Kotorska biskupija i grad Kotor danas slave svog zaštitnika Svetog Tripuna.
Rođen je u gradu Kampsadi oko 232. – 249. (Mala Azija). poštovanje ovog sveca započelo je nakon mučeničke smrti u Nicej, gdje mu je suđeno pred prefektom cijele Male Aziije, Akvilinom (za vlasti rimskog imperatora Decija).
Tada je na upit Akvilina: “Kojeg si stanja?” – Tripun priznao da je kršćanin, izjavom: “Slobodan sam, a po uvjerenju kršćanin!”. Nakon provedenog suđenja odrubljena mu je glava. Tijelo Svetog Tripuna nakon smrti je bilo preneseno u Kampsadu, odatle u Carigrad, a iz Carigrada u Kotor.
Kađenje moći Svetog Tripuna 2018.
Vanjska proslava će se održati u nedjelju 4. februara. U 9.30 – doček podružnica Bokeljske mornarice iz Herceg Novog i Tivta pred glavnim Gradskim vratima. U 10 sati slijedi Kolo Bokeljske mornarice u čast Svetom Tripunu na trgu pred Katedralom.
U 10.30 će biti pontifikalna sveta misa – služi mons. Agidius Zsifkovics, biskup Eisenstadt-a (Austrija), a nakon toga je svečana procesija.
U nedjelju, 11.februara, sveta misa će biti održana u 11 sati, a spuštanje zastave u 12 sati čime se završavaju Tripundanske svečanosti.
Andree Saracenis
U arheološkim istraživanjima krajem 1840. pronađen je sarkofag s latinskim natpisom Andree Saracenisa, Kotoranina i njegove žene Marije, koji je otkupio moći Svetog Tripuna od mletačkih trgovaca i njemu u čast u Kotoru sagradio prvu crkvu početkom IX. vijeka.
Temelji te crkve otkriveni su u arheološkim istraživanjima poslije katastrofalnog potresa 1979. godine. Osim toga sačuvan je i dio parapetne ploče iz IX. vijeka na kojoj je latinski natpis, koji pominje biskupa Ivana i navodi datum, mjesec i godinu – 13. I. 809. koji i faktički potvrđuje datum prenosa moći zaštinika grada Kotora, Svetog Tripuna.
Osvrnemo li se oko sebe te obratimo pažnju na količinu svakojake plastike koju svakodnevno koristimo, bilo u kućanstvu, bilo u svakodnevnoj njezi ili nekim drugim dnevnim aktivnostima, uvidjet ćemo kako nam svakodnevnica izgleda kao jedna velika plastična kulisa. Plastično posuđe, plastična ambalaža, plastična pakiranja kozmetičkih proizvoda te sredstava za čišćenje i drugi slični plastični predmeti samo su neki primjeri sveukupnog popisa plastike koja se pretvara u plastični otpad. Uzmemo li u obzir brojke plastičnog otpada koji se u Europi generira te koje se kreću oko 25.8 milijuna tona godišnje, te nesrazmjeran omjer reciklaže plastike koji se kreće ispod 30 posto sveukupne plastike, priznat ćemo kako je problem plastičnog otpada puno veći no što nam se čini samim pogledom na svu plastiku koju svakodnevno koristimo.
Daljnje kretanje tog istog otpada postaje veoma opasno premjestimo li njegovu prisutnost pod more, gdje se plastika razlaže na sitne dijelove – gotovo nevidljive ljudskom oku, netopljive u vodi i neprobavljive morskom životu. Čak 80 posto ukupnog otpada na Mediteranu čini mikroplastika koja, dakle, nastaje usitnjavanjem otpada i na taj način dospijeva u hranidbeni lanac. Mikroplastikom smatramo sve vrste sićušnih čvrstih plastičnih čestica i vlakana koje nalazimo u morima i oceanima te drugim vodenim putevima. Ovakve čestice su manje od 5 milimetara promjera i ne otapaju se u vodi. Godišnje na globalnoj razini između 5 do 13 milijuna tona plastike završi u moru, što predstavlja između 1,5 do 4 posto ukupne proizvodnje plastike. U Europskoj uniji pak, ta se brojka kreće oko 150.000 do 500.000 tona.
Nedavna istraživanja su pokazala kako se mikroplastika ne nalazi samo u moru te putem hranidbenog lanca završava i na našim tanjurima, već je pronađena u vodovodnoj vodi, kuhinjskoj soli, kozmetici te proizvodima za njegu tijela. Činjenica kako se između 75.000 i 300.000 tona mikroplastike godišnje ispušta u okoliš unutar EU zadaje dodatnu brigu. Utjecaj mikroplastike na ljudski organizam te zdravlje još nije u potpunosti poznat.
Nedavna istraživanja koja je krajem prošle godine objavio britanski The Guardian otkrila su kako se kontaminacija mikroplastikom širi na sveukupni okoliš oko nas, ne samo pod morem. Otkriće kako se u vodi koju svakodnevno pijemo nalaze plastična vlakna, duboko su nas zabrinula je li voda koju svakodnevno pijemo uopće pitka. Nakon testiranja velikog broja uzoraka vode iz slavine, izvedeni su zaključci kako je preko 90 posto testirane vode u Sjedinjenim Američkim Državama zagađeno plastikom, dok Europa ima najnižu razinu zagađenosti.
