Do 2050. godine u morima će biti više plastičnog otpada nego ribe, ukoliko se ne poduzmu mjere da se to spriječi, upozoravaju znanstvenici iz Zaklade Ellen Macarthur.
Proizvodnja plastičnih predmeta u posljednjih je 50 godina porasla za 20 puta, upozorila je Zaklada Ellen Macarthur. Samo mali dio te velike količine se reciklira, 40 posto se odnosi na posebna odlagališta, a veći dio završava u krhkim ekosustavima poput mora i oceana. Preostali dio se spaljuje.
Treba reagirati što prije na svjetskoj razini da bi plastika prestala biti otpad, upozorava Zaklada, iznoseći podatak po kojemu svake godine u moru završi najmanje osam tona plastičnih predmeta.
Trenutačno morem pluta oko 150 milijuna tona plastičnog otpada, što je petina težine ribe u svjetskim morima. Istraživanje pokazuje da plastika šteti morskom ekosustavu i predstavlja trošak od više milijarda dolara godišnje.
Zaklada zahtijeva radikalno povećanje recikliranja i proizvodnju ambalaže za višekratnu upotrebu na čemu se moraju angažirati proizvođači, tvrtke robe široke potrošnje, vlasti i političari.
„Školica zimskog guštanja“, u realizaciji Planinarskog kluba „Subra“, nastavlja se u subotu, 23. januara, i to aktivnostima na gradnji igloa.
Kako organizatori poručuju, pravljenje igloa već čitav niz godina uspješno izvode u okviru zimske planinarske škole, ali će ovo biti prvi put da ovu drevnu tehniku i vještinu prezentiraju širem krugu.
Direktor opštinske Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, Željko Starčević, ističe da će zainteresovani naučiti kako odabrati odgovarajuće mjesto, odrediti polje za vađenje blokova za zidanje, čime ih rezati u pravilne komade i tehniku njihovog slaganja kako bi formirali postepeno kuplasti svod igloa.
Iglo je, kao posebna vrsta sniježnog objekta, nekada poznata i masovno korištena samo na dalekom sjeveru, među Eskimima, vremenom je postala popularna kao obrazovno-zabavni sadržaj u svim krajevima svijeta sa hladnom klimom, a Orjen u ovo doba godine to svakako jeste.
Okupljanje je planirano za subotu u 9 sati na parkingu motela „Borići“ (20 min vožnje od kružnog toka u Meljinama), odakle se organizovano stiže u jednosatnom hodu do planinarskog doma „Za Vratlom“ (1160 m). Nakon odmora i uvodne priče o iglou i načinu njegove gradnje, oko 11 će se početi sa praktičnim radom na izradi igloa u okolini doma.
Aktivnost je predviđena za sve uzraste, od djece do „prekaljenih avanturista“ i besplatna je. Organizatori napominju da se valja prikladno obući za sniježne uslove, imati više pari rukavica, ruksak i rezervnu robu. Snijeg neće predstavljati problem, budući da se ozbiljniji bijeli pokrivač zadržao tek od prevoja Vratlo, u poslednjih par minuta pristupa planinarskom domu.
Bjelske kruševice
Edukativna šetnja kroz Bjelske Kruševice
Edukativnom šetnjom „Zanimljivosti Bjelskih Kruševica“ u nedelju, 24. januara, nastavlja se realizacija aktivnosti iz programa „Podigni glavu, otkrij Orjen“.
Organizator ovog događaja je hercegnovski ogranak udruženja Eko Boka, a koordinator programa opštinska Agencija za razvoj i zaštitu Orjena.
Okupljanje učesnika zakazano je za 10 sati na parkingu kod trajekta u Kamenarima, odakle tura počinje. Povratak je planiran u 14 sati.
