Koncert učenika Muzičke škole „Vida Matjan” iz Kotora održan je u subotu u Risnu na lokalitetu Rimski mozaici.
U ime domaćina, prisutnima se obratila Ana Nives Radović, direktorica Turističke organizacije opštine Kotor, koja se zahvalila Muzičkoj školi iz Kotora na dugogodišnjoj saradnji.
Nakon toga, uslijedio je koncertni program, koji svojim izborom ni ovoga puta nije ostavio publiku ravnodušnom. Ljubitelji klasične muzike uživali su u nastupu Vjere Radulović (klavir), Jelene Mijanović (solo pjevanje), Jelene Ojdanić (flauta), Milice Travar (klavir) , Ane Šelest (flauta), Anđele Vulović (klavir), Milane Dimitrijevske (klavir), Nastasje Barović (flauta) , Maje Vulović (flauta), Vidaka Mršića (klavir), Marine Stanković (gitara), Antonie Vučinović (solo pjevanje) i Boška Bismiljaka (truba) klase profesora Ljiljane Dončić, Milice Lalošević, Zorane Jovanović, Dejana Krivokapića, Angele Mijušković, Gracijele Ćatović, Romea Lukšića i Sare Lakičević uz klavirsku pratnju Maje Žmukić.
Ovim koncertom spuštena je zavjesa na još jedan fantastičan muzički performans i ovogodišnju sezonu kulturnih dešavanja na lokalitetu Rimski mozaici u Risnu.
Više nego zanimljiv “susret” imali su ribari prošle sedmice na sjevernom Jadranu. Svi znamo da veliki bijeli morski pas živi u našem moru, ali fotografije ove vrste vrlo su rijetke, a video zapisi još i rjeđi!
Talijanski ribari snimili su ovu, za Jadran, iznimno rijetku vrstu. Uočili su je 15 milja od grada Riminija na sjevernom Jadranu. Mirno je prošla pored njihove brodice, a oni je nisu uznemiravali.
Ovo je samo još jedan dokaz da nadaleko poznata vrsta morskog psa obitava u Jadranu. Inače, prije nekoliko godina ženka ove vrste ulovljena kod Jabuke. Imala je 2 tone i bila je duga čak 570 centimetara!
Kako je izgledao “blizak susret” s velikom bijelom morskom psinom prije nekoliko dana pogledajte u videu:
Gdje je nestao veliki bijeli?
Ima li kod nas velikih bijelih? Nerijetko je pitanje na koje ni najveći stručnjaci ne mogu sa sigurnošću odgovoriti. Ono što možemo reći na temelju podataka je da se radi o vrsti koja povremeno zalazi u naš dio Jadrana, a kada se pojavi to najčešće bude na otvorenom moru ili u blizini obale izložene otvorenom moru. No, ako razmotrimo podatke iz prošlosti ili se upustimo u razgovor s nekim starijim ribarom odmah će nam biti jasno da je u prošlom stoljeću slika bila mnogo različitija u usporedbi na danas. Prvi službeni zapisi o velikoj bijeloj psini (Carcharodon carcharias) na našem području datiraju u drugu polovicu 19-og stoljeća. Od tada pa negdje do sredine 20-og stoljeća Veliki bijeli se vrlo često pokazivao u blizini obale, nerijetko završio kao ulov u raznim ribolovnim alatima a u nekoliko navrata znao je i napasti čovjeka (ipak ne toliko često da bi to opravdalo teror koji je izvršen nad ovom vrstom), piše Podvodni.hr.
