Turistička organizacija Herceg-Novi pripremila je novi propagandni materijal, a uskoro će turistima i građanima biti dostupan moderan portal kao i aplikacija za mobilne telefone.
Kako su najavili u pripremi je i nova linija suvenira na kojima će biti oslikani autentični detalji grada. Suveniri će biti upakovani u posebna pakovanja od biorazgradivih materijala. Prozvodnja počinje uskoro, a do tada razmatraju još neka dizajnerska riješenja, prenosi radio Herceg Novi.
TO Herceg – Novi
U cilju bolje i kvalitetnije prezentacije Herceg Novog kako na sajmovima tako i u direktnom kontaktu sa turistima u gradu, u TO su napravili set prospekata. Među njima su Informativni vodič, svojevrsna lična karta grada i najvažnije informacije, kao što su adrese i brojevi telefona važnih službi i uslužnih servisa.
TO Herceg – Novi
Za one koji žele aktivni odmor pripremili su promo materijal štampan na pet stranih jezika, gdje su u slici i riječi dostupne sve informacije o rekreacionoj zoni, pješačenju i biciklističkim stazama u hercegnovskom zaleđu.
Još jedan u nizu je prospekt koji obuhvata prezentaciju aktivnog odmora na Luštici. Brošura je kreirana sa željom da turistima predstavi sasvim drugačiji ambijent jer, kako navode, osim po delicijama, Luštica pruža brojne mogućnosti za ronjenje, jedrenje, ribanje, kayaking, pješačenje i biciklizam.
Posebno izdvajaju Gastro vodič koji je apsolutna novina u prezentaciji ponude grada.
TO Herceg – Novi
Novi sajt TO u izradi je od decembra prošle godine i uskoro će biti dostupan, a istovremeno i aplikacija za mobilne telefone. Pored brojnih prednosti moderno dizajniranog sajta izdvaja se, kako najavlju iz TO, detaljna navigacija kroz virtuelno putovanje gradom kao i prilagođenost mobilnim uređajima i svim veličinama ekrana.
Završni maskenbal 48. Praznika mimoze održan je sinoć u Institutu „Dr Simo Milošević“ uz nastup Gradske muzike Herceg Novi, koja je izvela pjesmu „Ima jedan grad na moru“ autora Dragana Rakića, u novom aranžmanu Martine Vuksanović, kapelnice Glazbeno prosvetnog društva Tivat.
Za dobro raspoloženje pobrinuli su se Danijela Martinović, klapa Stari Kapetan, Exodusi.
Među brojnim maskama bilo je nekoliko novih kreacija.
Grupa “Maškarada” iz Tivta koja je predstavljala ilirsku kraljicu Teutu i ratnike, po ocjeni publike bila je najuspješnija maska.
Drugu nagradu osvojila je maska Državni udar, a treće mjesto podijelili su Nasmijano pleme i Smetlari. Kreatori maski nagrađeni su sa 1.000, 700 i 500 eura.
Za danas nedjelja, 19. februara, zakazano je suđenje karnevalu. Presuda će biti izrečena na glavnom gradskom trgu.
Karnevalska povorka kreće iz Igala u 19 sati. Koncert regionalne pop zvijezde Željka Samardžića biće održan u nedelju veče na glavnom gradskom trgu, sa početkom u 21 sat.
Otvaranjem izložbe fotografija u Tirani, Albanija je počela promociju podvodnih arheoloških nalazišta duž jugozapadne obale kako bi podigla interes javnosti i privukla pažnju onih koji mogu da pomognu da se sačuvaju otkriveni artefakti.
Nacionalna agencija za obalu je za izložbu pripremila 30 fotografija na kojima su prikazani razni objekti pronađeni tokom protekle decenije, od kojih mnogi imaju potencijalnu arheološku vrijednost.
Direktor agencije Auron Tare rekao je da su skeniranjem otkrili 38 potopljenih brodova, od koji su šest stariji od 2.000 godina, nakon što je neprofitna RPM Nautička fondacija istražila obalu Albanije od Sarande do Vlore.
Tare je rekao da brodovi i drugi objekti “pokazuju da je drevna Ilirija bila komercijalni prolaz, a ne gusarsko skrovište”.
On je istakao da je arheološkom blagu duž 350 kilometara duge obale Albanije potrebno više pravne zaštite i bolja briga, kako bi se pretvorilo u popularnu turističku destinaciju.
