Danas je u Tivtu potpisan Memoranduma o saradnji između Opštine Tivat i Društva prijateljstva Narodne Republike Kine i Crne Gore. Memorandum o saradnji ispred Opštine Tivat potpisao je Predsjednik opštine Ivan Novosel, a ispred Društva prijateljstva mr Samir Hadžić.
Ovim dokumentom utvrđeni su pravci odnosa saradnje između Opštine Tivat i Društva prijateljstva koji treba da rezultiraju uspostavljanjem pobratimskih odnosa sa nekim od gradova NR Kine.
Inače opština Tivat je zajedno sa opštinom Budva i Bijelo Polje izabrana kao jedna od tri opštine u Crnoj Gori sa kojima će gradovi u NR Kini uspostaviti pobratimske odnose.
Potpisivanje Memoranduma
U drugoj polovini aprila se očekuje i posjeta zvanične delegacije NR Kine Crnoj Gori, koja će tom prilikom posjetiti i opštinu Tivat i tada bi moglo doći i do zvaničnog potpisivanja Memoranduma o uspostavljanju pobratimskih odnosa između opštine Tivat i nekog grada iz provincije Senčuan, koja se smatra najbogatijom provincijom u NR Kini.
Centar za kulturu Tivat potpisao Memorandum o saradnji sa Društvom prijateljstva Kine i Crne Gore
Potpisivanje Memoranduma
U Centru za kulturu Tivat je danas je potpisan Memorandum o saradnji između Društva prijateljstva NR Kine i Crne Gore i Centra za kulturu Tivat. Memorandum su potpisali ispred Društva prijateljstva NR Kine Mr Samir Hadžić, a ispred Centra za kulturu Tivat vd direktor Vojislav Kaluđerović.
Dvije strane će omogućiti međusobnu razmjenu znanja, ideja, informacija i aktivno promovisati razmjenu mišljenja u svim oblastima saradnje sa NR Kinom posebno kulturi. Radiće se na izgradnji praktičnih odnosa kroz saradnju na različitim projektima.
Istaknuto je da će se kroz formu civilne diplomatije zajednički raditi na unapređenjui razvoju kulturne saradnje sa NR Kinom kroz uspostavljanje, kontakata, izgradnju platforme za saradnju i uspostavljanje pragmatične kulturne saradnje, razmjeni kadrova i drugih oblasti, sa ciljem stvaranja povoljnih uslova za postizanje što boljih rezultata i zajedničkog razvoja.
Potpisivanje Memoranduma
Potpisivanje Memoranduma omogućava dalje jačanje međusobnog razumijevanja i povjerenja, uspostavljanje partnerskih odnosa, promovisanje i razmjena saradnje dvije zemlje.
“Ovo predstavlja priznanje našeg dosadašnjeg dobrog rada, a svakako i jedan korak naprijed za Centar. Ovo je potvrda da kultura ne zna za granice i da je oduvijek spajala ljude na svim meridijanima. Zahvalio bih se Društvu prijateljstva NR Kine i Crne Gore i predsjedniku društva, Samiru Hadžiću na ukazanom povjerenju sa nadom i željom da ova saradnja potraje sto duže na obostrano zadovoljstvo.” – kazao je v.d. direktora CZK Tivat Vojo Kaluđerović
Kako je saopšteno iz Direkcije za saobraćaj, na dijelu puta kroz Budvu gdje se juče odronio dio brda naizmjenično se saobraća jednom trakom, i tako će biti još nekoliko dana dok se ne očiste obje kolovozne trake. Do sada je uklonjeno oko 200 kubika kamenja i zemlje sa magistrale.
Vozila su se ranije danas naizmjenično propuštala, zbog gužvi i bezbjednosti s obzirom na to da odron, koji je juče oko 12 časova zatrpao put još nije u potpunosti saniran.
Radovi na uklanjanju stijena, kamenja i zemlje odvijaju se usporeno i nije poznato kada će tačno biti uklonjeni.
Kada se obavlja utovar stijena, kamenja i zemlje saobraćaj na ulazu u Budvu se potpuno zatvara.
U sklopu projekta „Hrvatska 365“, Turistička zajednica Grada Zadra uz potporu Ministarstva turizma RH i veleposlanstva Japana u Republici Hrvatskoj, od 23. do 25. januara organizuje prvi Tuna & Sushi Festival.
