U znak protesta tridesetak budvanski taksisti su danas napravili protestnu vožnju od Budve do Tivta, a na aerodromu Tivat su napravili krug pored pristanišne zgrade i parkinga te se mirno se vratili za Budvu.
Budvanski taksisti su ranije najavili masovne proteste i blokadu tivatskog aerodroma kao i Jadranske magistrale, ako im ne bude dozvoljeno da uzimaju putnike ispred vazdušne luke.
Svoje nezadovoljstvo su danas, izrazili protestnom vožnjom, a na svakom vozilu je bio istaknut član 57 Zakona o drumskom prevozu putnika koji govori o slobodi prevoza putnika.
Don Niko Luković je bio dio vertikale sveštenika bokeljskih koji su Boku učinjeli ovakvom. Oni su svojim društvenim radom ostavili neprocjenjiva saznanja o Boki. Ali, ostavili su veliki trag i na istoriju Crne Gore i kulturu Crne Gore. U toj plejadi su Andrija Zmajević, Antun Nenadić, Krsto Ivanović, Pavao Butorac, Timotej Cizila, Ivan Stjepčević, Branko Sbutega…Nadam se da će ovi mladi ljudi koji se bave naukom, ili žele da se bave naukom, dobiti apetit da napišu nešto novo, da daju neki svoj doprinos. Jer na ovim ljudima, kao što je don Niko Luković, počiva naša Boka – kazao je direktor Centra za kulturu Tivat prof. Neven Staničić, sinoć na promociji reprinta knige “Boka Kotorska” uglednog bokeljskog sveštenika, pisca i društeno-političkog radnika, don Nika Lukovića.
Ova knjiga je kapitalno Lukovićevo djelo o istorijatu Boke Kotiorske i prvi put objavljena 1951.godine.
„Sdušno sam se prihvatio, čak i ugurao da budem dio ekipe jer sam bio siguran da će knjiga koja ima naslov Boka Kotorska, pogoditi ono što ja u životu mnogo volim, a to je bokeljstvo integrativno i bokeljstvo kako ga mi znamo od prije nekoliko decenija. Knjiga je upravo esencija, ne samo opisa Boke, nego i onog bokeljstva kako ga ja vidim. A to je Boka kao kraj nepodjeljenih crkava. Boka koja je bila spremna i otvorena za doseljavanja, i za razne kulturne uticaje z svijeta i okoline, Boka koja je svakog dočekivala otvorenog srca”- kazao je urednik ovog izdanja, Nikola Ciko.
Naglašavajuči da je Luković kulturu Boke prikazao na pravi način, dovodeći je u vezu sa pomorstvom i pomorskom trgovinom”, Ciko je kazao da je autor knjige “na taj način namvpribližio nam sve uticaje koje je Boke vjekovima dobijala od svojih pomoraca i pomorskih trgovaca i koristila ih, i prihvatala korisne uticaje”.
Za pisanje ove veoma značajne knjige don Niko Luković je koristio obimnu bibliografiju od čak 416 djela pisanih na pet jezika.
Don Niko Luković (Prčanj, 21. marta1887. – Kotor, 15. februara1970.), bio je katolički sveštenik, prčanjski župnik i kanonik Kotorske biskupije, društveno-politički radnik i poznati istoričar i sakupljač umjetnina i predmeta iz bokeljske prošlosti. Bio je poslanik u Republičkoj Skupštini Crne Gore i Saveznoj skupštini Jugoslavije. Jedan je od osnivača Pomorskog muzeja u Kotoru, kotorske sekcije Društva istoričara Crne Gore, počasni član Jugoslovenskog društva za istoriju medicine i saradnik Istorijskog instituta Crne Gore. Autor je značajnih radova iz nacionalne, pomorske i kulturne istorije. Iskazivao je izuzetnu brigu za očuvanje spomenika kulture i ugleda pomorstva Prčanja i Boke Kotorske. Jedan od značajnijih spomenika u Boki – Bogorodičin hram na Prčanju, njegovom zaslugom postao je bogata riznica umjetničkih djela među kojima su i djela čuvenih jugoslovenskih umjetnika poput Meštrovića, Lubarde, Rosandića, Milunovića, Radauša i drugih.
Cijelog života slijedio je Njegoševo načelo: „Brat je mio koje vjere bio”. Don Niko Luković bio je ispovjednik austro- ugarskih pobunjenih mornara koji su 1918. godine osuđeni na smrt strijeljanjem. Lukovićeva bibliografija broji preko 150 naslova objavljenih u raznim časopisima, zbornicima i novinama. Objavio više knjiga i brošura – Postanak i razvitak trgovačke mornarice u Boki Kotorskoj (1930), Zvijezda mora: štovanje Majke Božje u kotorskoj biskupiji (1931), Kotor u doba humanizma i renesanse (1933), Prčanj: historijsko-estetski prikaz (1937)… Važio je za čovjeka široke kulture, avangardnih pogleda, shvaćanja i poteza, a zalagao se za njen razvoj i afirmisanje Boke Kotorske kao turističkog odredišta i promociju njene bogate kulturno -istorijske baštine.