Kontaminirana i kiša
Međutim, sitne čestice mikroplastike su ipak pronađene u tri četvrtine europskih uzoraka. Europske zemlje, uključujući Njemačku, Francusku i UK imale su najnižu stopu kontaminacije, ali ta stopa se ipak kreće na zabrinjavajućih 72 posto.
Nadalje, francuski znanstvenici su 2015. godine otkrili čestice mikroplastike u zraku, odnosno u kišnim kapima, koje, prema njihovim procjenama, na grad napada od tri do deset tona godišnje. Tim putem plastična vlakna postaju prisutna i u našim domovima. Iako nije sasvim poznato na koji način plastična vlakna utječu na ljudski organizam, udisanjem građani potencijalno mogu unijeti kemikalije u donje dijelove pluća, a velika je vjerojatnost kako istim putem plastična mikrovlakna mogu dostići i u krvotok.
Perilice te sušilice rublja su također veliki izvor sićušnih plastičnih vlakana – imajmo na umu da samo jedno pranje može izbaciti i do 700.000 plastičnih vlakana u okoliš. Istaknuo bih to na primjeru plastičnih mikrogranula. To je vrsta mikroplastike koja se koristi najčešće u proizvodima za njegu i čišćenje lica i tijela ili zubnim pastama. Problem koji stvaraju plastične mikrogranule najbolje mogu dočarati slikom da samo jednim tuširanjem oko 100.000 plastičnih mikrogranula iz gelova za tuširanje bude otpušteno u sustav kanalizacija. One također funkcioniraju po principu “spužve”, odnosno upijaju kemikalije poput pesticida i usporivača plamena (retardanata), a daljnje kretanje takvih spojeva najbolje je ne zamišljati. Zaključak se sam nalaže da mikrogranule nerijetko završavaju i u moru te se tako te kemikalije prenose prenose i na ostatak hranidbenog lanca. Iz tog razloga je britanska vlada početkom ove godine zabranila upotrebu plastičnih mikrogranula u određenim kozmetičkim proizvodima kao što su proizvodi za njegu lica, zubne paste te gelovi za tuširanje.
Još su neke europske države te države članice poduzele slične inicijative koje najavljuju sličan korak (Francuska, Finska, Irska, Luksemburg, te Island i Norveška). Europska unija još ne raspolaže univerzalnom zabranom korištenja plastičnih mikrogranula u kozmetičke svrhe, no uz određene države članice koje već poduzimaju mjere po tom pitanju te dobrovoljne odluke kozmetičke industrije o prestanku upotrebe plastičnih mikrogranula u kozmetičkim proizvodima, EU je putem Strategije za plastiku najavila i skoru akciju po istom pitanju.
Da je plastika veliki problem, vidimo u činjenici zbog koje sam izuzetno sretan, a to je ta da je problem plastike Europska komisija po prvi put obuhvatila EU Strategijom za plastiku koja je dio postupka prelaska Europske unije na kružno gospodarstvo. Strategija ima za cilj stvaranje zajedničkih pravila za biorazgradivu i kompostabilnu plastiku, zabranu oxo-plastike (koja bi trebala biti biorazgradiva, ali kritičari kažu da se razbija u sitne komadiće i ostaje u okolišu), kao i ograničavanje uporabe mikroplastike u proizvodima poput kozmetike. Oxo biorazgradiva plastika (OXO) predstavlja vrstu plastike kojoj su dodane određene kemikalije te soli metala kako bi ubrzale oksidaciju, odnosno inicirali proces prirodne degradacije te razgrađivanja plastike do mikrofragmenata plastike i metala koji nisu vidljivi kao zagađivači, ali ostaju u okolišu. Oxo biorazgradiva plastika je posljednje godine smatrana kao alternativa “običnoj” plastici te kao rješenje onečišćenju plastikom kada je riječ o pakiranju i vrećicama u trgovini. Kao argument se najčešće koristi tvrdnja da OXO jednom kad završi u okolišu prolazi proces biorazgradnje te se pretvara u bezopasne fragmente u periodu koji varira od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.
Plastika u moru – Foto ARHIVA/HANZA MEDIA
Štetnost plastičnih vrećica
Međutim, oxo plastika čini upravo suprotno – raspadanjem na mikrofragmente, odnosno mikroplastiku, pospješuje zagađenje okoliša mikroplastikom, te predstavlja veliku opasnost za okoliš, poglavito more. Štoviše, za ovakvu vrstu razgradnje potrebna je povišena i konstantna temperatura, dok se u prirodi ne može osigurati konstantna i dugotrajna povišena temperatura koja je preduvjet razgradnje. Važno je naglasiti da se plastika s oxo aditivima ne može reciklirati. Prije svega jer se raspadanjem materijala gubi mogućnost recikliranja. Nadalje, brojni proizvođači prešućuju kako se ovi materijali mogu reciklirati samo u proizvodnim pogonima za proizvodnju predmeta od oxo plastike, gdje se oxo plastika pomiješa s ostalim plastičnim proizvodima. Kad sam već spomenuo plastične vrećice, svjesni smo kako one predstavljaju veliki problem te kako predstavljaju najčešću vrsta otpada u moru. Njihova lagana i brza razgradnja, odnosno raspadanje na sitnije dijelove stvara niz problema za organizme pod morem, a putem hranidbenog lanca postaju problem i za ljudsko zdravlje.