Pogled na zaliv
Bjelske Kruševice su selo smješteno u zaleđu Bijele, na padini brda čiji brid dijeli hercegnovski – južni, od kotorskog – sjevernog dijela. U selu su prisutne sve prirodne odlike Mediterana i bogato je ostacima prošlosti. O Bjelskim Kruševicama postoje mnoge legende, ali i istorijske činjenice – poput toga da je jedini papa iz Boke Kotorske porijeklom upravo iz ovog sela. Sve o tome će učesnici moći da čuju tokom nedeljne šetnje.
Za više informacija možete se obratiti Oliveri Doklestić iz Eko Boke, na broj telefona 069 342 370.
U okviru podrške zajednici i razvoju sporta kompanija Luštica Development potpisala je novi ugovor o sponzorstvu sa Aikido Akademijom Tivat, vrijedan 2000 eura. To je nastavak ranije započete saradnje u okviru koje je kompanija već podržavala ovu sportsku organizaciju koja je za proteklih nekoliko godina postigao zavidne rezultate.
“Partnerstvo lokalnom zajednicom je naše čvrsto opredjeljenje jer vjerujemo da je razvoj našeg okruženja jednako važan kao i razvoj našeg projekta. Posebno nam je zadovoljstvo kada smo u prilici da podržimo organizacije koje postižu zavidne rezultate i u realizaciji društvenih projekata koji su na opštu korist”, ocijenio je Daren Gibson /Darren Gibson/ izvršni direktor Luštica Development.
Aikido Akademija Tivat je trenutno najmasovnija sportska organizacija u opštinama Tivat i Kotor sa više od 150 aktivnih članova, od čega su 110 djeca i adoscelenti uzrasta od 5-15 godina. Pored razvoja sportskih aktivnosti Aikido Akademija je prepoznata po humanitarnom radu i projektima posvećenim djeci sa smetnjama u razvoju ili sa zdravstvenim problemima. U Akademiji treniraju i djeca sa invaliditetom.
“Produžetak naše saradnje je dokaz da smo u ranijem periodu opravdali sva očekivanja kompanije Luštica Development, koja nas je podržavala i u prethodnom periodu i dokazala da je partner lokalnoj zajednici”, saopštio je Saša Kovačević, predsjednik Aikido Akademije Tivat.
Tokom prošle godine ova sportska organizacija je realizovala nekoliko projekata namijenjenih osjetljivim društvenim kategorijama, poput humanitarnog kampa za pomoć u razvoju djeci oboljeloj od dijabetesa. U Trening centru Akademije im je omogućeno da se tokom čitave godine besplatno bave fizičkim aktivnostima.
Akademija je tradicionalno organizator besplatnog kursa samoodbrane za žene. U saradnji sa ljekarima domova zdravlja Tivat i Kotor kao i sa bolnicom u Kotoru, organizacija realizuje projekat borbe protiv gojaznosti kod djece.
Bura je ponovno ohladila Dalmaciju pa su brojna mjesta jutros zabilježila minuse, a najhladnije je jutros na Biokovo, prema podacima meteorološke postaje pljusak.com, na vrhu sveti Jure izmjereno je minus 12 stupnjeva Celzijusovih.
Hladno uz buru jutros je i u cijeloj Zagori, najhladnije u mjestu Bisko, tamo je u 7 sati bilo minus 8, dok je minus 6 u Otoku kod Sinja. Znatno je od jučer zahladilo i u šibenskoj okolici tako Bilice mjere minus 5, a Žaborić, mjesto uz more nadomak Šibenika čak minus 2 stupnja Celzijusova.
Među najhladnijim gradovima jutros je Sinj, s 3 ispod nule koliko je izmjereno i u Cisti Velikoj. Hladnoća je zahvatila cijelu obalu, u Vodicama je minus 1 koliko je i u Podstrani.
Šibenik je ponovno najhladniji od većih gradova s tek 1 stupnjem iznad nule, no po temperaturi mu se približio Split jer je na DHMZ postaji na Marjanu jutros samo 2 stupnja. Bura je ohladila zrak i u Zadru i tamo je 2 iznad nule, ali i krajnji jug jer se Dubrovnik jutros probudio s tek 3 stupnja iznad nule.