– Cilj i svrha događaja je povezivanje gospodarske, gastronomske i turističke ponude zadarske regije s Japanom i japanskim tržištem. Tvrtke iz zadarske regije su najveći izvoznici tune u Hrvatskoj. Prema kumulativnim pokazateljima, u 2014. godini zabilježen je porast od 53 posto u dolascima i 35 posto u ostvarenim noćenjima japanskih gostiju u Zadarskoj županiji. Ovim događajem popratit ćemo i podržati te trendove i iskoristiti priliku još više pridonijeti prepoznatljivosti naše regije u Japanu, ističu iz gradske turističke zajednice.
Uz sve to, smatra se da je velika prednost manifestacije i termin jer je siječanj, tijekom kojeg se tuna izlovljava i obrađuje u uzgajalištima, idealno razdoblje za poticanje razvoja atraktivne i konkurentne destinacijske ponude usmjerene k japanskom i širem dalekoistočnom tržištu poput Kine i Koreje na temelju specifične tendencije posjeta europskim destinacijama izvan tradicionalno udarnih turističkih mjeseci.
Ovaj projekt predstavlja početak dugoročne suradnje koju idućih godina planiramo prilagoditi i modificirati kao spoj i razmjenu iskustava kulturnih, povijesnih i prirodnih resursa zajedno s gastronomskim doživljajem, kao i stručnom izobrazbom i usavršavanjem kulinarskih vještina hrvatskih kuhara uz pomoć japanskih sushi majstora, najavljuju iz TZ-a.
Mnogi ugledni gosti doći će u Zadar poput veleposlanika Japana, Francuske, Australije i Republike Koreje, zatim uvaženi gospodarstvenici japanskih kompanija te predstavnici turističkih tvrtki s dalekoistočnih tržišta. Cijeli događaj popratit će posebnom reportažom nacionalna japanska televizija NHK i japanski mediji stacionirani u Europi.
S hrvatske strane pridružit će im se ministar turizma Darko Lorencin, predstavnici Grada Zadra i Zadarske županije, Sveučilišta u Zadru te domaći gospodarstvenici. Poseban doprinos Tuna & Sushi Festivalu dat će tvrtke za uzgoj tuna – “Kali Tuna”, “Jadran Tuna” i “Pelagos” sa zadarskog područja te “Sardina” iz Postira na Braču.
Kameni blok uzidan u pročelju crkve sv. Šimuna u Tivtu
Drvene kavije
Clip
Tune - foto Turistplus.hr
Kad bi barke pričat znale
Kad bi barke pričat znale
Kad bi barke pričat znale
On line izložba Latinsko jedro - Foto Zoran Nikolić
Kad bi barke pričat znale
Fašinada cup 2015
Mirna, plava pučina, mala primorska mjesta, jutarnja izmaglica nad vodom i glas talasa – slike i zvuci srećnog djetinjstva, zaljuljani u malim, drvenim barkama.
A svaka 82 od njih, kao čovjek, ima svoje ime, službu, sudbinu…
Ovo je priča o malim, običnim barkama i njihovim vlasnicima…
Za mene su barke sastavni dio života i porodične istorije, jedan pogled na barku je pogled u djetinjstvo. Oduvijek sam bila fascinirana primorskim pejzažima i opčinjena smirujućom bonacom i nježnim, plavim izmaglicama u Boki. U tim su slikama barke uvijek imale svoja mjesta. Život primoraca, bez njih bio bi nezamisliv. I kakva bi to, molim vas, djetinjstva bila? Kakve bi pjesme zaljubljeni pjevali, da nije njih – malih barki? Dakle, moja ljubav za barke nije usamljenička.
Kad bi barke pričat znale
Barke, mandraći, tiraduri, čine i specifičnu funkcionalnu i građevinsku karakteristiku bokokotorskog priobalja. Kažu da danas u Boki ima oko 2000 ponti, mandraća, privezišta, koji su nastajali u vrijeme gradnje privatnih kuća van utvrđenih primorskih gradova. Gradili su ih vlasnici kuća koje su bile daleko od gradskih luka, prvenstveno od Kotora. I upravo je taj dio kotorsko-risanskog dijela Boke, zbog svojih ne samo kulturno-istorijskih, nego i prirodnih vrijednosti, uvršten na UNESCO-vu listu Svjetske baštine.