Sljedeći velike brodove koji su u more bacali otpatke hrane često bi se pojavljivali u blizini obale i luka no to nije primarni razlog zbog kojeg su se oni pojavljivali; većina vrsti je zbog slabijeg ribolovnog intenziteta bila zastupljena u višestrukom broju u odnosu na danas pa tako i tuna, omiljena hrana Velike bijele. Možda najveća zastupljenost bila je na području Kvarnera gdje se i ona masovno izlovljavala. To je ujedno i područje na kojem ima najviše zabilježenih susreta s našom vrstom. Pitate se hoće li se velika bijela opet pojaviti sada kada je ICCAT smanjio kvote i populacija tuna raste? Vrlo moguće ali svakako u malom broju, daleko manjem od tada s obzirom na to da je populacija velike bijele psine u Mediteranu značajno osiromašena. Radi prevencije napada na plažama su postavljane čelične mreže (poput ograde) na mjestima gdje se sada obično nalaze samo plutače a tzv. banjini (spasioci) bi crvenim zastavama signalizirali prisutnost morskoga psa. Domaći stanovnici dobro su znali da tada ne treba ulaziti u more što rezultira zanimljivom statistikom da su do sada u Hrvatskom djelu Jadranskog mora zabilježeni napadi samo na strance.
Nažalost, austrougarska vlada smatra da je u našem moru pretijesno za čovjeka i veliku bijelu i u nizu godina nudi nagradu za uhvaćen primjerak nakon što se u prirodoslovnom muzeju u Trstu utvrdi vrsta i to je među prvim parnicama koje je čovjek dobio protiv ove vrste. Ovim korakom populacija je u Jadranskome moru znatno smanjena. Drugi udarac zadaju im ribolovni alati i jačanje ribarstva koji nikako ne mogu biti selektivni za ovako veliku vrstu. S obzirom na to da spolnu zrelost postižu tek između 12 – 14 godina starosti odnosno pri 400 – 500 cm vrlo vam je jasno kako su laki plijen, a da do trenutna kada su ulovljeni ne stignu na svijet donijet potomke. Gotovo pa sinkrono sa postepenim nestajanjem ove vrste u Jadranu kroz dugi niz godina smanjuje se i populacija tune (prilikom opservacije želuca kod nekih vremenski bližih ulova ove vrste nađeni su i ostaci dupina što nije uobičajen slučaj). Danas, oni su vrlo rijetko zamijećeni u obalnom području Jadrana. Zadnji zabilježeni susret je napad na slovenskog ronioca prilikom ribolova 2008. godine u Viškoj uvali Mala smokva kada je morski pas, pretpostavlja se, bio privučen krvlju ribe (gofa) koju je ronioc imao kod sebe. Na sreću ronioc je tada prošao samo s ozljedama noge. Susret prije toga zabilježen je 2003. godine kada je ženka duga 5,7 metara uhvaćena u plivarici za tune u blizini Jabuke I 1993. kada je u blizini Šibenika uhvaćena ženka od 5m.
Broj uhvaćenih piromana ove godine u Hrvatskoj rekordno je visok. Gotovo svi dolaze iz Dalmacije i izazvali su velik broj požara koji je ovo ljeto harali obalom, otocima i Zagorom. Požari su se, usprkos dolasku kiše, nastavili i duboko u jesen. Uvjerili smo se u to i ovoga vikenda kada je vatra ponovno gutala hektare površine kod Mimica i na šibenskom području.
U požarnoj “histeriji” ovoga ljeta, nažalost, povremeno je bilo i ozbiljnijih dezinformacija vezano uz nastanak požara, a neki su mediji objavljivali takve, neprovjerene informacije. Još pamtimo “teroriste” koji su na brdima oko Splita u srpnju radili “smajliće” od vatre, mladiće u Mercedesu za kojima je gotovo bila izdana “tjeralica”, ampulice sa zapaljivom tekućinom na zadarskom području itd. Ništa od navedenog nije bila istina.
Policijske istrage nakon požara pokazale su da je velik broj požara nastao uslijed ljudskog djelovanja; bilo namjernog, bilo nenamjernog. Većina požara posljednjih mjeseci nastala je za vjetrovita vremena, baš kao i ove subote, kada je bura brzo širila vatru. Čini se da su opravdane sumnje da postoje zlonamjerni ljudi koji čekaju upravo takve vremenske prilike. Kako inače objasniti ono što je tijekom nedjelje doživio jedan splitski planinar.