Starija od Hajduka, naša će Peškarija 31. marta proslaviti svoj 127. rođendan.
Premda joj posve sigurno nitko od nas neće čestitati, a i neće se paliti vatrometi niti peći torte – ostat će za sva vremena zapisano kako je ribarnica grada Splita jedina na svijetu na kojoj niti usred ljeta, točno u podne, kada je sunce najjače – na niti jednoj ponuđenoj ribi nećete naći muhu.
Tu činjenicu možemo zahvaliti savršenom pozicioniranju građevine. Peškarija je, naime, “prva susida” živih izvora sumpora u toplicama. A od vonja sumpora muhe bježe, rekli bi – k’o bez glave.
Split Peškarija – foto SD
Do 1890. godine Splićani su frišku ribu kupovali na bancima poslaganim ispred crkve svetoga Frane, tako da je otvaranje Peškarije, izgrađene po projektu inženjera Ante Bezića – izazvalo potpuno oduševljenje.
U ono vrijeme ostakljeni krov, koji počiva na nosačima od lijevanog željeza, potom bazilikno osvjetljenje, niz visoko postavljenih otvora za ventilaciju, pa kameni stolovi, divno popločan pod – sve je to bio posljednji hit, potpuni vrh inženjerske konstrukcije.
Tako je, koliko god vi ne obraćali pažnju na to – i danas. Naša je Peškarija raj za oči. I pritom ne mislimo samo na ponudu. Idući put kada budete na tom kultnom splitskom mjestu, malo bolje promotrite, recimo, troja željezna vrata.
Njih je izradio onda vrlo cijenjeni meštar Lovre Aržić. Promotrite i stupove, na svakom je izveden grb našeg grada. Nekada se uistinu radilo za vijeke vjekova. S dušom. S mjerom. Od srca.
Split Peškarija – foto SD
A baš tako, od srca, radi i jedna Šibenčanka, premda – koliko je dana odradila na Peškariji, slobodno može proći kao naša fetiva. Ime joj je Jelena, prezime Verić.
– Moja je pokojna mama Vesna radila na Peškariji, prvo u Šibeniku, a od 1980. ovdi, u Splitu, od tada sam i ja tu. Radila sam uz nju kao djevojčica i s vremenom preuzela posao – veli nam Jele.
I neće na njoj sve stati, a ne – ona je već u posao uvela i kćer Borku i sina Nenu, mladost koja se ne boji teškoga rada, mladost vrijednu toliko da vam je divota ih gledati.
– Cila je naša familja u ribarstvu, rođaci i kumovi plove i bacaju mriže, a mi ulovljeno nudimo na prodaju. Sve što vidite je ulovljeno u Šibenskom akvatoriju, od Kornata prema Skradinu – otkriva nam tajne zanata Jelena i dodaje:
– Manje-više sve kupce poznajem, od njih vam je osamdeset posto predivnih ljudi i to nije laskanje nego istina! Zato ponekad dođemo raditi premda nema računice ni isplativosti, ali ne mogu svoje vjerne mušterije ostaviti bez ribe – priznaje nam.
Split Peškarija – foto SD
Peškarija je poput živog bića! Ne samo mjesto trgovine, već mjesto za druženje.
Sigurno je da vam tamo neće biti dosadno, ako se potrudite upoznat ćete “pola grada”, a i druga polovica navrati često. Svega tu ima, od ćakule do batuda, koje nisu zaboravljene, sve do legendi koje se prenose s banka na banak, od sipe do srdele, priko zubaca do škampi.
Tu je i Žila, rečeni Joško Bačić, kod njega se isplati očistiti taman kupljenog “porcijaša”, a prije toga, naravno, svratit do urara Zlatka Ivulića – da vas posavjetuje što kupiti. I kod koga, naravno. Jer, sve je bitno. I “Dobro jutro, šjor!” i “Aj k vragu!” Ponekad, samo ponekad, Peškarija pari portal za ulazak u neka davna, skoro zaboravljena, a lijepa vremena. Svratite, nećete požaliti.
Treće kolo novske Sky MINI trail lige završeno je u subotu. Treća od šest trka koja je održana na stazi Spile između Poda i Žlijeba duzine od 2 km i 400 D+ biće zapamćena po tome što je održana po ekstremno lošem vremenu, praćena gradom, kišom i grmljavinom. I pored toga učestvovao je 31 takmičar a trku je završilo 25.