“Ta Boka o kojoj piše veliki don Niko Luković 1951. je sasvim drugačije je izgledala nego danas. Ta Boka više ne postoji i prepuštena je našoj milosti do konačnog nestanka. To je Boka mog najranijeg djetinjstva. Kada su junske večeri bile tihe, kad nije bilo saobraćaja, kafića, gužve. Kad ste sjedeći na ponti na Prčanju mogli da slušate kada ljudi razgovaraju u Dobroti u večernjim satima. Tad se govorio taj naš bokeški jezik koji takođe nestaju. Ja sam imao tu privilegiju da u tom vremeplovu vlastitog života uhvatim dvojicu velikana te zlatne generacije. To su bili Niko Lazari i moj đed Eugen Sbutega. Na njih se nadovezalo porodično prijateljstvo sa don Nikom Lukovićem”- kazao je dr Branko Sbutega, istakavši da je don Niko Luković u svojim kngama i ukupnom javmom angažmanu, “ponudio uzor i obrasce koji pomažu da spoznamo sami sebe u imanentnom traganju za vlastitim, ali i tuđim korjenima, upravo onima koji nas ne dijele.”
“Biti istinski Bokelj znači ne pripadati nijednoj opciji podjele, bilo ona nacionalna ili vjerska. Boku su stvorili tolerancija i razumjevanje, a to je razlog zbog čega jer ova knjiga oživjela. Ova knjiga je nastala kao posljedica potrebe da se zaštiti jedinstveno kutlruno i istorijsko nasljeđe Boke Kotorske”- zaključio je Sbutega.
Sistem zaštite i spašavanja spremno dočekuje predstojeću sezonu, a svi subjekti iz sistema preduzeli aktivnosti iz djelokruga svojih nadležnosti, u odnosu na raspoložive materijalne i ljudske resurse – ocijenjeno je juče na sastanku predstavnika Direktorata za vanredne situacije MUP-a, predvođeni direktorom Mirsadom Mulićem, sa predstavnicima svih primorskih službi zaštite i spašavanja.
Sastanak je održan u Tivtu iza za medije zatvorenih vrata “u cilju sagledavanja materijalnih i ljudskih resursa za odgovor na eventualne požare u toku ljetnje sezone”. Pored predstavnika Direktorata i opštinskih službi zaštite i spašavanja svih primorskih opština, prisustvovali su mu i predstavnici Aerodroma Tivat, Uprave pomorske sigurnosti, Lučke kapetanije i Dobrovoljnog vatrogasnog društva „Krtoli“ iz Tivta.
“Intenzivnija saradnja državnih i lokalnih službi, pojačana komunikacija sa nadležnim inspekcijskim službama u cilju adekvatnog uređenja javnih površina koje nose veliki požarni rizik, te kontinuirana komunikacija sa Upravom policije u cilju otkrivanja onih koji podmeću i izazivaju požare, biće fokus aktivnosti u narednom periodu”- saopšteno je iz MUP-a uz napomenu da su se učesnici sastanka saglasili da je “u slučaju požara prvo potrebno iscrpiti lokalne resurse, a u slučajevima kada lokalni kapacitet nijesu dovoljni da odgovore na eventualni rizik, zatraže angažovanje helikoptera Avio-helikopterske jedinice MUP-a ili aviona za gašenje požara.”
Ove godine Direktorat za vanredne situacije na raspolaganju će imati tri aviona za gašenje požara, a helikopteri MUP-a biće angažovani i za svakodnevno izviđanje područja koja su pod povećanim rizikom od požara.
Krivivično vijeće sudije Vesne Moštrokol osudilo.je prvostepenom presudom Dragoja Baošića na 10 godina i 10 mjeseci za ubistvo u prekoračenju granica nužne odbrane i krivično djelo nedozboljeno držanje oružja.
Dragan Bigović je osuđen na 10 mjeseci zatvora jer je pomogao Baošiću da ne bude otkriven.
Prema navodima optužnice, Dragoje Baošić je 14. septembra 2014. oko 01,30 časova u Igalu u diskoteci “Kaza”, sa umišljajem ubio Jovana Kosaća.
Po ulasku u diskoteku, a nakon fizičkog kontakta između Kosaća i Milana Bigovića, koji se nalazio u društvu Baošića, okrivljeni Dragoje Baošić je prišao Jovanu Kosaću i u njegovom pravcu iz pištolja, ispalio više metaka koji su ga pogodili.
U tom trenutku, Kosać se nalazio u stojećem položaju.
Nakon što je pao na pod, prema navodima optužnice, Baošić je nastavio da puca, pogodivši ga u grudi i stomak.
Nakon toga Baošić je pobjegao, čime je izvršio krivično djelo “ubistvo”.
Dragan Bigović je optužen da je počinio krivično djelo “pomoć učiniocu nakon izvršenog krivičnog djela”, odnosno da je 14. septembra oko 02,30 časova pomogao Baošiću da ne bude otkriven, tako što je zaustavio vozilo BMW i vozaču naložio da okrivljenog preveze u mjesto Baošići.
U predvečerje XVI Međunarodnog festivala klapa Perast 2017. zamolili smo prof. Jasminka Šetku, umjetničkog direktora festivala, da ugledne znalce klapskog pjevanja iz okruženja zamoli da iskažu svoje mišljenje o peraškom festivalu.
Ponekad nas zatekne saznanje da ljudi sa strane tako visoko cijene dostignuća kojih mi ovdje nekada nijesmo ni svjesni.
Ali priznajemo – lijepo je čuti da vas toliko poštuju. Uvjerite se sami:
Mojmir
Mojmir Čačija, Sinj. Predsjednik stručnog žirija u Perastu, voditelj klape Sinj, pjevač, aranžer, kompozitor. Umjetnički direktor klapske smotre “Klape Gospi Sinjskoj .
“U ovim najdužim danima ljeta, Perast oživljava i podastire nam pravu glazbenu poslasticu – natjecanje ponajboljih klapskih skupina u formi „a cappella“ koje nam prinose glazbenu kulturnu baštinu.
