Proteklog vikenda mlađe kategorije Jadrana Carine odigrale su sedam utakmica, te nastavile dominaciju u takmičenju Olimpijske Nade 2016/17 sa 7 pobjeda. Odigrane su dvije utakmice protiv Primorca u dvije kategorije kao i turnir za igrače rođene 2001. godine i mlađe.
U prvoj utakmici u subotu u kategoriji najmlađih, „F” (2006. godine i mlađi – MLAĐE NADE), Jadran Carine je savlado ekipu Primorca rezultatom 9:6 (4:1, 2:0, 3:0, 0:5).
Ovom utakmicom najmlađa uzrstna kategorija je završila tekmičenje Olimpijske Nade i osvojila prvo mjesto u ovom regionalnom Takmičenju.
Jadran Carine (2006): Danilo Ogurlić, Tadija Matijašević, Jovan Barbarez, Matija Lučić, Rade Đukić 4, Petar Popović, Stefan Vico 1, Radivoj Radanović, Strahinja Gojković 2, Danilo Stupar 1, Miljan Bošković, Balša Damjanović, Uroš Novović, Božo Stevanović, Vuk Ivović, Vuk Radović, Nikola Petrović.
Trener: Dušan Ivanovski
U drugoj utakmici istog dana još jedna pobjeda protiv Primorca, ovaj put u kategoriji „D” (2004. godine i mlađi – MLAĐI KADETI), minimalnom prednošću 5:4 (0:0, 0:2, 3:1, 2:1).
Jadran Carine (2004): Đorđe Čvorović, Nemanja Moračanin 1, Stefan Radović, Marko Bošković 2, Luka Sijerković 1, Matija Kujačić, Danilo Krivokapić 1, Amar Kujović, Lazar Vukičević, Krsto Tomašević, Meldin Hadžić, Andrija Nakićenović, Nemanja Čepić, Sava Huter, Šćepan Kontić.
Trener: Filip Andrić
Takođe, proteklog vikenda u Budvi je odigran drugi turnir u kategoriji „B” (2001. godine i mlađi – MLAĐI JUNIORI). Na turniru učestvovalo je 6 timova: VK BUDVA (Budva), VA CATTARO (Kotor), VK CAVTAT (Cavtat), PVK JADRAN CARINE (Herceg Novi), VK JUG CO (Dubrovnik), VK PRIMORAC (Kotor). Naš tim je u pet kola odigrao 5 utakmica i ostvario isto toliko pobjeda.
Turistička organizacija Tivta se u saradnji sa NTO Crne Gore, lokalnim turističkim organizacijama i turističkom privredom, predstavila na međunarodnom sajmu turizma „Mediterranean Panorama“ koji se održao prvi put ove godine, minulog vikenda u Štokholmu.
Tema sajma održanog u glavnom gradu Švedske je Mediteran i sve ono što ga karakteriše – turizam, hrana, običaji i kultura. U skladu sa tim i Crna Gora je usmjerila svoju ponudu, pa posjetioci sajma imaju priliku da se upoznaju sa ponudom za predstojeću sezonu: kulturnim i etno – gastronomskim rutama, plažama, ponudom sjevera i eko sela, kao i raznovrsnom ponudom za aktivan odmor u prirodi. Primjetno je veliko interesovanje posjetilaca kada su u pitanju organizovana putovanja za Crnu Goru, avio dostupnost, cijene aranžmana i izbor smještajnih kapaciteta.
„TO Tivat je spremno izašla u susret svim zahtjevima švedskih turista sa bogatim propagandnim materijalom, cijenama za ljeto 2017. i ponudom hotela i privatnog smještaja. Imajući u vidu da je za skandinavske turiste karakteristično da putuju tokom cijele godine, a prema najnovijem relevantnom švedskom istraživanju 66% stanovništva planira putovati u toku ove godine, cilj nam je ostvariti bolju posjećenost sa ovog tržišta u periodu pred i postsezone”- saopštili su iz TO Tivat.
Napominju da na tržištu skandinavskih zemalja raste interesovanje za turističku ponudu Crne Gore na što utiče i sve bolja avio-dostupnost naše zemlje.
„TUI Nordic je ove godine u svoju ponudu uvrstio posebne aranžmane za Crnu Goru i u periodu od sredine maja do oktobra, u saradnji sa partnerima iz naše zemlje, direktnim čarter letovima dovodiće turiste iz Švedske, Norveške, Danske i Finske. Letovi TUI Nordic-a za Crnu Goru obavljaće se jednom sedmično iz Štokholma, Osla, Kopenhagena, Helsinkija, a prema trenutnom stanju bukinga preko 40% aranžmana TUI Nordic-a za Crnu Goru u 2017.godini je već prodato“- stoji u saopštenju.