– Baš kao i svakog vikenda, obilazim brda i planine oko Splita, a danas sam se odlučio prošetati šumom iznad izvora u Rupotinama. Išao sam u društvu sestre i njezinog momka. Prizor kojega smo ugledali nakon 15-ak minuta pješaćenja sve nas je šokirao! Pored puta, u gustoj borovoj šumi, stajao je komad debla borovine, oko metar dužine. Oko njega su konopom bili učvršćeni snopovi suhe trave i to cijelom dužinom – kazuje nam u dahu planinar koji je želio ostati anoniman i čiji su podaci poznati redakciji.
slama-drvo
Potom je nastavio:
– Vidi se da je cijela stvar bila friško napravljena, možda baš u nedjelju, jer su i konop i trava bili potpuno suhi i čvrsti. Odmah smo raščupali suhu travu. Ne mogu ništa drugo zaključiti nego da je netko ovo napravio da bi potpalio požar u ovom rijetkom preostalom zelenilu splitskog zaleđa – rekao nam sugovornik i dodao da je obavijestio sva planinarska društva da ovu rutu posjete malo češće, da ovom zlonamjernom čovjeku ne bi palo na pamet uraditi isto – govori nam planinar.
Nadamo se da ovaj piroman neće ostvariti svoj naum i uništiti ovu lijepu zelenu oazu iznad Rupotina.
Promocija knjige „Put do dobrog zdravlja i dugovječnosti” – Branislava Popovića, poznatog travara iz Bijele biće održana u press sali kotorskog Kulturnog centra, u ponedeljak 30. oktobra 2017. godine u 18 sati.
Na promociji će, pored autora, govoriti prof. Danilo Đurović.
Otprilike je potrebno 15-ak dana po okončanju Beogradskog Sajma knjiga da bi se najnoviji naslovi uvezli i slegla papirologija, formirale cijene i knjige se našle u izlogu obalnih knjižara. Istini za volju, neki su sajamski hitovi već oslonjeni jedni na druge u izlogu hercegnovske Knjižare So, i biće predmet Preporuka, valja kazati kako će se za 15 dana, u petak 10. novembra 2017. s početkom u 18 sati u Knjižari So održati 13. tradicionalna čajanka novim sajamskim naslovima u čast. O tome više za tačno 7 dana.
Roman u slikama novi je roman Gordane Kuić o životu bitoljskih Jevreja i Roma, kao i Jevreja i Srba u Beogradu. Radnja romana se dešava krajem 3. decenije 20. vijeka i u njemu nalazimo lepezu autentičnih likova. Radnja obiluje vrcavim dijalozima, živopisnom mješavinom jezika, običaja, mentaliteta. Ali, nad iskonskom životnom energijom nadvija se mračan oblak najstrašnijeg zločina u istoriji čovječanstva – holokausta. Holokst je mnogim žrtvama obznanio ideju o nepostojanju Boga, ali i istinu o postojaju pojedinaca koji su spasavanjem nevinih spasavali vjeru u ljudskost. Izdavač je Vulkan.
Violinista iz Venecije roman je autorke Alise Palombo. Kao i gotovi svi Venecijanci 18. vijeka, Adrijana d’Amato obožava muziku, ali joj strogi otac zabranjuje da njeguje svoj dar za sviranje violine. No ona se pod okriljem noći iskrada iz porodične palate da bi časove uzimala od virtuoznog violiniste i kompozitora Antonija Vivaldija. Ono što počinje kao učenje u tajnosti ubrzo prerasta u strasnu ljubavnu vezu iako su oboje svjesni da je ta veza ne može trajati dugo. Izdavač je Laguna.
Vizuelna inteligencija autorke Ejmi E. Herman knjiga je koja nam omogućava da vidimo jasnije i komuniciramo bolje. Zasnovana je na originalnom kursu koji pohađaju pripadnici specijalnih jedinica, ljekari, policajci, biznismeni, ali i ljudi drugih profesija. Ona nam pomaže da razvijemo svoju vizuelnu inteligenciju, da prizovemo vještine koje svi posjedujemo. Vizuelna inteligencija je bogata ilustracijama u boji i daje uputstva kako da prepoznamo mogućnosti, talente, prilike, ali i opasnosti koje nas okružuju svakog dana. Izdavač je Laguna.
