Drugo kolo novske Sky MINI trail lige održano je juče na Savini. Druga od šest trka je bila poseban izazov što se pokazalo i na odzivu učesnika. Trka se odvijala u takozvanim “Plućima Herceg Novog” Savinska dubrava sky MINI NIGHT trail /// 3,0 km i 100D+ na trci je učestvovalo 47 takmičara.
“Veoma sam iznenađen odzivom trkača i ponosan što je bez pogovora ova trka uspjela 100%. Ovo su neke za nas nesvakidašnje stvari koje se odavno rade u okruženju i pokušavam da prenesem kod nas u grad. Činjenica je da se ljudima sviđa i da predstavlja pravo osvježenje. Takmičili su se trkači uz Bara, Podgorice, Cetinja, Budve, Kotora i Nerceg Novog. Potrudio sam se da se trkači osjećaju bezbjedno na stazi i posvetio sam puno vremena na čišćenju i označavanju iste. Staza je bila markorana fluorescentnim markacijama koje su refleksno vračale svjetlost trkačima sa njihovih čeonih lampi, tako da su u svakom momentu znali da su na pravom putu, i na kraju dobio pohvale od svih učesnika što mi dava veliki motiv za naredne trke. Mislim da je pokrenuta jedna velika stvar, a toga ćemo biti sve svjesniji u nadolazećem periodu i naravno idemo dalje.
Najviše me raduje što je juče bilo ljudi svih generacija, od 10 do 50 godina i nadam se da će u našu Savinsku dubravu iako okrnjenu početi da se vraćaju ljudi da sačuvamo bar ovo što je ostalo jer je predivno – poručio je Saša Kulinović ispred organizatora.
Poredak u muškoj konkurenciji:
Svetozar Stamatović Bar
Perica Vučković Herceg Novi
Dragan Jovanović Kotor
Luka Čupić Herceg Novi
Žene:
Miluša Bošković Kotor
Jelena Tomašević Herceg Novi
Marija Bošnjak Herceg Novi
Sledeće kolo je zakazano za 18. februar u na stazio Spile između Poda i Žlijeba, što će biti opet nova disciplina koju predstavljamo, veoma strme staze sa manjom dužinom, kao simulacija trke Vertikalni kilometar.
U sklopu 48. „Praznika mimoze“ juče je održan Dječiji maskenbal u Institutu Igalo.
U veoma kreativnim i živopisnim kostimima maskiralo se nekoliko stotina djece, pa je žiri imao težak zadatak da izabere najbolje.
Maskenbal je organizovan u dvije starosne grupe, djece uzrasta do sedam godina i starije.
Prvo mjesto u mlađoj grupi pripalo je maski „Mafin“ , drugo „Domižani“, a treće „Lizalici“, dok je među grupnim maskama najbolja bila „Pirati sa Mamule“, a drugo mjesto je osvojila maska „Sat kula“.
Kompanija Porto Montenegro ustupila je na korišćenje Službi zaštite i spašavanja Opštine Tivat svoje veliko protivpožarno vozilo FAP 2226.
Prema riječima komandira SZS Tivat Zorana Barbića, vatrogasni kamion koji je pripadao nekadašnjem vojnom brodogradilištu Arsenal, namjenski je napravljen za gašenje velikih požara u industrijskim postrojenjima i ima rezervoar od čak 800 litara pjenila i 7,5 kubika vode.
SZS čiji su pripadnici već počeli da rade na opravci FAP-a, će ovo vozilo dovesti u operativno stanje čime će značajno biti poboljšani kapaciteti za djelovanje u akcidentnim situacijama i eventualnim požarima na tehničkim objektima, pumpama za gorivo i plovilima. SZS Tivat inače, ima ugovor o poslovno tehničkoj saradnji sa Porto Montenegrom i njeni pripadnici i oprema angažovani su na čuvanju elitne marine od požara i drugih sličnih hazarda.
Mjesna zajednica Krtoli očekuje od Opštine Tivat da stane iza njenih zahtjeva prema Vladi, da se promijeni planirana trasa budućeg gasovoda „Nabuko“, a koji po aktuelnom planu, treba da prođe kroz sredinu teritorije te MZ. Zaključeno je to u subotu veče na Zboru građana te MZ, a kojem su prisustvovali i predstavnici Opštine Tivat, ali ne i pozvani predstavnici ministarstava ekonomije, odnosno održivog razvoja i turizma. Ta dva ministarstva stoje iza nacrta Prostornog plana posebne namjene za obalno područje (PPPNOP) i Master plana gasifikacije Crne Gore, a koji predviđaju da se trasa gasovoda sprovede kroz sred Grblja u opštini Kotor, odnosno preko najvećeg dijela Krtola u opštini Tivat i to čak i kroz gusto naseljena područja.