Najmanje hladno je jutros na jugu no i tamo su temperature daleko od toplih; na Prevlaci 6, na Palagruži 7 iznad nule.
Što nam donosi dan? Bit će sunčano, temperature će malo narasti, a dani vikenda donose promjenjivo vrijeme, subota više oblaka,a nedjelja pravi sunčani dan, sa znatno toplijim temperaturama.
Zavirit ćemo malo i u sljedeći tjedan jer će ljubitelji blage zime ponovno doći na svoje; očekuje nas puno sunca, a temperature više i od 10 stupnjeva.
Matica Boke i primorske nevladine organizacije u petak 22.januar u 18 sati u velikoj sali Spomen doma „Crvena komuna“ u Petrovcu organizuje javnu tribinu posvećenu Nacrtu Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata.
Učešće na tribini najavili su poslanici u Skupštini Crne Gore, odbornici u lokalnim parlamentima, nevladine organizacije MANS, Expeditio, „Naše ognjište“, Tivatska antikorupcijska akcija, „Jaz-Mrčevo polje“, Mogul iz Ulcinja kao i predstavnici Inženjerske komore Crne Gore.
Prema ocjeni Matice Boke riječ je o još jednom iz seta novih zakonskih rješenja kojima je predviđeno grubo zadiranje u prava privatne imovine građana.
Izložbe i programe Hrvatskog muzeja turizma u Opatijii prošle je godine razgledalo 69 hiljada posjetilaca, što je 15 posto više nego godinu prije, izvijestili su u četvrtak iz tog muzeja.
Evo ideje, ako nismo u stanju riješti problem sa hotelom Fjord u Kotoru, možda možemo pokušati da od njega napraviti muzej turizma.
Inače, Hrvatski muzej turizma smješten je u 170 godina staru vilu u opatijskome parku Angiolini, a svojim fundusom, izložbama i drugim događajima prati istoriju turizma u Hrvatskoj te otvara dijalog o uticaju turizma na svakidašnji život i turistička odredišta. Muzej ima više zbirki, od razglednica iz prošlih stoljeća, zbirke fotografija, zbirke hotelskog inventara i opreme te zbirke suvenira, plakata i reklama do osobnoga turističkog inventara i drugih predmeta i dokumenata. Organizira izložbe i razne događaje te prikuplja građu iz hrvatske turističke prošlosti.
Muzej turizma Opatija
Posjetioci su prošle godine u tri muzejske zgrade – vili Angiolini, Umjetničkom paviljonu „Juraj Šporer“ i Švicarskoj kući mogli vidjeti više od dvadeset izložbi domaćih i stranih autora te različitih muzejskih i umjetničkih projekata. Među strancima, gostovali su autori iz Austrije, Italije, Rusije, Slovenije i Japana.
Prošle godine u tom je muzeju dovršen veliki europski projekt “Histur” u kojemu je bio jedan od četiri partnera. Riječ je o projektu iz prekograničnog IPA programa Slovenija – Hrvatska “Turizam kao zajednička kulturna baština obalnog dijela istarskog poluotoka”.
Muzej turizma
Hrvatski muzej turizma primio je prošle godine priznanje stručne zajednice jer je projekt direktorice Katarine Mažuran-Jurešić “Turistički bonton” dobio nagradu Hrvatskoga muzejskog društva za najbolji pedagoško-edukativni projekt u Hrvatskoj. Taj je projekt ostvaren kao igra, kao interaktivna prostorna instalacija za djecu u kojoj su rješavala kviz o ponašanju turista i domaćina, a u sklopu radionice na zid muzeja mogla su napisati svoje ideje.
Među ostalima, tokom godine priređena je izložba Zbirke turističkih karata i planova “Turističke karte – Pozivnica i spomen”, izložba ciklusa skulptura “Recesija” autora Gorana Štimca te izložba o pionirima turizma na Jadranu “Od putnika do turista i od domaćina do iznajmljivača”.