Biblioteka Svetog Fotija Velikog knjiga je od ogromnog značaja za istoriju vizantijske književnosti. Radi se o najdragocjenijem književnom ostvarenju vizantijske učene proze i ujedno je primjer velike erudicije i stilskog majstorstva. U njoj se nalaze prikazi 280 književnih djela iz raznih oblasti – teologije, istorije, retorike, filozofije, medicine, prirodoslovlja. Prikazi su sažeti, kritički i uvijek vjerodostojni. Naročito su važni podaci o istoričarima do IX vijeka. Biblioteka Svetog Fotija Velikog prvoklasni je izvor za istoriju starohrišćanske i ranovizantijske teološke književnosti, kao i profane pismenosti Vizantije do IX vijeka.
U knjizi Agrumi Alda Kolomba opisane se sve ukrasne i plodovite sorte kao i tehnike uzgoja u tlu i u posudi. Agrumi (naranča, kinoto, kumkvat, limeta, limun, mandarina, grejpfrut, fortunela) su sve prisutniji u našem biljnom okruženju, bilo u vrtu ili u saksiji. Knjiga pruža sve informacije o načinu uzgoja. Tu su i podaci o ukusnim jestivim sortama kao i o onim ukrasnim. Opisano je i kako klimatski uslovi utiču na agrume, kako se razmnožavaju te kako se sprečavaju oštećenja od vremenskih nepogoda i raznih štotočina. Izdavač je Leo komerc.
Knjiga Sve je u redu autorke Jasminke Petrović namijenjena je tinejdžerima. Ona obuhvata niz priča grupe mladih ljudi koje se ukrštaju gradeći mrežu povezanih sudbina. Junaci ove knjige govore o sukobima s roditeljima, predrasudama, vršnjačkom nasilju, traganju za identitetom, osjećaju usamljenosti. Kratke i jezgrovite forme svjedoči o bolnom lutanju današnjih tinejdžera u svijetu odraslih. Međutim, junaci ove knjige ne prihvataju tjeskobu i tamu, oni umjesto straha biraju ljubav i slobodu. Izdavač je Kreativni centar.
Učimo šah knjiga je koja djecu upoznaje sa najosnovnijim pravilima šahovske igre. U njoj su data određena teorijska i praktična iskustva, koja su predstavljena brojnim ilustracijama. Autori nas takođe vode u neku vrstu šetnje kroz šahovsku istoriju pokazujući nam kroz koje je sve oblike šah prolazio u svom razvoju. Uz uputstva kako se koja figura koristi naučićemo i šta svaka od njih simbolizuje. Učimo šah je knjiga-slikovnica napisana sa ciljem da početnicima olakša prve korake u upoznavanju ove drevne igre. Izdavač je Pčelica.
Berbom maslina na imanju Obrada Mandića u Kamenarima, koje je ove godine ponijelo laskavu titulu najljepšeg maslinjaka, zvanično je počela sezona berbe u Boki. U devetoj koju organizuje Društvo maslinara „Boka“,učestvovali su prijatelji, kolege maslinari i drugi zainteresovani.
Mandić koji ima oko sto stabala ove plemenite biljke od kojih samo polovina rađa, kaže da je ovo bila izuzetna godina i da očekuje da će proizvesti oko 120 litara kvalitetnog ulja.
Masline su brane ručno i uz pomoć mašine za berbu italijanskog proizvđača Džoli, sa kojim Maslinarsko društvo uspješno sarađuje.
Na berbi je bio i Ilija Moric sa Luštice koji sa članovima porodice uzgaja organske masline i primjenjuju najviše ekološke standarde u proizvodnji maslinovog ulja, ističe da su zadovoljni uvogodišnjim rodom koji je jedan od najboljih u nposljednjih nekoliko godina. Morici strogo paze na održavanje tla, izbjegavaju upotrebu hemijskih sredstava, zato njihovo ulje koje je proizvedeno prirodnim putem zaslužuje naziv organsko ekstra djevičansko ulje.