Igor Perić piše: „Barke, uronjene u bajkovite pejzaže; vezane u mandraće, usidrene na ribarskim poštama ili ulovljene sred zaliva dok im prove lebde – ni na nebu, ni na vodi – u ramu plavetnila, vizuelni su sadržaj prožet osjećajem nostalgije, jer bilježe prošlost koja nestaje.”
Maja Đurić autor
Čini mi se da je bilo sasvim prirodno, pa i očekivano, snimati barke. No, nisam bila inspirisana samo time što barke vraćaju u djetinjstvo, ili što sam najljepše trenutke djetinjstva doživjela upravo na maloj drvenoj barci; niti samo zato što se naša kuća nalazi uz samu obalu, u marini, pa su tako u našem dvorištu i oko njega, osim naše, bile i brojne, tuđe barke; i one su, kao i mi, sanjale zimi sunčane dane i pučinu, i čekale proljeće; sa njim su dolazili vlasnici i vraćajući barkama život, dotjerujući ih da budu ljepše i u novim bojama, odlazili opet na pučinu. Tamo gdje barka zaista „živi”… Ova morska saga ima svoj zaplet u ljepoti individualnih priča, jer, svaka je barka priča za sebe. Ona, kao čovjek, ima svoj karakter, istoriju i svoju sudbinu. I, kao što kažu da kućni ljubimci obavezno liče na svoje vlanike, tako, bar se meni čini, i barke liče na svoje vlasnike. Barke, prije svega, liče na svoje graditelje, na majstore kalafate (il calafato, ital.). Kad barku neko kupi i „uzme pod svoje”, ona počne ličiti na njega. Obični, naši ljudi: majstori kalafati, marinaji (il marinaio, ital), barkajoli (maestro d’ascia, ital.)… svi oni daju svojim barkama i izgled i karakter i sudbinu. Barke bez njih ne bi bile barke, nego mrtvi predmeti, kao ljuske od oraha; a ni oni, opet, bez barki, ne bi bili oni isti ljudi koje znamo, srijećemo, kod kojih kupujemo ribu ili sa kojima po moru plovimo.
Kad bi barke pričat znale
Snimila sam jednom barku, koja je nosila ime TVT 1; ta fotografija je negdje objavljena i nedugo zatim, javio mi se dondo Špiro Kaluđerović – vlasnik upravo te barke. Zato što je imao veliku želju da mi ispriča priču o njoj. TVT 1, prava ljepotica, prema kazivanju donda Špira, stigla je iz Dalmacije u Tivat prije 150 godina. Kao uzoran radnik, dondo je od Lučke kapetanije, 1989. godine, dobio baš tu barku za nagradu! Danas je ona u vlasništvu Špirovog unuka Saše i, čini se, sve više liči na novog vlasnika! Tako je, ustvari, pod uticajem donda Špirove storije, počelo ovo moje zanimanje za portrete barki. Što ih duže posmatram i snimam, to ih više volim. Ali, i lakše shvatam zašto su neodvojive od lica, ruku, osmijeha, koraka, glasa… svojih vlasnika.
Kad bi barke pričat znale
Vinko Vujović iz Stoliva, vlasnik je, možda, najstarije barke u Boki: njegov stari guc ima oko 180 godina i član je porodice kroz tri generacije. Sagrađen je na Korčuli i pretrpio je brojne popravke. Vinko pripovijeda da su njegovi preci, kad su barkom prevozili poljoprivredne proizvode do pijaca u Kotoru i Herceg Novom, često koristili latinsko jedro, koje i danas postoji, kao i već izbišan jarbol od drveta. Vinkov otac bio je vrsni stolar i barkariol, te je redovno održavao barku, što je doprinjelo njenoj dugovječnosti. Nekad je imala broj 33, a danas se, između ostalog, koristi tokom Fešte od Kamelija za donošenje cvijeća u Stoliv.