Hrvatski-muzej-turizma-u-Opatiji
Jedna od popularnijih bila je izložba “Život na plaži – Kupanje i kupališna moda na Jadranu 1880.-1970.” na kojoj je prikazan razvoj kupališnog turizma na Jadranu. Na izložbi su se mogli vidjeti i prvi kupaći kostimi izrađeni od nekoliko metara tkanine do, u trenutku kad se pojavio, “skandaloznog” bikinija.
Muzej turizma Opatija
Prošle godine u Muzeju turizma održan je 10. Op.Art festival namijenjen mladim književnicima, pjesnicima i glazbenicima, a muzej je proveo i natječaj za dodjelu austrijske umjetničke nagrade za mlade umjetnike “Crveni tepih”.
“Hrvatski muzej turizma izrastao je u kulturnu ustanovu koja je uspostavila ravnotežu između stručne razine i privlačenja šire publike. Turizam je tema u kojoj posjetitelji žele prepoznati sebe, svoje uspomene i svoja razmišljanja. Drago nam je što nam porast broja posjetitelja i dobre reakcije pokazuju da to dobro radimo”, istaknula je ravnateljica Hrvatskog muzeja turizma Katarina Mažuran-Jurešić.
Vaterpolo reprezentacija Crne Gore plasirala se u finale Evropskog prvenstva u Beogradu, pošto je savladala Mađarsku 8:5 (2:2, 2:1, 1:1, 3:1). I što je još važnije, “ajkule” su izborile plasman na Olimpijske igre u Riju.
U subotu od 17.45 Srbija – Crna Gora za zlato!
“Presudila je fantasitčna odbrana pošto nismo imali baš dobar napad u početku, ali smo se kasnije stabilizovali. Igrači su dali maksimum od početka do kraja. Dali smo gol ni iz čega za vođstvo kojim smo prelomili utakmicu”, rekao je Vladimir Gojković, prenosi Blic.
Foto Beta
“Mi smo ostvarili cilj i plasman u Rio, a sada nam ostaje da se spremimo za finale u prelijepom ambijentu. Niko ne može da prijeti Srbiji pred domaćom publikom, ali niko neće da se preda u finalu. Moramo da damo 130 odsto kako bismo mogli da pariramo i probaćemo da napravimo iznenađenje”.
Kratko je prokomentirao i svoj debi na klupi “ajkula”.
“Ovo je nestvarno! Sada nam treba opomena da ne poletimo”, istakao je selektor Gojković.
CRNA GORA- MAĐARSKA 8:5 (2:2, 2:1, 1:1, 0:0)
Sudije: Alesandro Severo (Italija), Radoslav Korizna (Poljska), Gledalaca oko 7000
Igrač više: Crna Gora 7 (3), Mađarska 7 (3), Peterci: Crna Gora 1 (0), Mađarska 1 (1).
NIKOLA JANOVIĆ: ‘’Sve čestitke. Cilj smo ispunili samim prolaskom u polufinale. Još jedan istorijski uspjeh. Nevjerovatno je odigrati ovakve dvije utakmice u četiri dana. Zahvalio bih se armiji naših navijača, i onima koji su bili ovdje I onima pored malih ekrana. Pokazali smo veliki inat, osvetili smo im se za Barselonu. Tada smo nezasluženo izgubili, nosily smo to u sebi. Znali smo da ne smijemo da pregorimo u toj želji. Pokazali smo kakav potencijal ova ekipa još uvijek ima. Odlična odbrana, to je ono što nas krasi. Nema što, idemor asterećeno u finale. Očekujem pravi spektakl u finalu. Nema priče, oni su favorite, igraju pred domaćom publikom. Mi smo pokazali da možemo, biće zanimljivo. Pozdravljam sve u Crnoj Gori, idemo u finale.’’