Na dobru povezanost tokom sezone sa skandinavskim zemljama imaju uticaj i letovi niskobužetskih aviokompanija „Ryanair” i „Norwegian”, dok nacionalna avio kompanija „Montenegro Airlines”, pored redovne linije ka Kopenhagenu, prvi put od ove godine najavljuje čarter letove za Helsinki u periodu od maja do oktobra.
Proljetna ravnodnevnica nastupa danas, ponedjeljak, 20. marta, u 11 sati i 29 minuta. Na sjevernoj Zemljinoj polutci počinje astronomsko (kalendarsko) proljeće, a na južnoj jesen.
Ravnodnevnica (ekvinocij) je tačka na nebeskoj sferi gdje ekliptika (ravnina kojom se Zemlja giba oko Sunca) presijeca nebeski ekvator. Budući da ekliptika presijeca nebeski ekvator u dvije tačke, postoje i dva ekvinocija – proljetni (oko 21.marta) i jesenji (oko 23.septembra). Za proljetnog i jesenjeg ekvinocija Zemljanima Sunce izlazi tačno na istoku, a zalazi na zapadu. U oba slučaja dan i noć traju jednako dugo, tj. 12 sati. Sunčeve zrake pod pravim uglom obasjavaju Zemljin ekvator. Astronomsko će proljeće potrajati sve do ljetnog solsticija koji nastupa 21. juna, u 6 sati i 24 minute.
U školskim udžbenicima se često navodi da proljetna ravnodnevnica nastupa 21. marta. Zadnji puta to se je dogodilo 2007. godine. Zanimljivo je da će ponovno tek 2102. godine proljetna ravnodnevnica nastupiti 21. marta (u 00:35 sati po UTC vremenu, kod nas će biti 01:35 sati). U drugoj polovici 21. stoljeća često će proljetna ravnodnevnica nastupiti i 19. marta. Prvi puta će se to dogoditi 2044. godine (u 23:19 po UTC vremenu). Tada će kod nas ipak biti 20. marta (00:19 sati). Četiri godine kasnije, proljetna ravnodnevnica će i kod nas nastupiti na datum 19. marta (u 22:33 UTC tj. u 23:33 po srednjeeuropskom vremenu).
Posljednji dani kalendarske zime protekli su u znaku uglavnom stabilnog, iznadprosječno toplog te djelomice ili (osobito na Jadranu) pretežno sunčanog vremena.
I prvi dani kalendarskog proljeća donijeti će djelomice ili pretežno sunčano i iznadprosječno toplo vrijeme, s dnevnom temperaturom zraka uglavnom između 17 i 22 stepena.
U ponedjeljak, 20. marta u 11,28 minuta stiže proljeće. Za ovo koloritno godišnje doba donosimo priču o mimozi sa Dadom Vujnovićem iz Kumbora koju je za RTCG uradio kolega Miomir Maroš.
Jedan od vodećih zvijezda ovogodišnjeg, sedmog izdanja SeaRock festivala Kotor, biće čuveni američki rock’n’roll umjetnik Alejandro Escovedo, koji će promovisati novi album “Burn Something Beautiful” u pratnji američko/italijanskog pratećeg benda.
Searock-Alejandro-Escovedo
Alejandro Escovedo, električni trubadur iz Teksasa na čijim koncertima gostuju ljudi kao Bruce Springsteen ili Peter Buck (R.E.M.) personifikacija je muzičara koji slavi rock’n’roll i autora koji uvijek ima nešto važno da kaže.
Posljednji album, objavljen nakon uspješnog Big Station (2012) realizovan je u saradnji sa dva producenta: prvi je pomenuti Peter Buck, a drugi Scott McCaughey (The Minus 5) koji su učestvovali u autorskom radu sa Escovedom i zajedno kreirali zvuk i atmosferu koja slavi rock’n’roll, meditira o smrtnosti i iscijeljućoj moći ljubavi.
Alejandro Escovedo
Pored autorskog i producentskog tima, na albumu su svirali sjajni muzičari: gitarista Kurt Bloch (The Fastbacks), bubnjar John Moen (The Decemberists), prateći vokali Corin Tucker (Sleater-Kinney) i Kelly Hogan (Neko Case) kao i saksofonista Steve Berlin (Los Lobos).
SeaRock festival održaće se 28. i 29. jula 2017. na ljetnjoj pozornici u Kotoru. Ulaz će, kao i svih prethodnih 6 godina biti slobodan.
Pokrovitelji SeaRock festivala su Turistička Organizacija Opštine Kotor i Opština Kotor. Suorganizator je Kulturni Centar “Nikola Đurković” Kotor.