Nevjerovatan je osjećaj bio trčati na ovako strmoj stazi po ovakvom vremenu. Jednostavno to je trail i ne zna se kakvi će uslovi biti na stazi pa se dešavaju i ovakve stvari. Na kraju je svima bilo još draže jer su uspjeli nešto što većini nikada nebi palo na pamet, ni izaći iz kuće a kamoli trčati. Bili su trkači uz Bara, Cetinja, Budve, Kotora i Nerceg Novog.
O svemu više govore fotografije Isidora Stankova.
Postignuta su veoma dobra vremena
Poredak u muškoj konkurenciji:
Svetozar Stamatović Bar 19:12
Perica Vučković Herceg Novi 19:14
Luka Čupić Herceg Novi 19:45
Žene:
Miluša Bošković Kotor 23:20
Tamara Lepetić Herceg Novi 24:25
Snežana Rotković Herceg Novi 28:29
Nakon isteka roka žalbi 19.03 u 10 sati, odnosno 24 sata nakon trke objavićemo i bodove i ukupan plasman poslije 3 kola Novske sky MINI trail lige.
Hvala fotografu: Isidoru Stankovu kao i Darku, Janku i Maksimu! Posebno Hvala Nešu Bijeloviću koji je svojim autom pikapom pružio “sklonište” pristiglim trkačima – poručuju organizatori.
Sledeće kolo je zakazano za 04. mart u Bjelotini na dvije distance gdje će biti simuliran ultra trail-a .
Izložba radova turskog fotografa Mustafe Dedeoglua pod nazivom “Anadolija” biće otvorena u utorak 21. februara sa početkom u 19 sati u Muzeju grada Perasta.
Izložbu će otvoriti Serhat Galip, izvanredni i opunomoćeni ambasador Republike Turske u Crnoj Gori.
„Saradnja OJU “Muzeji Kotor” – Muzeja grada Perasta turskog Kulturnog centra “Junus Emre” (Yunus Emre) iz Podgorice nastavlja se ovom izložbom na obostrano zadovoljstvo. Mustafa Dedeoglu je rođen u Istanbulu 1978. godine. Nakon završene osnovne i srednje škole u Turskoj, na Kipru odlazi na studije. Pošto je diplomirao industrijski inžinjering na Eastern Mediterranean Univerzitetu, vratio se u rodni grad Istanbul gdje i sada živi i stvara svoje fotografske eseje. Umjetnik svoje kreacije dijeli kroz izložbe. On je pokazao svoju umjetnost na mnogim izložbama u Rusiji, Španiji, Bosni i Hercegovini, Gruziji, na Kosovu, u Makedoniji, Americi, Teheranu i Francuskoj” – stoji, pored ostalog, u najavi organizatora.
Redatelj filma ‘Robin Hood: Origins’ E. Bennett Walsh odgovorio je za DD TV o tome koliko je zadovoljan suradnjom s lokalnim vlastima, ali i otkrio ponešto o filmu i glavnim glumcima filma.
‘Prvi posjet Dubrovniku smo imali u travnju prošle godine i vraćali smo se svakih četiri do šest tjedana do sada. Počet ćemo snimati u ponedjeljak. Izvanredno je od Dubrovčana što su vidjeli potencijal onoga što pokušavam napraviti. Mislim da ponekad može biti malo ludo, kad mislite o tome na početku, ali ljudi su bili otvoreni i dopustili su nam da to napravimo,’ kazao je.
Komentirao je i činjenicu kako je jedan od prvih producenata koji su se produkciji otvorili prema Kini te odgovorio na pitanje kako se odlučio da veliku produkciju dovede upravo u Dubrovnik.
Obilazak lokacija Robin Hood
‘Prvu produkciju koju sam radio u Kini je bio Kill Bill 1 i to je bilo 2002. godine. Mogu pogledati određeno mjesto i vidjeti je li spremno. Zbog uspjeha Igre prijestolja i Ratova zvijezda koji su snimali prije nas, znao sam da mogu ići korak naprijed. To se odnosi na kulise koje postavljamo na Stradunu i kulise u luci gdje će naše scene biti veće,’ kazao je Bennett za DD TV te dodao kako je siguran da u Dubrovniku postoji puno zanimljivih priča te kako će ih naći. Najavio je i kako će se vratiti u Dubrovnik jer je to ‘prelijepo mjesto kojem će se vratiti na ljeto, nakon snimanja Robina Hooda’.
