U cilju podrške i afirmacije sporta i zdravog stilova života, kompanija “Adriatic Marinas-Porto Montenegro” iz Tivta finansirala je kupovinu dresova za Ženski fudbalski klub “ Lovćen” sa Cetinja.
Iako je Adriatic Marinas prevashodno fokusiran na pomoć lokalnoj zajednici, prije svega na području Tivta i Boke Kotorske, željeli smo da damo podršku mladim Tivćankama Martini Garbin i Mariji Maraš, koje svakodnevno putuju do Cetinja i naporno treniraju kako bi ostvarile uspjehe u fudbalu – objasnili su iz Porto Montenegra.
Ženski fudbalaki klub “Lovćen” Cetinje debituje u Prvoj crnogorskoj ženskoj fudbalskoj ligi kao najmlađa ekipa, djevočice napreduju u ovom sportu, a Martina Garbin igra za reprezentaciju Crne Gore, ispod 17 godina, istakao je njihov trener Ivan Tatar.
NVO EXPEDITIO u saradnji sa CHwB (Cultural Heritage without Borders) poziva sve zainteresovane da se prijave za učešće na Radni kamp restauracije drvenih prozora, škura, koji će se održati u Kotoru, u periodu 4. – 6. maj 2015. godine.
Cilj ovog projekta je povećanje znanja i svijesti o korišćenju tradicionalnih materijala i tehnika gradnje prilikom restauracije, u skladu sa savremenim izazovima (energetska efikasnost, moderni standardi i zahtjevi, …).
Radni kamp restauracije se organizuje u okviru projekta “Tradicionalni materijali i građevinske tehnike u Boki Kotorskoj” koji je finansiran od strane Headley Trust Fondacije iz Velike Britanije.
Staro škuro – Foto Zoran Nikolić
Upotreba tradicionalnih zanata, tehnika i materijala je jedan od najvažnijih elemenata u procesu restauracije i održavanja graditeljskog nasljeđa. U fokusu ovog dvogodišnjeg projekta će biti restauracija tradicionalnih drvenih prozora i upotreba krečnog maltera.
Radni kamp restauracije drvenih prozora će se organizovati na lokalitetu u Kotoru, a učesnici će imati priliku da od majstora koji će voditi kamp kroz konkretan rad nauče osnovne principe restauracije i prođu obuku za korišćenje tehnika restauracije.
Svi zainteresovani se mogu se prijaviti e-mail adresu: maja.krivokapic@expeditio.org, najkasnije do 13. aprila 2015.
Muzičar iz Herceg Novog, Antonije Pušić, koji je poznat kao strastveni jedriličar, potvrdio je da je nedavno postao vlasnik jedrilice čuvenog slikara Voje Stanića.
„Moj brat i ja smo veliki poklonici Voja Stanića, godinama smo ga gledali kako jedri na svoj specifičan način u toj specifičnoj jedrilici. Pošto je u godinama i više ne jedri, pružila se prilika i vrlo nam je drago da smo sada preuzeli brigu o njoj. Inače, „Jugo“ je mala drvena jedrilica francuske konstrukcije, tipa Muscadet. To za nas nije obična jedrilica, to je kulturno dobro, ploveći muzej našeg živog genija“ – ispričao je za Blic, Rambo.
A evo šta Vojo Stanić kaže o toj jedrilici “ja sam tad mojom trošnom jedrilicom stigao u grad podno Srđa, gdje sam na samom trotoaru, pored Kneževog dvora, priredio i svoju prvu samostalnu izložbu. Iako je moja jedrilica puštala vodu, slike sam neoštećene i suve vratio doma… Simbolično, toj prvoj barci nadjenuo sam ime „Titanik“, pa je i ona ubrzo završila na morskom dnu!
Vojo Stanić
No, moje nove barke bile su sve duže i brže, a negdje sedamdesetih u Rimu sam nabavio sadašnju jedrilicu i dao joj ime „Jugo“. Obavio sam i prepravke, kako bih je osposobio za svoj način jedrenja, jer inače jedrim solitudo. Zato za mene neki i govore – Vojo jedreći slika, a u svom ateljeu slikajući jedri…. Inače, umjetnost je sredstvo komunikacije koje oplemenjuje. To približava ljude i podsjeća ih da je život interesantan”
Rambo je takođe rekao da plovilo trenutno nije u najboljem stanju, ali da će ga do početka leta dovesti u red.
