Kompanija Dabinović iz Monaka napravila je izmjene u svojoj floti tzv. handy size brodova za prevoz rasutog tereta.
Iz njihove flote uskoro izlazi najstariji brod – 18 godina stari bulkcarrier „Boka“ od 31.812 tona, koji je kako javljaju specijalizovani sajtovi za brokeražu, prodat novom vlansiku za 6,7 miliona dolara.
„Boka“ je inače, pod imenom „Lavieen Rose“ izgrađena 2000. u čuvenom japanskom brodogradilištu Hakodante, a u floti kompanije na čijem je čelu Stefan Dabinović, sin njenog osnivača Boža A. Dabinovića, ovaj 177 metara dugačak i 29,4 metara širok brod, plovio od februara 2012.
„Boka“ je već dobila zamjenu i nju će u floti kompanije poznatog bokeljskog brodara naslijediti pet godina mlađi i nešto veći bulkarrier „Sider Dream“ od 33.588 tona nosivosti. Ovaj brod sagrađen je pod imenom „Young Spirit“ 2005. godine takođe u brodogradilištu Hakodate i do prije godinu ipo je bio u japanskom vlasništvu. Od aktuelnih švajcarskih vlasnika ovaj 175 metara dugi i veoma dobro održavani brod, Dabinović je kupio za 9,5 miliona dolara. Primopredaja broda obaviće se narednih dana u luci Kastelon u Španiji, pa će prinova uskoro u floti Dabinovića zaploviti pod novuim imenom „Dobrota“, a aktuelnu panamsku zastavu na krmi, zamijeniće zastavom Svetog Vinsenta i Grenadina pod kojom uobičajeno plove svi brodovi bokeljske pomorske kompanije sa sjedištem u Monaku.
SIDER DREAM, nova DOBROTA
Pored novokupljene „Dobrote“, Dabinovićevu flotu trenutno čine i takođe hady size bulkcarrieri „Ljuta“ iz 2001. „Kamenari“ iz 2010. i „Kotor“ iz 2014. godine.
Iako plove pod stranom zastavom, a kompanija koja im je vlasnik registrovana je u Monaku, Dabinovićevi brodovi praktično su uvijek bili domaći – bokeljski jer na njima radi posada koju preko 90 odsto čine pomorci iz Boke, a većina od ukupno 55 brodova koliko ih se do sada izmijenilo u 62 godine postojanja te kompanije, nosili su imena po mjestima ili ljudima iz Boke Kotorske. Njihovi su se brodovi i najčešće remontovali u Jadranskom brodogradilištu Bijela, dok tu firmu u stečaj prije godinu dana nije otjerala Vlada Crne Gore, pa se u posljedjih par godina Dabinovićevi brodovi održavaju najčešće u hrvatskom brodogradilištu „Viktor Lenac“ u Rijeci.
Čelnici šesnaest evropskih država okupit će se u nedjelju u Briselu na summitu na kojemu će nastojati ublažiti napetosti izazvane nesuglasicama oko rješavanja migrantske krize koja je poljuljala koalicijsku vladu u Njemačkoj i suprostavile najveće europske države.
Italija je u subotu poručila kako “arogantna” Francuska riskira da postane njezin “neprijatelj broj jedan” oko pitanja migracija, dan prije no što će europski čelnici u Bruxellesu održati na brzinu dogovoreni susret na tu temu.
U odgovoru na izjave francuskog predsjednika Emmanuela Macrona koji je rekao da su se migracije prema Europi smanjile u odnosu na prije nekoliko godina, potpredsjednik talijanske vlade i čelnik Pokreta pet zvijezda Luigi Di Maio ustvrdio je da te riječi pokazuju da je francuski čelnik izgubio doticaj sa stvarnošću i da nije svjestan da Italija nosi ogroman teret krize.
Matteo Salvini, talijanski ministar unutarnjih poslova i čelnik vladajuće Lige, kaže kako je u Italiju u posljednje četiri godine morskim putem stiglo 650 tisuća ljudi, da je zabilježeno 430 tisuća zatraženih azila te da je ta zemlja bila domaćin 170 tisuća “navodnih izbjeglica”, što je koštalo više od 5 milijardi eura i ta je zemlja odbila posljednjih dana primiti nove migrante.
Sudbina broda Aquarius na kojemu je bilo više od 600 migranata pokrenula je žestoku raspravu oko odgovornosti pojedinih članica EU-a nakon što su prvo Italija pa Francuska odbile primiti taj brod koji je nekoliko dana proveo na pučini prije no što mu je nova španjolska socijalistička vlada ponudila pristanište u Valenciji.
U subotu su Italija i Malta odbile još jedan brod, MV Lifeline, koji sada čeka na Mediteranu.