Zbog optužbi za ratni zločin u splitskom istražnom zatvoru završio je penzionisani kapetan bojnog broda bivše JNA Čedomir Borojević, uhapšen na graničnom prelazu Karasovići, zbog hrvatskih optužbi da je naredio topnični napad na Šibenik u septembru 1991.
Borojević je uhapšen na međunarodnom graničnom prijelazu Karasovići u četvrtak 16. marta, nakon čega je zbog optužbi za ratni zločin dan kasnije smješten u splitskom zatvoru Bilice. Tužiteljstvo je za njega tražilo određivanje jednomjesečnog istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega, no sudac istrage splitskog Županijskog suda Davor Svalina u nedjelju je pristao na zahtjev obrane da se istražni zatvor zamjeni jamčevinom.
Tužiteljstvo je na tu odluku najavilo žalbu koju će, kako se doznaje, splitskom Županijskom sudu predati u pondjeljak. Do rješavanja žalbe ili eventualne uplate jamčevine Borojević će ostati u istražnom zatvoru.
Ne otkrivajući identitet osumnjičenog, inače državljanina Crne Gore i Hrvatske, Državno odvjetništvo je izvijestilo da Borojevića sumnjiči za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, a rješenje o provođenju istrage donijelo je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu.
”Postoji osnovana sumnja da je okrivljenik kao zapovjednik 20. Graničnog mornaričkog diviziona u sastavu 8. Vojnopomorskog sektora tzv. JNA, od 16. do 18. septembra 1991. na području Županije šibensko-kninske za vrijeme oružanog sukoba između Oružanih snaga Republike Hrvatske i JNA i naoružanih agresorskih srpskih paravojnih postrojbi SAO Krajina i Republike Srpske Krajine, tokom združenog napada na grad Šibenik tenkovskim, oklopnim i topovskim jedinicama u sastavu 9. kninskog korpusa i zrakoplovstva JNA, postupio protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata i Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba”, stoji u saopštenju u kojem se navodi kako se osnovano sumnja je kao zapovjednik patrolnog čamca dao zapovijed da se napadne grad Šibenik bez izbora ciljeva.
”Prenio je zapovijed članovima svoje posade da se napadne grad Šibenik bez izbora ciljeva, paljbom iz svog raspoloživog oružja po civilnim objektima i civilima, s ciljem njihova zastrašivanja i uništenja njihove imovine i zauzimanja grada, te su s čamca otvorili topničku vatru i iz topova tipa Bofors, kalibra 40 mm i teških strojnica, kalibra 20 mm pucajući na civilne objekte. Uslijed ovakvog napada došlo je do ugrožavanja života građana i do velikih materijalnih oštećenja stambenih i gospodarskih objekata”, navodi DORH.
Prema podacima Poreske uprave Crne Gore, kompanija Adriatic Marinas koja u Tivtu razvija projekat luksuznog nautičko-turističkog centra Porto Montenegro, od 2007. do danas prodala je ukupno 252 stana izgrađena na mjestu nekadašnjeg vojnog brodogradilišta Arsenal i na tome prihodovala skoro 213 miliona eura. Adriatic Marinas koji je vojno brodogradilište preuzeo i srušio ga 2007., za Arsenal je Vladi Crne Gore platio kupoprodajnu cijenu od 3,26 miliona eura, dok su još ukupno oko 20 miliona izdvojili za otpremnine oko 470 radnika brodogradilišta koji su ostali bez posla, te za ekološko čišćenje bivše industrijske lokacije.
“Uvidom u ugovore o kupoprodaji nepokretnosti koje se nalaze u Porto Montenegro u Tivtu koje posjeduje Poreska uprava, utvrđeno je da u periodu od 2007. godine do danas izvršen promet 252 nepokretnosti u ukupnoj vrijednosti od 212.806.150,00 € ”- rečeno je “Vijestima” u Poreskoj upravi. Iz tog državnog organa objasnili su da u svim tim transakcijama, nije naplaćivan porez na promet nepokretnosti, već samo PDV.
“Imajući u vidu da se kod svakog ugovora radilo o prvom prometu nepokretnosti, odnosno prometu novoizgrađenih nepokretnosti, isti je bio oporeziv porezom na dodatu vrijednost, koji je u zavisnosti od vremena nastanka pojedinačnih ugovora obračunavan po stopi od 17 ili 19 procenata (imajući u vidu da je do jula 2013. godine u skladu sa Zakonom o porezu na dodatu vrijednost opšta stopa PDV-a iznosila 17 procenata, nakon čega je u skladu sa izmjenama istog Zakona izmijenjena je na 19 procenata), koji je uračunat u cijenu i prijavljen poreskom organu kroz mjesečne PDV prijave obveznika koji su vršili promet nepokretnosti.”- odgovoreno nam je iz uprave kojom rukovodi Miomir M. Mugoša, ali nije saopšten kompletan iznos tako naplaćenog PDV-a. Nezvanično, ta suma kreće se između 36 i 38 miliona eura.