Ovi klapski zanesenjaci pjevaju u savršenom četveroglasju, nadahnuti očaravajućim podnebljem u zavjetrini Boke i pogledom na čudesan otočić, satkan od vjere i nade u dan velikog povratka.
Veselim se ponovnom susretu s pjevačima i nadam se da ću provesti još jednu nezaboravnu „Bokeljsku noć“.
Mario Katvić
Mario Katavić Sarajevo – muzičar, kompozitor, aranžer, aktivni član sarajevske opere i pozorišta, voditelj kultne grupe Prijatelji iz Sarajeva. Po prvi put će ove godine biti član stručnog žirija a za Festival je od 2012. napisao već preko 70 obrada pjesama iz Boke.
“Šta reći o Festivalu klapa u Perastu, a da to već neko nije rekao…
Iako nikad nisam bio u tom podneblju, za mene je ta muzika Boke postala opsesija u pozitivnom muzickom smislu. Kad sam, prije par godina, zamoljen od strane maestra Jasminka Šetke da napravim par narodnih obrada za klape, koje je zapisao L. Kuba, nisam poznavao taj melos Boke, a kad sam počeo, jednostavno sam bio opčinjen i nisam mogao stati, već sam počeo tragati za drugim zapisivačima, kao što je F. Kuhač, pa sam napisao nekih sedamdesetak obrada za klape.
Jedino što mogu reći je da neću stati na tome, jer Perast je za mene postao svjetionik na moru za crnogorsku klapsku pjesmu.”
Vicko Dragojević
Vicko Dragojević, Dubrovnik. Voditelj klape Kaše , muzičar, pjevač , kompozitor, novinar Radio Dubrovnika . Njegova kompozicija Slava Perasta, na tekst Boža Vodopijeje postala festivalska himna.
„Moja ili naša priča s Perastom počinje, kao i svaka druga, posve slučajno; ali njezin rast i razvoj nije nimalo slučajan. Od samoga početka bilo je jasno da organizatori daju sve od sebe da formiraju pravi, uspješni festival. I to se vidi doslovno na svakom koraku.
Festival klapa u Perastu u svemu je ravnopravan, a u većini puta i dominantan, bilo kojem drugom uspješnom festivalu na ovim prostorima. I, ono najljepše, svake godine raste i sve je uspješniji, čime nas, autora i klapske pjevače, trajno vezuje uz Boku kotorsku i Gospu od Škrpjela.
Vinko Didović
Vinko Didović, Split. Muzičar, kompozitor, aranžer brojnih pjesama, voditelj klapa Kambi , umjetnički direktor festivala Večeri dalmatinske pisme Kaštel Kambelovac.
„Listajući napjeve koje je Kuba zabilježio na svojim putovanjima, Boka se potvrđuje kao područje intezivnog miješanja kultura – spona koja je povezivala Sredozemlje s njenim kontinentalnim zaleđem. Mediteranska kultura, koja se u Boku slijevala putem drevnih pomorskih ruta, u kulturnim je praksama njenih stanovnika dobivala posebnu balkansku aromu.
Među različitim glazbenim tradicijama koje su u ovom etnografskom blagu zabilježene jasno je vidljiva poveznica s glazbenom kulturom starih dalmatinskih gradova, iz koje se tijekom dugog 20. stoljeća razvilo klapsko pjevanje. Opredjeljujući se za klapski glazbeni izričaj – koji je u savršenom suglasju s arhitekturom njegovih trgova i ulica – Perast preispituje i oblikuje vlastiti kulturni identitet, dajući zanimljiv i vrijedan doprinos ukupnom razvoju klapskog pjevanja.
Sveto Popovic
Sveto Popović – Rijeka , voditelj riječkih nagrađenih klapa u Omišu m.k. Fortunal ( 2 Zlatna štita) , ž. k. Luka ( pet) Crikvenica ( dva) , Vinčace -2016. Umjetnički voditelj festivala Baščinski glasi-Rijeka.
„Ideja, želja, entuzijazam, ljubav prema klapskoj pjesmi, svome kraju, baštini, sve je to bilo presudno da bismo danas mogli govoriti o prestižnom Međunarodnom festivalu klapa u Perastu…
Što reći nakon petnaest godina festivala koji je iz zaborava izvukao bokeljske tradicionalne napjeve, iznjedrio pobjednike, predstavio nove skladbe i autore, a svima bio domaćin za pamćenje…Natjecanje ženskih, muških, mješovitih klapa, novih skladbi – DA, jer takmičenje daje ozbiljniju i kvalitetniju dimenziju festivalu i poticajno je za pobjednike i za one koji to nisu. Priznati i uvaženi stručni sud, vrijedan je korektiv klapskog pjevanja i njihovi savjeti dobrodošli su kako klapskim pjevačima, tako i njihovim glazbenim voditeljima.
Osim natjecateljskih klapskih večeri, Međunarodni festival klapa Perast, nametnuo se kao čuvar i pronositelj bogate bokeljske narodne baštine što je od posebnog značaja za promicanje kulture zamlje, naroda. Izdavanje već petog izdanja Lirice upravo o tome i svjedoči. Oteti zaboravu narodne napjeve, zapise, hvale je vrijedno..
Naravno, bez ljudi koji žive za ovaj festival, onih znanih i neznanih (tu moram spomenuti umjetničkog ravnatelja festivala, mojeg kolegu i prijatelja prof. Šetku) ne bi bilo moguće govoriti na ovaj način o Perastu.
Perast se pjesmom ogleda u prošlosti, s pjesmom živi u sadašnjosti, a zagledan je pjesmom u budućnost“.