Macron je u subotu, nakon susreta s novim španjolskim premijerom Pedrom Sanchezom, rekao i da je sklon uvođenju financijskih sankcija onim članicama Europske unije koje odbijaju migrante s odobrenim azilom očito govoreći o Mađarskoj, Poljskoj i Češkoj, državama koje se protive ideji EU-a o razmještaju tražitelja azila i koje neće nazočiti summitu. Francuski predsjednik smatra kako se europskim strukturnim fondovima trebaju dodati uvjeti koji bi jamčili da primatelji tih sredstava preuzmu svoj dio migranata.
Nedjeljni sastanak u Bruxellesu trebao bi pripremili teren za službeni summit EU-a koji će se održati krajem idućeg tjedna.
Francuska i Španjolska smatraju da u Europi, ali izvan EU, trebaju biti otvoreni novi prihvatni centri u kojima će se obrađivati zahtjevi za azil migranata, dok se druge zemlje zalažu da ti centri budu u Sjevernoj Africi.
Francuska želi centralizirati na razini Europe upravljanje migrantskom krizom odnosno prihvat migranata, razmatranje njihovih zahtjeva za azilom te njihovo “vraćanje” u zemlju podrijetla.
Na mini-summitu u nedjelju, pred Europsko vijeće u četvrtak i petak, francuski predsjednik Emmanuel Macron, kao i njemačka kancelarka Angela Merkel, promicat će takav “kolaborativan” pristup koji je oprečan stajalištu zemalja Višegradske skupine (Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka).
Pariz se protivi jednostranom uvođenju kontrole na granicama što zagovaraju zemlje Višegradske skupine, kao i ministri unutarnjih poslova Italije, Austrije i Španjolske.
Angela Merkel je već izjavila kako ne očekuje da će se do kraja lipnja postići dogovor, a i Pariz smatra da će to biti “teško”.
Pariz traži i da Frontex štiti obale, ojačan na 10.000 ljudi prema sadašnjih 1500, zatim središnji europski ured za obradu zahtjeva za azilom, raspodjelu po Europi onih kojima je odobren status izbjeglice i europsko upravljanje protjerivanjima odbijenih migranata, u dogovoru sa zemljama podrijetla.
Proteklih dana izbila je žučna svađa između Merkelinih kršćanskih demokrata (CDU) i sestrinske bavarske stranke i koalicijskog partnera, Kršćanske socijalne unije (CSU), koju predvodi njemački ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer jer CSU želi početkom srpnja početi s odbijanjem svih azilanata koji su prethodno registrirani negdje drugdje u Europi.
Seehofer je izjavio da u sporu s kancelarkom Angelom Merkel oko migrantske politike neće ustuknuti i odlučan je da će početi vraćati ljude s granice ukoliko se ne pronađe prihvatljivo rješenje za migrantsko pitanje.
“Ukoliko summit EU-a ne poluči učinkovita rješenja, migranti koji su već registrirani u nekoj drugoj zemlji EU-a bit će odbijeni”, ponovio je Seehofer. On tvrdi da nikada nije predlagao da se granica potpuno “zapečati”, već da bude moguće učinkovito vraćati ljude s granice.
Neki političari upozoravaju da bi Seehoferovo “soliranje” moglo izazvati Merkel da ga makne s položaja, što bi moglo srušiti koalicijsku vladu u kojoj sjede i socijaldemokrati lijevog centra (SPD). Merkel, međutim, ako želi zadržati većinu, ovisi o CSU.
Austrijski vicekancelar Heinz-Christian Strache rekao je u subotu kako očekuje lančanu reakciju širom Europske unije ako Njemačka zatvori granice za izbjeglice. “To je logična posljedica, spremni smo za to i slično ćemo zaštiti naše granice”, rekao je Strache za austrijsku televiziju, dodajući da Italija poduzima slične mjere.
Na poluostrvu Luštica na ulazu u Bokokotorski zaliv, maslina se gaji od pamtivijeka, o čemu svjedoče brojni zasadi, ali i dobro očuvani mlinovi za masline smješteni u skoro svakoj staroj kući.
Iako je poslije Drugog svjetskog rata zapostavljen uzgoj; maslinu – drvo koje je vijekovina smatrano svetim i drvom mira – ni prirodna ni ljudska stihija nije mogla uništiti, a posljednjih godina sve je više obnovljenih, ali i novih maslinjaka na Luštici.
Među onima koji nikada nisu prekidali porodičnu tradiciju uzgoja maslina je i Neđeljko Moric iz luštičkog sela Tići.
Sa ženom Zoricom i sinovima Petrom, Jovanom i Ilijom, on uzgaja oko 1.000 maslina, od kojih je 500 mladih, prije deset godina posađenih maslina, a stari maslinjaci su revitalizovani.