“Kada je u pitanju iznos PDV-a naplaćen po gore navedenom osnovu, važno je istaći da se porez na dodatu vrijednost prijavljuje kroz mjesečnu prijavu poreza na dodatu vrijednost po različitim stopama, ali u zbirnom iznosu bez obzira na vrstu proizvoda ili usluga čiji je promet izvršen, te u tom smislu nije moguće izdvojiti podatak o porezu na dodatu vrijednost koji je naplaćen isključivo po osnovu prometa novoizgrađenih nepokretnosti od strane predmetnih obveznika.”- objasnili su iz Poreske uprave, uz napomenu da je sav prihod od PDV-a na prodate stanove u Porto Montenegru, otišao u državnu kasu.
Dio fiskalnog finansijskog kolača je međutim, trebalo da dobije i gradska kasa Tivta u slučaju naplate poreza na promet nepokretnosti. Ovaj porez koji se naplaćuje prilikom prometa korišćenih nepokretnosti, iznosi 3 odsto i dijeli se između države i opštine na čijoj se teritoriji nalazi prodata nekretnina. Iz Poreske uprave odćutali su pitanje o do sada naplaćenom iznosu poreza na promet nepokretnosti u Porto Montenegru, a podatak o tome nemaju ni u Opštini Tivat.
Porto Montenegro
“Shodno članu 25 Zakona o finansiranju lokalne samouprave, porez na promet nepokretnosti je ustupljeni prihod. Dakle, Poreska uprava vrši obračun i naplatu ovih prihoda i opštine nažalost, nemaju uvida u ove prihode. Napominjemo da se u skladu sa čl. 6 Zakona o porezu na promet nepokretnosti, prometom nepokretnosti ne smatra sticanje novoizgrađenih građevinskih objekata na koje se plaća PDV, u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dodatu vrijednost. To znači da su obveznici poreza na promet nepokretnosti bili samo oni kupci koji nisu direktno kupili stan od Adriatic Marinas doo Tivat, već od nekog od vlasnika koji ga je prethodno kupio od pomenutig društva, tako da se ovdje sigurno ne radi o značajnoj sumi”-rekli su nam u Opštini Tivat.
Iz menadžmenta Adriatic Marinasa nisu odgovorili na naša pitanja koliko je od 2007. do danas od izgrađenih stanova u Porto Montenegru, preprodano trećim licima. Nezvanično, iz te kompanije tvrde da je riječ o poslovnoj tajni. Ipak, uvidom u katastarske podatke za list nepokretnosti 2065 KO Tivat u kome su popisane nepokretnosti u Porto Montenegru, jasno se vidi da je jedan broj luksuznih stanova u međuvremenu, preprodavan. Tako naprimjer, u spisku vlasnika stanova više nema imena bankarsjog magnata i crnogorskog državljanina Natanijela Rotšilda koji je do prije neku godinu, bio zvanično upisan kao vlasnik luksuznog stana od 351 kvadrat na četvrtom spratu zgarde “Teuta”. Samo za taj stan, imajući u vidu cijenu po kojoj je plaćen u početku gradnje Porto Montenegra 2007., država je gtrebalo da naplati preko 48 hiljada eura poreza na promet nepokretnosti.
Porot Montenegro – foto Porto Montenegro
Pravi vlasnici “kriju” se iza of shore i domaćih firmi ?
Iako u menadžentu Poprto Montenegra tvrde da su prodali gotovi sve do sada izgrađene stanove u pet rezidencijalno-poslovnih zgrada i kondo-hotelu “Regent”, u zvaničnoj katastarskoj evidenciji nisu upisani svi vlasnici, već se veliki broj prodatih stanova i dalje zvanično vodi na Adriatic Marinas kao graditelja ili njegove kćerke-firme poput “PM 1.5” ili “PM Retail”. Sa druge strane, ima i veliki broj slučajeva u kojem se pravi vlasnici skupih nekretnina u tivatskom nautičkom centru “kriju” iza imena raznih stranih, najčešće of shore firmi, kao i “no name” domaćih preduzeća registrovanih kao društvo sa ograničenom odgovornošću.