Dr sc Joško Ćaleta
Dr.sc. Joško Ćaleta, Trogir, etnomuzikolog, radi na Institutu za etnologiju i folkloristiku Zagreb. Vodio je trogirske klape Trogir, Radovan, Kairos, kasnije zagrebačke Jelsa, Nostalgija, Sagena, Dišpet. Obrađivač brojnih narodnih napjeva , umjetnički direktor festivala Aklapella Dubrovnik.
„Festival u Perastu: Kroz gotovo dva desetljeća postojanja Festival u Perastu konceptualno se profilirao kao predvodnica mediteranske odrednice tradicijske glazbene kulture u Boki Kotorskoj. Festival je to klapske glazbe koja je u stanju donijeti nešto novo inspirirajući se pri tom, uz aktualno klapsko nasljeđe, bogatim fundusom kojeg su upravo u Boki Kotorskoj zabilježili melografi druge polovice 19 st. (Kuba, Kuhač,Dionisije de Sarno San Giorgio).
Naum da se kroz aktivnosti vezane uz festival osuvremeni i aktualizira ova ostavština rezultirali su fundusom od gotovo 300 bokeljskih klapskih partitura koji uz savremene obrade ovih pjesama predstavlja niz novih autora i njihovih autorskih klapskih pjesama. Festival pri tome održava bliske veze i kontakte s najeminentinijim imenima klapskog svijeta organizirajući im predavanja, pozivajući njihove klape ili pak objavljujući njihove glazbene uratke u jednoj od 5 publikacija serije Lirica.
Glazba koja se na festivalu izvodi, njezina jednostavnost i mediteranska raspjevanost melodijske linije koje neodoljivo podsjećaju na glazbene asocijacije što ih čovjek s kopna (sjevera) ima kad se prisjeća mora, a južnjak (mediteranac) ih instinktivno osjeća kao nastavak i sastavni dio svojih glazbenih preokupacija, sastavni je dio mediteranskog kulturnog identiteta kojeg ponosno baštini Boka Kotorska.“
Tomislav Sušac
Tomislav Sušac, Mostar. Muzičar, kompozitor i obrađivač klapskih napjeva, pjevač klape Trebižat, zapovjednik Orkestra oružanih snaga BiH, posebno posvećen čuvanju kulturne baštine i izvornih pjesama kroz tradicionalno a capella pjevanje.
OD PERASTA DO PERASTA – Kroz jednu godinu ljudskoga življenja u ovome paklenom tempu posla i svakojakih obveza koje običan čovjek poput mene teško stiže i dostiže, često mi kroz glavu proleti misao na Perast pa me kao corpomorto zaustavi na mjestu, zategne konope, usidri i smiri, otrgne iz struje suludoga stila života, vremena koje leti i sve pred sobom neumoljivo nosi, bez milosti, neda daha i predaha. Tako se povremeno zakačim za tu perašku bovu i stari vez koji je već postao mojim „vlasništvom“, kao da sam ga od ćaće i dida naslijedio, jer ja u Perast ne dolazim jedanput godišnje, nego sam stalno tu, vezan i usidren, a Perast, jadan i bidan, odlazi i dolazi iz svoje pečalbe, svakidašnjih poslova i obveza koje mora obavljati i služiti tamo nekom euru, dolaru, kruni, kuni ili dinaru, ni sam ne zna zašto, komu i kako.
Tako moj Perast bezglavo trči i crnči po cijele dane, a ja sjedim na rivi, pijem kavu, gledam Gospu od Škrpjela i s morskom vilom raspravljam o tome jesu li oni stari trubaduru iz Kotora poznavali trogirske i šibenske, te kako su napjevi iz puka i šire unutrašnjosti utjecali na profinjenu gosparsku glazbu onoga starog vrimena i šta bi na to reka sveti Duje, a što sveti Vlaho. More se lijeno ginga među Verigama, baškari se i zajedno sa mnom se odmara. Sveti Ilija odozgo me provocira jesam li dobro smislio onaj stih koji dolazi na smanjeni septakord drugog stupnja As dura, a ja čekam da Perast konačno uhvati malo vremena, vrati se festivalu klapa, pa da tu dvojbu i još nekoliko detalja, zajedno raspravimo.
Međunarodni festival klapa u Perastu, po mom osobnom sudu, nakon FDK-a Omiš najznačajniji je i najvrjedniji susret klapa općenito za mali klapski svijet kojemu pripadamo. Festival je izvrsno čuo i osjetio potrebu klapa i klapskih pjevača, te ju je jasno i na najbolji mogući način spojio s aspektima i promišljanjima struke, sublimirajući ove dvije najvažnije silnice, dajući im novu dimenziju osobito na polju razvoja i popularizacije klapske pjesme u Boki i cijeloj klapskoj regiji Mediterana, koja polako, zahvaljujući festivalu, postaje sve veća i veća, pa proždire, ruši sve vrste granica i gura sve od sebe i pred sobom što nije u duhu klape i klapske pjesme.
U ovim mojim promišljanjima od Perasta do Perasta, nije mi namjera ustvrditi kako je sve sjajno, idealno i fenomenalno u Perastu, niti analizirati napjeve, tonsku građu, nove skladbe ili postignuća i vrjednote Festivala i zaslužne pojedince. Htio sam zapravo iznijeti moju osobnu impresiju i viđenje, svjedočiti kao pjevač, voditelj ili notni pisar koji se okušavao i okušava u Perastu. Kroz godinu koja leti, kada bih sreo nekoga klapskoga brata ili sestru, obvezno bi se zajedno usidrili na onu moju perašku bovu, zastali u vremenu pa potražili slobodan stol u hladu, bacili ćakulu, i na rastanku, prije nego što zaplovi svatko svojom rutom, dogovorili ponovni susret na istom mjestu. Moj Perast se nekom magijom otisnuo u mene i moju dušu, ali mi se čini da to nije slučaj samo kod mene nego u svih koji su ga pohodili ili će ga pohoditi.