Jedini su organski proizvođači u Crnoj Gori koji za to imaju serifikat. Prije nekoliko godina prošli su strog proces kontrole nacionalnog sertifikacionog tijela Monteorganica.
“Većina uzgajivača maslina na Luštici proizvodi organski, ali za to nemaju potvrdu”, kaže Jovan Moric i navodi da niko od njegovih komšija ne tretira masline bilo kakvim štetnim preparatima.
Jovan, Neđeljko i Zorica Moric
Morici primjenjuju najviše ekološke standarde u proizvodnji maslinovog ulja, strogo paze na održavanje tla, izbjegavaju upotrebu hemijskih sredstava. Između stabala masline sade žbunove lavande, žalfije i ruzmarina i tako se bore protiv maslinove mušice i ostalih biljnih napasnika.
“Plodove beremo, pažljivo transportujemo i prerađujemo u roku 12 sati. Cijeli proces proizvodnje se odvija uz korištenje moderne opreme za hladnu preradu koja čuva izvorne arome, ukuse i bogatstvo antioksidanta i vitamina. Nakon završetka prerade, ulje se čuva u savršeno kontrolisanim uslovima”, objasnio je Jovan u novom porodičnom mlinu koji su kupili uz pomoć
Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, koje je finansiralo polovinu investicije. Njegov kapacitet je prerada 200 kilograma maslina na sat.
Luštica ni danas nema vodovod, pa se stanovnici ovog slikovitog kraja hercegnovske opštine snabdjevaju vodom iz bunara i bistijerni.
Jovan kaže da je to veliki problem, ali i da su navikli da štede vodu, a posljednjih godina grade i nove bistijerne.
Morici proizvedu u prosjeku od 1000 do 1.200 litara maslinovog ulja godišnje i nemaju problem sa njegovim plasmanom, jer im osim kvaliteta, u prodaji pomaže i oznaka “organski proizvod”.
Mlin foto S.Kosić
Jovan ističe da je njegova porodica, kao i mnogi drugi na Luštici, voljna da širi zasade maslina i zato apeluju na hercegnovsku lokalnu vlast da zemlju čiji je vlasnik Opština daju u zakup zainteresovanim za uzgoj maslina. Doprinjelo bi to povećanju proizvodnje maslinovog ulja, ali bi maslinjaci bili i dobra preventiva protiv požara koji su prošlog ljeta opustošili neke dijelove tog poluostrva.
“Luštica, kao i Crna Gora, ima izuzetne potencijale za razvoj maslinarstva i uljarstva, ima dugu tradiciju, povoljne klimatske prilike i turizam koji može biti snažan stimulans za povećanje proizvodnje samim tim što je turizam ‘značajan potrošač hrane’,” ocijenio je ranije Ilija Moric.
Sve više turista zainteresovanih za seoski turizam
Morici se posljednjih godina uspješno bave i seoskim turizmom.
“Goste upoznamo sa našim maslinjacima, odvedemo ih u stari i novi mlin, omogućimo im degustaciju našeg ulja”, ukratko objašnjava Jovan i ističe da je interesovanje veliko.
Dolaze im turisti sa kruzera koji pristaju u Kotoru, gosti bokeljskih hotela, ali i druge organizovane grupe.
Imaju i 20 bicikala koje rentiraju za biciklističke ture, i uz šest automobila „quad”omogućuju posjetiocima aktivan odmor. U konobi stare porodične kuće je i mlin za masline koji Morici imaju duže od vijek i po. Više ga ne koriste, ali je dobar podsjetnik kako se ulje nekada mukotrpno proizvodilo. Otac porodice Neđeljko Moric, koji je radio u hotelijerstvu i ugostiteljstvu cijeli radni vijek, otišao je u penziju prije 12 godina.
Nastavio je da radi na imanju, pomalo nezadovoljan što danas više nema snage da radi kao nekada. Podržava sinove u njihovim nastojanjima da unapređuju i šire uzgoj i preradu maslina.U tome njemu i sinovima pomaže i Zorica, vrijedna i ljubazna domaćica.
Zemlju koju je naslijedio od predaka, Neđeljko nije bio u iskušenju da proda ni kada su prije desetak godina cijene dostizale milionske iznose.
“Nemamo pravo prodavati đedovinu”, ističe Moric, uvjeren da se od maslinarstva i turizma može lijepo živjeti.
Na literarnom konkursu Mailing List Histria, udruženja za očuvanje italijanskog jezika i kulture na području Italije, Slovenije, Hrvatske i Crne Gore, sa sjedištem u Italiji, učenica II razreda kotorske Gimnazije Ana Maria Marinović dobila je I nagradu za esej na italijanskom jeziku.