Na pitanje DD TV-a postavljeno na konferenciji za medije o tome kakav će biti novi Robin Hood i po čemu će se razlikovati od prethodnih izdanja, redatalj Otto Bathurst je odgovorio kako je priča o Robin Hoodu danas relevantnija nego ikada prije.
‘Ovo će biti sjajna zabava, ali poruka o vladi, društvu i snazi jedinke da donese promjene društvu. To je onih 99 posto ljudi kojima vlada jedan posto i ako itko od nas ima snage i hrabrosti da ustane protiv njih, to se zbilja može i dogoditi. To je snažna poruka Robina Hooda i bit će još snažnija poruka mog Robina Hooda,’ kazao je, a cijeli odgovor pročitajte na Dubrovnik Daily, stranom izdanju Dubrovačkog dnevnika.
Dubrovnik – Robin Hood
Nakon konferencije za medije, Bennet Walsh je s ministrom turizma Garijem Capellijem, ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek i donedavnim gradonačelnikom Androm Vlahušićem obišao set. Tom je prilikom otkrio što će se događati u pojedinim scenama. Izjavu za DD TV je dao i na mostu poviše Porta i Posata.
‘Ovdje će Mali John (kojeg glumi Oskarovac Jamie Foxx, op.a.) doći u Nottingham, morskim putem. Ovdje će se snimati scena njegovog dolaska. Ovdje će biti prve slike Dubrovnika u filmu i ništa od ovog ne bi bilo moguće da Grad Dubrovnik nije bio tako otvoren, s prošlim iskustvom sa serijom Igra prijestolja i Ratova zvijezda,’ kazao je te dodao kako logistički nije toliko teško bilo izvesti sve što je bilo potrebno jer Dubrovnik već ima određeno filmsko iskustvo pa su u ovom projektu pošli korak naprijed.
Obilazak lokacija Robin Hood
U Gradu se već pojavio dio filmske ekipe, a fotoreporteri su jučer fotografirali Jamiea Foxxa. Bennett Walsh je kazao kako zvijezde u Gradu nemaju nikakvih posebnih zahtjeva te kako su sretni što imaju priliku biti u Dubrovniku.
‘Nisu prije bili ovdje pa su oduševljeni,’ kazao je Bennet Walsh, a više pogledajte u videozapisu.
Poštovani čitaoci prenosimo reportažu o Kotoru sa portala www.yougopapir.com koju je objavio “Svijet” davne 1970. godine – Kotor, turistička patrola časopisa Svijet (1970): Od vile Alkime do krčme Bože Buzdovana, autora Ahmed Bosnić i T. Zolak.
Kotor 1970. www. yugopapir.com
Najbolji poznavalac turističkih prilika u gradu je profesor Ivo Antović. Najbogatiji pomorski muzej u Boki nalazi se u Kotoru! Najveselije časove Kotorani provode za vrijeme “Karampanske lude noći”. Najljepša parada je defile bokeljske mornarice. Najmanje prospekata govori o Kotoru, jer niko ne brine o turističkoj propagandi.
I, na kraju, najviše novaca posjetioci Kotora potroše u – Budvi!
Godinama u Kotor dolaze gosti iz svih krajeva svijeta, obilaze zidine u koje su minula stoljeća urezala svoje poruke, razgledaju kulturno-istorijske spomenike, listaju stranice burne istorije ovog kraja, dive se i – odlaze!
Poneki ostavi i poruku kao što je ova: “Dođoh, vidjeh i – pobjegoh!”
Zbog toga, valjda, Kotorani, u posljednje vrijeme, gotovo svakodnevno lijepe plakate po gradu; obećavaju fešte, ludo lijepe večeri, nezaboravne dane i, kao sasvim uzgred, zapovijedaju:
“Da se niko ne bi usudio poć ća iz Kotora na 8. avgust, jerbo će bit Karampanska luda noć! I ko se intendi u fešte neka ostane odjen!… ”
Sarajevski Svijet posetio je Kotor 1970. godine: Na žalost, reporteri nisu slikali svoje sagovornike…
Kotor 1970
Prava je šteta što se Karampanska luda noć održava samo jednom godišnje i što je između maškara vakuum, zbog kojeg turisti bježe u Budvu i Dubrovnik, gdje im se pruža prilika da ostanu – praznih džepova!
