Mjesna zajednica Krtoli veoma je zadovoljna saradnjom sa najvećim stranim investitorom u Crnoj Gori – kompanijom Luštica Development koja na sedam miliona kvadrata zemlje na tivatskom dijelu istoimenog poluostrva, gradi 1,1 milijardu eura vrijedan novi turistički grad Luštica Bay. Ta kompanija godišnje za projekte podrške lokalnoj zajednici sa Opštinom Tivat potprisuje ugovor vrijedan 150 hiljada eura, a Krtoljani na čijoj teritoriji se razvija Luštica bay, uspjeli su da se djelimično uključe i u proces odlučivanja gdje će Opština usmjeravati dobijena sredstva.
„Od ukupne sume od 150 hiljada eura, 40 hiljada će ubuduće ići na projekte koje Luštici Development bude direktno opredjelila MZ Krtoli. Uspjeli smo da već iz prošlogodišnje donacije opred kraj godine na taj način dobijemo novac za nekoliko stvari koje su u tom trenutnu nama bile najvažnije, što je sve zajedno otprilke kopštalo oko 23 hiljade eura“- kazao je predsjednik MZ Krtoli Ivan Starčević. On je nabrojao više manjih projekata uređenja javnih površina i njihovog opremanja spravama za vježanje na otvorenom, igračkama za djecu i urbanim mobilijarom u Krtolima, uređenje igrališta za djecu kod Doma kulture u Đuraševićima, donaciju za obnovu fasade zgrade OŠ „Branko Brinić“, kupovinu velikog televizora za ovdašnje odjeljenje vrtića „Bambi“, te donaciju od 7 huiljada eura za kupovinu narodnih nošnji za 40-tak djece koji pohađaju ovdašnju foklornu sekciju društva „Kadena“.
„Sa sredstvima koja će po direktnim zahtejvima MZ Krtoli, Luštica bay dati ove godine, napokon se stvaraju uslovi da dobijemo dugo najavljivanu i već isprojektovanu multifunkcionalnu otvorenu binu i uredimo centralni trg u Radovićima kod tzv. vojne zgarade, što nam je jedan od prioriteta“- kazao je Starčević. Istakao je da je ranije predlagao da se o Lušticinoj godišnjoj donaciji lokalnoj zajednici od ukupno 150 hioljada eura, potpiše trilateralni ugovor između te kompanije, MZ i Opštine, ali je to lokalna uprava u Tivtu odbila.
„Opština izgleda bolje zna šta je potrebno našoj mjesnoj zajednici od ljudi koji tamo žive i zato je taj predlog neslavno završio”- naveo je Starčević.
Radovići foto Boka News
On se zahvalio Luštici Development na razumijevanju za potrebe mještana Krtola, ali je pohvalio i niz lokalnih kompanija i pojedinaca iz Krtola, Tivta, Grblja i Kotora koji su pomogli nedavnu akciju mještana Krtlola i dijela donjogrbaljskih mjesnih zajednica, na uređenju i obnovi starog austrougarskog puta od Grabovca do Bigove.Ovaj makadamski put u dužini od 2.800 metara je je radnim akcijama mještana Krtola, Pobrđa, Vranovića i Lješevića nasut sa 1.500 kubika novog tampona koji su donirale lokalne kompanije i ustanove, a put je i uvaljan. Time je uređena alternativna kolska komunikacija između Krtola i Donjeg Grblja, a mještani i posjetioci dobili atraktivnu izletničku statu koju već koriste brojni rekreativci i turisti.
Nakon velikog prošlogodišnjeg uspjeha i drugu godinu za redom u bioskopu Cadmus Cineplex u Budvi, održaće se 45. Internacionalni filmski festival.
Prvi FEST otvoren je 1971. u Domu Sindikata u Beogradu. Ono što ga je krasilo svih proteklih godina jeste činjenica da je bio širom otvoren za sve kinematografije svijeta, i za sve relevantne autore, ali i filmove koji se neće naći na bioskopskom repertoaru.
45. FEST pod sloganom “Gledaj”,počinje 25. februara i trajaće do 3. marta, a u prilog velikom uspjehu govori i to da će se ove godine u Crnoj Gori, festival prikazati jedino u bioskopu Cadmus Cineplex u Budvi.
