U kotorskom kinu „Boka“ u starom gradu u ponedeljak 27.aprila 2015.g u 20 sati prikazivaće se dugometražni dokumentarni film „Visoki hrastovi” scenariste i reditelja dr Radoslava T. Stanišića.
Dokumentarac iz produkcije TVCG je sniman u Perastu, Herceg Novom, Nikšiću, Cetinju, Starom Baru i Beogradu, a govori o rodonačelnicima crnogorske kinematografije Ratku Đuroviću i Velimiru Velju Stojanoviću.
Film je imao međunarodnu premijeru na Tuzla Filma Festivalu gdje je nagrađen specijalnom nagradom za režiju.
Jаvnа prezentаcijа IWG ponuđаčа zа kupovinu većinskog pаketа аkcijа Institutа „Dr Simo Milošević“, je shodno zаključcimа Skupštine opštine Herceg-Novi zаkаzаnа zа utorаk – 28. аpril u 14 sai u Institutu.
Prezentаciju nа zаhtjev Skupštine opštine Herceg-Novi orgаnizuje Tenderskа komisijа. Nа prezentаciji će govoriti predstаvnici ponuđаčа, Svjtske bаnke zа investicije i rаzvoj i Ambаsаde Velike Britаnije u Crnoj Gori.
Prezentаcijа će trаjаti do 15:30 sati. Od 16 do 17 sati predstаvnici IWG-а i Tenderske komisije rаzgovаrаće sа člаnovimа Rаdne grupe koju je formirаlа Skupštinа opštine.
Zаdаtаk rаdne grupe je dа аnlizirа privаtizаcioni ugovor i sve do sаdа od strаne Sаvjetа zа privаtizаciju izvršene i plаnirаne аktivnosti . Cilj je dа se riješe svа otvorenа pitаnjа i nedoumice u vezi sа investicionim i socijаlnim progrаmom i sа postupkom privаtizаcije.
Institut Igalo
Prezentаcijа se orgаnizuje zа menаdžment Institutа, predstаvnike sindikаtа i lokаlne sаmouprаve, sve zаinteresovаne grаđаne i medije.
„Camellia Trophy“ 2015. - Stoliv Foto - Z. Nikolić
1 od 57
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
Proslava Male Gospe
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
Proslava Male Gospe
Fašinada cup 2019.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Don Brankovi dani muzike"
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
Luminacija ispred Svetog Mateje u Dobroti foto Boka News
„Camellia Trophy“ 2015.
Fašinada cup 2018.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
Dani evropske baštine održani su u Kotoru
Naša akcija
50 godina prijateljstva Novog Mesta i Hercg Novog
Budući izgled Slovenske obale
Moleban -13. februar
Moleban -13. februar
Naša akcija
Prva regata hidroaviona u Crnoj Gori
Naša akcija
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
„Camellia Trophy“ 2015.
Tradicionalnim ribarskim susretom vlasnika drvenih barki pod nazovom „Camellia Trophy“, danas je u Stolivu završena ovogodišnja bokeljske turističko-etnografske manifestacije „Fešta Kamelija“.
Susrete je organizvala NVO „Kamelija“ u saradnji sa Klubom sportskih ribolovaca „Zubatac“ iz Kotora i Mjesnom zajednicom Stoliv.
Kako stare ribarske užance nalažu, ribari su se okupili u osvit zore na stolivskom mulu, odakle je jedanaest drvenih barki, sa šesnaest ribara isplovilo na pozicije ispred Stoliva gdje je otopčelo takmičenja u ribanju.
Posebnu atrakciju izazvali su delfini koji su se pojavili oko takmičara, tako da je i ulov bio nešto slabiji.
Pobjednik takmičenja u ribolovu sa najvećim ulovom je Bećo Martinović. Priznanje je dobila jedina žena ribar koja je učestvovala u takmičenju Olga Nikolić.
Centrani događaj „Camellia Trophy-ja“ bila je veslačka regata , defile starih drvenih barki. Najbrži veslač bio je Tomislav Ivović iz Prčanja. Kao i svake godine tradicionalno, takmičili su se i mladi kajakaši iz Podgorice.
Pobjednicima su uručene zahvalnice, lovorovi vijenci i sadnice kamelija.
Posebnu pažnju i interesovanje izazvala je izložena nova drvena barka porodice klafata Bokovac koja je specijalno za ovu manifestaciju stigla iz Bara.