Jedan od najboljih poznavalaca bokokotorskog turizma Ivo Antović, čovjek sa maštom turističkog eksperta, čini se, najbolje je objasnio zašto se gosti u Kotoru zadržavaju samo po nekoliko sati:
Kotorani više ulažu u industriju od koje nemaju mnogo koristi, nego u turizam od kojeg žive. Preko ljeta kulturno-zabavni život gotovo da i ne postoji.
Niko se neće ni da sjeti da tvrđavu “Svetog Ivana” preuredi u ekskluzivni noćni lokal, da izgradi žičaru do nje, da organizuje sportska natjecanja na vodi, ili da u luci otvori zimovnik za jahte.
– Pa čega se uopšte sjećaju?
– Da ne treba ulagati mnogo u turizam, da to nije sladak dinar, jer može da zapadne u grlu!…
– … Pa ipak, nije tako sve ni crno. Odlučeno je da se do maja sljedeće godine izgradi niz turističkih naselja na Markovom rtu Morinju, Perastu, na plaži Bigovo i Jazu! Biće to, u stvari, početak pravog bokokotorskog turizma!
Pa, neka počne …
suncev yugopapir
Kotor je grad legendi. Ovdje je svaki kamen priča, svaka zidina istorija, svaka tvrđava predanje.
Kažu da je najljepši mit o vili Alkimi. Zato smo ga i zapisali.
Kada je neke bogate pomorce more izbacilo na bokokotorsku obalu, poželjeli su da podignu grad na visokim stijenama kako bi bili što bliže nebu i bogovima.
I počeli su da grade. Ali, kako podignuti naselje na tvrdom kamenu ispod kojeg more poput Baš-čelika kida okove propinjući se od siline? Kako zapaliti vatru u vodi?! …
Preci Kotorana bili su uporni. Godine su proveli u mukotrpnom i uzaludnom radu. I ko zna, možda bi i dan-danas pokušavali nemoguće, da se jedne noći u tamnom okviru pećine nije pojavila prekrasna vila Alkima.
Ljudi su prekinuli posao i zadivljeno pogledali kristalnu ljepoticu. Alkeima se znatiželjno prošetala stijenama, a onda im je glasom titrave harfe doviknula:
– Zašto uzaludno umirete u svom znoju? Gradite dolje, dobri ljudi, jer dolje ima brodu pristanište i konju pojilište!
Zatim je nestala ostavljajući u noći trag sunčevog zraka!
Ljudi su se zgledali i sišli sa visokih stijena. Izgradili su naselje pored mora i nazvali ga – Kotor.
Od tada se svake godine iznad grada, pojavljuje Alkima. Pogleda s visokih stijena kako živi njen grad i odleti.
Iza nje ostaje trag zlatne prašine od koje se hrane sunčevi zraci…
suncev yugopapir
Na Trgu oktobarske revolucije, u prizemlju robne kuće “Napredak”, smješten je jedan od najmodernijih kotorskih bifea, koji se nezvanično zove “Klub pomoraca”. U veoma prijatnoj atmosferi iskusni morski vuci ovdje osvježavaju (ne) prijatne uspomene sa putovanja po morima.
Poslovođa bifea i nezvanični direktor kluba šjor Mate Petrović uredio je svoj lokal u svojevrsnom stilu. Čitava jedna strana prostorije dekorisana je kolor-razgledinicama, koje su poslali pomorci iz svih krajeva svijeta.
Prvu razglednicu su poslali, prije tri godine, pomorci Nikola Lončarević i Vasko Lalić, a posljednja je stigla od Andre Nikolića prije nekoliko dana.
Na razglednicama pozdravi od Rada Prebiračevića, Mila Đurčića, Vuka Milića, Dragana Dragovića, Miodraga Đuraškovića, Slobodana Ševaljevića i mnogih drugih koji već godinama vode ljubav sa plavom pučinom.
I dok šjor Mate Petrović pravi gemišt za druga Hrvoja (“Dozvolite, ja sam upravitelj stroja, koji plovi po kopnu!…”), pristupamo grupi pomoraca i prisluškujemo o čemu ćakulaju.
– O ženama neka govore neoženjeni, a nama je da mučimo – govori kapetan Vojin Krivokapić.