Bliži se vrijeme moga polaska u Perast. Nestrpljiv sam. Koji je to gušt isploviti…! Tamo će me naći tko me treba, na vezu usidren, na rivi ispred Trga svetog Nikole, ove i sljedeće godine, na Međunarodnom festivalu klapa u Perastu.
Od Sušaka do Boke
Ivo Mikulicin
Ivo Mikuličin, skladatelj i klapski voditelj!
Od Sušaka do Boke, to je naslov skladbe, koja ne govori o državnim međama i arbitražnim komisijama, već o nježnoj mediteranskoj pjesmi, koja stihovima i suzvučjem desetljećima čvrsto spaja ljude na istočnoj obali Jadrana.
Organizatori klapskog festivala u Perastu su uvjerljiv argument toj priči iz davnina. Kao sudionik povijesnog klapskog savjetovanja u Omišu, održanog prije 46 godina, te pjevač i voditelj nemalog broja renomiranih klapa (Šibenik, Bonaca, Bunari, Skradinke…) s neviđenim sam simpatijama doživio klapsku smotru u Crnoj Gori.
Gotovo me fascionirao entuzijazam kojim Mikan Kovačević i suradnici početkom ljeta pjesmom oživljavaju stari kapetanski grad u Boki Kotorskoj. Vrijedna spomena je i potpora, koju Perastu pruža crnogorska država. Da ne govorimo o tome kako je klapska pisma preskočila Lovćen i zazvonila u Podgorici. Na način, koji čini sretnim svakog od nas, koji imamo tercu u uhu i more u svom oku.
Ples derviša, poznatiji kao “nebeski ples”, biće priređen večeras, četvrtak 29. juna, u dvorani Park u Herceg-Novi 21 sat.
Ovaj događaj se organizuje u saradnji sa Turskim kulturnim centrom „Yunus Emre“ iz Podgorice, a izvešćega Semazen grupa Derviša Kulturnog centra „Karabaš Veli“ iz Burse.
Besplatne ulaznice možete podići na blagajni Dvorane PARK u terminima od 9 do 12 sati.
O „PLESU DERVIŠA“
Ples derviša, poznatiji kao “nebeski ples”, simbolično predstavlja mistično putovanje.
Sema je spoj religije i filozofije, drevne umjetnosti pokreta i muzike.
Ples, muzika, slušanje i duhovno iskustvo sjedinjuju se tokom plesa derviša, a ovaj spoj religije i filozofije, drevne umjetnosti pokreta i muzike, veže se za ime Dželaledina Mevlane Rumija, velikog mislioca Islama.
Dželaludin Rumi (Mevlana) je bio veliki mistički pesnik na persijskom jeziku i religijski filozof koji je pisao o jedinstvu prirode i savršenom čoveku. Najpoznatija njegova dela su Mesnevija i Divan-i Šems, a red mevlevija je zvanično ustanovio njegov sin Sultan Veled.
Ime Rumi dobio je zbog toga što je život proveo u Rumu (Rumski sultanat), današnja srednja Anadolija, a Mevlana na perzijskom znači “naš vodič” ili “naš gospodar”.
Rumi je inspirisao stvaranje nezavisnog sufijskog bratstva mevlevija, nazvanih prema počasnoj tituli koju su učenici dodjeljivali svom učitelju (mevlana − naš učitelj). Ovaj red je postao poznat u Evropi kao »vrteći derviši« prema važnoj ulozi ritualnog plesa u obaveznom sedmičnom obredu nazvanom Sema.
Sema je jedno duhovno putovanje, molitva, bogosluženje, simbolizuje stvaranje svijeta, vaskršenje u ljudskom domenu, pokretanje u ime ljubavi prema velikom Stvoritelju i spoznaju ropstva i usmjerenost na putu prema “İnsan- ı Kâmil”(Savršenom čovjeku). Čovjek napuštajući ego i sve misli o materijalnom, uzdiže se duhovnom ljubavlju do istine, pravde i kao zreo čovjek pretvara se u roba koji je u službi svih stvorenja. Izvođenja Seme propraćeno je zvukom neja, kuduma, rebaba i sličnih muzičkih instrumenata. Osoba iz ove grupe koja uz pratnju muzike izvodi Semu naziva se Semazen. Svaki pokret Semaha ima svoje značenje koje kada se sluša uz zvuke nej insturmenta daje spokoj.
Ruke Semazena koji započinje Semu su raširene, desna šaka je okrenuta ka nebu, kao za molitvu, a lijeva šaka je okrenuta ka zemlji. Ovo simboliše prenošenje dobročinstva narodu od Boga. Semazen se okreće sa desne na lijevu stranu i na taj način zahvata ljubavlju sva stvorenja. Sema ritual se sastoji iz sedam djelova i svaki dio ima svoje značenje.
Ples derviša
Prvi dio
Počinje sa naatom. * Naat = stihovi kojima se slavi Hz. Muhammed
Drugi dio
Počinje udarom kuduma, udaračkog instrumenta koji se koristi u Mevlevijskim obredima Ovaj udar predstavlja Allahovu zapovijest o nastanku svijeta i čovjeka “Budi!”
Treći dio
U trećem dijelu čuje se zvuk neja. Nej simbolizuje dah Allaha koji svemu daje život.