Na okruglom stolu u Domu kulture ribari i vlasnici drvenih barki su razmijenili iskustva u vezi očuvanja starih plovila, problema održavanja, gradnje – neodvojivog dijela materijalne kulturne baštine Boke Kotorske, kao i drevnih, tradicionalnih metoda ribolova, karakterističnih za Boku. Razgovaralo se i o problemima sa kojima se susreću, dok su organizatori odali počast i prisjetili se idejnog tvorca i pokretača očuvanja drvenih barki pokojnog ing. Branka Nikolića.
Učesnici su poručili, “tradicija se sama čuva, na nama je samo da je ne uništimo”.
Na platou pred stolivskim Domom kulture, upriličena je zabava uz muziku, vino i priganu ribu.
Opštinska organizacija Crvenog krsta Tivat priredila je u subotu opštinsko takmičenje u pružanju prve pomoći. Takmičenje je održano nakon pauze od čak 14 godina, iako se svo to vrijeme nije prestajalo sa obukom podmlatka Crvenog krsta za pruanje prve pomoći unesrećenim licima.
U inspirativnom ambijentu plaže na rtu Seljanovo po prelijepom vremenu, na takmičenju je u subotu učestvovalo 40-tak aktivista CK Tivta koji su nastupili u šest ekipa, podijeljenih u dvije starosne kategorije – odsnovne i srednjoškolce. Inače, tri mjeseca pred nastup, takmičare su pripremali dr Jadranka Kašćelan Reković, viša medicinska sestra Vera Janjušević, te dugogodišnji volonteri Crvenog krsta, Nevena Božović i Petar Milošević.
Najbolji rezultat postigla je ekipa podmlatka (đaci osnovne škole) koju su činili Nikola Horvat- kapiten, Marina Radojičić, Jovana Popović, Luka Kiš, Mira Đoković i Kristina Vojinović. U omladinskoj kategoriji (đaci srednje škole), do trijumfa je kroz baraž stigla ekipa u sastavu Danijela Mićić- kapiten, Jelena i Danijela Odalović, Jelena Ivančević, Sara Mitrović i Marko Mićunović.
Sa takmicenja
Pobjedničke ekipe stekle su pravo učešća na državnom prvenstvu Crne Gore, koje će se u tokom juna držati u Sutomoru.
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, služio je danas u manastiru Svetog Arhangela Mihaila na tivatskoj prevlaci, liturgiju i parastos žrtvama genocida koji je nad Jermenima počinjen u proljeće 1915 u tadašnjoj Otomanskoj imperiji.
Liturgiji koju su organizovali Mitropoliija i Savez Jermena Crne Gore prisustvovalo je oko 200 vjernika iz Crne Gore, Jermenije, Srbije i Rusije, kao i starješina eparhije Jermenske apostolske crkve u Rumuniji, episkop Tatev Akobian, nerezidentni ambasador Jermenije u Crnoj Gori Hamlet Gasparian i ruski ambasador u Podgorici Andrej Nesterenko. Upadljivo su izostali predstavnici državnih i lokalnih vlasti, kao i NVO koje se bave ljudskim pravima.
U masovnim ubistvima Jermena koji Turska ni danas zvanično ne želi nazvati genocidom, u proljeće 1915, prema jermenskim izvorima stradalo oko milion ipo ljudi, dok Turci govore o “suzbijanju pobune” i oko 500 hiljada žrtvava.
Amfilohije na Prevlaci
“Danas ovdje vršimo pomen Jermenima-hrišćanima, mučenički postradalim od bezbozničke ruke agarjanske 1915 godine, kao i onim Jermenima što su stradali i krajem 19.vijeka. Jermenski i naš srpski narod dijele istoriju velikih stradanja u otomanskom ropstvu. Vjernost jermenskog naroda kroz vjekove Hristu raspetome i vaskrslome, došla je do svoga vrhunca upravo 1915 godine za vrijeme strašnog genocida koji je izvršen nad hrišćanskim jermenskim narodom u Otomanskoj imperiji.” – istakao je u besjedi, mitropolit Amfilohije posebno naglašavajući da je i “svaki četvrti Srbin i Crnogorac u Prvom svjetskom ratu postradao i poginuo od okupatora austrijsko-germanskoga”. Mitropolit je povukao paralelu između sudbine Kosova i svete jermenske planine Ararat i naglasio da su hrišćanske zajednice danas na prostoru Bliskog Istoka, južnog Kavkaza i sjeverne Afrike veoma ugrožene.