Majstori kalafati, otac i sin – Petar i Nenad Bokovac, imaju porodičnu radionicu u Baru za izradu barki od drveta. Od umijeća kalafata zavise estetske i plovne karatkeristike barke. Petar Bokovac je otvorio radionicu šezdesetih godina XX vijeka. U njoj su izrađivani i čamci dugi do 17 metara, a teški i 42 tone! U radionici repariraju jedrilice, jedrenjaka, korčulanke… Međutim, najzanimljivije je da na osnovu stare arsenalke, sagrađene u tivatskom Arsenalu prije više decenija, izrađuju nove barke i to sa lantinima – drevnim jedrima trouglastog oblika. Poznato je da je u Arsenalu svojevremeno sagrađeno 180 čuvenih arsenalki, a do danas je u plovnom stanju sačuvano svega desetak.
Kad bi barke pričat znale
Još jedan zaljubljenik i majstor, Zoran Nikolić (63), koji aktivno vodi i veoma popularni blog o drvenim barkama, na Prčanju ima barku staru 43 godine, naslijeđenu od oca. U očevim dokumentima piše da je barka sagrađena kod čamčara Petra Vukovića iz Bijele, avgusta 1971. godine.
Majstor Žarko Bubonja iz Perasta, profesionalni je brodograditelj – čamčar, koji se i nakon penzionaisanja bavi ovim rijetkim zanatom. Žarko je zanat izučio 1952. u Mašinsko-industrijskoj školi Remontnog zavoda „Sava Kovačević” u Tivtu. Radio je i jedra i krošnje za čuveni brod „Jadran”. Danas mu pomažu i uče od njega sin i unuci.
Dragan Gudelj, takođe iz Perasta, vlasnik je barke (guca) Nemirna KO 27, koja je stara 85 godina, a napravljena je 1929. godine, u Malom Lošinju na Korčuli. Bila je najbrža barka na jedra u Boki, a u Draganovom vlasništvu je 15 godina. Ova barka je tokom fašinade uvijek prva u povorci. Vremenom sam, upoznavajući barke i njihove vlasnike, upoznala mnoge od naših barkariola i marinaja, i ostala zadivljena njihovom povezanošću. Kad razgovarate sa tim ljudima, bilo bi nevaspitano ne pitati ih za zdravlje njihovih barki, za stanje u kojem su, za izgled, za snagu.
Na primjer, starina Jozo Kitić
(74) iz Prčanja, ponosan je na svoju barku guc u marini Kordić, koja je prije 58 godina sagrađena na Korčuli, ali je drvo za nju ponijeto iz Boke! I naravno da će vam o njoj rado i nadugo pripovijedati.
Jednako lijepe i romantične priče o svojim barkama, ispričali bi vam i: Dragan Ivović, Tonći Dabović, Anton Šenk…
I, zaista, sve njihove drvene ljepotice zaslužuju veliku ljubav i divljenje.
Zanimljivo i važno je to što se ova ljubav i vezanost za drvene barke, mada nam se svako malo učini da će se i one zaboraviti kao mnogo toga, obnavlja ili ponovo rađa, zahvaljujući mladim ljudima. Valjda se oni, na vrijeme tj. veoma rano, zadoje ovom ljubavlju prema moru i plovidbi.
Kad bi barke pričat znale
Tako je, recimo i to, najmlađi vlasnik lijepe arsenalke TVT 134, Darko Bujković iz Budve, star jedva 16 godina! Njegova je arsenalka napravljena 1966. godine, a ima svu njegovu pažnju i brigu, smještena u mandrać pred kućom u Krašićima. Na mnogim fotografijama pred vama, vidjećete i starost i ljepotu ovih divnih plovila, ali tek bi uz njihove „biografije”, mogli potpuno razumjeti njihovo trajanje i značaj koji su imale i imaju u životu stanovnika malih, primorskih mjesta.
Šta su sve ove drvene ljepotice preturile preko svojih pramaca, šta su doživjele i vidjele, koliko su toga pretrpjele i podnijele! Vijerne kao najbolji prijatelji i odane kao iskrene dragane. Barka i njen vlasnik imaju vrlo „ozbiljnu vezu”; ustvari, više je to – uspješan brak: pun nježnosti i brige, svađa i mirenja, ljutnje i ljubavi. Ali, barke bez vlasnika samo su nijeme daščice, nemušto drvo, prekobrojni i nikom važni predmeti.
