Neki od ruskih jedrenjaka koji su i danas u funkciji toliko su stari da su plovili i u vrijeme nacističke Njemačke, pa čak i Weimarske Republike.
Sedov
Jedan od najstarijih ruskih jedrenjaka, bark Sedov, još uvijek je u funkciji. Sagrađen je 1921. godine pod imenom Magdalene Vinnen II, a u nacističkoj Njemačkoj je bio poznat kao Kommodore Johnsen. Brod je 1945. godine predan Sovjetskom Savezu kao ratna odšteta te je preimenovan u Sedov, u čast poznatog ruskog polarnog istraživača Georgija Sedova.
Sedov, danas jedan od najvećih jedrenjaka na svijetu, služio je kao brod za obuku pomorskih kadeta te je također sudjelovao u oceanografskim studijama Atlantskog oceana.
Kada je brod 1983. godine pristao u njemačku luku Bremerhaven, posjetili su ga članovi prvih posada barka iz vremena kada je pripadao Njemačkoj. Među gostima je bio i jedan od prvih vlasnika broda.
Kruzenštern
Kruzenštern je imao sličnu sudbinu kao Sedov. Sagrađen je 1926. godine u Weimarskoj Republici pod imenom Padua, a nakon Drugog svjetskog rata su ga Sovjeti uzeli kao ratnu odštetu. Brod je preimenovan u čast poznatog ruskog admirala i istraživača Ivana Kruzenšterna.
Unatoč svojim godinama, brod za obuku Kruzenštern stalni je član međunarodnih regata. Uz to je i dvaput oplovio svijet: 1995.-1996. i 2005.-2006.
Mir
Mir je danas s brzinom od 19,4 čvorova (35,9 km/h) jedan od najbržih jedrenjaka. Uzevši u obzir takve karakteristike, ne čudi da ovaj brod sudjeluje u svim većim utrkama. Primjerice, 1992. godine je sudjelovao u utrci Grand Regatta Columbus, posvećenoj 500. godišnjici Kolumbovog otkrića Amerike. Mir je bio ukupni pobjednik utrke, a njegovu je posadu nagradio osobno španjolski kralj Juan Carlos I.
Nadežda (škuna)
Danas postoje dva jedrenjaka koja pod imenom Nadežda plove morima pod ruskom zastavom. Jedan od njih je škuna za obuku sagrađena 1912. godine.
Prije no što je postao sovjetska imovina, ovaj je brod promijenio mnogo imena i matičnih luka – od Nizozemske do Njemačke. Neko je vrijeme pripadao heroju Prvog svjetskog rata Felixu von Luckneru, čuvenom “Morskom đavlu”. On je bio njemački pomorski časnik koji je uspješno hvatao neprijateljske trgovačke konvoje na jednom od posljednih borbenih jedrenjaka Seeadler na svijetu.
Nadežda (fregata)
Fregata Nadežda, za razliku od istoimene škune, nije tako stara. Izgrađena je 1991. godine u Poljskoj, a aktivno se koristi kao brod za obuku. Osim toga, Nadežda sudjeluje u znanstvenim ekspedicijama i različitim međunarodnim regatama.
Obje Nadežde su dobile ime u čast legendarne šalupe u kojoj je Rusija početkom 19. stoljeća oplovila svijet.
Pallada
Ovaj ruski brod za obuku i znanstvena istraživanja je ime dobio po fregati Pallada, u kojoj je 1852.-1855. izvršeno povijesno putovanje iz Kronstadta preko Atlantskog, Indijskog i Tihog oceana kako bi ruski diplomati stigli u Japan.
Jedrenjak
Poput Mira, Pallada se smatra jednim od najbržih jedrenjaka na svijetu. Može postići brzinu do 18,8 čvorova (34,8 km/h).
Štandart
Sagrađen 1999. godine, Štandart je replika prvog broda ruske Baltičke flote, sagrađenog 1703. godine kako bi štitio novorođeni Sankt-Peterburg. Vodi ga njegova posada, koja se sastoji od obučenih volontera “Projekta Štandart”. Projekt također poziva goste da sudjeluju u putovanjima ovim brodom.
Sva četiri preduzeća čiji je osnivač i iskljulivi vlasik Opštine Tivat, u prošloj godini poslovala su pozitivno i ostvarila dobit u ukupnom iznsu nešto manjem od 315.000 eura.