Komisija će u svrhu smanjenja mikroplastike poduzeti konkretne mjere poput označavanja posebnih zahtjeva za automobilske gume, bolje informacije te postavljanje minimalnih zahtjeva za ispuštanje sitnih plastičnih vlakana iz tekstila tijekom pranja, kao i mjere vezane za redukciju plastičnih peleta u moru. Trenutno se reciklira, kako sam spomenuo, čak manje od 30% sveukupnog plastičnog otpada u Europi, što iziskuje velike troškove. Prema procjenama, tek se 5% ukupne vrijednosti plastičnih ambalažnih materijala zadržava nadalje u ekonomiji, dok se ostatak gubi nakon prve i jedine, dakle jednokratne upotrebe. Financijski prevedeno, radi se o iznosu između 70 do 105 milijardi eura. Poput balona, problem plastike samo raste i mi moramo naći način kako zaustaviti taj balon da se ne raspukne. Mjesec dana prije nego je Strategija za plastiku ugledala svjetlo dana, Kina je iz ekoloških razloga zabranila uvoz određenih vrsta plastike. Kina je najveći svjetski uvoznik plastičnog otpada, samo prošle godine je uvezla 7,3 milijuna tona, praktički polovicu svjetske količine. EU polovicu prikupljenog i sortiranog otpada izvozi, a čak 85 posto tog otpada izvozi upravo u Kinu.
Dakle, zaključak o jedinom ispravnom putu za postepeni izlazak iz problema gušenja u plastici je pristup kružne ekonomije. Ova strategija promovira upravo to – cirkularni pristup koji znači ponovnu upotrebu, popravak i reciklažu. No, da bi to bilo moguće, potrebno je prije svega mijenjati svijest građana jer primjena ovog pristupa kreće upravo na kućnom pragu. Podizanje svijesti o problemu otpada, poglavito plastičnog koji prodire u sve vrste okoliša koji nas okružuje je bila glavna intencija nacionalne kampanje protiv otpada u moru koju sam provodio sa svojim suradnicima u lipnju i srpnju prošle godine. Tim putem sam pozvao nacionalne vlasti na donošenje sustava gospodarenja morskim otpadom jer izostankom preglednog sustava mi ni ne znamo što se događa točno na moru i pod njim te tako ne raspolažemo konkretnim brojkama u svrhu isticanja ozbiljnosti ovog problema. No, samo podizanje svijesti nije dovoljno – to vidimo na primjeru oxo biorazgradive plastike koju nije moguće reciklirati jer to ne dopušta njen sastav i dizajn. Potrebno je mijenjati način na koji se proizvodi dizajniraju, proizvode, upotrebljavaju i recikliraju u EU-u, što će ova strategija i omogućiti.
Da bismo u potpunosti iskoristili potencijale kružne ekonomije, moramo osigurati da naši proizvodi ne sadrže toksične supstance. Nažalost, Komisija nije uključila planove za poduzimanje snažnih mjera za ograničavanje opasnih tvari koje se koriste u plastici. Umjesto stalnog korištenja naslijeđenih tvari putem recikliranja, Europska unija bi trebala usvojiti drugačiji pristup – izbaciti toksičnost iz proizvoda, a zatim smanjiti upotrebu, ponovno iskoristiti i reciklirati. To je jedini pravi put. Ova strategija predstavlja jednu novu ekonomiju plastike. Svjesni smo kako sektor proizvodnje plastike upošljava 1.5 milijuna ljudi te ostvaruje promet od 340 milijardi eura godišnje te kako se prijelaz na održivo gospodarenje ovim tipom otpada ne smije odvijati nauštrb ekonomije. Strategija za plastiku promovira upravo prijelaz na drugačiji tip ekonomije te preusmjeravanje dobiti u održivi način poslovanja, usvajanje novih pristupa i razvijanje novih inovativnih poslovnih modela.
Promjene u sektoru plastike ne znače samo ekološki profit, već i otvaranje novih radnih mjesta, nova privatna ulaganja, razvoj sektora istraživanja i razvoja. EU je osigurao dodatnih 100 milijuna eura za financiranje prioritetnih mjera koje uključuju razvoj reciklažno prihvatljivijih materijala, olakšavanje učinkovitosti procesa reciklaže te otklanjanja opasnih supstanci iz reciklirane plastike. Načina i sredstava ima, potrebno je krenuti. Pritom mislim na aktivaciju privatnog i javnog sektora, lokalnih, regionalnih i nacionalnih vlasti te građana, svakog od nas. Rješenje leži u nama, korisnicima, koji smo glavni zagađivači. Da se vratim na sam početak, prevencija i smanjenje upotrebe plastike u svakodnevnom životu je, dakle, dobra početna točka kojom možemo mnogo pridonijeti cilju smanjenja plastičnog otpada.