„Zamišljeno je da gasovod prođe kroz selo Đuraševići, potom ide bukvalno kroz sred Radovića i Gošića gdje treba da se gradi distributivno postrojenje za Herceg Novi. Trasa potom ide prema Gornjim Krašićima i ulazi u more kod rta Dobreč i nastavlja dalje za Hrvatsku. To nam nikako ne odgovara jer bi praktično značilo rušenje mnogih kuća u Krtolima, zabranu svake gradnje na velikom dijelu naših imanja zbog velikih tzv. zaštitnih zona za gasovod, odnosno u krajnjem, iseljavanje domicilnog stanovništva koje ovdje živi vjekovima. Tri zaštitne zone oko gasovoda u kojima se važi zabrana ili poseban režim bilo kakve gradnje objekata ili sadnje biljaka široke su 10, 60 i čak 400 metara, što će značajno ugroziti naše živote i obezvrijediti našu imovinu“- kazao je predsjednik MZ Krtoli Ivan Starčević koji je Ministarstvu ekonomije već iskazao primjedbe i predložio alternativnu trasu gasovoda. Po njoj bi sa Radanovića, kroz industrijsku zonu Kotora, gasovod bio doveden do servisne zine Kukuljina u Tivtu. Tu bi bila čvorna tačka za gasifikaciju Tivta i odvajanje kraka gasovoda prema Kotoru. Gasovod bi od Kukuljine bio polagan pod morem do Pristana na Luštici, a onda bi u Rakitama gdje već postoji staro vojno skladište za naftu koje se odavno ne koristi, bilo napravljeno čvorište i odvajanje krakova za Herceg Novi podmorskim najkraćim putem preko kumborskog tjesnaca, odnosno kraka za buduću gasifikaciju polustrva Luštica. Glavna trasa nastavila bi od Rakita prema Dobreču i Hrvatskoj.
Krtoli – zbor građana
“U ovome nismo sami jer je i kompanija “Luštica Development”, najveći strani investitor u Crnoj Gori koja u našem komšiluku gradi turistički grad vrijedan preko milijardu eura, državi već iskazala svioje protivljene planiranoj gtrasi gasovoda kroz Krtle. Očekujemo da nas u ovome podrži i Opština Tivat, a vjerujem da će o ovome imati što da kaže i drugi veliki ovdašnji strani investitor, kompanija “Qatari Diar” – istakao je Starčević.
On je dodao je da obrađivači Master plana gasifikacije Crne Gore po sopstevnom priznanju, uopšte nisu konsultovali i uzeli u obzor Prostorno-urbanistički plan Opštine Tivat koji ne predviđa postavljanje gasovoda, kao i da su priznali da bi ovakva trasa mogla da izazove “iseljavanje sela Radanovići u Grblji i sela Radovići u Tivtu”.
Sekretarka za uređenje prostora i izgradnju objekata Opštine Tivat Tamara Furtula kazala je da je lokalna uprava još prošle godine tokom javne rasprave oko nacrta PPNOP-a uputila primjedbe “jer smo vidjeli da bi gasovod ugrozio naselja i infrastrukturu” u tom dijelu tivatske opštine. Obećala je da će rukovostvo Opštine podržati nastojanja građana da se gasovod izmjesti.
Dragan Buzdovan iz NVO “Jaz-Mrčevo polje” iz Grblja zahvalio Krtoljanima što su pokrenuli ovu priču i upoznali lojkalnu javnost sa time što joj sprema država.
“Mi ništa o ovome nismo znali, a evo vodimo, da su planirali da gasovodom prekopaju cijeli Grbalj. Moramo se držati zajedno oko ovoga i zatražićemo da nas u ovome podrži i naša Opština Kotor. Ovdje se vidi da Vlada nema sopstevu viziju razvoja države, već da sve rade ad hoc, kako je kome u inostranstvu interes”- istakao je Buzdovan zaključujući da se mora naći riješenje koje odgovara lokalnom stanovništvu.