*Nej = vrsta duvačkog instrumenta
Četvrti dio
U ovom djelu semazeni , u pratnji zvuka pešrev instrumenta pozdravljaju jedan drugog tri puta i hodaju u krug.
Peti dio
U ovom djelu semazen skida sa sebe crni plašt koja simbolizuje ovozemaljska zadovoljstva, oslobađa se od svega što je prizemno i okreće se istini. Nakon toga ljubi šejhovu ruku i traži dozvolu da sema počne. Sema su četiri pozdrava.
Pozdrav 1 – Predstavlja spoznaju o sopstvenom zatočeništvu
Pozdrav 2 – Predstavlja oduševljenje Allahovom mudrošću
Pozdrav 3 – Predstavlja pretvaranje ove spoznaje i oduševljenja u ljubav i predaju sluge Bogu
Pozdrav 4 – Predstavlja čovjekovo duhovno upotpunjenje i povratak u ulogu zbog koje je i stvoren a to je podaništvo Bogu.
U četvrti pozdrav uključuje se i šejh i vođa semazena.
Šesti Dio
U ovom dijelu se čita Kur’ an Kerim.
Sedmi dio
Sedmi dio Sema rituala završava se dovom za spasenje zemlje, Fatihom koja se uči za sve ljudske duše i pejgambere. Nakon završetka Seme, semazeni tiho napuštaju mjesto na kom su izveli ritual.
Svih devet odbornika opozicionih subjekata u SO Tivat potpisalo je 23.juna zahtjev za sazivanje sjednice SO Tivat sa jednom tačkom dnevnog reda: Predlog Odluke o stavu SO Tivat o statusnim i drugim promjenama u Aerodromu Tivat- saopštili su juče Tivatska Akcija, Arsenal za Tivatt, Bokeški Forum, SDP, DSS i SNP .
„Kako nam je za ovakav zahtjev potrebno 11 potpisa odbornika, istog dana obratili smo se za podršku odborničkim klubovima SD-a i HGI-a, s obzirom na prethodno izrečene stavove OO SD-a Tivat, potpredsjednika Opštine Ilije Janovića (HGI), te izjašnjenja odbornika SD-a Igora Petkovića na prošlonedjeljnoj sjednici SO Tivat – da su protiv privatizacije Aerodroma Tivat, i da SO Tivat što prije treba da se odredi o ovom pitanju. U razgovoru s pojedinim odbornicima SD-a i HGI-a saopštili su nam da oni podržavaju našu inicijativu, ali da moraju da se konsultuju sa nadležnim stranačkim organima. Dogovoreno je da nas najkasnije u ponedjeljak jasno obavijeste o svom stavu. Nažalost, oni ni nakon toga nisu podržali svojim potpisima naš zahtjev“- saopštile su juče sve tivatske opozicione partije.
Premijer Duško Marković prije mjesec dana najavio je da će Vlada zainteresovanom stranom investotoru ponbuditi u dugoročni zakup aerodrom Tivat, umjesto da ta vazdušna luka ostane u državnom vlasnišptvu i bude rekonstruisana i medrnizovana povoljnim kreditom od 50 miliona eura za koji Evvripaks banka za obnovu i razvij uopšte nije ni tražila državne garancije. Tivatska opozicija i najveći dio ovdašnje javnosti takve namjere Vlade dočekao je na nož ocjenujući da se iza njih zapravo krije privatizacija posljednjeg ovdašnjeg velikog i uspješnog državnog resursa. Opozicionari su zatražili da se od toga odustane, da aerodrom ostane u državnim rukama, a da Opština Tivat saglasno svojoj značajnoj imovinu u nekretninama u kompleksu tivatske vazdušne luke, dobije odgovarajući udio u akcijama preduzeća Aerodromi Crne Gore. SDP je u tom pravcu čak predložila i u proceduru Skupštine Opštine uputila i adekvatan predlog odluke, ali je njegovo stavljanje na dnevni red posljendje sjednice SO prošle nedjelje spriječio predsjenik lokalnog parlamenta Ivan Novosel (DPS), što je podržala i gradonačelnica dr Snežana Matijević (DPS), koja je kazala da Opština „trenutno nema dovoljno informacija da zauzme stav“ oko namjera Vlade sa aerodromom. Protiv privatizacije tivatske vazdušne luke verbalno su se izjasnile članice lokalne vlasti SD i HGI koje su u koaliciji sa DPS u Tivtu, ali ukupno šest odbornika te dvije partije na kraju nije potpisalo najnoviji zajednički zahtkev opozicije da se sazove posebna sjednica SO o ovoj problematici.
Kompjuterska animacija buduceg izgleda aerodroma Tivat
“Iz te činjenice zaključujemo da stranačka rukovodstva SD-a i HGI-a u potpunosti podržavaju namjeru vrha DPS-a da se Aerodrom Tivat pošto-poto privatizuje, i da su dopustili svojim lokalnim funkcionerima da se izjasne protiv privatizacije samo da bi umirili tivatsku javnost i glasače svojih stranaka. Poštovane Tivćanke i Tivćani, ostaje na opoziciji i vama da zajedno branimo vitalni interes Tivta, i ne dozvolimo da se, po već viđenom modelu rasprodaje državnih dobara, privatizuje i najvrijednije tivatsko preduzeće – Aerodrom Tivat“- ocijenili su juče u zajedničkom saopštenju za javnost odbrnici TA, AZT, BF, SDP, DSS i SNP uz napomenu da će građane pravovremeno obavijestiti o svojim narednim koracima.
Nastavnici i učenici dubrovačke Obrtničke i tehničke škole predstavili su u srijedu solarni električni automobil naziva ”Ruđer 01” kojeg su sami izradili, a u projektu su sudjelovali učenici od 1. do 3. razreda.