OD 2019. NOVE REGULE I U HRVATSKOJ Plastične vrećice s upozorenjem
Europska je unija još 2016. donijela direktivu o smanjenju upotrebe plastičnih vrećica, slijedom koje će od 2019. i trgovine u Hrvatskoj imati obvezu naplate laganih plastičnih vrećica debljine od 15 do 50 mikrona, dakle, uobičajenih vrećica u trgovinama, dok će za one najtanje (do 15 mikrona), koje koristimo za kupovinu voća i povrća u trgovinama biti obavezno upozorenje, odnosno opomena o štedljivom korištenju vrećica. Plastične vrećice, dakle, predstavljaju veliki problem, no ne smijemo se usredotočiti isključivo na plastične vrećice.
Problem predstavlja plastična ambalaža generalno te sva plastika za jednokratnu upotrebu. Strategija za plastiku EU-a također uključuje planove za podnošenje zakonskih prijedloga do svibnja 2018., kako bi se ograničila uporaba određenih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu. Kao izvjestitelj kluba zastupnika Zelenih/ESS-a za zakonodavni paket kružne ekonomije, smatram kako u gospodarstvu EU-a nema prostora za jednokratnu plastiku. Ona stvara široku lepezu ekoloških problema, stoga pozdravljam sve prijedloge koji će smanjiti njezinu upotrebu.
U skladu s novim planovima koje propisuje Strategija za plastiku, do 2030. sva će plastična ambalaža na tržištu EU-a biti prikladna za recikliranje, dok će u skladu s dogovorom država članica i Europskog parlamenta u prosincu prošle godine do 2030. 55 posto plastičnog otpada i biti reciklirano, a odlaganje odvojeno prikupljenog otpada zabranjeno. Nadalje, potrošnja plastike za jednokratnu upotrebu će se smanjiti, a upotreba mikroplastike će se ograničiti, čime ćemo spriječiti daljnji porast otpada u našim morima i oceanima.
Piše Davor Škrlec, zastupnik u Europskom parlamentu
Malo prije 14 sati na području Splita i okolice osjetio se potres. Trajao je dosta kratko, tek desetak sekundi no osjetio se dosta jako.
Prema prvim informacija potres snage 4,7 po Richteru zatresao je cijelo makarsko primorje, uslijedilo je i nekoliko lakših podrhtavanja. Epicentar je 36 kilometara istočno od Splita, te devet kilometara sjeverno od Donjih Brela, na dubini od dva kilometara u moru.
– Glavni udar trajao oko pestnaestak sekundi, po kućama su nam se ljujali ormari, flat televizori su padali sa stalaka, njihali su se zidovi – javljaju nam građani
Ovaj udar izazvao je strah kod stanovnika Makarskog primorja.
Ni vjetar, ni povremeno jak pljusak kiše nije spriječio brojne posjetioce da dođu na hercegnovsku rivijeru i na tradicionalnu Feštu od mimoze, ribe i vina.
Razigrana i šarolika povorka sa Gradskom muzikom, trombonjerima i mažoretkama razveselila je tmurni dan i razgalila posjetioce.
“Nikakvo nevrijeme ovu manifestaciju ne može prekinuti. Baošićani koji učestvuju u organizaciji i omladina jutros od 5 sati bili su na svojim mjestima i zadacima, kako bi što spremnije i veselije dočekali i ugostili posjetioce” kazao je predsjednik MZ Baošić Mitar Krivokapić. A gosti su stigli sa svih strana: iz Tivta, Kotora i drugih gradova Crne Gore, ali i iz Malog Zvornika, Loznice, Banja Luke. Na Fešti su bili i predstavnici ambasada i diplomatskog kora u Crnoj Gori.
Iz delegacije poljskog grada Lobeca kažu da im nije bilo teško da pređu dvije hiljade kilometara kako bi vidjeli Praznik mimoze i započeli novo, lijepo prijateljstvo sa Herceg Novim.
“Veliki broj gradova prijatelja i pobratima Herceg Novog iz regiona je sa nama danas ovdje u Baošiću, jer Herceg Novi ima zaista veliki broj prijatelja, kako u Crnoj Gori, tako i u okruženju, regiji i Evropi, rekao je predsjednik opštine Stevan Katić.
Članice NVO „Fešta“ odnosno Udruženje žena iz Baošića gostima su služile prženu ribu, a uz 1000 kilograma ribe bilo je i priganica, i po hiljadu litara vina i piva, dovoljno za sve goste, uvjerena je Milica Ćetković iz Udruženja „Fešta“.
U Mediteranskom centru Igalo večeras je prvi ovogodišnji maskenbal Praznika mimoze. Karte su odavno rasprodate, a za dobru zabavu pobrinuće se mažoretke, maske i Tijana Dapčević.
Vatrogasci iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Bijela imali su sinoć, uspješnu intervenciju. Odmah nakon poziva u pomoć da se zapalio dimnjak na Dubravici – Bijela, stiglo je vozilo i za tri minuta intervenisalo, javlja Radio Herceg Novi.
U strahu da vjetar, iako oslabio, ne rasplamsa vatru, i da budu pri ruci kolegama, stiglo je i vatrogasno vozilo iz Meljina.