Tako stanove u Portu naprimjer, posjeduju Lamington Development Limited, Zoulian Consultansts Limited, Hapster Corporation and Commonwealth Trust Ltd, Renkis Investment Ltd, Gentian Holdingd Ltd, Acorn Properties, Largendo Holdings Ltd, Eastbay Limited, Mobrison Enterprises, ali i domaće poput Orjen Shipping doo iz Kotora, CG Investment doo iz Tivta, Beltour doo Tivat, Montpro doo Podgorica, Kal Monte doo Tivat, Roots Development doo Podgorica, Jaguar Mediterranean Real Estate doo Budva, To To Porto doo Podgorica…
Stan kupio i Veselin Pejović ?
Da se već prodate nekretnine u Porto Montenegru preprodaju, govore i brojni oglasi na sajtovima specijalizovanih agencija, ali se povremeno oni mogu naći čak i u crnogorskoj dnevnoj štampi. Tako je nedavno u jednom dnevnom listu, vlasnik nudio na prodaju svoj stan od 139 kvadrata u zgradi “Teuta” po cijeni od 1,3 miliona eura.
Ako je suditi po podacima o teretima upisanim u listu nepokretnosti 2065 KO Tivat, stan u Porto Montenegru nedavno je pazarila i kompanija “Uniprom metali” nikšićkog biznismena Veselina Pejovića, vlasnika KAP-a. Naime, za apartman površine 51 kvadrat na drugom spratu ultraluksuznog kondo-hotela “Regent Porto Montenegro”, upisan je teret zabilježbe kupoprodajnog ugovora između prvog vlasnika Vjačeslava Sokolova kao prodavca i nikšićke kompanije kao kupca. Kako stoji u katastarskoj dokumentaciji, kupoprodajni ugovor je sklopljen 15 decembra prošple godine, a upisan u listu tereta za tu nekretninu 13.januara ove godine.
Dah - Dejan Verigo izložba skulptura- foto Radio Herceg Novi
1 od 8
Dah - Dejan Verigo izložba skulptura
Dah - Dejan Verigo izložba skulptura
Dah - Dejan Verigo izložba skulptura
Dah - Dejan Verigo izložba skulptura
Dah - Dejan Verigo izložba skulptura
Dah - Dejan Verigo izložba skulptura
Dah - Dejan Verigo izložba skulptura
Dah - Dejan Verigo izložba skulptura
Novi zamah „Novskom talasu“ koji je u Herceg festu pokrenut prošle godine, dao je Dejan Verigo koga znamo kao planinara, ekologa, speleologa, zaljubljenika u more, čovjeka koji se bavi keramikom, člana spasilačkih ekipa uvijek spremnih da pomognu u nevolji, predstavljajući se u petak u izložbenom prostoru Dvorane „Park“ postavkom naslovljenom „Dah“. Riječ je o skulpturama rađenim u kamenu i drvetu, što je bilo lijepo iznenađenje, s obzirom na to da Veriga poznajemo kao keramičara.
– Keramika ostaje moja prva ljubav. Čisto iz tehničkih razloga morao sam da promjenim strukturu i materijal moga djelovanja, zato što je keramika vrlo skup i komplikovan zanat prvo, a onda je tu i umjetnička strana. Jedna keramička skulptura mora se više puta peći, idu glazure u slojevima, zatim sve ostalo, Struja je skupa tako da je to finansijski izdatak koji se ne može nadoknaditi…Danas i ovdje od umjetnosti ne može niko ni da živi, a kamoli da se njome bavi samo iz svoga gušta. Prešao sam na kamen i drvo, pošto je to materijal koga , hvala Bogu ima ih dosta, i uvijek može da se nađe ako čovjek ima oko i nešto malo sppretnosti u rukama, rekao je Dejan Verigo, gostujući u Svijetu kulture Radio Herceg Novog.
Svoj talenat objašnjava nekim „ genčićem“.
– Moj otac je bio vajar a prababa slikarka, ostala je poneka sposobnost da se opazi ono što drugi ne primjete, vještina da ono što poželim i napravim, da izaberem materijal… Čim se čovjek kreće po planini i u podzemlju gdje je mnoštvo raznoraznih formi, oblika, struktura, boja i svega ostalog, normalno je da u svom tom izobilju, nađe nešto interesantno. Najbitnije je prepoznati to i onda je drugi korak, druga varijanta da sve to „oživi“ ma koliko je teško, u nekom drugačijem obliku, interesantnom i lijepom, objašnjava naš sagovornik.
Dah – Dejan Verigo izložba skulptura – foto Radio H.Novi
I postupak obrade kamena po riječima Dejana Veriga je dug i zahtijevan.
