1. DAN FESTIVALA - Na vukovom tragu - 01.07.2021. - Foto: Krsto Vulović
Bokeljska noć 2015.
Bokeljska noć 2015.
Bokeljska noć 2015.
Fešta nad feštama, tradicionalna Bokeljska noć, stara dva vijeka, održana je sinoć u akvatoriju kotorskog zaliva podno zidina drevnog Kotora pred nekoliko desetina hiljada posjetilaca.
Prema odluci žirija pobjednička barka Bokeljske noći 2015. je barka “Slonovi”, kojoj je pripala nagrada u iznosu od 1500 eura.
Muzej Perast
Drugo mjesto pripalo je barci “Muzej Persat” i iznos od 1000 eura, dok je treće mjesto pripalo “Venecijanskoj gondoli” i nagrada u iznosu od 500 eura, saopštio je prof. dr. Milenko Pasinović predsjednik žirija.
Utješne nagrade osvojile su ukrašene barke, “Legenda o hobotnici”, “Kapo Bokeljske noći”, “Konobo moja”, “Dvije Gracijane” i “Kanader”.
Gondola – trća nagrada
U tri đira 39 ukrašenih barki, predvođeni jedrilicama Jedrličarskog kluba “Lahor” predstavilo se publici.
Nakon proglašenja pobjednika uslijedio je tradicionalni vatromet.
Vatromet
Fešta je nastavljen uz nastup legendarnog Zlataka Pejakovića koji je nastupio u Kotoru nakon kako je kazao trideset godina.
Tivćanin Mišo Klep ulovio je juče na otvorenom moru, na oko 12 milja jugoistočno od ostrva Mamula, sabljarku težine 50 kilograma. Riba dugačka 2,5 metra, već je treća sabljarka koju je Klep ulovio u proteklih nekoliko dana, a dvije prethodne bile su značajno manje od ove.
Klep inače, lovi sam u barci, pa mu nije bilo baš lako da savlada ovoliko veliku i jaku ribu.
Prošle nedjelje on je uhvatio je i velikog morskog psa-modrulja, teškog između 80 i 100 kilograma, ali se ta epizoda nije uspješno završila za poznatog tivatskog ribolovca.
„Uspio sam naime da privučem modrulja do barke i u tri navrata da ga brankadelom (štap sa jakom čeličnom kukom na vrhu – prim.aut.) uhvatim za rep i pokušam ga ubaciti u čamac. Na žalost, nakon trećeg pokušaja pokidao je najlon i morski pas je mirno otplivao svojim putem.“- ispričao je Klep koji je u međuvremenu ulovio i jedno mladunče modrulja, težine 15 kilograma kao i lampugu od 10 kilograma.
Poruka u boci, za koju stručnjaci smatraju da je najstarija na svijetu, pojavila se na jednoj plaži u Njemačkoj skoro 110 godina nakon što ju je u more bacio jedan britanski naučnik, piše “Telegraf”.
Naučnik Džordž Bider iz Morskog biološkog udruženja u Velikoj Britaniji spustio je 1906. godine u Sjeverno more oko 1.000 boca kako bi saznao nešto više o morskim strujama.
Većina boca pronađena je nakon par mjeseci, a Bider je dokazao da doboka struja u Sjevernom moru teče s istoka ka zapadu.
Nakon više od sto godina, jednu od boca pronašla je Marijana Vinkler tokom ljetovanja na ostrvu Amrum.
U boci se nalazila razglednica sa instrukcijama za njeno slanje poštom natrag u Morsko biološko udruženje. Kao nadoknada, priložen je jedan šiling, a Vinklerova je odlučila da postupi po instrukcijama.
Udruženje, koje već decenijama nije primilo nijednu bocu sada čeka potvrdu iz Ginisove knjige rekorda da je u pitanju najstarija ikad pronađena poruka u boci.
Rekord trenutno drži ona koja je pronađena 2013. godine, nakon što je morem putovala 99 godina.