Vatreno krštenje , tek osnovanog društva iz Bijele, uspješno je okončano i potrdilo potrebu za formiranjem.
Prije samo deset godina Imotska krajina imala je tek dvije kuće za iznajmljivanje, dok je u 2017. godine registrirano ukupno 150 vila za odmor.
Turistički procvat se nastavio i u prošloj godini gdje je ostvarena rekordna turistička godina. Tako je tijekom 2017. godine u Imotskoj krajini ostvareno je 8.097 dolazaka gostiju i 57.982 noćenja, a gosti su u prosjeku boravili u Imotskom oko 7 dana.
Kako je u 2016. godini zabilježeno 5.632 gosta i 47.107 noćenja, to znači da je u protekloj godini ostvaren rast u dolascima od 43%, te noćenjima rast od 23%. Najviše noćenja zabilježeno je u Imotskom (21.114), zatim u Podbablju (13.039), slijede Zagvozd (7.102), Proložac (6.377), Zmijavci (4.592), Cista Provo (3.771), Lovreć (1.108), Lokvičići (697) i Runovići (182). Kao i proteklih godina, najveći broj stranih gostiju dolazi iz Njemačke, a slijede ih gosti iz Poljske te skandinavskih zemalja, a kraju prošle godine registrirana su 173 smještajna objekta s ukupno 1.191 kreveta.
Također, prošle godine je na inicijativu direktora TZG Imotski Luke Kolovrata, pokrenuto osnivanje Turističke zajednice Imotske Krajine, koja bi činila devet jedinica lokalne samouprave, pod motom jedna destinacija – Imotska krajina. Svakako hvalevrijedna inicijativa gdje napokon vidimo sinergiju i malo razuma, jer turistička destinacija svakako nije samo jedan grad nego šira regija koja je ima zajedničku povijesnu ili zemljopisnu poveznicu. Inače, prvi korak i konkretan cilj zajedničke TZ Imotske krajine je izrada strateškog dokumenta razvoja cijele destinacije, a koji bi trebao biti gotov do prije početka predstojeće turističke sezone.
Pokrenuta inicijativa za proglašenje imotskih jezera UNESCO Geo parkom
U cijeloj lijepoj turistički priči Imotske krajine, svakako bi dodatni vjetar u leđa bilo i dobivanje statusa UNESCO Geo parka, koji bi rapidno ubrzao turistički razvoj cijelog kraja. Ukoliko sve bude po planu, postoji realna mogućnost da imotska jezera ( Crveno i Modro jezero ) , područje od nekih 60-tak kvadratnih kilometara bude UNESCO brend u lipnju 2020. „Ovo je samo prvi korak i prva kockica cijelog mozaika oko dobivanje UNESCO Geo Parka. Hrabro smo krenuli u cijeli proces prijave, dobili smo potporu Grada i Županije te Javne ustanove tako da je sve krenulo u dobrom smjeru. Naravno tek sada kreće najviše posla, no po idealnom planu do 01.lipnja moramo poslati pismo namjere, a do 30.studenog cijelu dokumentaciju. Nakon toga u 2019. godini slijedi potrebno obilježavanje, signalizacija i priprema za implementaciju te ukoliko će sve ići po planu, u lipnju 2020. godine dobili bi status UNESCO Geo Parka„ istaknuo je direktor TZ Imotskog Luka Kolovrat te dodao kako će se započeti i pripremne radnje za izgradnju istraživačko-posjetiteljskog centra koji bi sadržavao izložbeno-muzejskim postav, istraživački centar, „rescue“ centar za čovječju ribicu, posjetiteljski centar i mnoge druge znanstvene i istraživačke sadržaje.
Inače, to bi bio treći UNESCO Geo park u Hrvatskoj. Naime, Park prirode Papuk prvi je hrvatski Geo Park pod zaštitom UNESCO-a, a trenutno je u zadnjoj fazi i u iščekivanju dobivanja UNESCO zaštite i Viški arhipelag.
Mrežu Svjetskih geoparkova UNESCO-a čine područja geološke i geomorfološke baštine od međunarodnog značaja. Cilj programa Svjetskih geoparkova UNESCO-a je zaštita geoloških, geomorfoloških, ali i ostalih vrijednosti geoparka te upravljanje područjem kroz edukaciju i provođenje aktivnosti u skladu s ciljevima održivog razvoja, a na dobrobit lokalne zajednice, pišu Grude-online
Vlasnici bespravno izgrađenih objekata i onih koji će se tek graditi komunalije će, zavisno od zone, plaćati od 67 do 200 eura po kvadratnom metru.
To je, predviđeno odlukama o naknadi za komunalno opremanje građevinskog zemljišta za bespravne objekte i naknadi za komunalno opremanje građevinskog zemljišta koja se odnosi na buduću gradnju, koje se nalaze na javnoj raspravi. Riječ je o dokumentima koje su lokalne uprave obavezne da donesu po Zakonu o planiranju prostora i izgadnji objekata.