Bez vlasnika barke umiru. Jer, njima treba njega, održavanje, zaštita, reparacija, farbanje… i to svake godine! Kako to nije uvijek slučaj, mnoge od barki koje sam snimala, danas „plove” samo na mojim fotografijama. A mogle bi trajati dugo, dugo. Ponajviše zahvaljujući majstorima kalafatima, neke od barki opstaju u vlasništvu nekoliko generacija, pa traju i do dva vijeka.
U Mediteranskom Brevijaru Predrag Matvejević bilježi: „Riječ barka, koju su prihvatili gotovo svi narodi, ne zna se čija je bila. Pretpostavlja se da dolazi iz staroga Egipta. Egipćani su je također od nekog preuzeli. Rabili su je Feničani i Puni, Grci i Rimljani. Najstarija barka zvala se, u mnogim jezicima, drvo (na arapskom al’ud od čega dolazi leut, na italijanskom i španjolskom legno i leno).” To samo potvrđuje jednu simpatičnu priču: kada su pitali jednog starog majstora koliki je vijek barke, on je odgovorio da jedna drvena barka može trajati dok god u šumi ima drveta. Drugim riječima – dok je ljudi i majstora, biće i barki!
Na magistralnom putu Budva-Bar i Budva-Cetinje saobraćaj je i dalje u prekidu zbog odrona u mjestu Zavala.
Iz Auto moto saveza Crne Gore savjetuju vozače da koriste alternativni put Podgorica-Cetinje-Njeguši-Kotor i Podgorica-Nikšić-Vilusi-Grahovo-Lipci.
Na dijelu magistralnog puta Herceg Novi – Kamenari do 22. januara saobraćaće se jednosmjerno, zbog geotehničkih istraživanja radi sanacije klizišta Baošići.
Na magistralnom putu Lipci – Grahovo u mjestu Krivošije, zbog miniranja, do 15. februara dolaziće do desetominutnih prekida za sva vozila od deset do 11 i od 15 do 16 sati.
Na magistralnom putu Nikšić-Podgorica izmijenjen je saobraćaj sa dvosmjernog na jednosmjerni, od sedam do 17 sati, zbog sanacije tunela Budoš.
Informativni centar AMSCG zajedno sa službom pomoći na putu na usluzi su građanima neprekidno 24 sata.
Informacije se mogu dobiti putem telefona 19807, 020 234 – 999 i 063 239 987.
Za sada nepoznati počinioci krajem prošle sedmice, pod okriljem noći su sa barki vezanih u gradskoj lučici Kalimanj u Tivtu, ukrali tri vanbrodska motora, dok im nije uspio pokušaj krađe još dva motora.
Iako lučica kojom gazduje Komunalno preduzeće Tivat ima stražara, lopovi su uspjeli odnijeti tri vanbrodska motora marke „Mercury“, dok im je jedan motor istog tipa ispao u more i potonuo na dno lučice odkale je kasnije izvađen i vraćen vlasniku. Peti motor, takođe marke „Mercury“, lopovi nisu uspjeli odnijeti jer ga je vlasnik osigurao pri barci na poseban način, pa kradljivci, iako su pokušali, nisu uspjeli prerezati metalne veze koje su držale motor fiksiran pri čamcu.
Direktor Komunalnog preduzeća Rade Popović kaže da u ugovorima koje ta firma potpisuje sa vlasnicima barki vezanih u Kalimanju stoji da se motori ili bilo kakva druga oprema ne smiju ostavljati na čamcu, pa stoga ta firma neće snositi nikakve troškove zbog krađe. Komunalno, ali i vlasnici ukradenih motora prijavili su slučaj policiji koja intenzovno traga za počiniocima.
Zanimljivo je da iako na barkama u tivatskoj gradskoj marini ima dosta motora drugih proizvođača, kradljivci su se sada namjerili samo na pogonske agregate američkog proizvodjača „Mercury“.
Vlada Crne Gore odlučila je da ukine kontroverznu javnu ustanovu „Regionalni centar za obuku ronilaca za podvodno deminiranje, traganje, spašavanje i kontrolu na moru“ (RCUD) iz Bijele i da umjesto nje, formira privredno društvo „Regionalni ronilački centar“ (RRC) sa gotovo istovjetnom nadležnošću i djelatnošću.