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
1 od 20
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Risan - Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Pod vedrim nebom, u posebnom ambijentu ispred razrušene i zapuštene, jedine barokne palate u Risnu sagrađene u 18.vijeku, palate Ivelić, u petak je održano Veče posvećeno znamenitim kapetanskim porodicama Ivelić i Đurković iz Risna.
„Ovom prilikom želimo podsjetiti na sve one koji su ostavili neizbrisivi trag u pomorskoj prošlosti Risna, grofove, kapetane i književnike. Njihovi zapisi u vidu brodskih dnevnika svjedoče o dostignućima ali i o nesebičnoj ljubavi prema rodnom kraju. Naš cilj je, iako pod vedrim nebom, da ovakvim događajima ponudimo drugačiji program. Risan nije grad bez kulture i kulturnih navika jer ovdje žive ljudi koji baštine, stvaraju i poštuju kulturno nasljeđe i identitet. Voljela bih da palata Ivelić koja je predata Varšavskom univerzitetu na renoviranje i korišćenje, bude uskoro u novom ruhu u kome će biti Međunarodni arheološki istraživački centar“- kazala je između ostalog, otvarajući veče prof. Marina Dulović u ime organizatora MZ Risan.
Branislav Kordić, kapetan duge plovidbe, u svom uvodnom izlaganju, podsjetio je na razvoj pomorstva Risna.
Kada pričamo o pomorstvu u Risnu treba napomenuti da ga možemo podijeliti na nekoliko perioda. Ono je imalo značajnu ulogu u antičko-ilirskom, ilirsko-grčkom i rimskom dobu,a nije se razvijalo tokom turske dominacije (1482 – 1684 godine) jer Turska nije favorizovala ovaj vid djelatnosti primorskih mjesta.
Risan – Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Zato su se tek krajem XVII vjeka otvorile mogućnosti da se Risan opet okrene moru i životu na njemu. To su učinili prvo trgovci, jer su Rišnjani prvenstveno bili trgovci, postajući sve više pomorci i brodovlasnici, kao što su : Ivelići, Đurkovići, Bjeladinovići, Ćukovići, Ćelovići, Vlastelinovići i dr.
Može se reći da je ovdje trgovina bila faktor koji je doprinosio razvoju pomorstva.
Krajem XVII ( 1684 ) i pocetkom XVIII ( 1797 ) vijeka Rišnjani su se počeli isticati svojim podvizima na moru u pomorskim bitkama na strani Mletaka, a pri kraju toga vijeka sve više u korist Rusa. Jedan od prvih je načelnik risanske opštine Simeon Ivelić, kao zapovjednik domaćih odreda pomoraca, u Morejskom (1684-1699) i Mletačko-Turskom ratu (1714-1718).
Dolazeći ovdje ispred prekrasnog porušenog palaca Ivelića, prošli ste jedinstvenom ulicom Gabela koja pripada starom jezgru grada, čiji najstariji objekti potiču iz perioda baroka (XVII-XVIII vijeka)- podsjetio je u svom izlaganju kapetan Branislav Kordić.
„Ivelići su poznаtа stаrа plemićkа porodicа iz Risnа, porijeklom iz Hercegovine. U Risаn su se doselili krаjem XVII vijekа, poslije 1687. godine. Plodnа djelаtnost Ivelićа kаo vojskovođа i diplomаtа spаdа između 1770-1840. godine. Prvi među njimа, Simo-Simeon (Simon), početkom XVIII vijekа bio je u službi Mlečаnа i imаo je mletаčku plemićku titulu “konte” i bio je nаčelnik Opštine risаnske (Comunitata di Risano).
Protoprozviter risаnski Konstаntin Ivelić je bio sin pomenutog Simа (Simeonа, Simonа), а on je imаo četiri sinа Jovаnа, Mаrkа, Simeonа i Ivelju, Mаrko Konstаntinа, а Jovаn, Petrа.
Mаrko, Simeon, Iveljа, Konstаntin i Petаr su bili pet generаlа Ivelićа u ruskoj аrmiji. Ovа plemićkа kućа je dаlа pomorske kаpetаne, nаčelnike risаnske opštine, sveštenike, generаle, senаtore i diplomаte. Zа zаsluge su dobili i mletаčko i rusko plemstvo.”