MILOŠ ŠĆEPANOVIĆ:‘’Ogroman uspjeh. Jako važna stvar za samopouzdanje. Nijesmo svjesni koliko je ovo bitno. Igraćemo finale u fantastičnom ambijentu, jedina smo ekipa koja može da se suprostavi ovako moćnoj Srbiji. Daćemo maksimum I ono najbolje od nas za kraj. Probaćemo da osvojimo zašto da ne. Što se tiče meča, svi su bili sjajni, ne bih nikoga izdvojio. U svakom segment igre plijenimo agresivnošću, borbenošću. Ima grešaka, ali se one na kraju I ne vide. Igramo kao tim, imamo fantastičnu energiju. Da u tom duhu odigramo I finale.
VJEKOSLAV PASKOVIĆ: ”Obezbijedili smo olimpijsku vizu. Jedna jako teška utakmica, igra živaca. Od početka smo kontrolisali meč, ta koncentracija nam nije padala do kraja. Zasluženo smo u finalu. Nadam se da će Olimpijske igre biti kruna ove generacije. Ulazimo u finale bez ikakvog pritiska. Da uživamo zajedno sa ovom divnom podrškom koju smo večeras imali.”
DARKO BRGULJAN: ”Nije još sve gotovo, čeka nas finale, nijesmo došli do njega da ga izgubimo. Daćemo sve od sebe u tom meču. Šanse su pola-pola kada igramo sa Srbijom. Odlična utakmica, velika pobjeda. Rasterećeni smo kada je u pitanju olimpijska viza. Cijeli turnir smo igrali dobro, nema razloga da tako ne bude i u finalu. Nijesu nepobjedivi. Mi smo jedini pokazali da se sa njima može igrati. Cilj još nije ispunjen.
PETAR POROBIĆ: ‘’Presrećni smo. Ispunili smo dva cilja. Savladali smo Mađare, prošli u finale, dakle glavno je obezbjeđeno a to je plasma na Olimpijske igre. Sa jednom utakmicom dva pogotka, više smo nego zadovoljni. Ovo je pokazalo koliku snagu ima ova ekipa. To se vidjelo protiv Italije, važno je das mo sačuvali taj duh. Ovo je pobjeda ekipe, karaktera, volje I velike motivacije.
Na listi najboljih evropskih destinacija za 2016. godinu našlo se 20 kandidata, a među njima je i Kotor.
Tako se naš dragulj našao u trci s Madridom, Nantom, Briselom, Zadrom, Novim Sadom, Nikozijom, Plovdivom, Bečom, Milanom, Atinom, Berlinom, Amsterdamom, Edinburgom i Azorskim ostrvima.
Takmičenje po sedmi put zaredom organizuje European Best Destinations, organizacija sa sjedištem u Briselu, koja se bavi razvojem i promocijom kulture i turizma u Evropi.
Nakon Bordeaux (2015.), odaberite svoje najbolje europske destinacije za 2016. nema potrebe da se registrujete, jedan klik i vaš glas je tu, poručuju organizatori.
Polaganjem vijenaca i cvijeća na Podima i Savini, danas je obilježena 73. godišnjica od pogibije narodnih heroja Nikole Đurkovića, Sava Ilića, prvoboraca Daša Pavičića i Stijepa Šarenca.
Stradalim borcima poštu su odali predstavnici Udruženja boraca i antifašista iz Herceg-Novog, Kotora i Tivta, predsjednica Opštine Herceg-Novi, Nataša Aćimović, predsjednik Skupštine opštine Herceg-Novi, Andrija Radman.
„Hrabri junaci, hvala vam za veličanstveni doprinos u borbi i na pobjedi fašističkog okupatora naše zemlje. Na vašem djelu utemeljena je državnost Crne Gore, vaše i naše svete otadžbine. Antifašizam je vodilja Crne Gore i u evroatlanskim integracijama – kazao je Jovo Bećir, u ime Udruženja boraca NOR-a i antifašista Kotor.