– Ja nemam šta da krijem. Najbolje su Jugoslovenke, naročito ako su iz Sombora i ako ih čovjek sretne van Jugoslavije – dodaje Vukašin Milić, koji se prije nekoliko dana vratio iz Japana.
– A šta mislite šta rade naše žene dok mi plovimo? – provocira jedan prosijed čovjek.
– A šta će raditi? Plovimo mi, plove i one … I, kvit smo!
– Ajde, Vuko, mani se tih tema. Kaži kako ono bi sa kaštradinom – dovikuje Krivokapić, koji je nakon deset godina plovidbe bacio sidro u – hotel “Internacional” u Budvi.
– Dođem ja u jedan japanski restoran i od šale zatražim kaštradinu (suha jagnjetina). Malo zatim dolazi konobar i nosi neke đakonije. Pogledam, a ono kineska riža sa rakovima ! Ajme, alaj je to bilo loše jelo!…
Svi se smiju. Zatim neko drugi započinje priču. I sve tako do – posljednjeg gemišta!
Na “običnoj” plaži: Svijet je mladima podelio majice i lopte
Kotor 1970. www.yugopapir.com
Izuzev male plaže hotela “Fjord”, Kotor nema nijedne koja je uređena i o kojoj se neko brine.
Zbog toga, valjda, gosti odlaze na kupanje u Prčanj, Dobrotu, Risan ili Perast.
Priličan broj njih može se sresti i na kamenitoj plaži kod Bajeve kule.
Ovdje, na usijanom kamenjaru i u kao suza bistrom moru, sunčaju se i kupaju uglavnom, ljubitelji nudizma.
Pitali smo:
– Kako ste postali nudist?
Gertruda Fricen iz Verdena na Aleru (Z. Njemačka) ima dvadeset i tri godine:
– Ljetovala sam na Azurnoj obali. Društvo me je povelo na nudističku plažu. Kada sam se skinula, osjećala sam se divno. Pogotovo zato što smo svi bili goli. Momci su mi se udvarali, a ja sam imala priliku da izaberem po svom ukusu …Gert Horsten iz Beča ima 46 godina:
– Volim da gledam gole žene, a na nudističkim plažama obično ih je više nego muškaraca. Zar to nije prekrasno osjećati se kao u haremu … !
Žana Miron iz francuskog gradića Kjen već godinama se kupa na nudističkim plažama:
– Svog prvog muža upoznala sam na nudističkoj plaži. Poslije dva dana smo se vjenčali. U braku smo se divno slagali, ali eto, dogodila se nesreća i njega više nema.
Sada obilazim nudističke i tražim novog …
Kao da su čuli riječi ove pedesetogodišnje Francuskinje, nekoliko muškaraca zaroni u more, a dvotjica-trojica nađoše zaklon iza velike stijene.
Kotor sa razglednice 1980 – 1990.
Spasavaj se ko može!
1: Šetamo kotorskim uličicama i trgovima. Na svakom koraku prošlost je ostavila svoj pečat. Napokon, nailazimo i na nešto savremenije: prodavnica mrtvačkih sanduka i vijenaca. Čitamo firmu: “NAPREDAK”!
Nekoliko metara dalje nailazimo na drugu prodavnicu koja se bavi istim poslovima. Zove se – “BUDUĆNOST”!
Upadamo u prvi bife. Tražimo čašu dobrog vina. Odričemo se takvog napretka i budućnosti!
Vino je dobro – nije loša ni sadašnjica.
2: U novom dijelu Kotora i Dobrote izgrađeno je mnogo lijepih stambenih zgrada. Budući da nisu numerisane, pismonoše su muku mučili kako poštanske pošiljke da dostave na naznačene adrese.
No, duhoviti Kotorani su im odmah priskočili u pomoć pa su zgradama dali ovakva i slična imena:
“Ujedinjene nacije” (stanuju građani više jugoslovenskih nacionalnosti), “Šest smjelih” (stanuje šest opštinskih funkcionera), “Provizija” (stanuju bankari), “Tri pendreka” (stanuju tri milicionera na tri ulaza), “Admiral” (stanuje glavni direktor “Jugooceanije”) …
I tako redom – napisano kredom!