Sa posebnim zаdovoljstvom kapetan Kordić je pričao o kаpetаnu duge plovidbe Vlаdimiru Vlаdu Iveliću.
Risan – Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Kapetan Vladimir Vlado Ivelić (1855 – 1940) je posljednji muški izdanak porodice Ivelić. Pripadao je plejadi najboljih i najistaknutijih bokeljskih pomoraca koji su pomorsku slavu svoga rodnog kraja pronijeli svim svjetskim morima i okeanima. Pedeset godina je proveo na moru, najvećim dijelom ploveći na jedrenjacima, pokazavši zavidno stručno znanje, vještinu, čvrstinu i neustrašivost pomorca.
Osnovno i prvo stručno obrazovanje dobio je u Risnu, Prčanju i Trstu. Godine 1869., kao četrnaestogodišnjak, ukrcao se na jedrenjak “SLAVA”, a iskrcao se poslije pedeset godina teškog pomorskog života, sa parabroda “GRAC” 1919. godine.
Svoj bogati život na moru opisao je u divnoj knjizi “Uspomene iz pomorskog života” (1933), koja danas predstavlja pravi raritet.
U uvodnom izlaganju svoje knjige kapetan Vlado piše o danima svoje mornarske prakse.
„Za osam godina moga prvog mornarskog života, dok sam postao časnikom, živio sam sa svojim drugovima pod provom i ležao na ranču, često puta mokar i na mokroj postelji, a katkada i čista odjeća, u koju bih se preobukao, bijaše vlažna. Bilo je slučajeva da s rđavim vremenima za nekoliko dana ne bismo mogli ni uljesti pod našu provu. Morao bi se pokriti tambuć s daskama i zabiti dobrim čavlima jer bi se preko njega talasi bacali kada bi brod s provom pod more ronio. Dokle god bi nevrijeme trajalo, nije bilo spavanja ni zaklona, već smo morali stajati u inceradi, mokri i gladni, pošto za takvih dana nije ni kuhinja mogla da funkcioniše.”
Ipak, za mnoge kapetane to su bila najljepša sjećanja iz pomorske prakse.
Dužnosti kapetana na brodu bile su mnogostruke, jer je kad ustreba bio i sveštenik, ljekar, sudija, diplomata, neustrašivi ratnik – kazao je kapetan duge plovidbe Branislav Kordić.
O kapetanskoj porodici Đurković, njenim vezama sa Rusijom govorio je prof. dr Siniša Jelušić, koji je rođen u Risnu.
„U studiji Lazara Drobnjakovića „O poznatim rišnjanskim porodicama“ nalazi se podatak da je među najstarijim Đurkovićima, Marka i Bogdana 29.juna 1804. njihov rođak i grof, Marko Ivelić, smjestio i ispratio za Odesu. Početkom 19. vijeka uspostavlja se veza između Risna Boke, Odese, dakle Rusije. Duh odnosa porodice Đurković, kroz sve članove prožima ukupan odnos između Crne Gore i Rusije.
Risan – Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
Gotovo svi Đurkovići su bili pomorci. Najznačajniji su bili Marko Vasov Đurković, Jovo Androv Đurković i braća Andro i Slavomir Đurković.
Slavomir Đurković je bio veoma zaslužan bokeljski pomorac, ađutant Knjaza Nikole, diplomata, ruski oficir i u Ruskom Turskom ratu komanduje kao pukovnik ruskom fregatom u vodama Crnog Mora, te se za njega pominju počeci crnogorskog pomorstva. Ruska vlada decembra 1890 je Crnoj Gori poklonila parabrod „Jaroslav“ čiji je prvi komandat bio Andro Đurković, koji je rođen u Odesi na brodu „Albano“. Andra je imao široko umjetničko obrazovanje, bio je putopisac a interesovalo ga je slikarstvo i mao je jako izraženi književni dar.