“Ako odgovara narodu, odgovaraće i državi Crnoj Gori”- zaključio je on.
Krtoli – zbor građana
OPŠTINA DA BUDE UZ SVOJE STANOVNIŠTVO
“Krtoli čine 54% teritorije Opštine Tivat i očekujemo od gradonačelnice Snežane Matijević da ona i Opština zaštite svoje građane”- istakao je Zoran Đurišić, dok je Starčević kazao da “Opština Tivat kao prostorno najmanja u Crnoj Gori, ne bi trebala da dozvoli da se preko njene teritorije provlači sve i svašta, od regionalne kanalizacije, kablova za Italiju, do gasovoda”.
“Situacija je alarmantna i treba svi da se angažujemo, a Opština da podrži naša nastojanja da gasovod mimoiđe prostor Krtola. Sigurnim korakom život Krtoljana ide nizbrdo”- poručio je Savo Klakor.
Aerodrom Tivat tokom januara zabilježio je osjetno manji promet nego u istom mjesecu prošle godine, prvenstveno zbog loših vremenskih prilika koje su danima dovodile do otkazivanja letova, ili njihovog preusmjeravanja u Podgoricu. Uzrok slabijem rezultatu su i problemi u crnogorskoj nacionalnoj aviokompaniji Montenegro Airlines koja se tokom januara suočila sa tzv.“tihim štrajkom“ dijela letačke operative i vanrednim tehničkim problemima, a što se odrazilo na saobraćaj te kompanije, pogotovo sa aerodroma Tivat.
Zbog svega toga, tivatska vazdušna luka u januaru ove godine imala je ukupan promet od 14.687 putnika, što je za čak 20,3 odsto manje nego u istom mjesecu 2016. Broj prihvaćenih i opsluženih aviona bio je 135, u odnosu na 144 iz januara prošle godine.
Paklenica bunker - foto Jure Mišković /Hanza media
1 od 7
Paklenica bunker
Paklenica bunker
Paklenica bunker
Paklenica bunker
Paklenica bunker
Paklenica bunker
Paklenica bunker
Kada je 1950. godine grupa ljudi dovedena u kanjon Velike Paklenice, pred ogromnu klisuru koja se uzdizala visoko u nebo, i kad je izdana zapovijed ‘ovdje kopajte tunel’, sigurno nikome nije bilo jasno što se točno od njih želi. Strma litica toliko se oštro uzdizala u visine da je i danas, uz svu moguću suvremenu građevinsku tehnologiju, teško zamisliti kako bi se na tom mjestu moglo početi kopati podzemne tunele.
Zapravo, to nisu niti bili podzemni tuneli, već sklop hodnika, skloništa i dvorana iskopanih doslovno u kamenoj klisuri, na mjestu gdje ne postoji ništa osim vapnenačkih gromada, tako strašnih da je čitav kanjon opravdano nazvan Paklenica.
Niti jedan živi svjedok do danas nije javno posvjedočio na koji su način iskopani tuneli skloništa u pakleničkom masivu, u Nacionalnom parku ‘Paklenica’. Naređenje koje je prema nekim navodima došlo od samoga Josipa Broza Tita, provela je Jugoslavenska narodna armija, ali nije jasno jesu li živi kamen kopali ročnici JNA, politički zatvorenici ili građevinski radnici.
Ne zna se također niti kojim je tehnikama i na koji način bušen kamen. U vrijeme kada se kopalo podzemno sklonište za Tita od 1950. do 1953. godine, kanjon Velike Paklenice bio je zatvoren i za posjete izletnika i planinara, i za domaće stanovništvo. Nitko o radovima u Paklenici nije ništa znao niti se o tome govorilo. Ispred ulaza u podzemni kompleks istovarivana je znatna količina samljevenog kamena koji je i dan-danas ostao tamo, ali je najveći dio ipak prevezen na nepoznato mjesto.
Paklenica bunker
Nakon što je 1953. godine najveći dio radova obavljen i kada je preostalo još samo opremanje objekta koji je imao zasebno napajanje strujom i vodom, a raspolagao je i za to vrijeme dojmljivim sustavom ventilacije – naglo je zatvoren i zabrtvljen debelim željeznim vratima poput onih na podmornicama. Ništa se o ‘Titovim bunkerima’ nije znalo sve do početka devedesetih godina.