3: Pitali smo jednog Kotoranina šta zna o turističkom razvoju svog grada. Evo šta nam je doslovno odgovorio :
– Strana četiri Programa o razvoju turizma na području opštine, koji je donesen prije tri godine, kaže da će Kotor do 1970. (!?) postati prava turistička oaza! Podatke iz istog programa možete koristiti i narednih pet godina, jer od njega neće biti ništa ostvareno!
Tako je to kod nas. Mi živimo od planiranja, a drugi od – turističkog dinara!
Najstarija građevina u Kotoru je poznata crkva Svetog Tripuna. Stara je više od osam stoljeća.
Najvredniji čovjek je direktor hotela “Fjord” kome radno vrijeme traje od jutra do sutra!
Najjeftiniji lokal u gradu je krčma Bože Buzdovana, koji već godinama nije mijenjao cijene jelima. Pečenje ovdje staje svega osam dinara! (Svijet – formata dnevnih novina – koštao je jedan dinar – op. Y.)
Najviše kapetana dala je Dobrota.
Najbolji poznavalac turističkih prilika u gradu je profesor Ivo Antović.
Najbogatiji pomorski muzej u Boki nalazi se u Kotoru!
Najveselije časove Kotorani provode za vrijeme “Karampanske lude noći”.
Najljepša parada je defile bokeljske mornarice.
Najmanje sredstava Skupština opštine Kotor izdvaja za kulturno-zabavni život!
Najmanje prospekata govori o Kotoru, jer niko ne brine o turističkoj propagandi.
I, na kraju, najviše novaca posjetioci Kotora potroše u – Budvi!
Reporteri: Ahmed Bosnić i T. Zolak, obrada: Yugopapir (Svijet, jul 1970.)
Kada kompletan projekat bude gotov, Crna Gora će biti u središtu energetskih tokova povezujući se sa energetskim sistemom Italije i Zapadne Evrope, čime će postati energetska spona zapadnog Balkana sa Evropskom unijom (EU).
“Terna će danas položiti posljednje metre trećeg-središnjeg dijela podmorskog kabla, koji će povezati dva dijela kabla koji su ranije položeni u Jadransko more”, prenosi Pobjeda iz izvora bliskih kompaniji Terna.
Kabl se polagao sa broda Skarerak norveške kompanije Neksans, koji je specijalizovan za polaganje kabla. Ukupna dužina kabla između Peskare i Rta Jaz iznosi 455 kilometra, od čega je dužina podmorskog dijela 433 kilometra.
Terna je početkom 2015. godine od italijanske obale položila 136 kilometara, a početkom decembra prošle godine završeno je polaganje 157 kilometara kabla sa crnogorske strane, od Rta Jaz ka Italiji.
Pri polaganju kabla radovi su se izvodili po dnu Jadranskog mora na dubini koja je dostizala i do 1,2 hiljade metara, sa nominalnim kapacitetom prenosa jednosmjerne struje od hiljadu megavata (MW).
Kompletan projekat energetskog povezivanja Crne Gore i Italije trebalo bi da bude završen krajem naredne godine.
Ranije je najavljeno da će se istovremeno i paralelno sa energetskim položiti i optički kabl za telekomunikacione veze.
Početkom oktobra prošle godine je počelo polaganje kopnenog dijela kabla sa crnogorske strane dužine oko šest kilometara, od Rta Jaz do trafostanice Lastva.
U okviru ovog projekta Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES) gradi trafostanicu Lastva i 400- kilovoltni dalekovod Lastva –Čevo–Pljevlja.
Za izgradnju trafostanice Lastva kao dio glavnog projekta investiraće se 38,5 miliona eura, dok će investicija za dalekovode od Lastve do Čeva iznositi 28,5 miliona eura, a za dalekovod od Čeva do Pljevalja 39 miliona eura.
Ministarstvo održivog razvoja izdalo je početkom godine građevinsku dozvolu kompaniji Terna Crna Gora za izgradnju trafostanice, u Lastvi Grbaljskoj, koje je dio projekta energetskog povezivanja Crne Gore i Italije.
To konvertorsko postrojenje vrijedno oko 80 miliona eura, nalaziće se u neposrednoj blizini trafostanice Lastva Grbaljska, koju u okviru istog projekta gradi CGES. Isto takvo konvertorsko postrojenje se gradi i na italijanskoj strani u blizini Peskare.
Ugovor o povezivanju Italije i Crne Gore energetskim kablom potpisan je sredinom novembra 2010. godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi oko milijardu eura.