„Komunalno“ preduzeće Tivat lani je prema Bilansu uspjeha, imalo ukupan prihod od 2.331.570 eura, ukupne rashode od 2.305.774 eura i ostvarilo dobit prije oporezivanja u iznosu od 14.001 euro. Komunalno je posljednjeg dana prošle godne zapošljavalo 103 radnika, a prisječna zarada u tom preduzeću iznosila je 466 eura. Odlukom Borda direktora, od ostvarene dobiti 3.295 eura namijenjeno je nabavci novog softvera za potrebe Službe za ekonomsko-finansijske poslovanje Komunalnog.
„Vodovod i kanalizacija“ Tivat je prošle godine prema Bilansu uspjeha, imalo ukupne prihode od 2.686.006 eura i rashode od 2.499.288 eura, te je ostvario dobit oprije oporezivanja u iznosu od 162.115 eura. U ViK-u je lani u prosjeku radilo 56 zaposlenih, a njihova prosječna plata bila je 560 eura. Od dobiti ostvarene u prošloj godini, shodno odluci Borda direktora, 29 hiljada eura utrošiće se na rekonstrucuiju pumpne stanice Plavda i rezervoara Radovići, 25 hiljada eura za nabavku jednog novog dostavnog vozila, 11 hiljada eura za kupovinu sondi za mjerenje protoka vode, a 14.900 eura za nabavku nove kompjuterske i informatičke opreme.
U preduzeću „Autobuska stanica“ Tivat koje posluje od 1.jula prošle godine, radi 15 zaposlenih sa prosječnom platom od 342 eura. Ta opštinska firma lani je prema Bilansu uspjeha, ostvarila ukupne prihode od 150.558 eura i rashode od 110.434 eura. Dobit prije oporezivanja iznosila je 40.121 euro.
Opštinska kompanija „Parking servis“ koja takođe posluje o početka jula prošle godine, lani je imala 15 zaposlenih koji su u prosjeku primali platu od 319 eura. „Parking servis“ je imao ukupan prihod od 227.138 eura, rashode od 128.709 eura i ostvario je dobit prije oporezovanja u iznosu od 98.429 eura.
Pohodom na Bobotov kuk i svečanom akademijom crnogorski planinari su proteklog vikenda na Žabljaku obilježili 130 godina od začetka planinarstva u CG čijim se začetnikom smatra učitelj Jovan Laušević.
Svečanu akademiju povodom 41.memorijalnog pohoda na Bobotov kuk “General Danilo Jauković” i 130 godina od uspona na Bobotov kuk učiteja Jovana Lauševića, prvog domaćeg autora koji je 1888. u “Glasu Crnogorca” pisao o Durmitoru organizovao je Planinarski savez CG uz podršku Opštine Žabljak, NP Durmitor i Kluba vojnih planinara.
“Danas je veliki dan za crnogorsko planinarstvo,slavimo veliki jubilej, da se sjetimo jedne duge i lijepe priče o crnogorskom planinarstvu, da se sjetimo tih vandrednih pregalačkih napora koje su ulagali pioniri crnogorskog planinarstva. Teško je naći u cijelom svijetu primjer tolike sudbinske povezanosti jednog naroda i jedne države sa svojim planinama, ” kazao je predsjednik Planinarskog saveza Crne Gore Dragan Bulatović.
On je istakao da iako su crnogorci sudbinski vezani za svoje planine prvi istraživači, naučnici i planinari kod nas bili su stranci.
“Jedan od tih intelektualaca koji se zlatnim slovima upisao u istoriju crnogorskog planinarstva bio je Jovan Laušević. On je 1888 god u Glasu Crnogorca objavio svoju putopisnu reportažu o Durmitoru i taj se datum smatra začetkom cg planinarstva”, poručio je Bulatović.
O životu Jovana Lauševića nema puno podataka osim da je rođen pod Durmitorom, da je službovao u više gradova Crne Gore i život okončao 1915. u Srbiji u doba Austrougarske okupacije, a crnogorski planinari već 130 godina hodaju njegovim stazama, kazao je Bulatović.
Direktor Nacionalnih parkova Crne Gore Elvir Klica kazao je da se sa ovakvim manifestacijama najbolje promovišu vrijednosti NPCG.
“Ovakvim događajima šaljemo poruku o značajnu vrijednosti NP koje treba čuvati za današnje i buduće generacije, i da je veoma važno da svi građani naše zemlje čuvaju NP, postuju unutrašnji red u parkovima, ustvari postujući pravila koja nam je ostavio učitelj Jovan Laušević i general Danilo Jauković i mnogi drugi poznati planinari”, kazao je on.