RCUD je formiran 2002 od kada ga vodi bivši policajac Veselin Mijajlović, a ta JU koja za svoj rad ne odgovara niti jednom pojedinčanom ministarstvu iz crnogorske Vlade, pokušala je da sebi obezbjedi monopolsku poziciju u crnogorskom ronilaštvu, kao i kontroli svih podvodnih aktivnosti u državi. Sve to, palo je u vodu prije dvije godine kada je Ustavni sud Crne Gore proglasio neustavnom i nezakonitom Uredbu o vršenju podvodnih aktivnosti i time praktično ukinuo svaki pravni osnov za postojanje i rad RCUD-a. Od tada Mijajlović, koji se od zarade u komercijalnim poslovima RCUD-a lično imao procenat od 25 posto zahvaljujući odluci UO te JU iz 2004, pokušava da se „vrati u sedlo“ i da opet bude presudan faktor u ronilačkoj djelatnosti.
U tome on ima podršku potpredsjednika Vlade za ekonomsku politiku i finansijski sistem Vujice Lazovića (SDP) koji je 13.januara na zajedničku sjednicu Vladinih komisija za ekonomsku politiku i finansijski sistem, odnosno za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku, došao sa predlogom Odluke o osnivanju duštva sa ograničenom odgovornošću „Regionalni ronilački centar“ Bijela.
U članu 21 te odluke stoji da se njenim usvajanjem stavlja van snage odluka Vlade o osnivanju RCUD-a iz 2002, ali se više nigdje u tom dokumentu ne pominje koja će biti sudbina vrijedne tehničke opreme RCUD-a, 20-tak zaposlenih u toj JU, kao i ko će preuzeti i namiriti neplaćene dugove Mijajlovićeve JU.
Sa druge strane, prema Lazovićevom predlogu novoformirano d.o.o. RRC čiji je osnivač Vlada sa osnivačkim ulogom od 1 euro, baviće se mnogim poslovima vezanim za deminiranje pod vodom, ali i nekim aktivnostima koje se nikako ne bi mogle dati bilo kojem privrednom društvu. Tako je u članu 6. Odluke o osnivanju RRC predviđeno da to privredno društvo između ostaloga „predlaže i donosi akte iz oblasti podvodnih aktivnosti i razminiraja“. Predlaganje i donošenja propisa inače, u nadležnosti je Vlade i Skupštine Crne Gore, a ne bilo kojeg privrednog društva, pa ni onih u kojima je Vlada osnivač i jedini vlasnik kapitala.
Ronioci
Odlukom o osnivanju RRC tom se d.o.o. daje u djelatnost i „vršenje hidrografsko-topografskog kartiranja“, a što je inače djelatnost kojom se bavi državni Zavod za hidrometeorologiju, hidrografiju i seizmologiju. Predviđeno je i da se novo d.o.o. RRC pored ostaloga, finasira i sredstvima državnog budžeta, što je takođe do sada nezabilježen slučaj kada su u pitanju ovakva privredna društva.
Iz kabineta potpredsjednika Vlade Vujice Lazovića rečeno da je na zajedničkoj sjednici dviju Vladinih komisija, 13.januara „u okviru tekućih aktivnosti razmatrano pitanje formiranja Društva sa ograničenom odgovornošću koje bi preuzelo zaposlene, svu pokretnu i nepokretnu imovinu, kao i prava i obaveze RCUD.“
„Nakon razmatranja, a u skladu sa definisanom poslovničkom procedurom, zaključeno je da se pripremi i Vladi dostavi na razmatranje odluka kojom bi se osnovalo gore pomenuto privredno društvo u skladu sa odredbama Zakona o privrednim društvima Crne Gore.Takođe, predmetna odluka će sadržati sve sugestije i primjedbe izrečene na zajedničkoj sjednici komisija, a koje se velikim dijelom odnose na pitanja koj ste nam uputili.“- saopštila nam je Ivona Jovanović iz Lazovićevog kabineta.