Obrad Mandić – foto S.K
Vesna Đukić iz Maslinarskog društva Boka ističe da njihovo udruženje ima oko 200 aktivnih članova koji obrađuju 63 hiljade stabala maslina. Procjenjuje da ih je u Boki tri puta više-blizu 200 hiljada, a ali da je većina zapuštena.
Crna Gora ima izuzetne potencijale za razvoj maslinarstva i uljarstva, ima dugu tradiciju, povoljne klimatske prilike i turizam koji može biti snažan stimulans za povećanje proizvodnje , ističe Đukić i naglašava da bi zato trebalo obnavljati višestoljetne maslinjake i saditi nove gdje je to moguće. “Malinjaci se moraju redovno održavati, đubriti, navodnjavati, ekološki štititi i sprovoditi redovnu rezidbu.
Berba maslina- foto S.K
Za značajnije sađenje maslina u Boki Kotorskoj zaslužna je mletačka vlast koja je ovim prostorom vladala skoro 500 godina. Postojao je zakon po kome je svaki mladić da bi se oženio morao da zasadi dvadesetak stabala. Da bi se ljudi okrenuli maslinarstvu , i knjaz Nikola 1890. godine, s obzirom da je Crna Gora izašla na more poslije Berlinskog kongresa 1878. godine, donio je uredbu prema kojoj je svaki brigadir obavezan da zasadi po 20 stabala maslina komandir i potkomandir po deset , oficiri i bajaktari po pet , vodnik dva , desetar jedno ,a svako domaćinstvo po stotinu stabala. Prije sto godina u Boki se proizvodilo 60 vagona kvalitetnog ulja.
Za sada nepoznati vandali pod okriljem noći, porazbijali su sinoć sve izrezbarene bundeve i dio ukrasa koje je Turistička organizacija Tivat postavila na javnim površinama u tim gradu, u sklopu obilježavanja anglosaksonskog praznika Halowee – Noć vještica.
Prema riječima direktorice TO Tivat Gabrijele Glavočić, uništeno je preko 60 maštovito izrezbarenih bundeva koje su bile postavljene na rasvjetnim tijelima duž šetališta Pine i uz Ulicu Druge dalmatrinske brigade na Trgu magnolija, a koje su jedna od simbola Haloween-a. Rezbarene bundeve bile su rad učenika OŠ “Drago Milović” , Srednje mješovite škole “Mladost” i članova Omladinskog kluba Tivat, a dodatno su bile dekorisane ukrasima koje je NVO “Maškarada” stavila sa ciljem da doprinese ambijentu Noći vještica. Za najljepše izrezbarene bundeve TO je inače, imala namjeru i da nagradi njihove autore.
Pored tikava, nepoznati počinioci su slomili i četiri kotla od gipsa, rekla je Glavočić istakavši da su jedino ostali ukrasi na palmama jer ih nisu mogli dohvatiti.Ona je pozvala tivatsku policiju da otrkrije počiniove ovog vandalizma, izražavajući nadu da će im u tome pomoći i snimci sa kamera za video nadzor koje se nalaze na objektima duž Pina i Trga magnolija.
Uništene bundeve
Inače, u petak je zasijedao i Izvršni odbor Turističke organizacija Tivat koi je razmatrao i podržao izvještak o nizu turističko-zabavnih manifestacija kojee je TO sprovela protelih mjeseci pod zajendičkim nazivom “Ljeto 2017”.Usvojene su izmjene Pravilnika za izbor za dodjelu nagrada „Biramo najbolje u turizmu i ugostiteljstvu“ i donešena je odluka o raspisivanju Javnog konkursa za valorizaciju ornitološkog rezervata „Solila“.