Nakon propasti Jugoslavije, Hrvatska vojska 1991. godine otvorila je nakon četrdeset godina ‘podzemni grad JNA’ i tamo za vrijeme rata skladištila streljivo i eksploziv.
Kako se kasnije ispostavilo, Titovi bunkeri u pakleničkim stijenama iskopani su zbog – straha. Tih je godina Tito pao u nemilost vrhuške SSSR-a i samog Staljina, pa se 1950. godine zbog straha od ruske invazije na Jugoslaviju, pa čak i testiranja prve ruske atomske bombe konstruirane 1949. godine, donijela odluka o hitnoj izgradnji niza podzemnih skloništa. Pakleničko je bilo posebno zanimljivo jer se ulaz nije mogao napasti zrakoplovima zbog strmog kanjona, a kamena litica odlično je štitila sklonište u svojoj utrobi, iskopano u dubini od osamdeset metara. Nakon Staljinove smrti 1953. godine, prestala je opasnost od sovjetske invazije pa su radovi obustavljeni i na sve se zaboravilo.
Danas su ‘Titovi bunkeri’ pretvoreni u 32 milijuna kuna vrijedan Podzemni grad Paklenicu, interpretacijsko-edukacijski centar Nacionalnog parka u kojemu će svoje sjedište imati i HGSS. Nevjerojatan sklop hodnika, multimedijskih dvorana, umjetnih stijena za penjanje mališana, razne opreme za održavanje prostora, caffe bara, sanitarnih čvorova, sve to uređeno na najsuvremeniji mogući način i prepuno led displeja, raznih senzora i vrhunske protupožarne zaštite, za uvažene čitatelje Slobodne Dalmacije otvorio je ravnatelj NP ‘Paklenica’ Zoran Marasović. Radovi koji su započeti u nekoliko faza 2002. godine još se obavljaju, ali samo u jednoj preostaloj dvorani gdje će biti stalni postav izložbe o Velebitu i umjetna špilja.
Ostali dio hodnika, prostorija i dvorana dovršen je i izgleda poput kakvog futurističkog svemirskog broda. Ostala je nedovršena još samo jedna dvorana, u čijem se najzaštićenijem dijelu nalazi prostorija koja se zove Titova soba, ali se i ona namjerava obnoviti u posljednjoj fazi radova.
– Uporabnu dozvolu dobili smo u kolovozu prošle godine, tako da će objekt zaživjeti pravim sjajem tek ove i 2018. godine, kad dovršimo preostale radove. Ove ćemo godine doći do 130 tisuća posjetitelja Nacionalnog parka ‘Paklenica’, a Podzemni grad imat će u tome vrlo važno mjesto jer smo s njim konačno dobili prezentacijski centar koji nam je nedostajao, kazuje nam Marasović dok razgledavamo unutrašnjost kompleksa.
– Zidovi podzemnih hodnika obloženi su specijalnom izolacijom kako bi se spriječilo izbijanje vlage, što se prije događalo nakon jačih kiša. Osim toga, u unutrašnjosti vlada uvijek ista temperatura od oko 15 stupnjeva Celzijevih, pa će se čak i u ljetnom razdoblju Podzemni grad morati – dogrijavati, a ne hladiti – kaže Marasović, pokazujući i jedan posebno značajan dio kompleksa koji pripada HGSS-u.
Kanjon Velike Paklenice “raj” je za penjače, među kojima Anića kuk i drugi smjerovi izazivaju veliko poštovanje, ali nesreće se u parku nažalost svake godine događaju, pa će podzemna baza s potrebnom opremom HGSS-u sigurno dobro doći.
Zadnja faza radova dovršena je preko Fonda za zaštitu okoliša. Procijenjena vrijednost bila je oko 9,5 milijuna kuna, s tim da je 20 posto financirao Nacionalni park, a Fond 80 posto. Još se očekuje isplata za nabavu namještaja i za građevinski dio, dok je NP ‘Paklenica’ podmirio sve obveze prema izvođačima. S tim radovima dovršeno je 1100 kvadratnih metara prostora, i ono što preostaje je uređenje dvije dvorane od kojih je jedna već ugovorena, dok je druga, s Titovom sobom, ostala posljednja za uređenje.