– Za obradu mi trebaju špice, brusilice, sve i svašta, a posebni postupci su šmirglanje, poliranje, ima tu dosta posla. Obično ljudi počinju sa obradom lakših materijala, keramika je vrlo laka za obradu, asa kamenom je težak put do krajnjeg rezutata. Kamen je najteži materijal za obradu, ali meni je nekako u genima, u žilama tako da ga prvo vidim, osjetim a onda iz njega izvučem ono što je potencionalno interesantno. Sa kamenom ne smije da bude greške, On to ne dozvoljava, jer grešku poslije treba uklopiti u ono što radim ili je ako je moguće „izbrisati“ Svaki udarac dlijetom ostavlja neizbrisiv trag. Kadaradim u keramici, u drvetu, kao i u slikarstvu, čovjek može da popravi što je pogriješio, da izvuče grešku, da nešto oduzme, da doda, u kamenu se greška, ako ostane, vidi i neizbrisiva je na tom dijelu. Zbog nje se kompletan proces i koncepcija moraju mjenjati. Ponekad se i odustane… dešava se kamen na kraju pukne, prelomi se i tu je kraj. U njemu je zaista dosta čudna kohezija prirode i svega ostaloga, priča Verigo i dodaje da je sa drvetom lakše.
-Drvo je podatnije i lakša je obrada, a iz njega se može izvući više nego iz kamena. Kamen nekom svojom strukturom i koloritom diktira proces koji to mora pratiti. Kod drveta se to može malo izbjeći i korigovati na svoju korist, za dobrobit onoga što hoćemo da napravimo. Radim skulpture uglavnom od drveta masline koja je blagodatno drvo za sve. Ima i skulptura od eukaliptusa, korjena lovorike ili bukovine. Palme mi nisu interesantne, one moraju da imaju dodatnu zaštitu jer su porozne, bolje je kad je drvo čvrće…Najinteresntniji mi je korjen masline onaj koji je prošao sve faze i već počeo da trune, on ima i drugačiju srukturu i posebne boje, kaže Dejan Verigo i dodaje da nema crte razdvajanja među njegovim različitim interesovanjima.
– Sve se to nekako spaja i nadovezuje, objašnjava naš sagovornik, a na pitanje zbog čega nije višeizlagao i da li planira i izložbu fotografija, odgovara kratko:
– Ovo mi je druga samostalna izložba jer donedavno nigdje u našem gradu nisam mogao izlagati jer nisam akademski umjetnik, sad se to malo promjenilo na bolje, a gotovih stvari ima za naredne tri izložbe. Imam i dobrih fotografija sa planine, iz pozemlji, podmorja, cijelu lepezu interesantnih snimaka pa se nadam da ćete me nekom drugom prilikom i u toj oblasti vidjeti.
Pomjeranje granica kreativnosti očigledna je namjera Dejana Veriga i nju treba podržati. Za početak obilaskom izložbe „Dah“ u Dvorani „Park“ .
Dah – Dejan Verigo izložba skulptura – foto Radio H.Novi
STEVAN KOPRIVICA NA OTVARANJU IZLOŽBE SKULPTURA DEJANA VERIGA
Drugu samostalnu izložbu Dejana Veriga otvorio je direktor Herceg festa Stevan Koprivica istakavši da je ona „tek malo uzdarje humanisti, ekologu , čovjeku podviga u vremenima koje podvige ne priznaje i, nadasve, umjetniku, kojem dugujemo mnogo , mnogo više…“
– Dejan Verigo pripada onom soju ljudi koji su odlučili da se ne mire sa datostima životnih konvencija, sa glavinjanjem od ponedeljka do vikenda, čekajući da kapne penzijica pa da se tavori kao što se cijeli životni vijek tavorilo. Dejan Verigo odlučio se, ili mu je genetikom dato, da živi i stvara punim plućima, i ne samo plućima, da, „ ne prođe malen ispod zvijezda“ kako bi rekao Pasternak. On je od svog „državnog posla“ / Stambeno komunalno preduzeće u Herceg Novom/koji je u našim vremenima , kao i svi državni poslovi, sinonim apatije i ušuškanih jaslica, napravio uzbudljivu avanturu u funkciji borbe za ekološko lice Herceg Novog, za kultivizavciju prebogate a često zapuštene kulture flore Herceg Novog. To bilje i rastinje iz prevaziđenih turističkih slogana predmet je Verigove vještine i posvećenosti , hrabrosti i spretnosti, da se popne i spusti, prisegne i dosegne, oblikuje i rasčisti, ne bi li grad pokazao onu svijetlu stranu lica, rekao je Koprivica.
On je podsjetio i da Verigo u „ državnom poslu“ koristi vještinu i sportsko umijeće predanog apliniste, penjača i istraživača visova i urvina novskog planinskog zaledja .