„Izvršni odbor je pohvalio rad TO, dao pozitivno mišljenje i izrazio zadovoljstvo o svim realizovanim aktivnostima, čak i o brojnim drugim neplaniranim. Jedna od tema je bila i namjera o uvođenju izletničke takse na pojedinim atraktivnim lokalitetima na teritoriji Opštine Tivat, a na bazi upućenog pozitivnog mišljenja TO Tivat od strane Ministarstva održivog razvoja i turizma“- saopšteno je iz TO najmanjeg bokeljskog grada.
Policijski inspektori uhapsili su srpsku državljanku Stamenu Šćepanović (24) iz Trstenika, rodom sa Kosova, koja je prije dvije godine iz kotorske starogradske crkve Svetog Nikole ukrala 250 eura.
Djevojka je u ljeto 2015. godine, kako se sumnja, ukrala iz crkve novac koji je bio u dijelu gdje se prodaju crkveni suveniri i svijeće. Nakon prijave, kotorska policija je odmah identifikovala , ali je Šćepanovićka uspjela da napusti Crnu Goru.
Za njom je bila raspisna potjernica, ali je Stamena uspijevala da izmakne potjeri. Ipak, kada je mislila da se to krivično djelo „zaboravilo“, Šćepanovićka je pokušala da uđe u Crnu Goru.
Ona je identifikovana kontrolom dokumenata na jednom od graničnih prelaza, dok je pokušavala redovnom autobuskom linijom da dođe do Crnogorskog primorja.
Nju su policijski službenici odmah uhapsili, te je sprovedena sudiji za istragu kotorskog osnovnog suda Špiru Pavićeviću. Kotorski tužilac je još ranije protiv Šćepanovićke podnio optužni predlog, po kome je i zahtijevano da se ona pritvori.
Pavićević ju je, kako saznajemo, u prisustvu branioca saslušao, te joj odredio pritvor do 30 dana. Šćepanović je upućena u spuški istražni zatvor.
Podržavajući građansku Inicijativu Bokobran, NVO „Naša akcija” iz Kotora i Kulturno-zavičajno udruženje „Napredak” Gornja Lastva iz Tivta organizovali su Vikend u znaku nasljeđa – juče u Kotoru, a danas u Tivtu (Gornja Lastva).
Dvodnevna manifestacija, sa fokusom na graditeljsko, posebno arheološko nasljeđe i mobilisanje zajednice u prepoznavanju, zaštiti i valorizaciji kulturnog pejzaža, na tragu je glavnog cilja projekta StroNGO – da doprinese razvoju snažnijeg civilnog društva u Boki Kotorskoj.
Na jučerašnjoj konferenciji Arheološki pejzaž – “Kamenje spoticanja”, uz arhitekticu Aleksandru Kapetanović iz NVO „Expeditio”, govorili su eminetni arheolozi – dr Jovan Martinović, mr Vilma Kovačević, pasionirani istraživač prošlosti Tivta Dragan Rajčević, mr Miloš B. Petričević, muzeolog i istoričar Filip Bubalo iz NVU 4 GRADA DRAGODID, Šapjane, Hrvatska, te arhitekta Vuk Čvoro iz NVO Sinergija Herceg Novi.
Prisutne je pozdravio arhitekta Aleksandar Dender koji je istakao da je tema konferencije izuzetno važna zbog sveprisutne ugroženosti naše kulturne baštine a naročito lokaliteta.
,,Arheološki lokaliteti nisu samo spomenici kulture ili gomila kamenja, kao što mnogi smatraju, tu su simbolički u zemlji naši korijeni, dio našeg identiteta, nasljeđa, dokaz da nismo od juče. Nasljeđe spada među najvažnije načine izražavanja identiteta u današnjem svijetu koji teži globalizaciji homogenizaciji koje dovode do ujednačavanja kultura, jezika i običaja ali i do ujednačavanja specifičnosti mjesta, a ponekad i do njihovog brisanja” , poručio je Dender.
Vikend u znaku nasljeđa
O kulturnom pejzažu s naglaskom na izazove zaštite, kao prvi panelist, govorila je arhitektica konzervatorka Aleksandra Kapetanović (Expeditio) dok je presjek hronologije i klasifikaciju arheoloških lokaliteta na području Boke Kotorske prezentirao mr Jovan Martinović.