Ona je oživjela istinitu porodičnu priču o ljubavi italijanskog vojnika Germana i sestre njene prababe Antonije, koja se desila u vremenu između dva svjetska rata.
Prenosimo prevedene izvode iz teksta koje prate sačuvane originalne fotografije i razglednice.
Kada imam vijesti o tebi, nemam potrebe ni za hlebom
Ko se ne sjeća prošlosti, danas je već ostario
„Baš sam nepristojan što se nijesam zahvalio Bogorodici u svim patnjama koje proživljavam… moli se za mene, a ja te samo pitam: jesam li tvoj zauvijek?“ pisao je italijanski vojnik Germanio sestri moje prababe Antonije.
Gospođa Antonija bila je dama do kraja života. Nikada se nije udavala. Za vrijeme rata, srela je ljubav svog života, Italijana Germana i sa njim se dopisivala dugi niz godina. Vidjeli su se svega dva puta u životu.
Od njega je dobijala razglednice na kojima su bili zaljubljeni parovi, zalazak sunca ili lik neke žene koja bi ga podsjetila na njegovu Tonći, kako je zvao.
Poruke su bile kratke, nekada je samo pisalo: VOLIM TE! Antonija nije prestala da vjeruje u njegovu ljubav, ni onda kada razglednice više nisu stizale. Živjela je od topline Germanovih riječi, od svojih misli i iskrenih osjećanja koja se mogu dati samo jednom u životu.
Ispred mene su sve razglednice koje je primila. Sa njih kao da me gledaju njihova lica i osmijesi, dajući mi inspiraciju. Podsjećaju na ljubav koja nije prestala, ni i u riječima, ni u slikama, ni u mojim mislima.
Pomama za kupnjom turističkih nekretnina na Jadranu posljednjih godina u kojoj je, prema procjeni upućenih, oko 150 hiljada stranaca i kompanija u vlasništvu stranaca kupilo turistički apartman, stanove ili kuće za odmor, nije samo posljedica rastuće popularnosti Hrvatske, piše Slobodna Dalmacija.
U takvom je stjecanju nekretnine dio stranih vlasnika vidio i način zarade, pa se u njima bave iznajmljivanjem svojim zemljacima što je zakonski dozvoljeno. No, dio njih to isto radi bez ikakva prijavljivanja, registracije i plaćanja boravišne pristojbe, iako su sve to po zakonu dužni. Prema procjenama upućenih, oko 10 do 15 posto vlasnika takvih turističkih nekretnina u Hrvatskoj prima svoje zemljake “na crno”. A to je lijepih 15-ak hiljada objekata u Hrvatskoj za koje nitko ne zna tko u njima boravi.Z ato nema manjeg ili većeg turističkog mjesta na Jadranu u kojemu vam domaćini u sezoni neće kazati kako “tamo u susjednoj kući Mađar, Čeh, Slovak, Slovenac, Ukrajinac svake sedmice mijenjaju po desetak gostiju koji nigdje nisu evidentirani ni prijavljeni”, piše Slobodna Dalmacija.
A morali bi biti čak i ako su obitelj ili prijatelji stranih vlasnika kuća jer tako nalaže Zakon o boravišnoj pristojbi.”Boravišnu pristojbu dužan je platiti vlasnik kuće ili stana za odmor za sebe i sve osobe koje noće u toj kući ili stanu. Vlasnik i članovi njegove uže obitelji plaćaju boravišnu pristojbu umanjenu za 70 posto. Boravišnu pristojbu plaćaju kada u kući ili stanu za odmor borave u razdoblju glavne sezone. “Isto tako, zakon predviđa da je vlasnik kuće ili stana za odmor obvezan uplatiti boravišnu pristojbu za sebe i osobe koje borave u kući, te u roku od 24 sata nakon dolaska prijaviti turističkoj zajednici sve osobe koje borave u toj kući ili stanu, te zadnjeg dana boravka odjaviti njihov boravak.
– U mojem susjedstvu Mađar u kući od 90 četvornih metara ima 15 “prijatelja” i svake sedmice cijelu sezonu mu dolazi nova grupa prijatelja. Slično je i sa susjedima Česima i Slovencima i svi su puni “prijatelja” cijelo ljeto. Pitao sam u turističkoj zajednici je li itko prijavljen u tim kućama i rečeno mi je da nemaju nikoga u evidenciji, ali nisu ništa napravili da to promijene ili prijave policiji. A gosti pjevaju, kupaju se, noću banče… Svi ih vide i svi se prave ludi. To je mjesto od 200 ljudi, svatko svakoga zna i svi šute. Vlasnik dođe, naplati i ode natrag u Mađarsku, a neprijavljeni gosti ostaju. Najmanje se tu radi o nekoj zaradi koju država ima od prijavljenog gosta i tako naplaćene pristojbe jer vikendaš za dvije osobe za cijelu sezonu plaća tek 120 kuna. Ali, ni policija ni turistička zajednica ne znaju tko u tim kućama boravi i zašto mu odgovara biti neprijavljen – kaže nam zabrinuti vikendaš iz okolice Šibenika.