„Nameravamo da je prvo polako dovedemo u reprezentativno stanje, ali samo za revijalno jedrenje. Redovno jedrim na mom mikrotoneru „Pomidora“ koji nema nikakvu muzejsku vrednost“ – istakao je muzičar.
Rambo već duže vreme drži predavanja o energetskoj efikasnosti, ali kaže da taj glas nema naročiti odjek.
„Slabo je to. Vlastodršci na Balkanu se više pale na gradnju kapaciteta i investicije nego na efikasnost, jer gledaju zaradu, a efikasnost sama po sebi njih kao neefikasne izbacuje iz igre. Biti u manjini je zabavno, naročito kad je jasno da sam u pravu. To mi daje osećaj da sam pionir, a i drug Tito je najviše voleo pionire, zar ne? Uši koje će me razumeti tek rastu, zasad govorimo o promilima – zaključio je harizmatični muzičar.
Ova poznata i vrijedna jedrilica će vjerovatno na reparaciju ići u Bar kod umjetničkih kalafata Petra i Nenada Bokovca koji će joj udahnuti novi život.
»Regata kotorskih bonacijera« za klasu krstaš biće održana u akvatorijumu Kotorskog zaliva u subotu 11. aprila u organizaciji JK »Lahor« iz Kotora.
Regata je otvorena za sve jedriličare i klubove. Prijave će se primati u prostorijama cafe bara “Nautica” Stari Grad, Kotor 10. aprila od 16 sati do 19 sati i 11. aprila od 08 do 10.30 sati.
Regata je navigaciska i jedri se na sledećoj ruti:
Start ispred kotorske rive obilazak oko peraških otoka, koja se ostavljaju po lijevom boku. Povratak u Kotor gdije je i cilj ispred rive.
Prvoplasiranim jedrilicama biti će dodijeljen trofej i posebna nagrada za najbrzi brod u realnom vremenu.
Jedrilice će biti svrstane po kategorijama (Montenegro open – odluka o premjeru jedrilica klase krstaš 2008.god. – Sekcija klase krstaši CJS-a)
Sa regate
Regata će se jedriti po međunarodnim jedriličarskim pravilima ISAF 2013-2016, Pravilima klase krstaš.
Sportski pozdrav i dobar vjetar, poručuju iz JK »Lahor« – kotor.
Mnogima je poznat prizor Isusa Krista duboko pod morem koji uzdignute glave i raširenih ruku vapi prema nebu.
No, znate li doista gdje ga sve možete pronaći? Originalna skulptura “Krista iz bezdana” nalazi se u podmorju Mediterana u talijanskoj uvali San Fruttuoso, nedaleko poznatog turističkog mjesta Portofino. Kip veličine 2,5 metra postavljen je davne 1954. godine na dubini od oko 15 metara. Ideja je to ronioca Duilija Marcantea koji se, u spomen na pogibiju bliskog prijatelja, pionira talijanskog ronjenja Darija Gonzattija, založio za postavljanje kipa Isusa na morsko dno.
Djelo talijanskog kipara Guida Galettija prvotno je bilo načinjen od gline, ali je ubrzo zamijenjeno brončanim kipom. Nedugo nakon postavljanja po Kristov blagoslov pod morem počeli su dolaziti ronioci iz svih dijelova svijeta, a “Krist iz bezdana” postao je nezaobilazna ronilačka atrakcija uvale San Fruttuoso. Idućih nekoliko godina replike Krista iz dubina osvanule su na podvodnim lokacijama diljem svijeta.
Najpoznatija je ona američka u podmorju Key Larga na Floridi izrađena iz izvornog kalupa talijanske skulpture, a ronioci je posjećuju već pola stoljeća.
Druga brončana skulptura “Krista iz bezdana” nalazi se u luci glavnoga grada karipske države Grenade (St. Georges) postavljena 1961. godine, a na Karibe je stigla kao dar talijanske mornarice St. Georgesu zbog spašavanja posade talijanskog broda Bianca C koji je uništen u požaru u istoimenoj luci.