Ono što je karakteristično za njega ne piše klasične pomorske dnevnike, već na poseban način piše priče koje imaju posebnu dimenziju, instistira na hrišćanstvo, religiju, da nikada, kada dobro djelo učinite poslije toga ne treba da se pominjete, to je veličina hrišćanskog altruizma gdje vaš ego treba potirati, kazao je između ostalog prof. dr. Siniša Jelušić.
O poetici kapetana Vlada Ivelića govorila je profesor Marina Dulović.
Risan – Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
„U želji da zapiše što više Vladova poezija predstavlja realnu sliku stvarnih događaja i života na moru, plovide, putovanja, razmišljanja odslikavajući njegov suptilan karakter, humaniste i rodoljuba. Pisao je na ćirilicii italijanskome, opisi vremenskih prilika, propasti brodova na jedra i osvajanje parabroda.
Čitajući zapise Vlada Ivelića dobija se jasna slika oblika i boje mora strahova i nadanja“ – kazala je Dulović.
Risan – Veče kapetanskih poortodica Ivelić i Đurković
U muzičkom dijelu programa na violončelu nastupila je Ana Dulović, dok je stihove pjesama kapetana Vlada Ivelića čitao pjesnik Pavle Popović.
Ambijent je bio ukrašen izložbom slika na temu Boke i pomorstva slikara iz Risna Nikole Samardžića.
Zbog nedostatka kadrova u Komunalnoj policiji, na ulicama Tivta ovih dana vlada pravi haos. Komunalni inspektor u čijoj je nadležnosti saobraćaj i drumska infrastruktura je na bolovanju,što se odmah odrazilo na neefikasan rad „pauka“ koji se gotov i ne pojavljuje na tivatskim ulicama da ukloni brojne nelegalno parkirane automobile. To su nesavjesni vozači odmah iskoristili, pa su ulice u centru grada bukvalno zakrčene automobilima parkiranim na trotoarima, kolovozu, pešačkim prelazima, taksi stajalištima, rampama i parking mjestima za invalide. Haos koji vlada na gradskim ulicama osjećaju i turisti koji se sve češće žale na te probleme što u njihovim očima, devalviraju imidž Tivta kao uređenog i prijatnog ljetovališta.
„Mi radimo što možemo – kolega čija je nadležnost saobraćaj i drumska infrastruktura je već nekoliko dana na bolovanju i to se odmah vidi po stanju na ulicama. Drugi inspektori angažovani su svojim poslom u drugim obalstima, a i oni su zbog sezone opterećeni obavezama. Ipak, čim oni završe svoje redovne poslove, ja makar nekoga od njih pošaljem i da se pozabavi problemima u soabraćaju, ali to nije i ne može biti kvalitetno riješenje.“- kazala je načelnica Komunalne policije Opštine Tivat Jadranka Joksimović. Ona je dodala da je riješenje u zapošljavanju najmanje još jednog inspektora za saobraćaj i puteve jer je najviše komunalnih problema u gradu upravo u toj oblasti. Dodala je da je sa tima upoznala rukovodstvo Opštine kao i članove opštinskog savjeta za pripremu i praćenje turističke sezone, ali da od gradonačelnika Ivana Novosela jop nije dobijeno formalno „zeleno svjetlo“ za zapošljavanje neophodnih dodatnih kadrova u inspekciji.
Inače, uprkos ovakvom haotičnom stanju na tivatskim ulicama, ministar pomorstva i saobraćaja Ivan Brajović koji je prije tri dana boravio u radnoj posjeti Tivtu i iza, za novinare zatvorenih vrata, sastao se sa Novoselom, pohvalio je rukovodstvo, kako je kazao „komunalno najuređenijeg grada u Crnoj Gori“.