Istu priču potvrđuje i direktor TZ-a Baška Voda Ante Jurišić koji kaže kako je u tom mjestu dosta Mađara, Čeha, Slovaka, Slovenaca, Norvežana, Bjelorusa i građana BiH kupilo stanove, apartmane i kuće, ali većina ih ilegalno iznajmljuje jer im zakon to dozvoljava. Naime, stranci iz EU-a su u pravima bavljenja iznajmljivanjem za turiste izjednačeni s hrvatskim građanima i neki to koriste, a drugi zloupotrebljavaju. Za turističke radnike je to prije svega sigurnosno pitanje jer se u glavnom dijelu sezone ne zna tko su gosti u takvim kućama.
Kontrolu nad radom na crno u pružanju ugostiteljskih usluga trebala bi provoditi Carinska uprava, ali ni nakon višednevnih poziva i slanja mailova, od njih nismo dobili odgovor na pitanje koliko su eventualno takvih stranaca u nedozvoljenoj raboti uhvatili i kaznili.A dok oni koji prijavljuju svoje goste i plaćaju pristojbu u isto vrijeme okreću glavu od toga kao da nije njihov problem, pitanje je koliko bilo koja inspekcija može biti učinkovita. Jer, takvu djelatnost prije svega netko mora prijaviti da bi inspekcija izišla u nadzor.
Festival kulture „Purgatorije“ u Tivtu svečano je otoren sinoć na ljetnoj pozornici u tom gradu. Pod motom „Centar ljeta“, ovogodišnje, 13. „Purgatorije“ u naredna dva ipo mjeseca publici će pružiti niz prestižnih dramskih, muzičkih, književnih i filmskih programa. Čast da otvori „Purgatorije“ pripala je ansamblu Pozorišta na Terazaijama iz Beograda i njihovoj hit predstavi „Chicago“, mjuziklu autora Boba Fosija, Freda Eba i Džona Kendera, a koji je režirao Kokan Mladenović.
Spektakl sa tridesetak razigraih glumaca i plesača, orkestrom i horom koji su publici priredili nezaboravan užitak, na žalost je nakon dva sata prekinulo nevrijeme. Olujni vjetar i kiša bili su jači od želje ansambla da nakon završetka prvog čina, nastavi izviođenje hit-predstave koju je za 12 godina njenog postojanja na sceni, do sada vidjelo preko 150 hiljada ljudi.
Publika je, iako razočarana što nije vidjela kraj predstave, bila impresionirana „Chicagom“ – muzičko-scenskom pričom o kriminalu korpuciji, najnižim ljudskim porivima i opštoj dekadenciji društva u kojoj su sjajne uloge ostvarili Ivana Knežević, Jelena Jovičić, Dušica Novaković i Dragan Vujić Vujke.
„Kada smo pre 12 godina sa ovom sjajnom ekipom Pozorišta sa Terazija radili “Chicago”, plašili smo se da naš grad, naša zemlja i svet u kome živimo, polako postaje jedan veliki Čikago. Grad u kome caruju kriminalci, potkupljena policija, korumpirano sudstvo, grad u kome neki ljudi sa kriminalnim dosijeima i lakog morala ili nemorala, uz puno novca i vlasništvo nad medijima, mogu da upravljaju našim životima propisuju nam moralne norme. Pre 12 godina smo se polašili da ćemo živeti u Čikagu. Danas znamo da živimo u Čikagu. Čikago je jedno izolovano mesto u kome ne postoje moralni zakoni, a pisani zakoni se ne primenjuju. Na sreću večeras vas koji ste ovdje i nas koji učestvujemo, postoje i oni koji ne dozvoljavaju da baš sva mesta budu izolovana i prave neke prostore slobode, otvorenosti, dostojne slobodnog duha, slobodnih ljudi. Dostojne slobodnog duha Mediterana koji podrazumeva otvorenost, multikulturalnost i slobodu za sve. Takav jeste Tivat, takvi jesu našu prijatelji iz Centra za kulturu Tivat kojima zavidim na upornosti, hrabrosti I želji da svakog leta priređuju ovaj divni festival. Želeći vam svima mnogo slobode i mnogo umetničkog radovanja tokom narednih meseci”- kazao je reditelj ove predstave Kokan Mladenović koji je zvanično otvorio ovogodišnje “Purgatorije”
Kompanija „Europlast International GMBH“ iz Njemačke, isporučiće Aerodromima Crne Gore novih šest samohodnih stepenica za ukrcaj i isrkcaj putnika iz aviona, ukupne vrijednosti 840.950 eura sa PDV-om.
