jer na naše tržište uglavnom dolaze Rusi, Bjelorusi, Ukrajinci, kao i gosti iz azijskog dijela bivšeg Sovjetskog saveza. Naravno, nama su najdraži gosti iz okruženja, iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slovenije. Stavljamo akcent i na goste iz Srednje Evrope Poljaci, Mađari, Česi a imamo i Francuze, Njemce i Engleze, koji su vrlo interesantna ciljna grupa. Vidim da pojačavaju ovdje svoje prisustvo i vidimo da će izgleda ući u onu ‘prvu ligu'”, rekao je Franović.
On je najavio da je u toku faza pripreme planova za novu sezonu.
“Sve ono što je dobro zadržaćemo, ubacićemo još manifestacija, napravićemo neke zaokrete u propagiranju i promociji, trudićemo se da sredstva kanališemo kako treba, uvešćemo novine, neke nove manifestacije”, kazao je Franović.
Prema njegovim riječima, TO Budva pokušače da uvede inovacije i na menadžmentu destinacije, i a pokušaće i da zajedno sa nacionalnom TO uradi turistički plan za cijelu Crnu Goru.
U Pomorskom muzej u u Kotoru u utorak 7. novembra sa početkom u 19 sati biće otvorena izložba “Brodske knjige – dokumenta pomorske baštine” iz fundusa te ustanove.
Izložbu će otvoriti kapetan duge plovidbe Neđeljko Radulović,a govoriće i direktor Pomorskog muzeja Andro Radulovuć i bibliotekar Slavko Dabinović.
U muzičkom dijelu programa nastupiće sastav “Škuribanda”.
Predlažem vam jedan mali đir po kotorskim crkvama, ali ne da điramo kao turisti neznalice već kao Kotorani koji već znaju osnovne stvari o Kotoru I crkvama pa da malo upotpunimo ono što već znamo. Samo kao potsjetnik, Kotor je sa svojom neposrednom okolinom, od XII stoljeća do danas imao 50 crkava i samostana, od kojih je danas u gradu sačuvano njih 13.Kad ulazite u crkve, ne zaboravite reći da ste Kotorani, u protivnom će vam naplatiti jedan ili dva eura.
Krenimo od sv. Marije Koleđate, možda niste znali da se ispod crkve nalaze temelji provobitne kotorske trobrodne katedrale iz VI stoljeća posvećene sv. Juraju koji je bio patron Kotora prije dolaska moći sv. Tripuna.Kako uđete u crkvu odmah pogledajte gore i obratite pažnju na lijepi svod i lukove oivičene crvenim kamenom, a zatim spustite pogled desno i iza sebe, vidjećete freske nastale početkom XIV stoljeća, vjerovatno rad grčkih majstora, a predstavljaju najmonumentalnije fresko-slikarstvo na području Boke Kotorske.
Pođite zatim napred do skalina, sagnite se ispod konopa i uđite u prostoriju sa lijeve strane i tamo će vam se odjednom ukazati, pred vašim vlastitim očima, VI stoljeće u Kotoru, krstionica nekadašnje katedralne crkve Sv. Juraja, izrađene od 4 kamena bloka sa bazenčićem u sredini, iznad kojih je bila kruna bunara za polivanje onih koji su se pokrštavali. Divan osjećaj, možda neko od nas potiče od pretka koji se baš ovdje krstio, prije 1500 godina.
Kotor – foto Boka News
Kada izađete, obratite pažnju na karakterističan stil gradnje zidova u romaničkom Kotoru, od redova sivog i ružičastog kamena,kao i na monumentalna ulazna vrata u bronzi sa reljefom, životopisom bl. Ozane, rad kotorskog slikara I skulptora Vaska Lipovca.Treba napomenuti da se u crkvi čuvaju zemni ostaci bl. Ozane Kotorske, zato se ckva u narodu zove i bl. Ozana.Nadamo se da će je proglasiti sveticom.
Dolazimo do pjace od sv. Luke, prelijepa pjaca jedna od najsugestivnijih u Kotoru. Tu je, sa lijeve strane biser, crkva sv. Luke, iz 1195 godne zidana u romaničkom stilu, katolička crkva koja je u XVII stoljeću predata na upoterbu pravoslavcima i sve do dolaska Francuza imala je dva oltara, katolički i pravoslavni. Pogledjte unutra prelijepi ikonostas djelo daskala Dimitrija. Uz crkvu ide i anegdota vezana za popa Milenka koji je savjetovao da u crkvu ne unose ženu koja se onesvijetila na pjaci jer je unutra pakao, naravno misleći na vrućinu.
Sa desne strane je crkva sv. Nikole, sagrađena 1909 godine, na mjestu srušene dominikanske crkve sv. Nikole iz 1540 godine.