U čast zacetnika planinarstva u CG danas je na Velikoj previji u Durmitoru postavljena spomen ploča Jovanu Lauševiću.
Osvojivši drugo mjesto na svjetskom prvenstvu u Rusiji, hrvatska reprezentacija je zaradila pravo bogatstvo – čak 28 miliona dolara, dok su Francuzi za svjetsku krunu zaradili još 10 miliona dolara više.
Svaka reprezentacija koja se plasirala na Svjetsko prvenstvo dobila je osam milijuna dolara, prolaz skupine osigurao je dodatna četiri miliona i još četiri miliona dolara za plasman u četvrtfinale.
Nagrada za ulazak u polufinale je 22 milijuna dolara, kolika je nagrada i za četvrto mjesto.
Treće mjesto donosi 24, drugo 28 miliona dolara, a svjetski naslov čak 38miliona dolara.
Vodstvo HNS-a i igrači dogovorili su da 60 % Fifine nagrade ide savezu, a 40 % igračima i stožeru, a taj iznos dijelit će se između igrača i stožera u omjeru 80-20.
Međunarodna nogometna federacija (FIFA) povećala je nagradni fond za svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine na 400 miliona dolara što je porast od 12 posto u odnosu na SP 2014. u Brazilu.
FIFA je u Brazilu reprezentacijama podijelila 358 milijuna dolara pri čemu je svjetski prvak Njemačka dobio 35 miliona dolara, Argentina kao finalist 25, dok su Nizozemska za treće i Brazil za četvrto mjesto dobili 22 i 20 miliona dolara.
Osma po redu manifestacija sa ciljem održavanja i čuvanja drvenih barki, kao dijela naše maritimne kulture, „Camellia trophy” održana je juče u Stolivu
Učestvovalo je 12 barki iz Kotora, Tivta i Herceg Novog. U ranim jutarnjim satima ribari su se otisnuli na more, a nakon njihovog povratka, stručni žiri je obavio mjerenje ribe.
Ovogodišnji ukupan ulov bio je izuzetan, 36 kilograma ribe. Bilo je: rombuna, škombara, lokardi, bičuga, sanmarida, orada, gljara, bukava, špara, grujeva… Najbolji ulov imali su ribari iz barke Ratka Martinovića.
Camellia Trophy 2018.
Najmlađi ovogodišnji učesnik u ribanju bio je Nikola Marković, kome je pripao prigodan poklon organizatora, uz želju da jednoga dana postane veliki, iskusan ribar.
Najatraktivniji dio programa bila je utrka veslača drvenim barkama. Prvo mjesto, kao najbržem veslaču, pripalo je Stolivljaninu Špiru Odaloviću, koji je veslao u repariranoj drvenoj barci-pasari.
Svoje vještine u ovom dijelu zaliva prikazali su i jedriličari kluba „Lahor” iz Kotora.
Svima učesnicima ovog programa dodijeljenje su zahvalnice i priznanja.
Australijski bioznismen Romi Havar čija kompanija „Riana Group“ posluje u Tivtu i Crnoj Gori, ugostio je minulog vikenda na svojoj megajahti „Riana“, desetak djece sa posebnim potrebama iz Tivta, njihove roditelje i pratioce.
Havat koji je i veliki filantrop što je i ranije pomagao rad tivatskog Udruženja roditelja djece sa posebnim potrebama koje radi pri NVO „Evropski dom“, mališane i njihove pratioce dočekao je i pozdravio na svojom plovećem domu – luksuznoj 41-metarskoj drvenoj jedrilici „Riana“ i sa njenom posadom, učinio da djeca u sjajnoj atmosferi, provedu dan za nezaborav.
Osim što su krstarili Bokom i kupali se u Kalardovu, gosti su na Havatovom brodu imali i posluženje i dobili prigodne poklone, a australijski biznismen libanskog porijekla obećao je da će im već u ponedjeljak, prdstavnici njegovih kompanija u Crnoj Gori donijeti na poklon klima uređaj za prostoriju koju Udruđenje koristi za svoje sastanke. On je najavio i druge projekte podrške Udruženju roditelja i djeci sa posebnim potrebama u Tivtu.