-Svoje umijeće stavlja u službu naplementijeg ljudskog zadatka, pomaganja ljudima u nevolji i spasavanju života…. On će, kao i svi pristojni i skromni ljudi reći da to nije njegova zasluga, da ima i drugih zaslužnih / i ima ih/ ali će i ti drugi potvrditi gotovo mitsku hrabrost i vještinu Dejanovu. Adrenalinski zavisniku, sa genetskom vertikalom epskih junaka dalekih stepa odakle porijeklo vuče njegov otac, začudni i tanani slikar Boris Verigo, Dejanu nije dovoljan alpinizam, nego je i fana tični speleolog u potrazi za čudesima prirode i istorije koje kriju poznate i tajne pećine orjenskog masiva. A kada mu se učini da je zov planine utihnuo, Dejan Verigo se spušta u plave staze zaliva, postaje kapetan od barke kojom lovi, krstari, traga, otkriva tajne zaliva, pa iako mislimo da svi sve znamo o zalivu. Dejan zna više, rekao je Koprivicai kazivanje zaključio ocjenom da život sazdan od mora i planina, avanture i poduhvata , dobija plemenitu vizuru u umjetničkoj nadgradnji Dejana Veriga.
Zbog čega je Ujedinjeno Kraljevstvo vladalo gotovo polovicom svijeta i zbog čega su mu jedini rivali u tome bili Španjolci, Portugalci i Nizozemci? Zbog mornarice. Sve su nacije imale jaku mornaricu, što vojnu, što trgovačku.
Više stotina godina u budućnosti, friško izabrani predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump, na palubi novog supernosača (nuklearnog naravno) zrakoplova Gerald Ford najavljuje povećanje vojnog budžeta uz viziju mornarice od preko 350 velikih vojnih brodova i podmornica. Trenutno ih Amerika ima oko 270, a na čelu novog povećanja nalazilo bi se 12 novih nosača.
Idemo dalje. Samo nekoliko dana nakon Trumpova govora reagirala je Kina koja je razmjestila u Pacifiku nosač zrakoplova i predstavila potpuno novi borbeni zrakoplov. Usput budi rečeno to je drugo kapitalno plovilo kineske vojne mornarice. Prvi nosač, “Liaoning” kupili su od Ukrajine 1998. godine. Radilo se o nedovršenom trupu broda Varyag klase Slava kojeg su nadogradili te ga danas koriste kao testno plovilo. U međuvremenu su izgradili novi nosač, posve u vlastitoj izvedbi, te aktualno rade i na trećem.
S druge strane svijeta, već spomenuta Velika Britanija je od Drugog svjetskog rata, barem što se ratne mornarice tiče i njezinih kapitalnih brodova zapala u svojevrsnu “euroapatiju” pod kojom se podrazumijevaju velika rezanja budžeta vojnog sektora. Shodno tome, najveću cijenu platila je vojna mornarica, nekoć ponos ne samo Britanije, nego i cijeloga slobodnog svijeta koji je prije 70 i kusur godina ustao protiv nacizma, militarizma i fašizma. No, u skladu s novim trendovima naoružavanja, i Englezi grade svoga konja za trku, i to u obliku dva nosača aviona klase Queen Elizabeth koji su trenutno u izgradnji i koji bi trebali zaploviti ove godine, prigodno nazvane “godine mornarice”.
E, da, valja spomenuti i rusko aktiviranje njezina nosača, Admirala Kuznjecova u Siriji. Njime je prisutnost Putinove vojske na trenutno najvećem žarištu svijeta bila dobrano pojačana.
Bojni brodovi
Ako dosad niste shvatili, ukratko ćemo još jedanput. Vojna plovila simbol su borbene moći zemlje. Oduvijek je tako bilo, i tako će i dalje biti. Nije samo riječ o nosačima zrakoplova. Oni su samo vrh evolucije. Plod modernog doba i rezultat tehnološkog napretka. Ne, kroz povijest se snaga određene zemlje, one na moru naravno, uvijek mjerila vojnim plovilima.
Bilo da se radi o drevnim atenskim triremama, vikinškim brodovima, španjolskim galijunima i karakama, linijskim brodovima engleskog i francuskog carstva, ili oklopnjačama američkog Sjevera i Juga, svi oni predstavljali su mišiće svoje zemlje.
E da, s tehnološkim napretkom nisu samo nosači zrakoplova stupili kao glavni “bicepsi”, tu su i ekstremno smrtonosne podmornice.
Koja su sve ikonska plovila obilježila vojne sukobe, mornarice pojedinih zemalja, a da ujedno predstavljaju i prekretnicu u evoluciji vojnih plovila, gledatelji mogu doznati u subotu na Prvom programu HRT-a u 14.40 sati u dokumentarnoj seriji “Ratovanje u moderno doba”.