Amfilohije na Prevlaci
“Kosovo je bilo i ostaće hrišćanska zemlja, ali je danas je ono na raspeću i danas se na Kosovu i Metohiji stvara islamska zemlja. Isto raspeće koje je nosio i naš narod i naše države kroz vjekove, je i ono raspeće koje nosi jermenski narod kroz istoriju. Od Ararata do Kosova vidi se veliki raspeti Hristos, a istovremeno na sve četiri strane svijeta, sija svjetlost Hristovog vaskrsnuća. Sud Božiji i pravda Božja svjedoče i danas o tom velikom stradanju jermenskog naroda, ali istovremeno i svjedoče da će iz mučeničke krvi stradalih hrišćana Jermena ponovno vaskrsnuti, u svoj punoći svojoj, drevna hrišćanska zemlja Jermenija i da će Ararat postati ponovno mjesto sa koga se svjedoči spasenje svega roda ljudskoga. Krv mučenika je sjeme za nove hrišćane – poslije raspeća dolazi vaskrsenje!”-poručio je Amfilohije. Ararat je inače, od 1915 godine u rukama Turske.
Domaćinima se zahvalio jermenski episkop Tatev Akobian naglašavajući da danas “cijeli svijet” obilježava 100-tu godišnjicu masovnog stradanja njegovih sunarodnika.
Amfilohije na Prevlaci
“23.aprila ove godne svih tih preko 1,5 miliona poginulih su kanonizovani i danas smo srećni da se oni na nebu mole za nas i svjedoče o miru, pravdi i ljubavi.”- kazao je episkop Akobian. Ambasador Hamlet Gasparian naglasio je da genocide nad Jermenima 1915, jedan od “najcrnjih dana u istoriji hrišćanskog čovječanstva”.
“Narod koji je tri hiljade godina živio na tim prostorima, bio je uništen i prognan sa svoje zemlje. Čudom smo se kao narod, uspjeli spasiti se od tog smrtnog udara i kao ptica Feniks, vaskrsli smo iz pepela, ali je ta velika trauma zauvijek prisutna u našim srcima. Jermeni sada čekaju da uz pomoć cijelog čovječanstva, izliječe tu ranu. Nemoguće je taj događaj izbrisati iz naših sjećanja, ali mi hoćemo da idemo napred i da bi to uradli, spremni smo da razgovaramo sa potomcima Turaka koji su napravili taj zločin. Stotinu godina je prošlo i oni koji su ubijali 1915, više nisu među živima i krivica očeva nema nikakve veze sa njihovim današnjim sinovima.”- kazao je ambasador Gasparian pozivajući tursku Vladu da se “pomiri sa tamnim stranama svoje istorije.”
Amfilohije na Prevlaci
“Mi smo spremni da se pomirimo i oprostimo, ali je za to potrebno da druga stran prizna svoju krivicu.”- podvukao je Gasparian.
Poslije vjerske službe, u porti manastira Svetog Arhangela Mihaila otvorena je izložba dokumentarnih fotografija pod nazivom “Prije 100 godina – „Jermenska Golgota”.
Vališta su napušteno selo na granici dva svijeta, Boke Kotorske i stare Crne Gore, smješteno tik iza litičastih strmaca Kotorskih strana i neuhvatljivo pogledima sa mora. Za sada neuhvatljivo i planerima, a pogotovo realizatorima oživljavanja opustjelog kotorskog zaleđa.
Poviše Ljute miruje tanki sloj izmaglice. Rano je jutro, sunce još zadugo neće ogrijati Kotorske strane, a mi krećemo od Starih mlina ravno gore, ka Valištima. Sada čuveni restoran, Stari mlini nekada bjehu poznati upravo kao mjesto gdje se mljelo žito. Silazili su tu stasiti Crnogorci ranom zorom niz strmene strane sa vrećom žita na leđima, a popodne se isto tako vraćali – pognutih leđa, noseći tek samljeveno brašno.
Danas je to teško zamisliti. Vrijeme, sipar i koze izlokaše nekadašnje kamene kanice, koje se tek na mjestima prepoznaju. Najteže je preći središnji dio u kojemu su, očito je, i sami graditelji na muku trasirali stazu. Toliko je strma da bijaše dobila i odgovarajuće ime: Stube. Gorštaci bi pri penjanju mogli da odahnu tek pošto bi za uru – dvije izbili na prevoj pred Valištima. Tu bi natovarili vreće na konje ili magarad koje su tu pred jutro ostavljali, budući da ovi nisu mogli sigurno sići niz Stube. Za stoku se, ne bez razloga, govorilo “blago”, a sa blagom ne valja se kockati kolike god patnje vlasnici podnosili zbog ovakve prakse. Prevoj pred Valištima, danas potpuno pust i zaboravljen, nekada je bio važno mjesto susreta ljudi pitome mediteranske Boke i Crnogoraca poniklih u ovom surovom i škrtim dinarskom kršu, mjesto prožimanja Boke i stare Crne Gore. Duž grebena između Orahovca i Krsca prolazila je drevna državna međa Boke Kotorske i Crne Gore, a ovaj prevoj je bio jedan od samo četiri prelaza gdje je priroda savladana i komunikacija omogućena.