Kad bi se pridržavao pravila mornarskog folklora i koda mornarskih tetovaža, po kojem preplovljavanje oceana donosi pravo na tetoviranje sidra, Belgijanac Fons Oerlemans bi na sebi imao 5 neobičnih sidara. Neobičnih, jer je Atlantik na neobične načine preplovljavao. Fons je jedan od onih ljudi kod kojih su se na kreativan i produktivan način spojili radoznalost, znanje širokog spektra, ustrajnost i želja za avanturom, te talent da to sve iskoriste i naprave nešto što nikom drugom ne bi palo na pamet. Napravio je Fons i tri letjelice s kojima se dizao u zrak, ali je u povijest ušao zahvaljujući svojim plovilima i plovidbama.
Na pogom struja
Polazeći od ideje da su oceani premreženi strujama i da su one često dovoljne za plovidbu, te da će nešto bačeno u istočni Atlantik doploviti na njegove zapadne obale, odlučio je to u praksi provjeriti tako što se skupa s Omerom, kolegom avanturistom, upustio u prelazak ocana u napuhujućem splavu za spašavanje. Splav su 1973. spustili u more na Kanarskim otocima i krenuli, bez ikakve mogućnosti upravljanja, plutati prema Zapadu.
Računali su da će za 70 do 80 dana plutanja stići do Kariba, ali već idući dan Omer je rekao da je njemu dosta i da želi napustiti i splav i projekt. Šta košta da košta, sve će platiti, i troškove svog iskrcavanja i troškove pripreme ekspedicije, samo neka ga Fons negdje iskrca. Bilo je to lakše reći nego učiniti: bili su već daleko od obale, oko njih nije bilo brodova, a Fons nikako nije uspjevao dovoljno visoko zmajem podići žičanu antenu radio uređaja kojim bi zatražio pomoć.
Plutali su danima, Omer je padao u depresije i najavljivao da će se baciti u more i utopiti. Čak je i napisao pismo kojim Fonsa oslobađa ikakve odgovornosti u slučaju da se na to odluči. Tek nakon 17 dana plovidbe u daljini su ugledali njemački trgovački brod, ispalili kao poziv u pomoć dvije signalne rakete i ubrzo se sa splava prebacili na brod.
Splav od cijevi
Fons se vratio u Belgiju, zaposlio kao mehaničar, ali je i dalje maštao o preplovljavanju Atlantika. Kada je negdje uz put našao sedam dugih metalnih cijevi promjera 60 cm, pomislio je kako bi se od toga dalo napraviti fini splav za prelaz Atlantika. Nakon iskustva sa Omerom, znao je da se treba bolje upoznati s onima koji bi s njim krenuli u avanturu, pa je objavio oglas u kojem je tražio da mu se jave ljudi s kojima bi pravio splav i poslije se, s dvojicom koji mu budu ulijevali najviše povjerenja, uputio preko oceana.
Na oglas se javio samo jedan čovjek, Belgijanac Raoul. Od cijevi su napravili splav veličine 7×8 m, a šuplje cijevi su iskoristili kao komore za balast i rezervoare za pitku vodu. Za razliku od prvog pokušaja kad se preko Atlantika uputio na splavu koji je samo plutao, na ovaj splav Fons je postavio kormilo i jarbol s jedrom.
Splav su ukrcali na brod koji ih je odveo do Maroka odakle su, skupa sa trećim članom posade, lokalnim ribarom Hasanom, zaplovili prema zapadu. Nakon 82 dana plovidbe stigli su do Trinidada. Splav je poklonio jednom prijatelju koji ga je, na palubi nekog teretnog broda, donio kasnije u Nizozemsku.
Nizozemska suputnica
Ploveći na splavu, praktično u razini s morskom površinom, Fons je odlučio da će mu slijedeći pokušaj plovidbe morati omogućiti i podmorske doživljaje. Bacio se na projekt zvani Seaview. Našao je jedan ogromni parni kotao promjera 2,2 m i dužine 15 m i preuredio ga u trup broda.
Okomito ispod trupa zavario je plinski rezervoar promjera 60 cm i duljine 6 m i u njega urezao otvore za prozore koji su, skupa s reflektorom skinutim s nekog aviona, omogućavali uživanje u promatranju života ispod morske površine. U to vrijeme razveo se od svoje prve žene i objavio oglas u kom traži suputnicu spremnu na avanture.