Kotor
Malo niže je crkva sv. Klare ili sv. Antuna Padovanskog. Obavezno uđite u crkvu i divite se drvenom plafonu i raskošnom baroknom oltaru, djelu Franćeska Kabjanke sa početka XVIII stoljeća, imate utisak da je napravljen od robe a ne od mermera.Upalite i svijeću za vaše mrtve i žive bez obzira koje ste vjere.Obavezno otvorite vrata sa lijeve strane i pogledajte divno dvorište samostana sa počulom i najvećim fikusom koji sam vidio u životu. Pozvonite i časnama, možda će vas pustiti u njihov prelijepi vrt sa ostacima crkve sv. Bartolomeja.
Idemo dalje, prolazimo pored crkve sv. Duha u kojoj se nalazi koncertna sala muzičke škole i dolazimo do Pjace od kina, do crkve sv.Mihovila.U crkvi pogledajte ostatke prvobitne ranoromaničke crkve iz IX stoljeća, mnogo veće od sadašnje crkve i na zidovima ostatke zidnog slikarstva koje se pripisuje najznačajnijem kotorskom slikaru iz doba gotike, Lovru Marinovom Dobričeviću, a tu je i izložba kamene plastike, gradski lapidarij.Obratite pažnju da je pod starije crkve iz IX stoljeća niži od sadašnjeg za više od metar.Postoje indicije da se ispod ovog poda nalazi još jedan stariji sloj, možda će se jednog dana nastaviti istraživanja.
Na Pjaci od kina je naravno i kotorsko kino smješteno u bivšoj crkvi Gospe od Anđela, dok se biblioteka nalazi u bivšem franjevačkom ženskom samostanu.Na sred pjace je, možemo slobodno reći, sveto drvo topole posađeno prije 350 godina, odmah nakon zemljotresa 1667. godine u dvorištu nekadašnjeg samostana.
Vraćamo se nazad i prolazimo kaletom između kuće Makin i vrta Muzeja i dolazimo do crkve sv. Ane, prelijepe crkvice sa kraja XIII stoljeća,koja je ranije bila posvećena sv.Martinu, zaštitniku mesara. Prvo što će vam pasti u oko je sličnost sa crkvom s. Luke, a ako bolje pogledate fasadu vidjećete da je bila pokrivena freskama od kojih je ostao ulomak sa prikazom sv. Kristoforosa, džina koji je prenio Krista preko rijeke, savremenika i brata po mukama našeg sv. Tripuna jer je i on bio pogubljen kao kršćanin od strane rimskog cara Decija.
Svetog Pavla
Nastavljamo pravo gore ka Sanđovaniju pa na desno i evo nas ispred crkve sv.Josipa (blizu zatvora), crkvi izuzetnoj po tome jer je izgrađena nad crkvicom koja je vjerovatno bila posvećena sv. Mariji Magdaleni.Interesantno je da je zid crkve uz skalu koja vodi u crkvu pripadao samostanu koji je srušen kada se zidao zatvor tako da su prozori na tom zidu ostali okrenuti prema unutrašnjosti crkve.Jedva čekamo da se vrati bogati oltar od bijelog kararskog mermera, takođe rad Franceska Kabjanke.Treba napomenuti da se u zvoniku sv. Josipa nalazi najstarije zvono u Kotoru izliveno u Veneciji 1461 godine, preneseno sa starog samostana sv. Franja kod Gurdića, zadužbine kraljice Jelene Anžujske.
Malo dalje, dolazimo do crkve sv.Pavla koja poslije rekonstrukcije služi kao kongresna i izložbena dvorana.Divan prostor, u kome se, ispod stakla na podu mogu vidjeti temelji prvobitne crkve, a u niši sa lijeve strane i ćelija u kojoj je boravila bl. Ozana.Zaustavite se na čas ispred crkve pa pogledajte fasadu.Vidjećete ono što inače krasi Kotor u svakom pogledu, a to je suživot, u ovom slučaju suživot i slojevitost raznih arhitektonskoh stilova.Sa desne strane fasade vidjećete romanički prozor, biforu, a ispod nje takodje romanička vrata sa lunetom.Gore, po sredini i lijevo vidjećete kasnogotičke prozore, a dole, po sredini, ulazna vrata u baroknom stilu.Kad tome dodamo prelijepa romanička vrata ulaza u nekadašnji samostan, imamo ispisanu skoro cijelu istoriju arhitekture na jednom zidu.