„Iako prostor Boke duže od dva vijeka privlači pažnju svjetske arheološke nauke, bilo bi potrebno puno vremena za stvaranje jasnije slike o distribuciji arheoloških lokaliteta na ovom području. Pionirski projekat ‘Sistematskog arheološkog rekognosciranja teritorije SR Crne Gore’, sprovedenog osamdesetih godina prošlog vijeka, predstavlja prvu sistemsku studiju koja donosi do sada jedini objektivni presjek hronologije i klasifikacije arheoloških lokaliteta na području Boke Kotorske. Ova studija još uvjek predstavlja temeljni okvir zaštite arheološkog nasljeđa Boke”, istakao je Martinović.
Nakon što je mr Vilma Kovačević ukazala na pojedine arheološke lokalitete u Tivtu, evidentirane od struke u tekućoj 2017. u sklopu rekognosciranja na području opštine, pasionirani istraživač Dragan Rajčević govorio je o kulturnom nasljeđu u tivatskoj opštini.
Vikend u znaku nasljeđa
„Rimski lokaliteti na području opštine Tivat do sada su evidentni u nešto manjem broju u odnosu na praistorijske lokalitete. Mnogi od njih još uvjek su nedovoljno istraženi ili su manje poznati arheološkoj javnosti. Područje Tivta dugo je izvan interesovanja arheološke nauke jer je arheologija prije svega bila zainteresovana za one lokalitete u Boki o kojima su svjedočili pisani izvori, a to su u prvom redu Risinijum i još uvjek neubicirani Agruvijum”, naglasio je Rajčević. Analizirajući stanje arheoloških lokaliteta na području Boke, mr Miloš Petričević (Bokobran) ukazuje na nepotpunu evidenciju aktuelne Arheloške karte Crne Gore te neuspjelo usklađivanje s prethodnim istraživanjem.
„Na tragu sumarnih rezultata nekoliko studija distribucije arheoloških lokaliteta na području Boke i njenog bližeg zaleđa projekat „Arheološka karta Crne Gore”, imao je za cilj da upotpuni naše znanje o prirodi i prostornoj distribuciji arheoloških lokaliteta. Nažalost, ovaj projekat nije dao željene rezultate. Neuspjela informatička integracija i usklađivanje podataka prethodnih istraživanja, nedostatak jasne istraživačke strategije u potpunosti je iznevjerio očekivanja naučne javnosti. Danas, nakon pune decenije rada, zvanična evidencija arheoloških lokaliteta na državnom nivou za područje Boke ostala je nepromijenjena”, zaključio je Petričević.
Govoreći o primjerima iz prakse, Filip Bubalo (4 Grada Dragodid) naglašava značaj volonterizma i artikulirane akcije na terenu koja se u Hrvatskoj sve uspješnije integrira u zaštitu.
Vuk Čvoro (Sinergija Herceg-Novi) zaključio je jučerašnju konferenciju predstavljanjem radionica i škola restauracije realizovanih u Herceg-Novom. Kroz ove pozitivne domaće primjere naglašena je važnost interakcije među različitim akterima i korisnicima kulturnog krajolika.
Vikend u znaku nasljeđa
Inicijativa Bokobran je neformalno udruženje građana koje se, kroz konkretne akcije, želi predstaviti kao platforma za saradnju pojedinaca, profesionalaca i organizacija, a u cilju prepoznavanja, zaštite i razvojne valorizacije prirodnih, kulturnih i kulturoloških vrijednosti Boke Kotorske. Vodeći partner u projektu StroNGO je Centar za održivi prostorni razvoj Expeditio Kotor, a projekat je IPA EU 2014 Civil Society Facility Montenegro, posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori. Fokus stručno-naučnog aspekta manifestacije je skrenuti pažnju javnosti na brojne riziko faktore koji prijete kulturnom pejzažu Boke Kotorske, sa fokusom na arheološki pejzaž, koji nam bukvalno nestaje pred očima, velikim dijelom neprepoznat i u krovnom nacionalnom dokumentu za ovu oblast- Arheološkoj karti Crne Gore. Cilj konferencije je isticanje značaja i potrebe očuvanja kulturnog pejzaža, kao i značaja uključivanja zajednice u procese rekognostifikovanja, zaštite i adekvante valorizacije graditeljskog nasljeđa.