Paklenica bunker
– Ove smo godine dobili od Ministarstva turizma 800 tisuća kuna za uređenje jedne dvorane. Na javnoj nabavi ugovorili smo ponudu od 1,2 milijuna kuna za građevinske radove, tako da do polovice travnja radovi moraju biti završeni na toj dvorani gdje ćemo postaviti privremeni izložbeni postav, dok se ne postavi stalna izložba o planini Velebit i životu ljudi na toj planini i biološkoj raznolikostima. Ministarstvu regionalnog razvoja aplicirali smo dva projekta, zajedno s HGSS-om koji planira unaprijediti svoj obučni centar u Starigradu, a nama je želja dovršiti sav postav u ovom objektu, završiti nedovršenu dvoranu i urediti dio kanjona do centra i kupiti mali električni vlak za prijevoz posjetitelja kroz kanjon za vrijeme velikih gužvi u parku. U planovima je i uređenje nove pristupne ceste od crkve sv. Petra jer postojeća Paklenička ulica ima problem sa širenjem kroz zaseok Marasoviće, tako da ćemo ići u izgradnju nove ceste. HGSS ima želju da na dijelu te ceste napravimo heliodrom jer trenutno imamo priručni, a za mnoge nesreće u Nacionalnom parku potreban je helikopter za zbrinjavanje unesrećenih – ističe Marasović.
Centar će imati i suvremen hot-spot za korištenje interneta, prodavaonicu suvenira, razne info punktove i poučne priče o Paklenici. Sigurno je da će privući i jedan broj posjetitelja koji nije “penjački” i koji će Nacionalni park moći upoznati upravo preko prezentacijskog centra. Tko je to mogao pretpostavljati 1953. godine kad su se zatvorila teška vrata na kompleksu čiji razmjeri u dubini stijene i danas izazivaju određenu vrstu straha?
– Ovaj objekt zapravo nikad nije ‘postojao’, odnosno nije zaveden u MORH-u niti se prije znalo za njega. Bio je zazidan debelim kamenim zidom i oko njega je vladala šutnja. Tu nikad nije bila nekakva prirodna špilja, samo litica, a miniranje nije dolazilo u obzir, samo bušenje pomoću nekih strojeva. Oko dvije tisuće kvadrata, odnosno više od petsto metara hodnika u živoj stijeni je nastalo i – ostalo.
Paklenica bunker
Postoji ideja da se pri dovršenju preostale dvorane sačuva i tzv. Titova soba iz doba kada je nastala, s autentičnim namještajem i oznakama, te da se pomoću suvremene multimedije ispriča priča turistima o tim vremenima. Objekt je jako interesantan zbog pozicije na kojoj se nalazi, a opet je bio i jako problematičan zbog uvjeta koji tu vladaju. Nikada prije nije bila napravljena studija opravdanosti investicije, a kad smo je naposljetku napravili zbog pravila dodjele sredstava iz Fonda, pokazala je opravdanost.
O tome je li se sve ovo isplatilo ima puno polemika, ali najgore bi bilo da se započelo s radovima i uložilo novac a da se nikad nije dovršilo. Posjetiteljima treba ovakav centar, to je činjenica, a kao takav ‘dignut’ će i čitav Nacionalni park, zaključuje Marasović.
A koliko koštaju ulaznice ?
Ulaznica u Nacionalni park ‘Paklenica’ iznosi 50 kuna u sezoni (od 1. maja do 1. oktobra) i 40 kuna izvan sezone. Planinari plaćaju 50 posto cijene, zadarski planinari ne plaćaju ulaz, djeca plaćaju 30, odnosno 20 kuna izvan sezone. Prezentacijski centar moći će posjetiti i invalidi, jer će biti opremljen rampom za invalidska kolica, dok je unutrašnjost u jednoj razini i omogućava nesmetano kretanje.
Sjedište HGSS-a
Napravljene su multimedijske dvorane, umjetne stijene za penjanje mališana, caffe bar, sanitarni čvorovi, hot-spot, prodavaonice suvenira, info punktovi…, a bit će tu i sjedište HGSS-a
Grijanje
U unutrašnjosti vlada uvijek ista temperatura od oko 15 stupnjeva Celzijevih, pa će se čak i u ljetnom razdoblju podzemni grad morati – dogrijavati, a ne hladiti
Vlada je pokrenula sudski postupak za raskid ugovora o kupovini Centra vojno medicinskih ustanova “Meljine”, koji je prije devet godina potpisala sa konzorcijumom koji čine članice Atlas grupe Invest banka, Atlas banka, Atlas cap i Specijalna bolnica za interne bolesti “Sveti Nikola”.