Kip Krista pod vodom možete pronaći i u jezeru Palu kod Val Malenca na sjeveru Italije te na lokaciji udaljenoj dva kilometra od obale Malte.
Podsjetimo, i u Hrvatskoj je postojala inicijativa o postavljanju kipa Isusa Krista u prirodnoj veličini na dno Jadrana, ali na žalost nije zaživjela. Za nju se osobito zalagao velečasni Zlatko Sudac koji je kip raspetog Krista želio postaviti u podmorje špilje Katedrala kod otoka Premude.
Povodom Uskrsa, koji vjernici katoličke vjeroispovjesti proslavljaju danas, kotorski biskup monsinjor Ilija Janjić uputio je poslanicu, kojom je čestitao praznik.
„Ako živimo u vjeri i iz vjere da je Uskrsli tu, među nama, uskrsnut će sva naša egzistencija, pred svjetlom i toplinom Uskrsloga istopiti će su u nama naš egoizam, istopiti će se mržnja i svo zlo u nama koje smo jedni drugima nanjeli.
Sav naš život, sve naše htijenje usmjereno je svome cilju – uskrsnuću. Sve tajne naše vjere nalaze svoje ispunjenje, svoje dovršenje, svoje opravdanje u blagdanu Uskrsa, jer uzaludna bi bila naša vjera da Krist nije uskrsnuo.
Po Uskrsu smo pozvani na radost i svoju uskrsnu čestitku upućujem svima s ushićenjem – Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs“- poručio je između ostalog monsinjor Ilija Janjić u Poslanici.
Biskup Ilija Janjić – Foto Boka News
Danas na Uskrs u 6 sati su sveta misa i blagoslov jela u katedrali Svetog Tripuna. Pontifikalna sveta misa je u 11 sati, pjevaće katedralni zbor.
U hotelu “Olyimpic” – Ulcinj, u petak 3. aprila održana je svečanost povodom desetogodišnjice postojanja i rada kompanije „Vodacom“ d.o.o. Tivat, prve konsultantske kompanije u oblasti vodosnabdijevanja i odvođenja otpadnih voda u Crnoj Gori.
Vodacom su osnovali Vlada Crne Gore i Opštine: Tivat, Herceg Novi i Bar, Kotor, Budva i Ulcinj, prepoznajući potrebu za sistemskim rješavanjem problema vodosnabdijevanja i odvođenja otpadnih voda na Crnogorskom primorju.
Tokom decenije postojanja, Vodacom je realizovao devet infrastrukturnih projekata ukupne vrijednosti 35, 5 miliona eura u okviru kojih je do sada izgrađeno ili rekonstruisano ukupno 104 km vodovodne i kanalizacione mreže u opštinama Bar, Herceg Novi, Kotor i Tivat.
O razvoju kompanije i realizovanim projektima govorio je direktor Vodacoma Boris Vuković.
Malo ko zna da na rubu Orjena, kraj sela Kruševica, postoje sačuvani ostaci objekta koji predstavlja egzotični primjer drevne indrustrijske špijunaže i (neuspjele) krađe tehnologije. Neupućenom posjetiocu ruševina valjkastog oblika, zidana u kamenu i smještena na prevoju brda, vjerovatno izgleda kao ostatak kakve fortifikacije, kule ili čak običnog bunkera. Ali, uopšte nije tako. Kruševičani se mogu pohvaliti da imaju, za ove krajeve izuzetno rijetke ostatke vjetrenjače, odnosno, vjetrenog mlina, kako ga i dan danas nazivaju. Obilazak Vjetrenog mlina svaki put mi predstavlja pravo zadovoljstvo. Bio sam prvi put ovdje prije punih 15 godina, ali to vrijeme je samo kap u moru njegovog trajanja.
Do Vjetrena mlina može se doći relativno lako, udaljen je nepunih 10 minuta od puta za Kruševice. Ipak, pošto lako najčešće ne znači i zanimljivo, uvijek preporučujem dolazak mountainbike-om.
Od Herceg Novog do podnožja Dobrogleda, brda na kojemu se Vjetreni mlin nalazi, treba nešto manje od sat vremena vožnje asfaltom. Ovo doba godine najbolje je vrijeme za ovu turu. Vegetacija još nije krenula, pa se sa manje muke pronađe stazica do mlina, a nema još ni vrućine koja izlazak iz grada može dosta otežati. Snijeg se ovih dana topi i opstaje tek u visinama Dobroštice koja nadkriljuje ovaj kraj. Čak se i potok pojavio jer ovdje počinje uska vodonepropusna zona koja se proteže na istok sve do Morinja.