Nije mu se ni jedna Belgijanka javila, pa je tekst svjetski putnik traži suputnicu spremnu na jedinstvene poduhvate, objavio i u nizozemskim novinama. Javilo mu se 60-ak Nizozemki u dobi od 18 do 65 godina. Jedna od njih mu je napisala: – Ako mi se svidiš jednako kao što mi se i tvoj oglas svidio, putujem s tobom.
Odmah je krenuo za Amsterdam i upoznao se s Kee Arens koja je radila kao stjuardesa. Svidio joj se. Sutradan je KLM-u dala otkaz i priključila se izgradnji Seaviewa.
Let balonom
Poslije par dana Fonsu se javio prijatelj kojem je bio poklonio svoj stari splav i rekao mu da ima velikih problema s nizozemskim vlastima koje taj splav tretiraju kao brod koji se uvozi i traže da se na njega plate carina i porezi ili da ga se izveze iz Nizozemske. Fons je našao kapetana koji je bio spreman besplatno odnijeti splav do Kanarskih otoka, a kako bi Fons i Kee što bolje testirali svoju novu vezu, odlučili su neko vrijeme sami ploviti na tom splavu.
Pa su isplovili s Kanara i nakon 67 dana se iskrcali na Barbadosu. Unatoč tome što je prva 42 dana stalno patila od morske bolesti, Kee je na toj plovidbi zavoljela ne samo Fonsa, nego i njegove ideje, pa je sudjelovala u svim njegovim kasnijim zamislima i poduhvatima.
Rad na Seaviewu je potrajao nekoliko godina. Dijelom zbog nedostatka sredstava, a dijelom zbog toga što se usred tog projekta Fons bacio na novi pokušaj prelaska Atlantika – ovaj put ne u plovilu nego u balonu. Naravno, nije to smio biti neki postojeći balon nego ga je odlučio on sam napraviti.
Parni kotao
Bio je već dobro poodmakao sa izradom, ali je onda američka posada u balonu Double Eagle preletjela Atlantik i Fons je odustao od svoje zamisli. Privlačile su ga samo stvari koje nitko prije njega nije napravio. Vratio se radu na plovilu od parnog kotla i plinskog rezervoara. Za razliku od ranijih plovila s kojima je kretao preko oceana, ovo je imalo i motor. Krajem 1980. godine, Fons, Kee i još dvojica Nizozemaca isplovili su s Kanarskih otoka prema Barbadosu. Putem su ih pratile oluje i nosile krive struje, pa su umjesto planirana dva mjeseca po oceanu plovili punih pola godine.
Po povratku su se smjestili u Nizozemsku gdje je Fons radio kao mehaničar u servisu za kamione. Fasciniralo ga je koliko su kamioni sofisticirano i dobro promišljeni i napravljeni te kad mu je jedan kolega, poznavajući Fonsovu prošlost, u šali rekao ovi kamioni, gotovo da bi mogli i po moru voziti, Fons je odlučio preći ocean u kamionu.
Napravio je ogromne plovke na koje je postavio kamion, izračunao kakva bi trebala biti i dao da se izlije propela, smislio i napravio vezu između kamionskog volana i kormila splava, pa je u proljeće 1983. porinut je Floating Truck. Prvo je kanalima vozio kroz Nizozemsku do Rotterdama gdje je ukrcan na brod koji ga je odnio u New York, da bi 17. kolovoza s Kee i Fonsom za volanom u šoferskoj kabini, zaplovio prema Lisabonu.
Poruka u boci
Dvije godine kasnije odlučili su krenuti u lov na plavu vrpcu koja se dodjeljuje brodu koji najbrže svlada udaljenost od New Yorka do otočja Scilly u Velikoj Britaniji. Kako su u svojim plovidbama često u more bacali poruke u boci, Fons je odlučio napraviti brod u obliku boce. Kako taj oblik baš i nije obećavao postizanje velike brzine, Fons je odlučio da boca bude hidrokrilac. Nakon obećavajućih rezultata probnoga modela, boce od 4 metra dužine, koja je sa spačekovim motorom postizala odličnu brzinu, sagradjena je i velika boca nazvana Spirit of Amsterdam.
Ali, onda se u Fonsu nešto prelomilo. U kratko vrijeme su mu umrla trojica prijatelja s kojima je surađivao na ranijim plovidbama i plava vrpca mu više nije bila važna: s broda je skinuo hidrokrila i na njega postavio jarbol. Promijenio mu je i ime u Message in A Bottle. Potom je sa svojom Kee polako i na jedra isplovio s Kanarskih otoka za Dakar, pa onda na zapad, prema Barbadosu na koji su 28 godina ranije doplovili na svojoj prvoj zajedničkoj plovidbi.