Juče u Tivtu
Gradonačelnik Novosel (DPS) već je u nekoliko navrata u lokalnom parlementu bezuspješno pokušao da progura predlog da gazdovanje javnim parkiralištima u Tivtu umjesto lokalnoj, za što se zalaže većina u SO, kao i veći broj gradonačelnikovih saradnika, povjeri privatnoj firmi koju bi Opština izabrala na tenderu. Budući da mu to nije prošlo, dio javnosti u Tivtu Novoselovu indiferentnost prema saobraćajnom haosu na ulicama, tumači namjerom gradonačelnika da svojim sugrađanima vještački ukaže na navodnu nedovoljnu efikasnost javnog upravljanja resursom kakvi su parkinzi, kako bi napokon uspio da u djelo sprovede svoju namjeru da tu „zlatnu koku“ da u ruke nekom od „poslovnih partnera“.
U organizaciji NVO „Kamelija“ i MZ „Stoliv“, pod pokroviteljstvom Turističke organizacije Kotor u petak je održanao Stolivsko veče – za domaće i furešte, u centru ovog malog živopisnog bokeljskog mjesta.
Uz priganu ribu koju su poslužile vrijedne stolivske domaćice, vino i pjesmu goste je zabavljao muzički sastav Lungo Mare i Teatar 303 iz Kotora.
„Feštu smo organizovali u susret Bokeljskoj noći, da se malo zabavimo, družimo jedemo pijemo, plešemo, pjevamo, da svi zajedno osjetimo miris i okus mora , duh naše Boke “ – poručio je u ime organizatora Romeo Mihović.
Superjahta „Katara“ koja pripada vladajućoj porodici države Katar, uplovila je sinoć nešto poslije 20 sati u luku Kotor. Prema dostupnim podacima, ovim ultraluksuznim 124 metra dugim brodom, u Crnu Goru je doputovao bivši emir Katara, šeik Hamad bin Kalifra Al Thani sa dijelom svoje porodice.
Šeika je u Kotoru dočekalo brojno obezbjeđenje i predstavnici katarske ambasade, kao i predstavnici njihovog investicionog fonda Qatari Diar koji u Tivtu na lokacijama kupljenim prije nekoliko godina, treba da realizuje dva projekta ukupne vrijednosti skoro 400 miliona eura.
Za gradnju „Katare“ koja je napravljena 2010 u čuvenom njemačkom brodogradilioštu „Lurssen“, šeik je potrošio preko 300 miliona dolara. Ovaj brod 14-ta je po veličini, privatna jahta na svijetu.
Šeik Hamad bin Kalifa Al Thani (63) bio je emir (vladalac) Katara od 1995 do 2013 godine kada je kormilo te prebogate arapske državice u Persijskom zalivu, predao svom sinu Tamimu. Za vrijeme njegove vladavine Katar je, najviše zahvajujući ekspolataciji ogromnih rezervi prirodnog gasa, postao najbogatija država svijeta mjereno dohotkom po glavi stanovnika koji iznosi preko 86 hiljada dolara po čovjeku.
Hamad bin Khalifa Al Thani
Šeik Hamad je politički dosta kontroverzna ličnost, koja je međutim uspjela da svojoj državi obezbjedi zapaženo mjesto na svjetskoj ekonomskoj, ali i sportskoj mapi jer će Katar 2022. biti domaćin Svjetskog prvenstva u fudbalu. Školovan na prestižnoj britanskoj Kraljevskoj vojnoj akademiji Sandhurst, šeik se pokazao kao izuzetno uspješan biznismen, a njegovo lično bogatstvo procjenjuje se na preko 2,5 milijardi dolara. Pored ostaloga, pomogao je osnivanje najuticajnije arapske informativne televizije Al Jazeera, a državni investicioni fond Katara plasirao je ogromne količine novca zarađenog na nafti i gasu u razne biznise žirom svijeta.
Pored ostaloga, Katarci su tako postali suvlasnici u čuvenim svjetskim brendovima poput Volkswagena, Porschea, Miramax filmskog studija, Harrods lanca robnih kuća, Barclay`s i Credit Suisse bankama, više lukusznih hotela na francuskoj Azurnoj obali, njemačkom elektronskom gigantu Siemens, naftnoj kompaniji Royal Dutch Shell, fidbalskom klubu Paris Saint Germain, londonskom aerodromu Hitrou…
Hotel “Regent Porto Montenegro” iz Tivta našao je svoje mjesto među najboljim hotelima svijeta po mišljenju prestižnog magazina za luksuzni turizam „Conde Nast Traveler“ Kina- saopštila je PR menadžerka “Regenta” Elena Ljiljanić.