Ravnatelj škole Dinko Mandić rekao je kako su na ideju došli zbog želje za sudjelovanjem u projektu ”Soela”, odnosno utrci solarnih električnih automobila srednjih škola Hrvatske koja se odvija u Sisku.
”Bili smo u Sisku na jednom stručnom skupu gdje smo se upoznali s kolegama iz te škole, organizatorima i nositeljima projekta te s isto tako s drugim školama koje su stvarale taj projekt. Početkom ove školske godine krenuli smo u prikupljanje novca za projekt izrade solarnog električnog automobila”, rekao je Mandiž, naglasivši kako je cijena opreme izrazito skupa, ali i zahtjevna.
“Zbog toga smo imali problema s narudžbom u Dubrovniku jer ti se dijelovi u našem gradu ne mogu pronaći. Određene dijelove smo morali naručivati iz drugih dijelova Hrvatske. Dakle, naša prva aktivnost po pitanju ostvarivanja ovog projekta bilo je prikupljanje novčanih sredstava gdje su nam pomogli Udruga inovatora ‘Dubrovnik’, Grad, Županija, Zajednica tehničke kulture”, rekao je Mandić
Ukupna cijena projekta ”Ruđer 01” je oko 30-ak tisuća kuna.
Profesor strojarske skupine predmeta Željko Prce istaknuo je kako se s intenzivnim radom krenulo negdje iza Uskrsa ove godine.
”Ponude smo počeli prikupljati nakon Nove godine, ali se kao problem pojavio pad proračuna zbog čega nismo mogli dobiti sredstva. Ususret nam je izašla Zajednica tehničke kulture koji su na svoju web stranicu stavili informaciju kako tražimo pomoć u prikupljanju financijskih sredstava i komponenti. Bili smo iznenađeni kad smo saznali kako će nam Institut iz Slovenije donirati baterije i još neke komponente električnog skutera koje smo kasnije ukomponirali u vozilo”, rekao je prof. Prce.
Solarni automobil mogao bi voziti od Dubrovnika do Makarske bez dodatne sunčane energije
Na projektu su sudjelovali učenici od 1. do 3. razreda.
Težina solarnog automobila je oko 280 kilograma što je normalna težina svakog automobila koji sudjeluje na toj utrci, ali bez vozača.
”Zadani su neki parametri za utrku, motor mora imati kilovat i pol, minimalno tri metra kvadratna solarnih panela, akumulator mora imati težinu osamdeset kilograma. A naš automobil ima akumulator od 105 amper sati. Uz potrošnju od 30 ampera, što je maksimalna brzina, vozilo ima autonomiju od tri sata vožnje uz maksimalnu brzinu od 50 kilometara na sat može prijeći 150 kilometara bez punjenja solara. Dakle, po kiši i u noćnim satima može odraditi vožnju od 150 kilometara. Automobil bi prema tomu mogao voziti od Dubrovnika do Makarske, bez uporabe dodatne sunčane energije”, rekao je ravnatelj Mandić.
Uplovljavanje u zaliv Boke na brodu ovog tipa, posebno je iskustvo i čast za svakog pomorca – poručio je kapetan fregate Đuzepe Valentini, komadant školskog broda RM Italije, jedrenjaka „Palinuro“.
Valentini koji je na čelu 95-člane posade „Palinura“ na koji su ukrcana i 64 pitomca Mornaričke srednje škole „Francesco Morosini“ iz Venecije, juče je na tom jedrenjaku održao konferenciju za šrampu zajedno sa kolegom iz Mornarice VCG, komandantom školskog broda „Jadran“, kapetanom korvete Goranom Pajovićem. Dvojica oficira naglasila su izuzetno dobru saradnju koju imaju Mornarice dviju država, a posebno vezu između dva stara jedrenjaka 84-godišnjeg „Jadrana“ i godinu mlađeg „Palinura“.
„Ova dva broda osim što su veoma sličnih dimenzija i tehničkih karakteristika, igraju i istu ulogu škole mladih pomoraca pod jedrima. Istorija „Jadrana“ i „Palinura“ je vrlo bogata ali se unekoliko i razlikuje jer je naš jedrenjak originalno sagrađen u Francuskoj kao ribarski brod, a Italija ga je kupila i pregradila u školski brod 1950“- istakao je Valentini dodajući da je posada „Palinura“ posebno ponosna na taj ribarski dio istorije svog broda „jer mi nismo samo mornarički oficiri, već pravi ljudi od mora“.
„Trenutno smo na 53. po redu godišnjem krstrenju sa pitomcima srednjih mornaričkih škola i kandidatima za buduće podoficire u RM Italije. Isplovili smo 20.aprila iz baze u La Madaleni, a kampanju završavamo 20.oktobra u La Speciji. Trenutno su na brodu učenici prvih razreda škole „Morosini“ kojima je ovo prva plovidba u životu na kojoj samostalno obavljaju brodske dužnosti.“-istakao je Valentini dodajući da je „Palinuro“ već obišao nekoliko luka u Italiji i Albaniji, a nakon posjete Crnoj Gori brod će posjetiti i luke u Hrvatskoj, Sloveniji, Grčkoj, Malti, Turskoj i Kipru. Za razliku od svog većeg i poznatijeg kolege, impresivnog barka „Amerigo Vespucci“, koji je školski brod Pomorske akademije RM Italije u Livornu i na kojem se školuju isključivo mornarički oficiri, „Palinuro“ je prilagodljiviji i dodatno okrenut civilnom svijetu, pa na tom jedrenjaku iskustva stiču i kandidati iz civilnih pomorskih škola, čak i pripadnici italijanske izviđačke organizacije. Jedrenjak učestvuje i u naučnim misijama pa je „Palinuro“ tako upravo završio istraživanje populacije morksih sisara u vodama oko Italije, koje je vodio Univerzitet u Bariju.