Drugo kolo novske Sky MINI trail lige održano je juče na Savini. Druga od šest trka je bila poseban izazov što se pokazalo i na odzivu učesnika. Trka se odvijala u takozvanim “Plućima Herceg Novog” Savinska dubrava sky MINI NIGHT trail /// 3,0 km i 100D+ na trci je učestvovalo 47 takmičara.
“Veoma sam iznenađen odzivom trkača i ponosan što je bez pogovora ova trka uspjela 100%. Ovo su neke za nas nesvakidašnje stvari koje se odavno rade u okruženju i pokušavam da prenesem kod nas u grad. Činjenica je da se ljudima sviđa i da predstavlja pravo osvježenje. Takmičili su se trkači uz Bara, Podgorice, Cetinja, Budve, Kotora i Nerceg Novog. Potrudio sam se da se trkači osjećaju bezbjedno na stazi i posvetio sam puno vremena na čišćenju i označavanju iste. Staza je bila markorana fluorescentnim markacijama koje su refleksno vračale svjetlost trkačima sa njihovih čeonih lampi, tako da su u svakom momentu znali da su na pravom putu, i na kraju dobio pohvale od svih učesnika što mi dava veliki motiv za naredne trke. Mislim da je pokrenuta jedna velika stvar, a toga ćemo biti sve svjesniji u nadolazećem periodu i naravno idemo dalje.
Najviše me raduje što je juče bilo ljudi svih generacija, od 10 do 50 godina i nadam se da će u našu Savinsku dubravu iako okrnjenu početi da se vraćaju ljudi da sačuvamo bar ovo što je ostalo jer je predivno – poručio je Saša Kulinović ispred organizatora.
Poredak u muškoj konkurenciji:
Svetozar Stamatović Bar
Perica Vučković Herceg Novi
Dragan Jovanović Kotor
Luka Čupić Herceg Novi
Žene:
Miluša Bošković Kotor
Jelena Tomašević Herceg Novi
Marija Bošnjak Herceg Novi
Sledeće kolo je zakazano za 18. februar u na stazio Spile između Poda i Žlijeba, što će biti opet nova disciplina koju predstavljamo, veoma strme staze sa manjom dužinom, kao simulacija trke Vertikalni kilometar.
U sklopu 48. „Praznika mimoze“ juče je održan Dječiji maskenbal u Institutu Igalo.
U veoma kreativnim i živopisnim kostimima maskiralo se nekoliko stotina djece, pa je žiri imao težak zadatak da izabere najbolje.
Maskenbal je organizovan u dvije starosne grupe, djece uzrasta do sedam godina i starije.
Prvo mjesto u mlađoj grupi pripalo je maski „Mafin“ , drugo „Domižani“, a treće „Lizalici“, dok je među grupnim maskama najbolja bila „Pirati sa Mamule“, a drugo mjesto je osvojila maska „Sat kula“.
Kompanija Porto Montenegro ustupila je na korišćenje Službi zaštite i spašavanja Opštine Tivat svoje veliko protivpožarno vozilo FAP 2226.
Prema riječima komandira SZS Tivat Zorana Barbića, vatrogasni kamion koji je pripadao nekadašnjem vojnom brodogradilištu Arsenal, namjenski je napravljen za gašenje velikih požara u industrijskim postrojenjima i ima rezervoar od čak 800 litara pjenila i 7,5 kubika vode.
SZS čiji su pripadnici već počeli da rade na opravci FAP-a, će ovo vozilo dovesti u operativno stanje čime će značajno biti poboljšani kapaciteti za djelovanje u akcidentnim situacijama i eventualnim požarima na tehničkim objektima, pumpama za gorivo i plovilima. SZS Tivat inače, ima ugovor o poslovno tehničkoj saradnji sa Porto Montenegrom i njeni pripadnici i oprema angažovani su na čuvanju elitne marine od požara i drugih sličnih hazarda.
