Naučnim skupom u crkvi Svetog Pavla, krajem protekle godine, proslavljeno je 750 godina prisutnosti Franjevaca u Kotoru i Boki Kotorskoj u organizaciji Provincijalata franjevačke provincije svetog Jeronima u Dalmaciji i Istri iz Zadra i franjevačkog samostana Svete Klare iz Kotora.

Na čitavom području Boke, od Herceg Novog do Kotora, tokom više od sedam stoljeća djelovalo je 18 franjevačkih samostana, hospicija, kao i tri samostana u Budvi. Franjevci su prvobitno obavljali svoju pastoralnu djelatnost, propovijedali evanđelje, slavili eukaristiju, sakramente i bili uvijek aktivni u širenju kulture. Kao jedini muški red koji je preživio francusku okupaciju i devastaciju regije, 1814. godine, Franjevci otvaraju školu. Njihov doprinos na polju kulture grada Kotora i Boke Kotorske je nemjerljiv.

Posebni doprinos Franjevci su, dali na polju umjetnosti, muzike i književnosti o čemu svjedoči i ostavština velike franjevačke biblioteke čiji korjeni sežu još u vrijeme franjevačkog biskupa Dujma koji je živio od 1352. do 1368. godine, a njegova prva donacija je bila upravo utemeljenje franjevačke biblioteke.

Danas biblioteka sadrži preko 20 hiljada naslova od kojih su najvrjednije inkunabule, knjige štampane prije 1500. godine (lat. Incunabulum, kolijevka, početak nečega) kojih je u ovoj biblioteci 45. Od posebnog značaja za istoriju Kotora je prva inkunabula koja je izašla iz štampe, a koju je štampao Kotoranin Andrija Paltašić (1450 – 1500 godine). Inače, u toku je obnova ruševne barokne crkve svetoga Franje i prenamjena te sakralne građevine u prostor s novim sadržajem i funkcijom, u biblioteku Kotorske biskupije.

“Dolazak Franjevaca u Boku vezuje se za 1265. godinu, a vjerujem da su tu bili još ranije. Analogija Dubrovnika i Zadra s Kotorom je očigledna, sve je gotovo isto – i raspored samostana, dolazak Dominikanaca, Franjevaca, Klarisa. Red Franjevaca je bio jedinstven sve do polovine 15. vijeka kada su se podijelili na dvije struje. Tada su se Franjevci podijelili na konventualce i opservante, kojima mi danas pripadamo. Tada odmah nastaju dva samostana u Kotoru, različitih jurisdikcija. Ta podjela u Franjevačkom redu je definitivno zapečaćena 1517. godine. Mi Franjevci smo imali samostane Gospa od milosti, ostrvo u Tivatskom zalivu, samostan Svete Klare u Kotoru. O pojedinim samostanima, aktivnosti fratara, brojnosti, dosta je toga već napisano i ovaj skup može pomoći da osvijetlimo tu veličanstvenu panoramu franjevaštva u Kotoru, koja zaslužuje da bude vrjednovana i da i danas bude veliki poticaj suživotu, napretku, razumijevanju i uklanjanju tih granica koje ljudi među sobom postavljaju”, kazao je, predstavljajući istorijat Franjevaca, fra Josip Sopta iz samostana Rožat u Hrvatskoj.

Franjevački samostan u Kotoru je kroz istoriju prošao mnoga iskušenja, ali je, uprkos svemu, ostao duhovno i kulturno aktivan do danas.

„Ovaj ju­bi­lej je pun ra­do­sti jed­ne sve­ča­ne po­vi­je­sti, ali je ujed­no oba­ve­za i od­go­vor­nost za da­na­šnji­cu. Fra­njev­ci su jed­no­stav­no Hri­sto­vi sljed­be­ni­ci po pri­mje­ru Svetog Fra­nje ko­ji že­le ši­ri­ti mir i do­bro. Oni su u pr­vom re­du evan­ge­li­za­to­ri, pro­po­vjed­ni­ci Je­van­đe­lja, ali su evan­ge­li­zi­ra­li i kul­tu­rom. Svje­do­ci to­ga su i na­ši broj­ni sa­mo­sta­ni ko­jih je u Bo­ki bi­lo 18, za­jed­no sa ho­spi­ci­jem, tri u Bu­dvi i po je­dan u Ul­ci­nju i Ba­ru. Mi obi­lje­ža­va­mo pr­vi pi­sa­ni trag – da­rov­ni­cu iz 1265. go­di­ne, ka­da su bra­ća Bog­dan i Pi­ci­neg, si­no­vi Dra­go­na de Scel­pa, da­ro­va­li Ma­loj bra­ći (ka­ko su zva­li Fra­njev­ce zbog nji­ho­ve po­ni­zno­sti) ku­ću za sta­no­va­nje na Šu­ra­nju, pod uslo­vom da ne mo­gu ku­ću pro­da­ti, ni­ti da­ti u za­log“ – kazao je fra Fi­lip Ka­ra­dža, pred­stoj­nik fra­nje­vač­kog sa­mo­sta­na Svete Kla­re u Ko­to­ru.

Pr­vi zna­čaj­ni fra­nje­vač­ki sa­mo­stan u Ko­to­ru po­di­gla je kra­lji­ca Je­le­na de Kur­ten (An­žuj­ska) 1286. go­di­ne na Gur­di­ću. Nje­go­vi osta­ci da­nas či­ne ar­he­o­lo­ški kom­pleks koji je obilježen jednom informativnom(turističkom) tablom, upotpunosti nezaštićen, devastiran, a za vrijeme velikih kiša pod vodom, kao i Campo Santo ili Sveto polje, kotorsko srednjevjekovno groblje koje se nalazi uz srušeni samostan.

Centralni dio proslave, 750 godina Franjevaca u Boki, bilo je Euharistijsko slavlje u crkvi Svete Klare, koje je predvodio kotorski biskup mons. Ilija Janjić, kome je prisustvovao veliki broj Franjevaca iz regiona, sveštenika iz Kotorske biskupije i vjernika.

Posebnu pažnju izazvala je veoma nadahnuta propovijed provincijala iz Zadra, fra Andrije Bilokapića, koji je kazao kako su Sveti Franjo i Franjevci dar crkvi i dar čovjeku.

„Evanđelje se u vrijeme Svetoga Franje širilo pješice, hodalo je. Nije bilo automobila, zrakoplova, mobitela, ali srce zapaljeno Bogom, srce koje zrači dobrotu i ljubav, ono je čovjeku objavljivalo čovjeka i tako se širilo, tako je i stiglo ovdje u Boku…“

Franjevački samostan na Prčanju

Mještani Prčanja podigli su u barkonom stilu samostan uz crkvu Svetog Nikole1739. godine, u koji su se uselili Franjevci i u njemu ostali do 1908. godine.

Franjevački samostan na Prčanju imao je svoju školu, školu za pomorce i apoteku, tako da je bio kulturni centar Prčanja početkom osamnaestog stoljeća.

Ovaj sakralni objekat budući je Međunarodni ekumenski centar „Don Branko Sbutega”, koji će afirmisati saradnju, suživot, toleranciju, ravnopravni dijalog među pripadnicima različitih konfesija, te bogatstvo različitosti koje se oduvijek njegovalo u Boki Kotorskoj.

Miro Marušić