„Naša misija je da upoznajemo ljude sa ljepotom mora koje je veoma bitan element za pomorsku državu kakva je Italija.“- zaključio je Valentini dodajući da njegov brod ima i vojno-diplomatsku ulogu predstavljanja Italije u inostranstvu, pa je tako „Palinuro“ juče u Tivtu bio mjesto susreta nečelnika Generalštaba VCG i Italije, generala Ljubiše Jokića i Klaudija Gracijana. Danas će se na italijanskom jedrenjaku sastati štabni oficiri iz Komandi MVCG i RM Italije.
Valentin i Pajović na pressu
Istakavši da MVCG ima odličnu saradnju sa RM Italije u okviru ADRION inicijative, kao i da je već 20 pripadnika naše mornarice služilo u međunarodnoj antipiratskoj misiji „Atalanta“ u vodama Indijskog okeana kao članovi posade na italijanskim ratnim brodovima, kapetan korvete Pajović je kazao da se na Pomorskoj akdemiji u Livornu školuju naši novui mornarički oficiri.
Dvoje od njih, poručnici korvete Sara Rakočević i Lazar Knežić tako su ove godine preuzeli svoje prve dužnosti na školskom brodu „Jadran“.
Dio pitomaca na PALINURU
„Ovo je već peta po redu posjeta „Palinura“ Crnoj Gori i uvijek je dobro kada se posade naša dva veoma slična školska broda sretnu, razmijene iskustva, unaprede saradnju i pokrenu neke nove inicijative.“- istakao je Pajović dok se Valentini zahvalio na posebno toploj dobrodošlici na koji su njegov brod i posada naišli u Tivtu.
Ovoga ljeta, kad posjetiš Crnu Goru, smanji svoj karbonski otisak – a ako pritom dođeš i na Southern Soul festival – Jazz on, Rock on Greenly!
Southern Soul festival obilježava ovog ljeta 5. godina postojanja uz vrlo raznovrstan izbor izvođača kojim će zasigurno nadmašiti festivalsku sezonu. Poznat kao jedan od najljepših intimnih butik festivala u Evropi, sa jedinstvenom atmosferom na pješčanoj Velikoj plaži, Southern Soul festival trajaće od 29. juna do 2. jula 2017, sa programom koji se odvija na tri festivalska stejdža.
Southern Soul festival pridružio se porodici „zelenih“ festivala u Crnoj Gori učešćem u kampanji UNDP-a i Ministarstva održivog razvoja i turizma ,,Smanji svoj karbonski otisak. Jazz on, Greenly”. Zeleni muzički festivali širom Evrope postaju norma i radi se na stvaranju ekološki održive festivalske industrije. Kako će ove godine Southern Soul, ali i drugi zeleni festivali smanjiti svoj uticaj na životnu sredinu?
Cilj je smanjiti količinu otpada u festivalskim kampovima;
Postići visoku stopu recikliranja otpada;
Podići svijest i nivo znanja o klimatskim promjenama i zaštiti životne sredine;
Promovisati zelene vidove transporta.
Uvijek posvećeni progresu i novitetima u cilju poboljšanja doživljaja svoje publike, Southern Soul festival ove godine ima iznenađenje: reorganizacija mjesta održavanja festivala, sa novom zonom za relaksaciju (chill out zone) i restoranom, berzom ploča razvijenom sa izdavačkim kućama i vinyl shopovima iz Londona, Pariza i Berlina, kao i poboljšanim zvukom na sva tri stejdža.
Kako bi festival održao naš duh intimnog festivala i sačuvao udobnost svih posjetilaca na Velikoj plaži, broj karata po danu ograničen je na 2,500 hiljade.
Izvođačima koji su već najavljeni – Makaya McCraven, Sun Ra Arkestra, Byron the Aqarius, Eumir Deodato, Amp Fiddler, Atjazz i ostalima, pridružiće se LLORCA, poznati francuski producent, JAZZCAT, mixcloud senzacija iz Italije, DJ KAWASAKI, poznati japanski house DJ, MAFALDA, buduća zvijezda među ženskim DJ-evima kao i legendardni britanski Funk-Soul bend iz 70-ih CYMANDE.
Muzički festivali su danas mnogo više od dobre zabave i dobre muzike. Tokom njihovog trajanja stvara se privremena komuna, ispunjena velikim brojem različitih ljudi istih ili sličnih interesovanja. To je savršen ambijent da pošaljete snažne poruke o klimatskim promjenama, važnosti zaštite životne sredine i zdravim stilovima života koje ti mladi ljudi prime, testiraju, a zatim – u idealnoj situaciji – primijene u svakodnevnom životu.
Mjerenja emisija Co2 i drugih štetnih gasova iz transporta pokazuju da transport proizvodi 64% ukupnih štetnih emisija koje zagađuju prirodu. Zato festivalski polaznici ove godine, pomoću jednostavnog web kalkulatora na adresi www.izracunajco2.me mogu da izračunaju i smanje svoj karbonski otisak ili štetan uticaj svog putovanja i boravka. Da znate da ima smisla – rok muzičari poput Rolling Stonesa, Coldplaya, Radioheada već dugo su najznačajniji glasnici i promoteri ekološkog načina razmišljanja.
Posjeti Crnu Goru ovog ljeta i izračunaj svoj karbonski otisak! Jazz on Greenly!