Ponuda te kompanije koja zastupa remomiranog italijanskog proizvođača specijalnih aerodromskih vozila i opreme za opsluživanje vazduhoplova Aviogei, ocijenjena je kao najpovoljjija na tenderu ACG, a na kome su učestvovali i predstavnici proizvođača aerodromske opreme iz Turske i Irske.
Njemačka kompnija ima rok od 150 dana od dana potpisivanja ugovora da isporuči dva komada samohodnih natkrivenih stepenica Aviogei SE 18-42 aerodromu Tivat i jedne takve stepenice aerodromu Podgorica. U istom periodu aerodromu Tivat oni treba da isporuče i tri komada istovjetnih samohodnih otkrivenih stepenica, dok će aeridrom Podgoirca dobiti dva komada novih manjih vučnih strepenica za ukrcaj putnika u avione.
Aerodromi Crne Gore prije nepuna dva mjeseca su kompanijom „Europlast International“ već realizovale nabavku dijela nove opreme za opsluživanje aviona. Njemci su isporučili ukupno šest novih samohodnih elevatora tipa Aviogei NS 450L, ukupne vrijednosti 400.316 eura sa PDV-om od čega su po tri komada stigla za aerodrom Tivat, odnosno aerodrom Podgorica.
ACG inače, već nekoliko godina koristi niz mašina i opreme za ospluživanje vazduhoplova čiji je proizviođač Aviogei.
Brodarska kompanija Dabinović iz Monaca povećava svoju flotu još jednim, petim Handysize brodom za rasuti teret kupljenim od tvrtke Nova Marine Carriers.
Brod koji će promijeniti vlasnika je „Sider Dream“ iz 2005. godine, a novi će vlasnik za njega izdvojiti oko 9,5 milijuna dolara. eValuator stavlja poštenu tržišnu vrijednost broda na samo 8,8 milijuna dolara, ali projekti bi mogli vrijediti čak 10,2 milijuna dolara do sljedeće godine.
Brod, prethodno nazvan „Young Spirit“, Nova Marine Carrier je kupio prije tri godine za 9,5 milijuna dolara.
Dabinovic datira iz kasnih 1970-ih, kada je obitelj Dabinović premjestila svoje poslovne interese iz Švicarske u Monaco.
Ako splitska udruga “Dalmatinski pršut” uspije u svojim nastojanjima, dalmatinska panceta smjet će se proizvoditi i stavljati na tržište samo od proizvođača iz četiri dalmatinske županije.
To je jedna od pravnih posljedica proglašenja dalmatinske pancete proizvodom sa zaštićenom oznakom geografskog podrijetla u proceduri koju je udruga “Dalmatinski pršut” ovih dana pokrenula kod Ministarstva poljoprivrede.
– Očekujemo da će Ministarstvo poljoprivrede do kraja godine prihvatiti naš zahtjev za zaštitu pancete, odnosno donijeti privremeno rješenje o zaštiti, a onda ide istovrsna procedura u Europskoj uniji, koja će potrajati malo dulje – najavljuje Ante Madir, tajnik udruge “Dalmatinski pršut” i izvršni direktor klastera “Hrvatski pršut”.
Madir je, kako nam je kazao, optimist oko uspjeha cijelog postupka jer su udruga i klaster istovjetan posao već odradili u zaštiti dalmatinskog pršuta kao autohtonog proizvoda.
– Dalmatinski pršut više nitko u Europi, a i šire, ne može proizvoditi po nekoj svojoj tehnologiji, stavljati na tržište ne držeći se osnovnih kriterija i tako pršutu uništavati reputaciju, kvalitetu i povjerenje potrošača. Isto ćemo napraviti i s pancetom – kaže naš sugovornik.
Proizvodnja dalmatinske pancete izvan dalmatinskih županija, ako prođe zahtjev Udruge hrvatskog pršuta, neće biti moguća jer zaštita uključuje, osim propisane tehnologije pripreme i kakvoće, i uvjete proizvodnje, odnosno sušenja i dimljenja kakvi se mogu ostvariti samo u Dalmaciji.
– Europska unija vrlo je stroga, primjerice, u kontroli poštivanja certifikata koji ste već dobili za proizvodnju autohtonog proizvoda. Tako se može kontrolirati svaka serija proizvoda, i ako nije u skladu s odredbama certifikata, sprječava se njezino stavljanje na tržište – napominje Madir.
Kaže da u Hrvatskoj trenutno oko 20 proizvođača radi dalmatinsku pancetu po tehnologiji koju propisuje prijedlog zaštite odaslan Ministarstvu poljoprivrede.