Završni dio pred prevoj danas je podosta zarastao u bodljikavu kleku, kupinu i svakojako šipražje, ali, sva trojica navikli smo na ovaj opšti problem primorskih planina. Orsat je iz Dubrovnika, pa se to i podrazumijeva, ali za Andreja iz Moskve, to na prvi pogled ne bismo očekivali. Stereotip koji u nas preovladava je da se Rusi ne miču baš daleko od svojih crnogorskih nekretnina. Ipak, Andrej je izuzetak i često se i sam zastidim kad kroz priču doznam gdje je u međuvremenu bio obilazeći staze bokeškog zaleđa, a da ja koji ovjde živim to još nisam stigao.
Ulazimo polako među razvaline Vališta. Ovo kameno carstvo ko zna koliko već desetljeća nema niti jednog sačuvanog krova. Stoje samo sivi kameni zidovi kuća, sa po kojim malenim prozorom pregrađenim debelim gvozdenim rešetkama. Kuće su po strani, a u vali – “polje”. Primjerenije bi bilo reći livada. Izdijeljena je brojnim suvomeđama koje su nekada dijelile posjede. To odavno već nije potrebno. Staro gumno poviše urušenih kuća ne pamti više ni žita ni kukolja, ni smjeha, ni tuge. Sve je utihnulo, ljudi se raselili, selo ugasilo. Voda iz ubla na dnu polja preliva se i otiče u prazno. Nema žednih usta da je piju.
Skriveno od pogleda, tu blizu, iznad brežuljka nalazi se drugi dio sela, koga, ovako zavučena, posjetioci rijetko vide. Tu je tek nekoliko razrušenih domova, ali, već na prvi pogled, ističe se ruševina kuće sa pravim pravcatim reljefima i skulpturama. Koliko god puta dolazio na ovo mjesto, misterija ovih ukrasa ostaje ista.
Ko je smogao znanja i vremena da u Valištima, tu gore, visoko nad Bokom, u sivim, golim gudurama izvede kulturni eksperiment i izradi neosporno umjetničko djelo? Rad doduše nije dotjeran, nema tu one preciznosti baroknih majstora Boke, ali, baš se pitam da li bi nekom istoričaru umjetnosti uopšte palo napamet da ovdje traži odjeke skulptorskih radionica priobalja. Za ovakve uslove – rad je fascinantan, pa i zbunjujući. Ima tu nekih čudnih simbola koje tumačim kao kugle, odnosno lopte, povezane ravnim linijama. Na vrhu zida mnogi u zoomorfnoj figuri vide famoznu “golubicu od Vališta” (ja se to ne bih usudio reći), a posebno je intrigantan isklesani kameni sat sa kazaljkama stalim na 12 i 15. Kakvu simboliku kriju ovi prikazi?
Ne znam, ali znam da je mjesto ovakvog neočekivanog umjetničkog uzleta danas samo zaboravljena ruševina čiji ostaci vape za ljudskim pogledom, šapatom poštovanja i nadasve – zaštitom i brižnom obnovom. Ura je stala. Kvarat je pasalo 12, da li zavazda?
Tradicionalni Vaskršnji koncert Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo” iz Kotora, biće održan večeras 26. april, nedjelja u crkvi Svetog Nikole u Kotoru u 19 sati.
Jedna od malobrojnih turističkih agencija u Crnoj Gori, koja nudi turističke pakete aktivnog odmora, koji povezuju sjever i jug zemlje danas je u Boku dovela grupu od 110 francuskih turista, u okviru zanimljivog turističkog aranžmana.
Posredstvom agencija Explorer i Terra Nautika, grupa turista danas je uživala u ljepotama Kotora, nakon čega su biciklima starim putem uz more stigli do Tivta, gdje su se ukrcali na brod, krstarili Bokom i jedrili u tivatskom akvatorijumu.
Inače, grupa je prethodnih dana boravila na sjeveru Crne Gore gdje su stigli Plavim vozom – muzejsko turitičkim vozom koji je korišćen za potrebe nekadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.