Izložba o istoriji jugoslavenskih podmornica Ispod talasa, autora povjesničara Dražena Jovanovića bit će svečano otvorena u ponedjeljak, 16. jula, s početkom u 21 sat u Zbirci pomorskog nasljeđa.
Izložba je omaž podmorničarstvu putem zanimljivih artefakata, dokumenata i fotografija koje svjedoče o životu, obuci i radu na podmornicama, ali i svim aspektima i uvjetima života i rada podmorničara.
“Na izložbi će biti prikazan način selekcije i regrutovanja kadra u službu, način obuke i treninzi, principi ishrane podmorničara, kako se provodilo slobodno vrijeme na patrolama, procedure spašavanja, rad na održavanju borbene gotovosti, rad i služba tokom remonta – svi kurioziteti kako bi internacionalni gosti i domaći imali što bolji uvid u to zašto je služba na podmornicama bila najprestižnija u mornarici, i zašto je bila najizazovnija”, ističe autor izložbe Dražen Jovanović.
Luminacija ispred Svetog Mateje u Dobroti foto Boka News
1 od 7
Luminacija ispred Svetog Mateje u Dobroti foto Boka News
Luminacija ispred Svetog Mateje u Dobroti
Luminacija u Dobroti
Luminacija ispred Svetog Mateje u Dobroti foto Boka News
Luminacija ispred Svetog Mateje u Dobroti foto Boka News
Luminacija u Dobroti
Širom Boke Kotorske navijači su proslavili do sada nezapamćeni uspjeh Hrvatske nogometne reprezentacije. Iako nije osvojila titulu svjetskog prvaka, Hrvatska je pokazala odličnu igru i istrajnost istog tima do kraja utakmice.
Nakon posljednjeg zvižduka suca, oglasilla su se zvona kotorske katedrale Svetog Tripuna, i drugih crkava Kotorske biskupije da pozdrave povijesni uspjeh hrvatske reprezentacije, osvajanje vicešampionske titule, koji je svrstao u red nogometnih velesila.
Slavlje se nastavilo po kafićima, i uz zvuke sirena automobila na kojima su se vijorile zastave Hrvatske.
U večernjim satima ispred crkve Svetog Mateja u Kotoru – Dobrota organizovana je velika luminacija, koja je izazvala pažnju brojnih znatiželjnika i turista koji odmaraju u Kotoru. Slavlje se nastavilo uz muziku i pjesmu do duboko u noć.
Hrvatska nogometna reprezentacija izgubila je u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva u Moskvi od Francuske sa 2-4 (1-2).
Francuska je povela autogolom Marija Mandžukića u 18. minuti, na 1-1 poravnao je Ivan Perišić u 28., novo vodstvo Francuskoj osigurao je Antoine Griezmann u 38. iz 11-erca, da bi u nastavku “galski pijetlovi” preko Paula Pogbe u 59. i Kyliana Mbappea u 65. minuti stigli do vodstva od 4-1. Na konačnih 4-2 smanjio je Mandžukić u 69. minuti.
Drugo mjesto u Rusiji na najveći je uspjeh hrvatskog nogometa u povijesti, nadmašeno je treće mjesto iz Francuske 1998.Francuska je pak po drugi puta osvojila naslov svjetskog prvaka, prvi je proslavila upravo te 1998. na domaćem terenu kada je svladala Hrvatsku u polufinalu sa 2-1, a Brazil u finalu sa 3-0.
Hrvatska je odigrala hrabro finale u kojem je sreća ipak bila naklonjena Francuzima, posebno u prvom poluvremenu kada su samo dvaput ozbiljnije ušli u hrvatski šesnaesterac, a nagrađeni su s dva gola – autogol Mandžukića i iz vrlo dvojbenog jedanaesterca kojeg je nesigurni sudac Pitana nakon dugog provjeravanja ipak dosudio, a uopće nije bio siguran u svoju odluku. Nažalost, i prvom pogotku Francuza prethodio je slobodni udarac kojeg je praktički iznudio Griezmann, a Pitana je nasjeo na njegovu glumu. Nesreća u prvom poluvremenu odredila je tijek utakmice u nastavku jer su u drugom dijelu Francuzi došli do dva vrlo jeftina gola i Hrvatska više nije imala snage za veliki preokret.