Sudija Blažo Jovanić odložio je pripremno ročište kako bi se advokat tuženih upoznao sa spisima predmeta, s obzirom da mu je punomoćje dato nekoliko dana prije početka suđenja.
U odgovoru pres službe Atlas grupe navodi se da je tužba podnijeta protiv Invest banke, dok ostale članice konzorcijuma još nijesu dobile tužbu.
“U toku je pripremanje tužbenog zahtjeva prema državi koji će biti pokrenut ukoliko budemo morali da zaštitu svojih prava tražimo preko suda. Konzorcijum vlasnika je prinuđen da preko suda zaštiti svoja prava i interese iz privatizacionog ugovora za bolnicu “Meljine”. Preduzete su određene radnje, jer veliku odgovornost za kašnjenje investicionog ciklusa snose i drugi subjekti koji su posredno ili neposredno učestvovali u čitavom postupku. Prije svega mislimo na partnere koji su se povukli odmah po preuzimanju imovine, lokalnu upravu i državne organe”, rečeno je Pobjedi iz pres službe.
Vlada je u aprilu prošle godine dala saglasnost za raskid ugovora, nakon inicijative Skupštine opštine Herceg Novi, jer je od predviđenih 119 miliona eura uloženo samo tri.
Tadašnji ministri finansija i zdravstva Radoje Žugić i Budimir Šegrt dobili su zaduženje da sprovedu ovu proceduru.
Obavještenje o raskidu ugovora koji je potpisan u junu 2008. godine Vlada je dostavila konzorcijumu u julu prošle godine.
“To obavještenje dostavljeno je nakon pet godina pregovaranja oko izmjene planske dokumentacije i aneksa. Tokom čitavog perioda obezbjeđivali smo plate i ostala davanja predviđena socijalnim programom, zbog čega je bolnica morala da se kreditno zadužuje i zalaže imovinu, jer prihodi važećeg ugovora sa Fondom zdravstva nijesu pokrivali polovinu rashoda”, objašnjavaju iz pres službe Atlas grupe i optužuju lokalnu administraciju, jer su zbog njihovog odugovlačenja usvajanja planskog dokumenta za Meljine, koje je trajalo dvije godine, izgubili strateškog partnera.
Vlada je prije šest mjeseci usvojila zaključak kojim se opšta bolnica ,,Meljine” uključuje u javni zdravstveni sistem, kako bi se, kako je navedeno u obrazloženju, zaštitio javni interes i omogućila kvalitetna zdravstvena zaštita 35 hiljada stanovnika opštine Herceg Novi. Iz Altas grupe navode da su duže od godinu u pregovorima za strateško partnerstvo sa vodećom turskom zdravstvenom grupacijom Acibadem.
“Nadamo se da će novi ministar imati razumijevanja i podržati saradnju koja bi bila najbolji izlaz za postojeću situaciju i za Vladu i za konzorcijum investitora bolnice, kao i za potencijalnog partnera sa kojim Fond za zdravstveno osiguranje sarađuje od 2013. godine”, zaključuju iz Atlas grupe.
U čašu sa stopom sipao sam mediteranskog vina do pola. Onda sam u vino iscijedio nekoliko kapi limunovog soka. Tako me naučio otac da činim, jer je tek onda vino tropolušo.
Umro je Predrag Matvejević, veliki Mediteranac. Podigao sam čašu prema karti Svijeta iznad radnog stola, u pravcu Sredozemlja. Zbogom, Meštre od pera.
Predrag-Matvejevic-Mediteranski-brevijar
Matvejević je napisao „Mediteranski brevijar“, remek-djelo prevedeno na „sve“ svjetske jezike. S doktoratom na Sorboni, bio je doživotni počasni potpredsjednik Međunarodnog PEN-a u Londonu. Premda rođen u Mostaru prije 85 godina, naučio nas je „da se Mediteranac ne rađa, nego se Mediterancem postaje“. I da se „narodi razlikuju i po tome kako nazivaju more, koliko imaju imena za nj, kako se njime služe«. I da se »obale dijele na one koje su krštene i one koje to nisu«. I da niko »ne poznaje cijeli Mediteran«, gdje »poetika skromnoga još nije sačinjena«, i gdje »tijelo stari brže od duha«. Matvejević je definisao Mediteran, zbog čega je i kićen širom svijeta lovorovim vijencima.