Mjesna zajednica Krtoli očekuje od Opštine Tivat da stane iza njenih zahtjeva prema Vladi, da se promijeni planirana trasa budućeg gasovoda „Nabuko“, a koji po aktuelnom planu, treba da prođe kroz sredinu teritorije te MZ. Zaključeno je to u subotu veče na Zboru građana te MZ, a kojem su prisustvovali i predstavnici Opštine Tivat, ali ne i pozvani predstavnici ministarstava ekonomije, odnosno održivog razvoja i turizma. Ta dva ministarstva stoje iza nacrta Prostornog plana posebne namjene za obalno područje (PPPNOP) i Master plana gasifikacije Crne Gore, a koji predviđaju da se trasa gasovoda sprovede kroz sred Grblja u opštini Kotor, odnosno preko najvećeg dijela Krtola u opštini Tivat i to čak i kroz gusto naseljena područja.
„Zamišljeno je da gasovod prođe kroz selo Đuraševići, potom ide bukvalno kroz sred Radovića i Gošića gdje treba da se gradi distributivno postrojenje za Herceg Novi. Trasa potom ide prema Gornjim Krašićima i ulazi u more kod rta Dobreč i nastavlja dalje za Hrvatsku. To nam nikako ne odgovara jer bi praktično značilo rušenje mnogih kuća u Krtolima, zabranu svake gradnje na velikom dijelu naših imanja zbog velikih tzv. zaštitnih zona za gasovod, odnosno u krajnjem, iseljavanje domicilnog stanovništva koje ovdje živi vjekovima. Tri zaštitne zone oko gasovoda u kojima se važi zabrana ili poseban režim bilo kakve gradnje objekata ili sadnje biljaka široke su 10, 60 i čak 400 metara, što će značajno ugroziti naše živote i obezvrijediti našu imovinu“- kazao je predsjednik MZ Krtoli Ivan Starčević koji je Ministarstvu ekonomije već iskazao primjedbe i predložio alternativnu trasu gasovoda. Po njoj bi sa Radanovića, kroz industrijsku zonu Kotora, gasovod bio doveden do servisne zine Kukuljina u Tivtu. Tu bi bila čvorna tačka za gasifikaciju Tivta i odvajanje kraka gasovoda prema Kotoru. Gasovod bi od Kukuljine bio polagan pod morem do Pristana na Luštici, a onda bi u Rakitama gdje već postoji staro vojno skladište za naftu koje se odavno ne koristi, bilo napravljeno čvorište i odvajanje krakova za Herceg Novi podmorskim najkraćim putem preko kumborskog tjesnaca, odnosno kraka za buduću gasifikaciju polustrva Luštica. Glavna trasa nastavila bi od Rakita prema Dobreču i Hrvatskoj.
Krtoli – zbor građana
“U ovome nismo sami jer je i kompanija “Luštica Development”, najveći strani investitor u Crnoj Gori koja u našem komšiluku gradi turistički grad vrijedan preko milijardu eura, državi već iskazala svioje protivljene planiranoj gtrasi gasovoda kroz Krtle. Očekujemo da nas u ovome podrži i Opština Tivat, a vjerujem da će o ovome imati što da kaže i drugi veliki ovdašnji strani investitor, kompanija “Qatari Diar” – istakao je Starčević.
On je dodao je da obrađivači Master plana gasifikacije Crne Gore po sopstevnom priznanju, uopšte nisu konsultovali i uzeli u obzor Prostorno-urbanistički plan Opštine Tivat koji ne predviđa postavljanje gasovoda, kao i da su priznali da bi ovakva trasa mogla da izazove “iseljavanje sela Radanovići u Grblji i sela Radovići u Tivtu”.
Sekretarka za uređenje prostora i izgradnju objekata Opštine Tivat Tamara Furtula kazala je da je lokalna uprava još prošle godine tokom javne rasprave oko nacrta PPNOP-a uputila primjedbe “jer smo vidjeli da bi gasovod ugrozio naselja i infrastrukturu” u tom dijelu tivatske opštine. Obećala je da će rukovostvo Opštine podržati nastojanja građana da se gasovod izmjesti.
Dragan Buzdovan iz NVO “Jaz-Mrčevo polje” iz Grblja zahvalio Krtoljanima što su pokrenuli ovu priču i upoznali lojkalnu javnost sa time što joj sprema država.