Finale je Hrvatska otvorila smireno i odmah preuzela inicijativu na sredini terena, s nekoliko opasnih situacija pred francuskim golom. Francuzi su poveli u 18. minuti u svom prvom praktički prvom ozbiljnijem napadu. Griezmann je izveo slobodni udarac iskosa s desetak metara, a loptu je nesretno očešao Mandžukić i ona je odsjela u gornjem desnom kutu vrata Subašića. Bio je to prvi autogol na finalima svjetskih prvenstava uopće.
U 21. minuti Vida je pokušao glavom, a u 28. minuti Hrvatska je izjednačila nakon slobodnog udarca s lijeve strane Modrića nakon kojega su čak trojica hrvatskih igrača kombinirali u šesnaestercu sve dok lopta nije došla do Perišića, koji se namjestio na lijevu nogu i pogodio sami donji kut vrata Llorisa. U 35. minuti argentinski sudac Pitana je nakon vrlo duge konzultacije s VAR-om svirao jedanaesterac za Francuze nakon igranja rukom Perišića u našem šesnaestercu, a Griezmann je bio siguran s “bijele tačke” – poslao je Subašića u jednu, a loptu u drugu stranu.
U 39. minuti udarac Rebića je blokiran u zadnjem trenutku, a potom je bilo opasno pred francuskim vratima, ali bez udarca na gol jer su pokušaji Lovrena i Vide također blokirani. Tako je prvo poluvrijeme završilo prednošću Francuza od 2-1, ali je Hrvatska potpuno dominirala i odigrala možda i najbolje prvo poluvrijeme na ovom mundijalu.
Drugo poluvrijeme započelo je šansom Rebića, koji je iskosa s lijeve strane uputio snažan udarac pod gredu koji je Lloris bravurozno obranio. U 52. minuti po desnoj strani je Mbappe prošao Vidu, ali mu je Subašić ušao u udarac i obranio. U 59. minuti Francuzi su ponovno iz ničega došli do gola. Nakon akcije Mbappea i Griezmanna do udarca je došao Pogba, Modrić je blokirao, ali je francuski veznjak opet prvi došao do lopte i preciznim udarcem pogodio desni kut hrvatskih vrata.
U 62. minuti Brozović je u zadnji trenutak spriječio da lopta dođe do Mbappea, ali je najbolji francuski igrač ipak došao do gola 65. minuti. Hernandez je dodao do Mbappea, koji je s udarcem s 25 metara iznenadio Subašića.
U 69. minuti Hrvatska postiže drugi gol nakon katastrofalne pogreške vratara Llorisa koji je pokušao driblati Mandžukića, koji ga je pročitao, postavio nogu i lopta je odsjela u mreži. U 78. minuti udarac Rakitića prolazi tik pored vratnice, a u 82. minuti ubačaj Kramarića ne uspijeva smiriti novoušli Pjaca u zadnjoj ozbiljnijoj situaciji na utakmici.
Ovim ishodom je izjednačen drugi najefikasniji finale u povijesti, po četvrti je put završni dvoboj okončan ovim rezultatom. Urugvaj je 1930. svladao Argentinu sa 4-2, 1938. je Italija sa 4- svladala Mađarsku, dok je 1966. Engleska sa 4-2 nadigrala Zapadnu Njemačku. Najefikasniji finale odigrali su brazil i Švedska 1958. u Stockholmu kada je bilo 5-2 za Brazil.
Zanimljivo, u moskovskom finalu je postignut jednak broj pogodaka kao i na prethodna četiri finala zajedno, 2002. brazil je svladao njemačku sa 2-0, 2006. su Italija i Francuska igrali 1-1, 2010. je Španjolska sa 1-0 bila bolja od Nizozemske, a 2014. Njemačka također sa 1-0 od Argentine.
FRANCUSKA – HRVATSKA 4-2
Pred 78.011 gledatelja na stadionu Lužnjiki sudio je Nestor Pitana iz Argentine.
Luka Modrić od drame izbjeglištva do najboljeg igrača svijeta
Francuska – Hrvatska
Kapetan hrvatske reprezentacije Luka Modrić proglašen je najboljim nogometašem svjetskog prvenstva u Rusiji na kojem su ‘Vatreni’ osvojili drugo mjesto.
Luka je tako na najljepši mogući način zaokružio svoj životni ali i nogometni put, koji bi se mogao opisati u jednoj rečenici – od izbjeglišta do svjetskog trona.