Prema nezvaničnim informacijama, predlog odluke o osnivanju RRC koju im je predočio Lazović, naišla je na kritike i otpore dijela članova obje komisije koje je smatraju nezakonitom i manjkavom, posebno kada je zaštita državne imovine u aktuelnom RCUD- u pitanju, te riješavanje statusnih pitanja aktuelnih radnika te JU.
Saradnici potpredsjednika Vlade Vujice Lazovića nisu konkretno odgovorili na pitanja novinara koliko će formiranje Vladinog d.o.o. koje će se finasirati iz državnog budžeta biti nelojalna konkurencija crnogorskim privrednim preduzećima licenciranim za poslove podvodnog deminiranja i drugih aktivnosti kojima će se baviti RRC. Bez konkretnog odgovoira ostala su i pitanja kako se jednom privrednom društvo može dati djeltnost predlaganja i donošenja pravnih akata, te zašto se uopšte Vlada odlučila da ukine JU RCUD i ko je imenom i prezimenom, autor kontroverznog predloga odluke o osnivanju RRC d.o.o.
Posljednjih nekoliko dana, Sutorina je postala top tema, kako u intelektualnim, tako i u političkim krugovima u Bosni i Hercegovini. Ovi prvi insistiraju na tome da Bosna i Hercegovina ne smije potpisati Ugovor o granici sa Crnom Gorom sve dok se ne riješi pitanje – čiji je ovaj pogranični pojas – bosanskohercegovački ili crnogorski, javlja Radio Slobodna Evropa
Pitanje Sutorine sve više zaoštrava odnose između Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
Nakon što je crnogorski predsjednik Filip Vujanović odložio potpisivanje ukaza o postavljanju ambasadora u BiH, saznajemo kako se i u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine razmišlja o povlačenju bosanskohercegovačkog ambasadora iz Crne Gore.
Razlog je, kako navodi naš izvor, to što Vujanovićeva odluka nema osnova i ocjenjuje se nekorektnom. O ovome bi se, saznajemo, Predsjedništvo BiH moglo izjasniti već ove sedmice – prenosi RSE.
Veliki odron dogodio se poslije 12 sati u Budvi, kada se više od 1.000 kubika stijena, kamenja i zemljišta obrušilo na glavnu magistralu na Zavali.
Na uklanjanju odrona, koje je počelo u 14 časova, angažovana je operativa kompanije “Gugi komerc”. Oni su za oko pola sata probili odron i od zemlje “oslobodili” desnu kolovoznu traku iz pravca Budve prema Petrovcu. Prisutna je i ekipa “Crnagoraputa” koja ispituje teren
Služba zaštite i spasavanja Budva sa vatrogasnog vozila vodenim topovima obasipa brdo kako bi se zemlja dodatno obrušila javljaju Vijesti on line.
Budva – Photo Vuk Lajović
Saobraćajni inspektor budvanske Komunalne policije Ilija Đurović rekao je “Vijestima” da je od odrona očišćena desna kolovozna trake iz pravca Budve prema Petrovcu, ali da će ona biti korišćena samo u hitnim slučajevima.
“Saobraćaj će biti u prekidu dok se ne utvrdi da je magistrala bezbjedna”, rekao je Đurović.
Saobraćaj u pravcu Cetinja preusmjeren je preko Njeguša, dok je do Bečića jedino moguće stići pješke.
Jedrilicar JK „Delfin“ iz Tivta, Igor Les, otputovao je danas za Majami gdje će se takmiči u klasi Laser na regati Svjetskog Kupa koja se održava od 25.do 31. januara.
Les je u proteklom periodu imao intezivne pripreme i njegova forma je u uzlazoj putanji. Ovih nekoliko dana pred takmicenje iskoristice za aklimatizaciju i treninge.
Na ovom takmicenju će jedriti sa 150 najboljih jedrilicara sa svjetske liste.
U ovoj predolimpijskoj godini za Lesa je vazno ucesce na svjetskim kupovima, i nadamo se plasmanu za Olimpijske igre. SWCMiami15 donosi 200 bodova.
Glavni ispit spremnosti pred Majami je bila Novogodisnja regata na Hvaru, gdje se plasirao na 5. mjesto. Ovaj plasman je dobar, obzirom da su vremenski uslovi bili jako losi, te se trece jedrenje nije ni jedrilo zbog niske temperature i jake bure.