“Mi ništa o ovome nismo znali, a evo vodimo, da su planirali da gasovodom prekopaju cijeli Grbalj. Moramo se držati zajedno oko ovoga i zatražićemo da nas u ovome podrži i naša Opština Kotor. Ovdje se vidi da Vlada nema sopstevu viziju razvoja države, već da sve rade ad hoc, kako je kome u inostranstvu interes”- istakao je Buzdovan zaključujući da se mora naći riješenje koje odgovara lokalnom stanovništvu.
“Ako odgovara narodu, odgovaraće i državi Crnoj Gori”- zaključio je on.
Krtoli – zbor građana
OPŠTINA DA BUDE UZ SVOJE STANOVNIŠTVO
“Krtoli čine 54% teritorije Opštine Tivat i očekujemo od gradonačelnice Snežane Matijević da ona i Opština zaštite svoje građane”- istakao je Zoran Đurišić, dok je Starčević kazao da “Opština Tivat kao prostorno najmanja u Crnoj Gori, ne bi trebala da dozvoli da se preko njene teritorije provlači sve i svašta, od regionalne kanalizacije, kablova za Italiju, do gasovoda”.
“Situacija je alarmantna i treba svi da se angažujemo, a Opština da podrži naša nastojanja da gasovod mimoiđe prostor Krtola. Sigurnim korakom život Krtoljana ide nizbrdo”- poručio je Savo Klakor.
Aerodrom Tivat tokom januara zabilježio je osjetno manji promet nego u istom mjesecu prošle godine, prvenstveno zbog loših vremenskih prilika koje su danima dovodile do otkazivanja letova, ili njihovog preusmjeravanja u Podgoricu. Uzrok slabijem rezultatu su i problemi u crnogorskoj nacionalnoj aviokompaniji Montenegro Airlines koja se tokom januara suočila sa tzv.“tihim štrajkom“ dijela letačke operative i vanrednim tehničkim problemima, a što se odrazilo na saobraćaj te kompanije, pogotovo sa aerodroma Tivat.
Zbog svega toga, tivatska vazdušna luka u januaru ove godine imala je ukupan promet od 14.687 putnika, što je za čak 20,3 odsto manje nego u istom mjesecu 2016. Broj prihvaćenih i opsluženih aviona bio je 135, u odnosu na 144 iz januara prošle godine.
Paklenica bunker - foto Jure Mišković /Hanza media
1 od 7
Paklenica bunker
Paklenica bunker
Paklenica bunker
Paklenica bunker
Paklenica bunker
Paklenica bunker
Paklenica bunker
Kada je 1950. godine grupa ljudi dovedena u kanjon Velike Paklenice, pred ogromnu klisuru koja se uzdizala visoko u nebo, i kad je izdana zapovijed ‘ovdje kopajte tunel’, sigurno nikome nije bilo jasno što se točno od njih želi. Strma litica toliko se oštro uzdizala u visine da je i danas, uz svu moguću suvremenu građevinsku tehnologiju, teško zamisliti kako bi se na tom mjestu moglo početi kopati podzemne tunele.
Zapravo, to nisu niti bili podzemni tuneli, već sklop hodnika, skloništa i dvorana iskopanih doslovno u kamenoj klisuri, na mjestu gdje ne postoji ništa osim vapnenačkih gromada, tako strašnih da je čitav kanjon opravdano nazvan Paklenica.
Niti jedan živi svjedok do danas nije javno posvjedočio na koji su način iskopani tuneli skloništa u pakleničkom masivu, u Nacionalnom parku ‘Paklenica’. Naređenje koje je prema nekim navodima došlo od samoga Josipa Broza Tita, provela je Jugoslavenska narodna armija, ali nije jasno jesu li živi kamen kopali ročnici JNA, politički zatvorenici ili građevinski radnici.
Ne zna se također niti kojim je tehnikama i na koji način bušen kamen. U vrijeme kada se kopalo podzemno sklonište za Tita od 1950. do 1953. godine, kanjon Velike Paklenice bio je zatvoren i za posjete izletnika i planinara, i za domaće stanovništvo. Nitko o radovima u Paklenici nije ništa znao niti se o tome govorilo. Ispred ulaza u podzemni kompleks istovarivana je znatna količina samljevenog kamena koji je i dan-danas ostao tamo, ali je najveći dio ipak prevezen na nepoznato mjesto.
Paklenica bunker
Nakon što je 1953. godine najveći dio radova obavljen i kada je preostalo još samo opremanje objekta koji je imao zasebno napajanje strujom i vodom, a raspolagao je i za to vrijeme dojmljivim sustavom ventilacije – naglo je zatvoren i zabrtvljen debelim željeznim vratima poput onih na podmornicama. Ništa se o ‘Titovim bunkerima’ nije znalo sve do početka devedesetih godina.