Područje opštine podijeljeno je u šest zona. Kvadrat u prvoj zoni u kojoj su Stari grad, Perast i državne studije za lokacije 15 i 16, košta 200 eura. Naknada od 167 eura po kvadratu predviđena je za Dobrotu, Škaljare i Muo. Ko je gradio ili planira da gradi na području Orahovca, Dražinog Vrta, Risna, Strpa, Morinja, Kostanjice, Stoliva, Prčanja i Privredne zone plaćaće za komunalno opremanje građevinskog zemljišta 134 eura, koliko iznosi kvadrat u trećoj zoni.
U četvrtoj zoni u kojoj je cijena kvadrata 109 eura je područje Radanovića, Lastve Grbaljske, Kavača, kao i lokalne studije lokacije Grbalj I i II. Cijena kvadrata u visini od 83 eura (peta zona) predviđena je za naselja Bigovo i Trsteno, područja lokalnih studija za Trašte i Vrmac, kao i državnu studiju sektora 38. Posljednja, šesta zona, obuhvata područja koja se nalaze van prethodnih pet, a visina naknade je 67 euro po kvadratnom metru. Vlasnici bespravno izgrađenih objekata plaćaće naknadu uvećanu 2,5 odsto za objekte osnovnog stanovanja, i od pet do 20 odsto za ostale, u zavisnosti da li se dug izmiruje odjednom ili u ratama.
“Vlasnik bespravnog objekta osnovnog stanovanja dug može da izmiri jednokratno ili u 240 mjesečnih rata, a ostalih objekata u 120 rata”, navodi se u odluci.
Lica koje gradnjom objekta rješavaju stambeno pitanje, platiće samo 20 odsto od ukupnog iznosa naknade predviđene za komunalno opremanje.
“Pod rješavanjem stambenog pitanja smatra se stambeni prostor, koji se odnosi na jednu zasebnu stambenu jedinicu, površine do 100 kvadratnih metara. Za ostatak stambenog prostora preko te površine, naknada se ne umanjuje. Da bi investitor ostvario to pravo dužan je da priloži dokaz da ima stalno prebivalište na području Kotora, da on i njegov bračni drug ne posjeduju kuću ili stan na području opštine, te dokaz da je punoljetan”, piše u odluci.
Sala i foaje Dvorane Park nisu bili ni približno dovoljno veliki za sve koji su htjeli da, uprkos najavljenom crvenom meteo alarmu, pozdrave početak 49. Praznika mimoze i uživaju u koncertu jedne od najvećih postjugoslovenskih pop zvijezda, Nine Badrić.
Tradicionalna karnevalska postavka predvođena mažoretkama odlično je izgledala i u zatvorenom prostoru u koji je zbog lošeg vremena prebačena sa glavnog hercegnovskog trga.
Otvranje Praznika mimoze
Hercegnovljane i goste u 49. Praznik mimoze uveo je igrokaz u izvedbi maškara i novskih glumaca Dragane Vlaović i Gorana Slavića, po tekstu mladog hercegnovskog dramaturga Đorđa Stanojlovića, utemeljen u karnevalskoj tradiciji, ali u modernijoj interpretaciji koja je naznaka osavremenjavanja najpoznatije hercegnovske fešte.
,, Ovo je jedna posebna, specifična manifestacija. Meni je drago da sam i ja prvi put pozvana ove godine. Inače volim karnavale i maškare, Herceg Novi mi je jako poznat, mislim da sam čak prvi put nastupala ovdje na Sunčanim skalama davno prije jedno 15 godina, ili možda 12, ali svejedno je bilo davno i od tada dolazim ovdje često. Karnevali su super jer možemo biti neko drugi, ali ja sam odlučila večeras biti ja, jer sam kasno stigla pa nisam mogla da nađem neku masku, inače bih se sigrno maskirala“, kazala je Nina Badrić novinarima neposredno pred početak koncerta, na koji je, kako kaže, zbog crvenog meteo alarman došla kolima umjesto avionom, jer joj je let preusmjeren na splitski aerodrom.
Otvranje Praznika mimoze
Nina je koncert otvorila pjesmom ,,Dani i godine“ koja ima nevjerovatnih 16 miliona pregleda na Youtube-u. Hitove nastale tokom 20 godina duge karijere koja ne jenjava ređala je, na oduševljenje publike narednih sat i po, a o njenom utisku iz Herceg Novog najbolje govore riječi kojima je zaključila svoj nastup:
,,Bilo mi je od srca neopisivo zadovoljstvo i ogromna čast nastupiti večeras pred ovakvom publikom. Bili ste fenomenalni, molim vas pozovite me još koji put da dođem i ja ću odmah dolepršati”.
Dok se u književnim krugovima prisjećaju hrvatskog i bosansko-hercegovačkog književnika i humanista Predraga Matvejevića u povodu prve godišnjice njegove smrti, pojavila se potreba skrbi o njegovoj materijalnoj književnoj ostavštini čiji opseg nije istražen.
U dnevnom listu Il Piccolo iz Trsta od petka izašao je članak u spomen na Predraga Matvejevića koji podsjeća na piščev životni put i stvaralaštvo. Posebno ističe uspjehe njegova Mediteranskog brevijara i najavljuje multmedijalnu priredbu “Mediteranski brevijar u spomen na Predraga Matvejevića”, koja će se održati u teatru Miela u Trstu 7. februara, slijedom velike međunarodne izložbe “U moru bliskosti”.