Katedrala Svetog Tripuna – foto Boka News
Stigli smo konačno i do katedrale sv. Tripuna koja je povodom slavljenja 1200 godina od donošenja moći sv. Tripuna u Kotor, od strane pape Benedikta XVI podignuta u rang “male papske bazilike”.Kada uđete u katedralu, pođite prema oltaru i pdignite glavu.Vidjećete oslikane podužne lukove između glavnih stubova, sa predstavama 12 svetiteljskih figura u parovima, dva sveca i deset svetica-mučenica.U zapadnom traveju (zasvedenom polju) predstavljeni su sv.Ambrozije i sv.Augustin, sv. Margareta i sv.Katarina, sv. Marija Magdalena I sv. Marta.U zapadnom traveju predstavljene su sv. Agata i sv.Tekla, sv.Lucija i sv. Klara te sv.Veneranda i sv. Anaztazija.
Sa desne strane ulaza je i sarkofag Andreacija, ktitora prvobitne crkve sv. Tripuna iz 809 godine.
Ne spuštajte pogled i divite se prozorima, triforama između glavnog i bočnih brodova koje je rekonstruirao naš protomajstor Miro Franović, a zatim, pođite napred kroz lijevi brod, popnite se u oltarski prostor i udjite u prostoriju sa lijeve strane.Vidjećete u mermernom podu označene konture prvobitne crkve-martirija sv. Tripuna iz 809 godine koja se proteže i na ulicu izmedju katedrale i biskupije gdje je takodje označena u pločniku.Temelji prvobitne crkve koje je srušena kada se zidala katedrala, nalaze se na oko 2 m ispod pločnika.Vratite se i pogledajte i divne, rekonstruisane, romaničke petolisne, polihromatske (višebojne) stubove koji nose moćna rebra svodova, svaki list stuba nosi po jedno rebro.O ciboriju iz XIV stoljeća i srebrnoj oltarskoj pali koja je predstavljala Jugoslaviju na svjetskoj izložbi u Parizu 1966 godine sve je odavno rečeno.
Kotor panorama – foto Boka News
Kada se penjete skalinima prema sakristijii, dotaknite sa desne strane originalni zid iz XII stoljeća, sasvim sigurno ćete se povezati sa otiskom ruke majstora koji je zidao ovaj zid prije 850 godina.Popnite se prvo do sakristije gdje se čuva najveće blago grada Kotora, relikvije sv. Tripuna, pa onda na bočne galerije, pogledajte bogatu izložbu crkvenog relikvijara, izađite na taracu, pogledajte pjacu ispod sebe i budite na trenutak mali admiral odrecitujte Lode ili kao papa odrecitujte svoj Urbi et Orbi.
Zbog čega je pjaca sv. Tripuna još značajna? Pa zato što sam na njoj ja odrastao! Šalim se naravno, o pjacama ćemo drugi put.
Sa pjace podignite pogled i između dva kampanjula vidjećete našu Madudinu, crkvu Gospe od zdravlja ili Gospe od počivala jer do crkve ima 520 skalina pa do nje više idu oni koji mogu nego oni koji žele.U crkvi pogledajte lijepi oltar, rad italijanskog skulptora Bernarda Tabaka izrađen oko 1700 godine.Ako ste se već popeli i ako vam je ostalo snage, popnite se uz slijedećih 900 skalina do tvrđave i pogledajte ostatke crkve San Giovanni po kojoj su kotorski bedemi dobili ime.
Kotor – foto Boka News
Sa tvrđave se onda spustimo stranom prema Gurdiću.Od Gurdića krenemo napred i ispod velikog volta, sa lijeve strane, vidjećete lijepi gotički zid sa zazidanim vratima i polulunetom najvjerovatnije srušene crkve sv. Marije od mosta (Gurdića) čiji opat je bio fra Vita, mali brat iz Kotora, graditelj visokih Dečana.Malo napred je i crkva sv, Franja.Crkva je u završnoj fazi rekonstrukcije, divan prostor u koji će se prenijeti jedna od najznačajnijih franjevačkih biblioteka na Jadranu tako da će biti dostupna za razgledanje i proučavanje.Možda niste znali da su na mjestu Centra za kulturu bile dvije crkve, crkva sv. Marka i sv. Ivana od Portele i da je na Pjaci Škaljarskoj nekada bila crkva sv. Jeronima.
Na kraju, već umorni od ovolikog đira, vraćamo se do Vardara na kavicu.Prolazeći pored palaca Bizanti, svratimo na čas u dvorište palaca i pogledajmo sa desne strane ostatak gotičkog zida sa okulusom crkve sv. Nikole od mornara iz XIV stoljeća, dok drugu stranu zida crkve možemo vidjeti u kafiću Ćezare. I taman smo sjeli ispred Vardara i opustili se, kad tamo ispod stolica i stolova pogled padne na konture još jedne crkve, ocrtane u podu kamenom druge boje, crkve sv Jakova od Lođe, kasnije nazvane sv.Roko.