Odata pošta palim borcima Orjenskog bataljona
Članovi Mjesnog Komiteta za Herceg Novi i rukovodioci Orjenskog partizanskog bataljona, narodni heroji, Nikola Đurković i Savo Ilić, kao i prvoborci Dašo Pavičić i Stijepo Šarenac poginuli su prije 73 godine, u borbi protiv stotinjak italijanskih vojnika, pedesetak četnika Grahovskog bataljona i 150 nacionalista Antikomunističkog bataljona Orjen.
Žene u pomorstvu, posebno na vodećim pozicijama, tradicionalno su vrlo rijetka pojava, no kako se u tom poslu kojim još uvijek dominira muški rod, stvari sve brže mijenjaju, tako su i tri Riječanke – Marina Ćoza Sudulić, Nikolina Ugrin i Sanja Vakanjac, pokazale da se itekako mogu nositi sa svim izazovima posla, te danas zauzimaju vodeće položaje u trima pomorskim agencijama, koje zastupaju ugledne svjetske brodarske tvrtke, piše Novi list.
Marina Ćoza Sudulić direktorica je riječke ispostave Adriatikagenta, zastupnika Hapag Lloyda, Nikolina Ugrin je direktorica prodaje i predstavnik za hrvatsko tržište Maersk Croatia, dok je Sanja Vakanjac direktorica podružnice Tradewaysa, koji zastupa Evergreen. Sve tri školovanje su završile u Rijeci, nakon čega su se zaposlile u pomorstvu. Praktički isključivo muško okruženje na počecima njihovih karijera nije im, ističu sve tri, bilo zapreka za ostvarivanje profesionalnih ciljeva i napredovanje u dinamičnom, ali vrlo zahtjevnom poslu pomorskih agenata.
Ćoza Sudulić: Ostvarili zadane ciljeve
– Nikad me to što sam žena nije priječilo u tome da budem ono što jesam. Volim ovaj posao i nikad mi ništa nije bilo teško, kaže Marina Ćoza Sudulić, koja je na poziciji direktora Adriatikagenta tri godine, otkad je u Hrvatskoj otvoreno predstavništvo ove agencije sa sjedištem u Sloveniji, koje danas zapošljava osmero ljudi.
Po struci je diplomirana ekonomistica, a u pomorstvu je otkad je diplomirala. Prvo zaposlenje pronašla je u danas nažalost ugasloj Transadriji, nekad najvećoj špediterskoj kući u ovom dijelu Europe, gdje je obavljala poslove agenture za jednog izraelskog brodara. Karijeru je nastavila u MSC-u, da bi prije tri godine prešla na mjesto direktorice Adriatikagenta.
– U ove tri godine poslujemo vrlo uspješno, te smo ostvarili zadane ciljeve matične kuće, ali i brodara kojeg zastupamo, Hapag Lloyda. Izazov je bio velik, jer smo osnivali firmu, educirati zaposlenike, a već nekoliko dana kasnije sve je moralo biti spremno za uplovljavanje broda. Svake godine od osnivanja smo rasli, te ćemo ovu godinu završiti s otprilike deset tisuća TEU-a u uvozu i izvozu. Inače je ovo vrlo izazovan i zahtjevan posao, često i stresan, jer svaki dan je nešto novo, nepredvidivo, od napuštenog tereta pa nadalje, uz probleme uzrokovane lokalnim razlozima, te rješavanje zahtjeva brodara. Ali izazove volim i spremna sam ih prihvatiti, a kad se riješe zadovoljstvo je tim veće, kaže Ćoza Sudulić, koja je kroz višegodišnji rad u agencijama radila na praktički svim pozicijama, a to vrijedno iskustvo danas joj je, ističe, izuzetno značajno.
Na početku njezine karijere, ističe, žena je u »branši« bilo vrlo malo, što je iziskivalo dodatno dokazivanje.