Nakon propasti Jugoslavije, Hrvatska vojska 1991. godine otvorila je nakon četrdeset godina ‘podzemni grad JNA’ i tamo za vrijeme rata skladištila streljivo i eksploziv.
Kako se kasnije ispostavilo, Titovi bunkeri u pakleničkim stijenama iskopani su zbog – straha. Tih je godina Tito pao u nemilost vrhuške SSSR-a i samog Staljina, pa se 1950. godine zbog straha od ruske invazije na Jugoslaviju, pa čak i testiranja prve ruske atomske bombe konstruirane 1949. godine, donijela odluka o hitnoj izgradnji niza podzemnih skloništa. Pakleničko je bilo posebno zanimljivo jer se ulaz nije mogao napasti zrakoplovima zbog strmog kanjona, a kamena litica odlično je štitila sklonište u svojoj utrobi, iskopano u dubini od osamdeset metara. Nakon Staljinove smrti 1953. godine, prestala je opasnost od sovjetske invazije pa su radovi obustavljeni i na sve se zaboravilo.
Danas su ‘Titovi bunkeri’ pretvoreni u 32 milijuna kuna vrijedan Podzemni grad Paklenicu, interpretacijsko-edukacijski centar Nacionalnog parka u kojemu će svoje sjedište imati i HGSS. Nevjerojatan sklop hodnika, multimedijskih dvorana, umjetnih stijena za penjanje mališana, razne opreme za održavanje prostora, caffe bara, sanitarnih čvorova, sve to uređeno na najsuvremeniji mogući način i prepuno led displeja, raznih senzora i vrhunske protupožarne zaštite, za uvažene čitatelje Slobodne Dalmacije otvorio je ravnatelj NP ‘Paklenica’ Zoran Marasović. Radovi koji su započeti u nekoliko faza 2002. godine još se obavljaju, ali samo u jednoj preostaloj dvorani gdje će biti stalni postav izložbe o Velebitu i umjetna špilja.
Ostali dio hodnika, prostorija i dvorana dovršen je i izgleda poput kakvog futurističkog svemirskog broda. Ostala je nedovršena još samo jedna dvorana, u čijem se najzaštićenijem dijelu nalazi prostorija koja se zove Titova soba, ali se i ona namjerava obnoviti u posljednjoj fazi radova.
– Uporabnu dozvolu dobili smo u kolovozu prošle godine, tako da će objekt zaživjeti pravim sjajem tek ove i 2018. godine, kad dovršimo preostale radove. Ove ćemo godine doći do 130 tisuća posjetitelja Nacionalnog parka ‘Paklenica’, a Podzemni grad imat će u tome vrlo važno mjesto jer smo s njim konačno dobili prezentacijski centar koji nam je nedostajao, kazuje nam Marasović dok razgledavamo unutrašnjost kompleksa.
– Zidovi podzemnih hodnika obloženi su specijalnom izolacijom kako bi se spriječilo izbijanje vlage, što se prije događalo nakon jačih kiša. Osim toga, u unutrašnjosti vlada uvijek ista temperatura od oko 15 stupnjeva Celzijevih, pa će se čak i u ljetnom razdoblju Podzemni grad morati – dogrijavati, a ne hladiti – kaže Marasović, pokazujući i jedan posebno značajan dio kompleksa koji pripada HGSS-u.
Kanjon Velike Paklenice “raj” je za penjače, među kojima Anića kuk i drugi smjerovi izazivaju veliko poštovanje, ali nesreće se u parku nažalost svake godine događaju, pa će podzemna baza s potrebnom opremom HGSS-u sigurno dobro doći.
Zadnja faza radova dovršena je preko Fonda za zaštitu okoliša. Procijenjena vrijednost bila je oko 9,5 milijuna kuna, s tim da je 20 posto financirao Nacionalni park, a Fond 80 posto. Još se očekuje isplata za nabavu namještaja i za građevinski dio, dok je NP ‘Paklenica’ podmirio sve obveze prema izvođačima. S tim radovima dovršeno je 1100 kvadratnih metara prostora, i ono što preostaje je uređenje dvije dvorane od kojih je jedna već ugovorena, dok je druga, s Titovom sobom, ostala posljednja za uređenje.