Dok je prvi dan manifestacije bio otvoren za zainteresovanu javnost, program je drugog dana fokusiran na edukaciju, radnu aktivnost i osvjećivanje mladih, te nazvan „Nasljeđe za mlade”. U Gornjoj Lastvi nas očekuju predstavnici partnerske organizacije KZU „Napredak” i cjelodnevna radionica za mlade u društvu Filipa Bubala, jednog od pokretača i vrijednog aktiviste udruge „Dragodid”. „Dragodid” je temeljnim radom, širokom mobilizacijom volontera, te širenjem znanja zidanja u suho, imao značajnu ulogu u zaštiti suhozidne baštine na nivou cijele Hrvatske, što danas ovu zemlju čini koaplikantom za UNESCO zaštitu umijeća zidanja u suho kao nematerijalne kulturne baštine Mediterana. Osim što će učiti osnove tehnike suhozidanja, mladi će u Gornjoj Lastvi imati priliku i za diskusiju o svim prethodnim i stečenim znanjima na temu Očuvanje i značaj kulturnog nasljeđa na okruglom stolu..
U Dubrovniku u subotu je počelo dvodnevno obilježavanje 25. obljetnice vojno-redarstvenih operacija “Oslobađanje juga Hrvatske”, kojima je deblokiran Dubrovnik i oslobođen okupirani hrvatski teritorij, a centralna svečanost bit će u nedjelju u luci Gruž.
Na prostoru luke Gruž građani će u subotu moći obići taktičko-tehnički zbor s naoružanjem i vojnom opremom Oružanih snaga Republike Hrvatske, a navečer će se ispred crkve Svetog Vlaha održati koncert Orkestra OS RH i Klape ‘Sveti Juraj’.
Središnji dio svečane proslave u nedjelju, 29. oktobra, počet će u 8 sati budnicom na ulicama Dubrovnika u izvedbi Orkestra OS RH. Slijedi svečani mimohod postrojbi od povijesne jezgre do luke Gruž, gdje će se održati i svečano postrojavanje postrojbi Hrvatske vojske po uzoru na svečano postrojavanje 29. oktobra 1992. kad je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman stigao na oslobođeno dubrovačko i hrvatsko tlo.
Na svečanosti će također sudjelovati i Akrobatska grupa Hrvatskog ratnog zrakoplovstva “Krila Oluje”.
Očekuje se da će svečanosti u nedjelju nazočiti predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković te ministar obrane Damir Krstičević, kao izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića.
Prema podacima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, vojno redarstvena operacija “Oslobađanje juga Hrvatske” obuhvaća više akcija i operacija koje su započele u proljeće 1992. i trajale do listopada iste godine. Rezultat operacije bio je deblokada Dubrovnika i oslobađanje okupiranog hrvatskog teritorija. Najveći doprinos tome dale su 1. i 4. gardijska brigada, a značajna je bila i uloga pričuvnih snaga te taktičkih skupina koje su držale bojišnicu i bile raspoređene na pomoćnim smjerovima napada. Borbe su se vodile u teškim vremenskim uvjetima te na nepristupačnom i zahtjevnom krškom terenu.
Tijekom operacija poginulo je više od 240 pripadnika hrvatskih snaga. U šest mjeseci oslobođeno je više od 1200 kilometara četvornih ili osam posto okupiranog hrvatskog teritorija, a omogućen je povratak oko 20 tisuća izbjeglica.
Ta velika operacija svoj je simbolički završetak dobila velikom vojnom smotrom u luci Gruž 29. oktobra 1992.