Odajemo počast velikom hrvatskom književniku na prvu obljetnicu njegove smrti, kaže se u najavi i dodaje da se Matvejevićeve riječi prepleću s mediteranskom polifonijom u akustičkoj instalaciji sklopljenoj od različitih glasova na svjetskim jezicima na koje je Mediteranski brevijar preveden. Priredba će se održati u produkcija Kulturne udruge Cizerouno, u režiji Mila Lazić i u suradnji s Maxom Borghijem i Filipom Jurcevim.
Udovica bi željela da netko preuzme brigu o književnoj ostavštini koja joj je ostala
Piščeva udovica Mirjana Matvejević kazala je nedavno za Hinu da bi željela da netko preuzme brigu o književnoj ostavštini koja je njoj preveliki teret. Ostavština koju je ona naslijedila obuhvaća osobnu biblioteku i memorabilije u vidu plaketa nagrada i drugih predmeta, kao i rukopise koji su iza njega eventualno ostali. Napomenula je da se to ne odnosi na autorska prava, koja su pripala Matvejevićevoj kćeri.
Matvejević je za svoga života više puta darivao knjige iz osobne biblioteke prijateljima, poznanicima i uličnim prodavačima, među kojima i one velike stručne i bibliofilske vrijednosti. Također, prema izjavi udovice, Matvejević je u trenutku bolesti uništio dostupne rukopise.
Glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Tatijana Petrić pozdravlja zanimanje javnosti za tu temu i kaže da skrb o ostavštini ovog ili bilo kojeg drugog autora, preuzima pojedinac ili institucija kojoj je ona povjerena, što podrazumijeva čuvanje građe u odgovarajućim uvjetima, njezinu restauraciju ako je ona potrebna, kao i promociju putem tematskih izložbi, izdanja, tekstova na mrežnim stranicama i društvenim mrežama i sl.
Pitanje je tko ima prava
U odgovoru Ministarstva kulture ističe se da je ostavština autora vlasništvo njegovih zakonskih nasljednika i oni s njome raspolažu prema vlastitim željama, ako autor za života valjanim dokumentom nije odredio drugačije. Institucije i tijela uprave, pa tako ni MK, ne mogu raspolagati takvim ostavštinama, niti odlučivati o njihovom čuvanju bez obzira na važnost autora i njegov udio u nacionalnoj kulturi, kaže se.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije odgovorilo na upit.
Književni kritičar i povjesničar Velimir Visković, odgovorio je na pitanje poslano Hrvatskom društvu pisaca čiji je Matvejević bio član. Vlasnici Matvejevićeih autorskih prava i biblioteke, pa i svih pokretnina i nekretnina su njegova supruga i kćer. HDP vjeruje da nasljednici time upravljaju u skladu s interesima hrvatske kulture i daljnje afirmacije Matvejevićeva djela, odgovorio je Visković.
Rukopisnu ostavštinu nasljednici mogu darovati Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. Stručni djelatnici Zavoda imaju bogato iskustvo u skrbi o takvim ostavštinama, njihovu evidentiranju, katalogiziranju i istraživanju. Osim toga te su ostavštine dostupne za istraživanje domaćim i stranim znanstvenicima. Knjižnu ostavštinu nasljednici mogu darovati Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, kažu u Ministarstvu kulture.
Bogatstvo fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, kao institucije od značaja za hrvatsku kulturu i baštinu, dobrim dijelom čine upravo ostavštine, i to ne samo književnika, već i likovnih umjetnika, glazbenika, kolekcionara i općenito pojedinaca koji su zadužili naše društvo i kulturu. Svim gore navedenim načinima taj dug im barem djelomično nastojimo vratiti – u skladu s mogućnostima koje su nam na raspolaganju, ističe glavna ravnateljica NSK Tatijana Petrić.
Nacionalna i sveučilišna knjižnica otvorena
Naravno, bilo bi dobro i da ostavština Predraga Matvejevića pronađe siguran dom u okrilju neke od hrvatskih institucija – prvenstveno radi njezina daljnjeg očuvanja, vrednovanja i promocije. U ime Nacionalne i sveučilišne knjižnice mogu vam reći samo da smo mi za takvu vrstu suradnje uvijek otvoreni, u skladu sa svojom misijom, vizijom i ciljevima. No također ističem da osim zahtjeva za određenim tematskim pretraživanjima, nikakav upit ni ponuda do nas do danas nisu stigli, zaključila je Tatijana Petrić.
Mediji u Hrvatskoj pisali su nedavno kako je Mediteranski brevijar PredragaMatvejevića, najslavnija i najprevođenija hrvatska knjiga danas u svijetu, u povodu trideset godina od prvog njezina izdanja. Također, istaknuli su da se ta, kao i druge Matvejevićeve knjige, još u Hrvatskoj javnosti nije nametnula kao nacionalno važna tema.
U Hrvatskoj nema nacionalne institucije koja bi po najosnovnijim bibliometrijskim kriterijima “izmjerila” tu slavu, pa se za te potrebe najčešće koriste podaci iz novinarskih tekstova. Ne postoje ažurni podaci o broju prijevoda, izdanja i tiražu knjige za koju poznavatelji smatraju da je najprevođenije hrvatsko djelo.