Paklenica bunker
– Ove smo godine dobili od Ministarstva turizma 800 tisuća kuna za uređenje jedne dvorane. Na javnoj nabavi ugovorili smo ponudu od 1,2 milijuna kuna za građevinske radove, tako da do polovice travnja radovi moraju biti završeni na toj dvorani gdje ćemo postaviti privremeni izložbeni postav, dok se ne postavi stalna izložba o planini Velebit i životu ljudi na toj planini i biološkoj raznolikostima. Ministarstvu regionalnog razvoja aplicirali smo dva projekta, zajedno s HGSS-om koji planira unaprijediti svoj obučni centar u Starigradu, a nama je želja dovršiti sav postav u ovom objektu, završiti nedovršenu dvoranu i urediti dio kanjona do centra i kupiti mali električni vlak za prijevoz posjetitelja kroz kanjon za vrijeme velikih gužvi u parku. U planovima je i uređenje nove pristupne ceste od crkve sv. Petra jer postojeća Paklenička ulica ima problem sa širenjem kroz zaseok Marasoviće, tako da ćemo ići u izgradnju nove ceste. HGSS ima želju da na dijelu te ceste napravimo heliodrom jer trenutno imamo priručni, a za mnoge nesreće u Nacionalnom parku potreban je helikopter za zbrinjavanje unesrećenih – ističe Marasović.
Centar će imati i suvremen hot-spot za korištenje interneta, prodavaonicu suvenira, razne info punktove i poučne priče o Paklenici. Sigurno je da će privući i jedan broj posjetitelja koji nije “penjački” i koji će Nacionalni park moći upoznati upravo preko prezentacijskog centra. Tko je to mogao pretpostavljati 1953. godine kad su se zatvorila teška vrata na kompleksu čiji razmjeri u dubini stijene i danas izazivaju određenu vrstu straha?
– Ovaj objekt zapravo nikad nije ‘postojao’, odnosno nije zaveden u MORH-u niti se prije znalo za njega. Bio je zazidan debelim kamenim zidom i oko njega je vladala šutnja. Tu nikad nije bila nekakva prirodna špilja, samo litica, a miniranje nije dolazilo u obzir, samo bušenje pomoću nekih strojeva. Oko dvije tisuće kvadrata, odnosno više od petsto metara hodnika u živoj stijeni je nastalo i – ostalo.
Paklenica bunker
Postoji ideja da se pri dovršenju preostale dvorane sačuva i tzv. Titova soba iz doba kada je nastala, s autentičnim namještajem i oznakama, te da se pomoću suvremene multimedije ispriča priča turistima o tim vremenima. Objekt je jako interesantan zbog pozicije na kojoj se nalazi, a opet je bio i jako problematičan zbog uvjeta koji tu vladaju. Nikada prije nije bila napravljena studija opravdanosti investicije, a kad smo je naposljetku napravili zbog pravila dodjele sredstava iz Fonda, pokazala je opravdanost.
O tome je li se sve ovo isplatilo ima puno polemika, ali najgore bi bilo da se započelo s radovima i uložilo novac a da se nikad nije dovršilo. Posjetiteljima treba ovakav centar, to je činjenica, a kao takav ‘dignut’ će i čitav Nacionalni park, zaključuje Marasović.
A koliko koštaju ulaznice ?
Ulaznica u Nacionalni park ‘Paklenica’ iznosi 50 kuna u sezoni (od 1. maja do 1. oktobra) i 40 kuna izvan sezone. Planinari plaćaju 50 posto cijene, zadarski planinari ne plaćaju ulaz, djeca plaćaju 30, odnosno 20 kuna izvan sezone. Prezentacijski centar moći će posjetiti i invalidi, jer će biti opremljen rampom za invalidska kolica, dok je unutrašnjost u jednoj razini i omogućava nesmetano kretanje.
Sjedište HGSS-a
Napravljene su multimedijske dvorane, umjetne stijene za penjanje mališana, caffe bar, sanitarni čvorovi, hot-spot, prodavaonice suvenira, info punktovi…, a bit će tu i sjedište HGSS-a
Grijanje
U unutrašnjosti vlada uvijek ista temperatura od oko 15 stupnjeva Celzijevih, pa će se čak i u ljetnom razdoblju podzemni grad morati – dogrijavati, a ne hladiti