Vjetreni mlin
Tu osobinu neko je nedavno iskoristio da iskopa lokvu za pojiti stoku, pa sam imao privilegiju da zamišljam kako gledam odraz Vjetrena mlina u kakvom pravom planinskom jezeru. Ipak, ovo je Orjen i svaka površinska voda prava je rijetkost. Krš planine sa najviše padavina u Evropi žedno guta svaku kap. Potoci ovdje kratko žubore. Sa vjetrom je već druga stvar. Naslov zvuči kao početak kakvog lošeg vica, ali istina je: iz Rumunije nam nije došla samo (prazna) priča o grofu Drakuli, iz ovih udaljenih krajeva na rub Boke Kotorske je negdje u 19-om vijeku stigla ni manje ni više nego vjetrenjača! Priča započinje u tada gusto naseljenom podorjenskom selu Kruševice.
Pravo dinarsko selo, kamene kuće, kameni krovovi, kameni putevi i kamena gumna. Jesu gumna odlična i za okupiti se za posjedati, ali nisu ona za to pravljena. Na njima je valjalo ozbiljniju rabotu činiti – žito sabrano iz plodnog kraškog polja vršiti. Do tog trenuka seljani su uvijek uspijevali sve sami da urade, ali nakon vršidbe nastajali su njihovi problemi. Sad, kada imaju žito, treba ga samljeti, a u ovom kršu vode ni za lijek, kamo li za vodenicu. Dok je Herceg Novi bio pod Turcima, ni po jada, žito bi se nosilo u poznate mojdeške mlinove. Ali, kad su Mleci oslobodili Herceg Novi stvar se zakomplikovala jer su Kruševice i Sutorina ostale pod turskom upravom (kako bi ova tampon zona razdvojila Ljute trgovačke konkurente: Dubrovnik i Veneciju). Ni to još nije bilo tako loše dok Veneciju ne zamijeni Austrija! Švaba kao Švaba, poštuje zakone, žito ne može tek tako ući u Monarhiju, još manje brašno je napustiti. Ljuta nevolja mnoge Kruševičane nagnala je da odu u svijet trbuhom za kruhom. Uvijek je bilo lakše otići unutar iste države, pa je tako mještanin, Jefto Radović, otišao u Rumuniju, gdje je radio na imanju nekog grofa (nije Drakula). Tamo je Jefto mao prilike vidjeti kako su Rumuni riješili sličan problem gradnjom vjetrenjača. I tako, vrativši se u rodno selo, nije mu trebalo puno da pronađe mjesto idealno za podići vjetrenjaču po ugledu na one rumunske. Izgradio ju je na vrhu brda Dobrogled, južno od sela. Mjesto zaista bi odlično. Nema dana da tu, zahvaljujući sudaru primorskog i planinskog zraka, ne puše popriličan vjetar. Vjetrenjača je imala oblik valjka, čvrsto zidana u lokalnom krečnjaku. Krstovi zidovi, koji stoje i dan-danas, očito su bili dorasli zadatku, znaju mještani zidati u kamenu na kome su i ponikli.
Vjetreni mlin
Nažalost, rumunsku tehnologiju vjetrenjače bilo je teže primijeniti ovdje, na suprotnom kraju Balkana. Kažu, stvar je funkcionisala samo jedno ljeto, a onda je oluja nepovratno slomila krila nesuđenome vjetrenome mlinu.