Mediteranski brevijar objavljen je u najmanje 48 izdanja na najmanje 23 jezika, zbog čega se u javnosti smatra “našom najprevođenijom knjigom ikad”, i “knjigom rekorda”.
Predrag Matvejević (Mostar, 7. oktobar 1932. – Zagreb, 2. februar 2017.), hrvatski je i bosanskohercegovački pisac i publicist, hrvatski i talijanski državljanin, te član Akademije nauka i umjetnosti BiH od 2002. Šezdesetak uglednih talijanskih intelektualaca, među kojima je bio i književnik Umberto Eco, svojevremeno je pokrenulo inicijativu da se Predragu Matvejeviću dodijeli Nobelova nagrada za književnost.
Kompjuterski prikaz sjeverozapadnog dijela Porto Montenegra
Predsjednik OO DPS i potpredjsenik Opštine Tivat dr Siniša Kusovac počinio je političko i moralno samoubistvo – ocijenila je danas Tivatska Akcija (TA), reagujući na saopštenje Kusovca koji je odluku lokalnog DPS da Opština Tivat oprosti Porto Montenegru ukupno 5,6 miliona eura komunalija, nazvao “ugovornom obavezom” i pravno valjanim poslom lokalne uprave.
Iako Opština nije bila potpisnik ugovora o prodaji Arsenala koji su 2007. sklopili Vlada i Adriatic Marinas, Kusovac je odluku o otpisu duga nazvao “vizionarskom” jer po njemu Tivat ima ogromne direktne i indirektne koristi od Porto Montenegra. On je sve kritike na račun takvog postupka odbornika DPS i vrha lokalne uprave ocijenio “politički motivisanim insinuacijama” i kritičare nazvao “pomućenim umovima” i “neodgovornim, populističkim i antidržavnim opozicionim subjekatima”.
“Kusovac je autor najjadnijeg i najtragikomičnijeg pokušaja skretanja s teme i medijskog spinovanja koje smo do sada vidjeli. Nema vajde od tog posla, g. Kusovče! I đaci prvaci u Tivtu znaju da su opštinski čelnici i odbornici DPS-a – po naređenju svojih gospodara iz Podgorice – napisali i usvojili protivzakonitu odluku kojom se od budžeta Opštine i građana Tivta otima 5,6 miliona eura prihoda, a sve to bez ikakvog pravnog uporišta, uz kršenje brojnih zakona i uz tešku zloupotrebu SO Tivat.Svi to znaju u Tivtu, i svi su zaprepašćeni što ste sve spremni da učinite zbog ličnog interesa i straha od nadređenih. Čak i članovi i glasači vaše partije koji nisu učestvovali u ovom sramnom poslu, ne ustručavaju se da iskažu svoje zgražanje gdje god se sretnemo po gradu, peru ruke od svih vas, a mnogi i likuju što ste počinili političko i moralno samoubistvo”- poručila je juče TA Kusovcu, ističući da su od njega, gradobačelnice dr Snežane Matijević i odborničkog kluba DPS “javno oprali ruke i vaši koalicioni partneri” SD i HGI, kao i glavna administratorka Opštine Marija Sijerković (DPS).
“Što je najgore i najironičnije – od vas su javno oprali ruke i oni koji su vam naredili da sve ovo uradite: Vlada CG, i to (zamislite dodatnog sarkazma!) preko Vašeg bratstvenika Srđana Kusovca, savjetnika za medije”- naglašava TA upozoravajući Matijevićku i sve odbornike DPS koji su glasali za usvajanje odluke o davanju saglasnosti na ugovir o otpisu duga Porto Montenegru da Kusovac “iako je jedan od glavnih arhitelata te odluke”, nije njen formalni potpisnik.
“S obzirom da je na funkciji potpredsjednika Opštine, Kusovac nije učestvovao u usvajanju Odluke, niti je na njemu da potpiše Ugovor. Dakle, od svih učesnika ove afere – on jedini formalno-pravno ni za što nije odgovoran! Dok će odbornice i odbornici DPS-a i predsjednica Opštine Snežana Matijević (ukoliko potpiše Ugovor) morati kad-tad da snose krivičnu odgovornost za ono što su uradili, Kusovac, barem sa te strane, može mirno da spava”- ističe TA.
“Najžalosnije od svega je što ste Vi, za razliku od nekih Vaših partijskih kolega, mogli mnogo bolje od ovoga na što ste pristali. Prvo ste g.Kusovče, pristali da budete akter onakvih „fer“ i „regularnih“ izbora, pa na u istoriji Tivta nezapamćeno partijsko zapošljavanje kojim se korumpiraju ljudi i uništava budžet grada; onda ste pristali da budete apologeta i zagovornik privatizacije Aerodroma Tivat. Na kraju tunela, stigli ste i do ove veleizdaje Tivta”- ocijenila je TA, pozivajući Kusovca da “ako želi da sebe ikad više s mirom pogleda u ogledalu”, vrati člansku kartu DPS i javno se pokaje.