– I danas mi žene na sastancima malo »stršimo«, među uglavnom muškim kolegama, ali ne mogu reći da sam ikada doživljavala neugodne situacije. U mom slučaju dodatno mi olakšava i činjenica da je direktorica središnjice Adriatikagenta također žena. Ponekad se, od starijih kolega, kad sam počinjala raditi, znao osjetiti neki prijekorni pogled u smislu da sam nedorasla poslu, ali evo, dokazala sam da im mogu parirati. Uvijek nastojim svoje zadaće odraditi maksimalno profesionalno i pošteno pa se ne bojim muške konkurencije. Odnos prema ženama i prema zapošljavanju žena u ovom našem poslu poprilično se promijenio i dolaskom stranih kompanija u Hrvatsku, te razvojem svijesti o jednakosti spolova. S odlaskom starijih kadrova u mirovinu, zaista se sve manje na to gleda, i to je dobro. Osobno se nadam da će sve više mladih žena odabrati pomorstvo kao zanimanje, ističe Ćoza Sudulić.
Ugrin: Jedina konstanta – promjena
Nikolina Ugrin pomorstvo je odabrala već tijekom obrazovanja, kada je upisala Tehnologiju prometa na riječkom Pomorskom fakultetu, na kojem je uspješno diplomirala, no nakon diplome nije odmah počela raditi u pomorstvu.
– Moja velika strast oduvijek su bila putovanja. Nakon fakulteta tako sam odlučila otići živjeti u London, gdje sam živjela tri godine. Vratila sam se u Rijeku, neko vrijeme radila na raznim radnim mjestima, da bi se 2005. prijavila na oglas Maerska, objavljen baš u Novom listu, te na moje veliko zadovoljstvo, dobila posao, i tu sam već gotovo jedanaest godina. U to vrijeme bilo nas je svega nekoliko u uredu, a kako volim putovati, vidjeti i doživjeti različite sredine, osim u Rijeci, za Maersk sam tijekom tog razdoblja radila i u Rotterdamu i u Varšavi, kaže Ugrin, dodajući kako je u poslu pomorske agencije jedina konstanta – promjena.
– Posao se stalno mijenja. Otkad radim u Maersku bila sam na šest radnih mjesta, a i sada prelazim na novu dužnost. Mijenja se i posao i ljudi, u jedanaest godina imala sam ukupno deset nadređenih, ali ta konstantna promjena odgovara mom karakteru, kaže Ugrin.
O tome kako joj je kao ženi bilo početi karijeru u tradicionalno muškom poslu, kaže kako tome nije nikad pridavala previše pozornosti, već se fokusirala na posao, učenje i razvijanje u profesionalnom smislu.
– Zaista nisam u početku percipirala te razlike. Danas, s ovim iskustvom, definitivno vidim da postoje određene olakšavajuće okolnosti za muškarce, ali to nikako nije razlog da bilo tko ne uspije u karijeri, neovisno o spolu. Biti žena u ovom poslu je možda malo drugačije, ali mogu reći da je bilo odlično iskustvo raditi i sa ženama i sa muškarcima, i čini mi se da su žene nekako više fokusirane na ljude i komunikaciju, a muškarci više na čisti »biznis«, što kada se spoji daje odličnu kombinaciju. No najvažnije je shvatiti da je ovo posao na kojemu se puno radi.
Pomorska industrija možda je manje dinamična od nekih novijih, poput IT-a, u odnosu na njih pomalo je i dinosaur, ali treba jako puno znanja i iskustva. Treba znati što se događa na tržištu, poznavati klijente, znati što se zbiva u njihovim branšama, jer to utječe na njihovo poslovanje, a posljedično i na naše. S godinama to postaje nešto lakše, jer rekla bih da se stvari ponavljaju u ciklusima pa se iz prethodnih iskustava do neke mjere da predvidjeti što će se dalje događati, kaže Ugrin.