– Mi procjenjujemo da je vrijednost tržišta dalmatinske pancete godišnje negdje oko 100 milijuna kuna. Kilogram pancete po recepturi i proizvodnji za koje tražimo zaštitu je između 70 i 80 kuna – navodi tajnik udruge “Dalmatinski pršut”.
– Kao članica Europske unije još uvijek nismo dovoljno iskoristili blagodati koje pruža zaštita geografskog podrijetla i izvornosti. Jedna od pogodnosti je i obveza EU-a da kontrolira zaštitu izvornosti izvan Europske nije. Ako bi, primjerice, netko u Srbiji išao proizvoditi dalmatinski pršut, imao bi posla s EU-om, a ne s našim Ministarstvom poljoprivrede, što je značajna razlika – napominje tajnik udruge “Dalmatinski pršut”, dodajući i da postupak zaštite u EU-u odrađuje Ministarstvo poljoprivrede. Što je ipak rasterećenje samog podnositelja zahtjeva.
Na ljestvici zaštićenih delicija unutar EU-a Hrvatska se po broju proizvoda nalazi na 11. mjestu. Jedan od razloga zbog kojih se proizvođači slabije odlučuju za pokretanje spomenute procedure u Bruxellesu je i dugotrajnost postupka.
– Mi smo proceduru zaštite dalmatinskog pršuta gurali deset godina, a dugotrajnost je u najvećem dijelu bila posljedica višekratnih promjena propisa po kojima se procedura provodi – kaže Ante Madir.
Spomenutu proceduru mogu produljiti prigovori koje zainteresirane strane mogu staviti na prijedlog zaštite proizvoda.
Obično je rok za prigovore tri mjeseca od objave odluke o pokretanju postupka davanja oznake zaštićenosti, što znači da je rok u slučaju dalmatinske pancete počeo teći 1. juna ove godine.
Pršut, kulen, janjetina
Na popisu proizvoda zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla Ministarstva poljoprivrede trenutno su, od suhomesnatih proizvoda, osim dalmatinskog pršuta, slavonski kulen ili kulin, drniški pršut, baranjski kulen i krčki pršut.
Na istome popisu su i lička janjetina, zagorski mlinci te poljički soparnik. Dio spomenutih delicija već je dobio istovrsni ‘pečat’ izvornosti od Europske unije, a dio je u postupku dobivanja.
“Peraški đardin klapske pjesme” je naslov koji simbolički objedinjuje programe XVII Međunarodnog festivala klapa Perast 2018. U tom peraškom đardinu, već 17 godina izrasta to naše festivalsko stablo koje se grana i lista iz dubokih i puno starijih korijena kulturne baštine Perasta, Boke i Crne Gore, poručio je izvršni direktor Festivala Mikan Kovačević.
“Ako bi želio da istaknem posebnost XVII Festivala, to je prije svega pojava novih imlađih klapa. Naime, nakon naših višegodišnjih inicijativa za formiranje dječjih klapa pri muzičkim školama, premijerno će nastupiti najmlađa klapa na ovim prostorima, Kotorski Gardelini, vrijedna dječica uzrasta 9-12 godina, koje, uz veliku posvećenost, vodi naša Kotoranka Nada Baldić. Njihov repertoarski izbor su upravo stari notni zapisi Ludvika Kube u obradi maestra Marija Katavića iz Sarajeva.
U Podgorici je takođe formirana nova, mješovita klapa Camerton, koja će takođe debitovati u Perastu u kategoriji Novih klapskih pjesama.
Ovo nas posebno raduje jer se time ispunjava dio misije Festivala u popularizaciji klapske pjesme” – kaže Kovačević.
Njegovanje kulturne baštine, uz a cappella pjevanje, po čemu smo, uz Festival klapa Omiš svrstani u najprestižnije festivale na ovim prostorima, ostaje temelj naših aktivnosti, pa tako i ovogodišnjih programa, poručuje on.
Perast foto M.Marušić
-27. juna u Galeriji solidarnosti Kotor, predstavljamo knjigu LIJERICA DUBROVAČKOG KRAJA, autora Đorđa Begua, Kotoranina koji muzički djeluje u Dubrovniku. Ovaj izvrsni gudač je i jedan od rijetkih graditelja ovog tradicionalnog narodnog instrumenta, nekada poznatog i u Boki.
– 28. juna u Perastu svečano otvaramo festival, koncertom klapa KAŠE iz Dubrovnika, PRASKA iz Podstrane, PERUŽINI sa Paga, dobitnika najvrijednijih nagrada kultnog Festivala klapa u Omišu. U programu se osvrćemo i na našu KULTURNU BAŠTINU, kada će nas mladi glumci iz KFPZD potsjetiti na poeziju o Boki, a nastupima kvarteta TALIA I VOLMOND najavljujemo brojne muzičke programe koji će se odigrati u Kotoru ovog ljeta. Uz čuvene klape iz Dalmacije, u koncertnom dijelu se pridružuju klape MARIS iz Kotora i klapa O’DIVE BELCANTO iz Berana. Obije klape su se posebno spremale na SEMINARIMA ZA CRNOGORSKE KLAPE prof. Jasminka Šetke, umjetinčkog direktora Festivala.