„Turiste su iz Kolašina do kanjona rijeke Tare prevezli smo starim vojnim kamionima, koje je agencija iznajmila od privatnika za tu priliku. Gosti su oduševljeni rijekom i njenim kanjonom. Nakon raftinga posjete Žabljaku i Cetinju nastavili su odmor na primorju. Većina njih prvi put je u Crnoj Gori i jako su iznenađi što se sve može vidjeti i doživjeti za jedan dan, u maloj Crnoj Gori „ – kazala je za naš portal Sabine Gouhie suvlasnica agencije Terra Nautika suorganizator ovog aktivnog turističkog aranžmana.
Njihov boravak u Crnoj Gori završava se sutra u Budvi na ostrvu Sveti Nikola, gdje će im biti upriličen parti.
Povodom tvrdnji iznijetih u subotu, 25. aprila 2015. godine, u hrvatskom dnevnom listu „Slobodna Dalmacija“ u tekstu pod naslovom „Crna Gora otima hrvatsko more i vadit će naftu“ objavljenom na naslovnoj strani i na stranama 2 i 3 saopštavamo javnosti da Vlada Crne Gore ni jednog trenutka nije prekršila Protokol o privremenom režimu uz južnu granicu iz 2002. godine. Stoga je tvrdnja iznijeta u naslovu i u tekstu neistinita.
Upravo je Vlada Crne Gore, u cilju zaštite svojih interesa, uložila pregovor hrvatskoj strani i međunarodnim instancama zbog kršenja protokola prilikom raspisivanja hrvatskog tendera za davanje koncesija za istraživanje nafte i gasa u morskom području koji predstavlja spornu teritoriju.
Tender za istraživanje i proizvodnju ugljovodonika koje aktuelan u Crnoj Gori ne primiče se prostoru između azimuta 206 i 231, koje je sporno područje između dvije države. Naprotiv, mi smo prvi tender orjentisali na prostor koji pokriva jugoistočni dio podmorja Crne Gore, odnosno prema granici s Albanijom. Ovo je poznato i „Slobodnoj Dalmaciji“ koja je i sama objavila je 09. 08. 2013. godine (članak je i danas dostupan na internetu na adresi: http://slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/218120/Default.aspx) mapu istraživanja koja sama po sebi opovrgava tvrdnje iz današnjeg teksta.
Vlada Crne Gore ostaje posvećena pregovorima oko utvrđivanja konačnog prijedloga teksta posebnog sporazuma kojim bi se dvije države obratile Međunarodnom sudu pravde u Hagu, a u cilju dostizanja konačnog rješenja u najboljem interesu za obje države – kaže se u sopštenju Biro za odnose sa javnošću Vlade CG.
Povodom 450. godišnjice smrti i 350. godišnjice od proglašenja Blažene Ozane Kotorske za suzaštitnice grada Kotora i Kotorske biskupije, Biskupski ordinarijat Kotor nizom svečanosti obilježava proslavu svetkovine Blažene Ozane.
U katedrali sv. Tripuna u nedjelju 26. aprila u 20 sati je duhovni koncert na kojem će nastupiti solisti Opere HNK Ivana pl. Zajca, mezzosopranistica Vivien Galletta i tenor Voljen Grbac, u pratnji pijanista Vladimira Babina.
.
Na dan smrti Blažene Ozane 27. aprila sveta Misa je u 10 sati, služi mons. Ilija Janjić – biskup kotorski, u 18 sati pontifikalnu svetu misu u katedrali sv. Tripuna služiti će mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, a pjevat će zbor sestara dominikanki.
Monodramu “Blažena Ozana – biti s Bogom dovoljno je za sreću” izvest će časna sestra dominikanka, zajednici kojoj je pripadala i Blažena Ozana, u 17 sati.
Međunarodni studijski dan “Blažena Ozana Kotorska” bit će održan 28. aprila od 8,30 do 13 sati. u crkvi sv. Pavla u Kotoru.
Blažena Ozana Kotorska
Blažena Ozana rođena je 1493. godine u selu Relezi u središnjoj Crnoj Gori, a umrla je u Kotoru 27. aprila 1565. godine na glasu svetosti.
Spominje se kao blažena već 1602. godine u testamentima kotorskih građana. Crkva joj je priznala štovanje 20. prosinca 1927. godine. Pripadala je redovnicama trećorednicama sv. Dominika.
Provela je 52 godine u samostanskoj ćeliji u strogoj pokori. Tijelo joj se neraspadnuto čuva u crkvi sv. Marije od Rijeke. Godine 1665. uvrštena je među zaštitnike grada Kotora i biskupije, a liturgijski se slavi 27. aprila.