Iako je posla sve više, a zbog tehnološkog napretka ljudi u branši sve manje, ipak smatra kako su upravo ljudi najznačajniji resurs.
– Nama koji radimo u Maersku, samo to ime najvećeg kontejnerskog brodara u svijetu često znatno olakšava posao i otvara mnoga vrata, no ljudi su ti koji čine razliku. Oni su najveće bogatstvo svake firme, i kod nas se puno ulaže u edukaciju i profesionalni razvoj svakoga od 15 zaposlenih, koliko nas je trenutačno u Rijeci. No, jednako tako, u ovoj se branši očekuju i rezultati. Uspjeh ili neuspjeh mjere se konkretnim brojkama i tu nema puno priče, već se samo traži rezultat na kraju godine, kada se podvuče crta, te o tome u prvom redu ovisi daljnje napredovanje i uspjeh u karijeri. Pritom treba u počecima biti skroman, otvoriti se iskustvima, a ako se ukaže prilika i otići raditi negdje u inozemstvo, jer nova znanja, ljudi i mjesta čovjeka mogu samo oplemeniti, kaže Ugrin.
– Ovdje ima mnogo pametnih, obrazovanih i iskusnih ljudi koji se zaista trude i uložili su puno u promociju prometnog pravca. Sve nas veže ljubav prema gradu i vjerujemo u potencijal Rijeke. Prepreka je puno, ali ih je s godinama ipak sve manje. Mislim da trebamo biti strpljivi, ali i da je potrebna podrška s viših, državnih razina, te da će biti napretka, kaže Ugrin.
Posao joj ne ostavlja previše slobodnog vremena, ali ipak ima hobije.
– Pjevam u Riječkom komornom zboru Val. Uživam u tome, većina članova su također ljudi koji rade, pa probe imamo samo jednom tjedno, ali mi je to veliko zadovoljstvo. Kako sam već rekla, velika su mi strast putovanja, tako da svake godine nastojim otputovati na neku novu destinaciju, a osim toga volim i planinarenje te rock koncerte koje također redovito pohodim, kaže Ugrin.
Vakanjac: Zavoljela sam ovaj posao
Hobi zauzima važno mjesto i u životu direktorice Tradewaysa, Sanje Vakanjac, no njezin je slikanje. Osim posla i hobija, s Ugrin je povezuje i to što je i ona nakon završenog školovanja otišla živjeti u London.
– Po povratku iz Londona u pomorskoj agenciji Capris trebali su nekog s dobrim znanjem engleskog jezika, pa sam tamo dobila posao. I ostala tamo punih jedanaest godina. Radila sam na svim radnim mjestima, od kurira, preko financija pa do kontejnerskog prijevoza. Radila sam baš za Maersk koji je kasnije otvorio vlastitu agenciju u Rijeci. Tu mi se otvorila prilika da steknem iskustvo u kontejnerskom prometu, tako da sam se profesionalno razvijala u tom smjeru od samih početaka. Zavoljela sam taj posao, i danas bi mi bilo neobično da radim nešto drugo. Nakon Caprisa prelazim u Tradeways, gdje sam također već jedanaest godina, prvo jedno kraće vrijeme na poslovima komercijale, a vrlo brzo na mjestu direktorice gdje sam i danas, kaže Vakanjac, dodajući kako nikad nije osjetila neku posebnu razliku u odnosu kolega prema njoj zbog toga što je žena.
– Učila sam od muškaraca, jer naprosto nisam ni imala od koga drugog. Ne mislim da sam u ičemu bila zakinuta. Počela sam vrlo mlada, stvarala temelje, iskustvo i stjecala znanja tako da sam uglavnom bila usredotočena na to. Ponekad su se stariji kolege znali malo zaštitnički ponašati, ali mislim da smo mi žene karakterno pristupačnije. Sada kada sam na poziciji direktorice mogu čak reći da muškarci više cijene žene na rukovodećim položajima nego mi žene same, ističe Vakanjac.