Nakon World Cupa u Rusiji više nema nikakve dvojbe – Modrić je najbolji hrvatski nogometaš svih vremena. Davor Šuker je bio najbolji strijelac SP-a u Francuskoj 1998. godine, a s Realom je osvojio jednu Ligu prvaka, dok je Zvonimir Boban bio kapetan ‘brončanih’, te europski prvak s Milanom.
Luka ih je debelo nadmašio na klupskom planu osvojivši u dresu “Kraljevskog kluba” četiri Lige prvaka, a sada i na reprezentativnom planu.
“Ne razmišljam o tome, najvažniji mi je uspjeh reprezentacije, da napravimo nešto veliko. Pojedinačne nagrade mi nisu važne. One su vrijedne, ali ne razmišljam o njima, samo sam fokusiran da donesemo medalju kući, koja će to biti, vidjet ćemo”, govorio je Modrić proteklih dana.
Luka je imao šest godina kada je njegova obitelj 1991. godine morala u izbjeglištvo zbog srpske agresije.. Žrtva srpske agresije bio je i njegov djed, Luka, kojeg su četnici ubili kao civila.
Obitelj se potom preselila u Zadar gdje su bili smještni u hotelu Iž. Luka je prve nogometne korake napravio u nogometnoj školi Zadra. Kao klinac je bio na probi u Hajduku, ali nije prošao i vratio se u Zadar. Njegov zadarski trener Tomislav Bašić potom mu je dogovorio prelazak u Dinamo i Luka je 2000. preselio u Zagreb.
“Luka Modrić je bio predodređen za to da postane vrhunski igrač, no ljudi su tada pogrešno mislili da neće uspjeti jer je fizički slab,” kazao je jednom prilikom bivši šef omladinskog pogona NK Zadar, Bašić.
Međutim, i u ‘modrom’ taboru je prošao trnovit put. Dinamo ga je slao na posudbe u Zrinjski i Inter iz Zaprešića, a 2005. se napokon izborio za mjesto u prvoj momčadi. U dresu Dinama je proveo tri i pol sezone osvojivši šest trofeja.
Iduća stanica bio je London. U lipnju 2008. preselio je u redove Tottenhama za 19 milijuna eura. Na ‘otoku’ se zadržao četiri godine, a u avgustu 2012. je preselio u Real Madrid za 35 milijuna eura.
U Realovim redovima Modrić je do kraja razvio sve svoje potencijale postavši jedan od ključnih igrača “Kraljevskog kluba”. U godinama koje su uslijedile za Real je odigrao 257 utakmica postigavši 13 golova i što je još važnije osvojivši čak 14 trofeja, pri čemu četiri Lige prvaka i jedno španjolsko prvenstvo.
Za Hrvatsku je debitirao u martu 2006. godine u pobjedi (3-2) nad Argentinom, iste godine upisao je i dva nastupa na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. U remiju s Japanom (0-0) na travnjaku je bio od 78., a u remiju s Australijom (2-2) zaigrao od 74. minute.
Prvi pogodak je zabio 16. avgustaa 2006. u Livornu u pobjedi 2-0 protiv tada aktualnih svjetskih prvaka Talijana.
Modrić je za reprezentaciju nastupio na tri svjetska prvenstva (2006, 2014, 2018) i tri europska prvenstva (2008, 2012, 2016), a finale SP-a je bio njegov 113. nastup u kockastom dresu, a ispred njega su tek Stipe Pletikosa (114) i Darijo Srna (134).
Na klupskoj razini osvojio je sve što se može osvojiti, a kako bi na savršen način zaokružio sjajnu priču trebao mu je i uspjeh s reprezentacijom. A sada ga ima.
Srpski tenisač Novak Đoković pobjednik je ovogodišnjeg izdanja najvećeg svjetskog turnira Wimbledona, on je u finalu za dva sata i 18 minuta svladao Južnoafrikanca Kevina Andersona sa 6-2, 6-2, 7-6 (3).
Za Đokovića je ovo četvrti naslov u Wimbleodnu, nakon 2011., 2014. i 2015., a ukupno 13. naslov na nekom “grand slam” turniru, prvi nakon Roland Garrosa 2016.
Andersonu je ovo bio drugi nastup u finalu nekog “grand slam” turnira i drugi poraz, prošle godine je u finalu US Opena izgubio od Španjolca Rafaela Nadala.
Bio je ovo sedmi međusobni susret Đokovića i Andersona i šesta pobjeda srpskog igrača. Čak tri puta su igrali u Wimbledonu i svaki puta je kao pobjednik izašao Đoković.