U detaljnoj selekciji luksuznih hotela tim eminentnih stručnjaka „Conde Nast Traveler“-a Kina, birao je najbolje hotele po različitim kategorijama koje uključuju: najbolji hotel u metropoli, najbolji hotel na plaži, hotel sa najboljim dizajnom, hoteli sa najboljom hranom i najbolji unikatni hoteli.
“Međutim, kategorija u kojoj svi požele da se nađu je „Best Over-the-Top“ koja uključuje hotele koji su zadovoljili svaki aspekt besprekorne usluge. “Regent Porto Montenegro” je upravo u toj selekciji stao rame uz rame sa preostalih devet „ubjedljivo najboljih“ hotela iz Francuske, Holandije, Engleske, Turske, Japana, Italije i Indije i još jednom potvrdio svoj kvalitet na međunarodnoj sceni luksuznog turizma. Ponosni smo što nas je kinesko izdanje prestižnog časopisa prepoznalo i uvrstilo u najvažniju kategoriju koji ovaj list kreira. Ovo nagrada dolazi u pravo vrijeme kao najbolja preporuka za animiranje gostiju sa Dalekog istoka i kontinuiranu promociju Crne Gore kao luksuzne turističke destinacije čak i na udaljenim tržištima. Smatramo da je ova nagrada najbolja pozivnica gostima iz Kine da posjete Crnu Goru.”- kazala je tim povodom Ljiljanić.
CNT Hot List China
“Condé Nast Traveler” je prestižni magazin, koji se od strane čitalačke publike percipira kao glavni vodič za hotelijerstvo i turističke destinacije. Pored kineske edicije „Conde Nast Traveler“, tokom 2015. godine “Regent Porto Montenegro” se našao i na hotlistama ovog magazina u Ujedinjenom Kraljevstvu, te u kategoriji najboljih spa hotela, i u ruskom izdanju magazina, što predstavlja najbolju preporku svim ljubiteljima besprekorne usluge hotela visoke kategorije.
Prvo mjesto u julskom kolu nagradne igre „Ulov mjeseca“ koju za sportske ribolovce na Crnogorskom primorju priređuje kompanija za proizvodnju i promet ribomaterijala i opreme za more „Una“ iz Tivta, pripalo je Perici Dabanoviću iz Bara, za ulovljenog gofa težine 17 kilograma. Član KSR „Pristan“ iz Bara, Perica Dabanović gofa-kapitalca, ulovio je štapom iz usidrenog čamca, na dubini od 35 metara, oko pola milje od obale.
Istom metodom Ilija Matković iz Tivta je na hridi Albaneze u blizini Bigove, ulovio zubaca težine 6,5 kilograa za koga mu je pripalo drugo mjesto u julskom kolu ove nagradne igre.
2 mjesto – Ilija Matković – zubac 6.5kg
Treći je bio Marko Frančešković koji je ulovio brancina težine 4 kilograma.
U ovim ljetnim danima u Stonu veliku pozornost privlače bijelilo soli te sama berba soli. Trenutno je u toku berba soli iz bazena „Nikola“. Do sada je prikupljeno 400 tona kuhinjske soli, a očekuje se da će se do kraja sezone prikupiti ukupno 700 tona. Radi se o kuhinjskoj soli, dok industrijsku sol ove godine Solana neće proizvoditi zbog sve težeg plasmana na tržište.
Najčistiji i najbistriji proizvod soli je „cvijet soli“ sa 99,99% udjela natrijevog hlorida. Proizvod je jako rijedak, najtraženiji proizvod trenutno u gastronomiji, a cijena mu je i do dvadeset puta skuplja od kuhinjske soli.
Zaposlenima Solane želimo da prikupe što više soli, proizvedene na tradicionalan način i da je što uspješnije plasiraju na tržište.