U sred stađuna od obalnih karnevalskih fešti, koje su po Matvejeviću „na raznim stranama zadavali brige i vlasti, i vjeri, i zakonu«, javio sam ocu da je velikan preminuo. U tome je bilo izvijesne doze crnog humora, jer je moj otac – najstariji zalivski frizer, čovjek koji je šišao čak pet generacija iz pojedinih familija, i koji je brijao Iva Andrića – pod stare dane postao čovjek iz vica, koji za razliku od drugih ljudi koji ruke peru tri puta dnevno, to čini četiri puta: prije doručka, ručka, večere, i poslije kakve sahrane. U maloj sredini svi se znaju, i red je izraziti saučešće bližnjima. A njih se sabralo podosta tokom 73 godine života mog oca. Svaki put kada se sretnemo, a to je dvaput sedmično, upoznaje me s novitadama: »Umro je Đuro K. Znaš li da je umro Filip Z? Danas je sprovod Tripu Š…« I sad, iako je živa enciklopedija mnogih bokokotorskih porodičnih linija i krvnih veza, otac me pozvao i upitao: – Izvini, ko je taj Matvejević? Jesam li ga znao? – iskreno zabrinut da bi možda mogao preskočiti dužnost koja se na pjeni od mora podrazumijeva, te ne otići na saučešće familiji.
Do srca me ganulo to što je otac bio spreman da ode i izrazi saučešće porodici Matvejević.
Do kraja lista, neka se ređaju svevremenske misli upokojenog poznavaoca geografije za koju su stari mudraci smatrali da se proteže dokle raste maslina…
»Je li sjeverna granica Mediterana crta do koje idu Sefardi?
»Primorci se među sobom razlikuju po samu odnosu spram mora; jedni podižu kuće uza nj, drugi se odmiču od njega da ne izgube čvrsto tlo pod nogama.
»Više je znoja proliveno u krčenju padina za vinograde nego za podizanje piramida. Loza je starija od povijesti Mediterana. Gdje god je bilo loze i vina, bilo je uljuđenosti i umijeća, ludosti i pjesništva. Tragedija koju je u vinogradima prouzročila filoksera jedna je od najvećih Mediterana – domovine tragedije.
»Smokva preuzima i produžuje mediteransku među tamo gdje sustaje maslina.
»Karta je bila dio strategije: pomorski narodi čuvali su je u tajnosti. Zemlje koje nisu dale službeni položaj kartografiji ne bilježe velikih pomorskih pothvata. Dobra posada broda, koja duže plovi zajedno, kadra je stvoriti vlastiti dijalekt.
»Jerusalim, središte svijeta po kršćanskom učenju, svetište je Mediterana.
»Nacionalnost je često bila kolebljiva na Mediteranu.«
Neka ti je, veliki Mediteranče, laka zemlja kao pero masline.
Jedriličari JK Delfin takmičili su se juče na regati Mimoza Kup u Herceg Novom u klasama Optimist, Laser Radial i Laser 4.7. Oni su apsolutni pobjednici u klasi Optimist, Nikola Golubović zlato, Danilo Jončić srebro i Josipa Čelanović bronzu. Josipa je osvojila i zlato u konkurenciji djevojčica u klasi Optimist.
Najmladji jedriličari Delfina u klasi Optimist u konkurenciji do 12 godina takodje su osvojili sva mjesta na postolju. Prvi je Pavle Musić, drugi Vasilije Kurbanović i treći je Jan Spirin. Balša Dojkić je osvojio zlato, a Irina Kusovac srebro u klasi Laser Radial. U klasi Laser 4.7 zlato je uzeo Ilija Marković a srebro Igor Nikolić. Najboljim jedriličarima nagrade je uručio g.din Vladimir Dželetović, sekretar za sport Opštine Herceg Novi.
Regata Mimoza Kup
Regatu je organizovao JK Jugole Grakalić iz Herceg Novog u okviru tradicionalne manifestacije Praznik Mimoze.
Regata Mimoza Kup
Na regati su učestvovali jedriličari JK Jugole Grakalić iz H.Novog i JK Lahor iz Kotora.