– 29. juna u Muzeju grada Perasta 11 sati promovišemo našu LIRICU Br.6. koja je posvećena djelu Maestra MARIA KATAVIĆA, našeg dugogodišnjeg saradnika i člana STRUČNOG ŽIRIJA . Mario Katavić je napisao preko 100 klapskih obrada po notnim zapisima starijih muzikologa L. Kube, F. Kuhača, Jovana Miloševića, Nikole Hercigonje, Vide Matjan. U Lirici sui obrade iz Boke i Paštrovića dr etnomuzikologije ZLATE MARJANOVIĆ, koja je priredila naučne prikaze partitura mo. Katavića.
– 29. juna u 21 sat počinju takmičarski koncerti. U kategoriji ŽENSKIH KLAPA, nastupa njih 10 ( 5 iz Hr. , 3 iz CG i 2 iz BiH) među njima najpoznatije PERUŽINI iz Paga, SKONTRADURA iz Dubrovnika, DIVA iz BiH, naše odlične klape MARIS iz Kotora, ALATA iz Podgorice i O’DIVE BELCANTO iz Berana.
-30. juna su na programu MUŠKE KLAPE I NOVE KLAPSKE PJESME. Nastupiće 7 muških klapa ( 4 iz Hrvatske po jedna iz BiH i Assa voce iz Crne Gore) . Među njima su dobitnici najvećih nagrada iz Omiša, PRASKA, PORAT sa Korčule, zatim VALDIBORA iz Rovinja, GRGA i nekoliko izvrsnih klapa.
Sve klape u takmičarskim kategorijama pjevaju obavezno jednu bokeljsku pjesmu.
– NOVE KLAPSKE PJESME, na temu Boka Kotorska –more i pomorstvo, donose nam čak 10 premijera u izvedbi 6 klapa iz CG, 2 iz Hrvatske i jedna iz BiH. Posebnost je da su za 7 pjesama stihove i kompozicije napisali autori iz Crne Gore! Za njih smo obezbijedili posebnu novčanu nagradu kroz sponzorstvo Hotela CONTE u Perastu.
– Dva stručna žirija vode prof. Rajmir Kraljević( Split) iakademik HAZU , pjesnik Jakša Fiamengo
“Konačno, ovakvi programi i aktivnosti Međunarodnog festivalala klapa FK Perast, prepoznati od strane Opštine Kotor, Ministarstva kulture kao i pokrovitelja KotorArta, T.O. Kotor, Ministarstva turizma i brojnih prijatelja Festivala. Festival je dobio i prestižno priznanje WILD BEATY AWARD 2017. NTO Crne Gore u kategoriji festivala. Zahvaljujući pokroviteljima i sponzorima, ove godine Festival radi po planskim dokumentima, uz blagovremeno obezbijeđena sredstva za pokrivanje troškova, što je novi kvalitet na kojemu smo pokroviteljima, sponzorima i donatorima vrlo zahvalni.
U takvim uslovima, ulaznice za Festival se neće naplaćivati već sa izrazima dobrodošlice očekujemo brojne ljubitelje klapske pjesme” – kazao nam je Kovačević.
Plakat FKP 2018.
U zaključku ovog predstavljanja, nudimo odgovor na pitanje koje se ponekada čuje: koliko su naši klapski programi, a cappella pjevanje, naše insistiranje na kulturnoj baštini, izdavaštvo sa knjigom o Ludviku Kubi, koja je dragocjeni doprinos etnomuzikologiji Crne Gore, naših već 6 izadnja LIRICE, kroz preko 300 klapskih partitura po starim zapisima iz XIX vijeka , sada preko 350 bokeljskih pjesama i klapskih obrada crnogorskih pjesama, naše PRIČE O MORU …. Dakle, koliko je to sve atraktivno za javnost i publiku i zašto ne pravimo programski, umjetnički i marketinški kompromis sa narastujućim glamurom, novim pravcima i trkom za zaradu?
Naš odgovor su upravo Kotorski gardelini, Camerton iz Podgorice, O’Dive iz Berane, skoro 400 klapa koje smo dočekali u Perastu, vrhunski klapski autori i znalci i konačno – vjerna klapska publika, koji se nadahnjuju i izuzetno poštuju upravo ovime što radimo, poručio je izvršni direktor Međunarodnog festivala klapa Mikan Kovačević.