Radi se o serijalu koji u deset epizoda navodi deset najvažnijih ili komada oružja ili vojne opreme koji su obilježili zadnjih stotinjak i kusur godina.
U četvrtom nastavku navest će se legendarnih deset vojnih plovila koja su predstavljala ključ pomorske dominacije. Od oklopnjača klase super-dreadnought iz Prvog svjetskog rata do nevidljivih podmornica iz doba Hladnog rata…
Emisija donosi deset najvažnijih i najpoznatijih brodova i podmornica 20. stoljeća. Od njemačkih podmornica poznatih kao U-Boot, preko nosača zrakoplova klase Nimitz i plovila za iskrcavanje na Dan D, sve do najuspješnijeg svjetskog bojnog broda, sva ta plovila promijenila su način ratovanja. S pomoću zadivljujuće arhivske građe i uz komentare vojno-pomorskih stručnjaka, ova epizoda nabraja legendarna vojna plovila prošlog stoljeća.
Krenemo li od početka promatranog razdoblja najveću revoluciju u razvoju bojnog broda, plovila koje je do pojave atomske bombe bilo najmoćnije oružje u arsenalu određene zemlje, označilo je porinuće britanskog bojnog broda “Dreadnought” po kojem je cijela klasa dobila ime i koja je utrla put dizajnu i načinu izgradnje bojnog broda s kulminacijom u tipičnim plovilima Drugog svjetskog rata kao što su njemački Bismarck, japanski Yamato, američka Iowa klasa, te britanska King George V klasa.
Dreadnought je njihov djedica. Zaplovio je 1906. godine i sa svojim debelim oklopom, te topovima smještenim u turetama odmah se nametnuo kao najmoćnije plovilo svijeta. No, ne zadugo, krenula je utrka u naoružanju i ubrzo su svjetska mora parali pramci brodova klase “Superdreadnought” čija je arena bio Prvi svjetski rat. Nakon njega su Washingtonskim sporazumom uvedene granice razvoja pojedinih brodova, kao i ukupna tonaža i kalibar topova. Nijemci su tome doskočili, pošto su imali najveća ograničenja, razvojem takozvanih džepnih bojnih brodova klase Deutschland od kojih je najpoznatiji Admiral Graf Von Spee koji je dugo vremena bio lovljen, te je bio potopljen za vrijeme Drugog svjetskog rata od svoje posade u La Plati.
Nosači i podmornice
Drugi svjetski rat označio je ujedno i kraj dominacije bojnih brodova, te su u ring stupili drugi borci – nosači i podmornice. I jedni i drugi su s vremenom postali nuklearni. No, vratimo se bojnim brodovima. Ako postoji jedno ime, jedan brod kojeg bi autor ovog teksta volio vidjeti na listi “Top Tena” to je ono koje nosi kultni britanski bojni brod klase Queen Elizabeth – Warspite.
Možda se ne radi o dugovječnim i ekstremno moćnim i sposobnim brodovima američke klase Iowa (USS Missouri je bio prvi brod s kojeg je ispaljen tomahawk projektil, i to u vrijeme Pustinjske oluje) niti o japanskom divu Yamatu, niti o jedva potopljivom Bismarcku. Ali se radi o brodu koji je služio u oba svjetska rata i koji se nije dao do samog kraja. Velika Stara Dama, kako su je zvali odmila, jedini je bojni brod 2. svjetskog rata kojemu su nekoliko puta mijenjali topovske cijevi zbog toga što su se istrošile od silnog pucanja.
Jutlandskoj bitki Warspite je pokazao od čega su sazdani ne samo on nego i njegova posada, a s dolaskom novog svjetskog sukoba brod je sudjelovao u operacijama na gotovo svim svjetskim morima – Atlantiku, Mediteranu, te u Indijskom oceanu. Kroz svoj životni vijek Warspite je živio svoj moto koji glasi “Prezirem gadne udarce rata”. Pa i samo ime mu je inatno – Warspite znači prkositi ratu, ratni inat, stremiti u svojem putu, prema svom cilju, ratnim nedaćama usprkos. Warspite i njegova posada su tako egzistirali. Brod je odlikovan svim mogućim ordenjima engleske mornarice, te je iz službe bio povučen malo prije kraja rata, 1945. godine.
Čak je i priča o njegovom rashodovanju i pokušaju da se dovuče u staro željezo legendarna, budući da se Velika Stara Dama nije dala do samog kraja. Dok su je šlepali prema rezalištu nasukala, se i ostala tako na sprudu sve do 1950. godine kada su je jedva uspjeli odsukati. Ipak je na kraju završila u rezalištu, međutim, i kad biste danas pitali Britance koji bi brod najradije sačuvali kroz povijest – zna se što bi odgovorili…