Što se tiče istorije Vjetrenog mlina, sve što sam znao već sam kazao u prethodnim redovima, ali, mišljena sam da ovaj prikaz ne bi bio cjelovit, a ni inspirativan, ako ne bih nabacio i nekoliko varijanti kakva bi budućnost ovog mjesta mogla biti, jer je nesumnjivo da Vjetreni mlin zaslužuje neku vrstu obnove i valorizacije. Budući da do njega vodi pješačka staza sa svega pet minuta udaljenog asfaltnog puta za Kruševice, jasno je da bi se ovo zanimljivo zdanje moglo uvrstiti u popis lokalnih atrakcija koje valja posjetiti. Čak i u ovakvom stanju objekat je dovoljno intaresantan, pogotovo u sklopu sa položajem i vidikovcem, da bi se mogao postati nezaobilazni segment lokalnih turističkih vodiča. I onako Herceg Novi ima očigledan problem sa animiranjem posjete sopstvenom zaleđu. Dnevno kroz grad prođe na desetine i desetine turističkih autobusa, ali njihove destinacije su susjedni gradovi, Skadarsko jezero i Lovćen. Orjen još uvijek zaobilaze. U tom kontekstu, Vjetreni mlin i još nekoliko brižljivo odabranih zanimljivosti, bili bi dovoljni da stvari pokrenu sa mrtve tačke. Pretpostaviti je da bi sami kruševičani trebali biti najzainteresovaniji da zaživi posjeta ovom kraju.
Za očekivati je da se može naći zajednički interes sa širom zajednicom, što bi u konačnici trebalo dovesti do obnove mlina koji bi mogao zaista da proizvodi brašno za potrebe ugostiteljstva i turizma, jer bi u te specijalne svrhe i cijena mogla biti veća od uobičajene. Uz to, objekat bi mogao da funkcioniše i kao neka vrsta muzeja tehnologije. Možda je neko treće viđenje bolje, ne sporim i upravo bih volio da ovaj članak bude svojevrsni poticaj na razmišljanje, ne samo o budućnosti Vjetrenog mlina, već i ovog našeg gotovo zaboravljenog zaleđa uopšte.
Iz Biskupskog ordinarijata obavještavaju o Uskršnjim blagdanima. Danas na Veliku subotu 4. aprila u 20 sati je Vazmeno bdijenje u katedrali Svetog Tripuna u Kotoru.
Na dan Usksra u nedjelju 5. aprila u 6 sati su sveta misa i blagoslov jela. Pontifikalna sveta misa je u 11 sati, pjevaće katedralni zbor.
Od juče, turistički kompleksu Luštica Bay koji se gradi u zalivu Trašte nadomak Tivta je zvanično ubilježio prvog stanovnika, Egipćanku Nahwat Abdelaty, koja je južnu Francusku zamijenila Crnom Gorom.
„Život u Crnoj Gori je miran. Do sada smo svake godine boravili u južnoj Francuskoj, ali smo shvatili da je ovdje priroda i dalje netaknuta, cijene prihvatljive a i možemo da usidrimo naš mali ribarski brod u marini ispod apartmana. Jedva čekam ljeto kada će se otvoriti i prvi restoran i supermarket u naselju, a mi smo veoma zainteresovani i za ponudu domaćih proizvoda sa Luštice“, ocijenila je Abdelaty preuzimajući ključeve apartmana u jednom od objekata „C“ i „D“ faze koji su u potpunosti završeni krajem marta.
Za 70 novih stanara, tokom naredna dva mjeseca, biće organizovano preuzimanje ključeva i useljavanje. Kompanija je vlasnicima nekretnina, tokom prethodnih mjeseci omogućila da lično obave inspekciju radova u svojim apartmanima i naselju kako bi se uvjereli da su ugovorene obaveze u potpunosti realizovane.
Nahwat Abdelaty
„Veoma smo uzbuđeni i ponosni što, praktično od juče, Luštica Bay počinje da živi kao nova zajednica na Jadranu.Ovog proljeća, Luštica Bay primiće svojih prvih 70 rezidenata i njena zajednica će svečano postati funkcionalna. Naš cilj je da ohrabrimo stanovnike Luštica Bay-a da uživaju i iskoriste sve što pruža ovo područje i ovaj razvojni projekat, što je konačno i život punim plućima, zahvaljujući brojnim aktivnostima u ponudi među kojima su planinarenje, vožnja bicikla u prirodi, kajaking, plivanje i golf. Tu smo da stvorimo okruženje i stil života, koji će podržati zdrav aktivan život naših stanovnika“, saopštio je Rudiger Flajge / Ruediger Fleige/ direktor prodaje u „Luštica Development“.
„Luštica Development“ AD dobila je upotrebnu dozvolu za prvih deset zgrada sa 70 apartmana u turističkom kompleksu Luštica Bay koji se gradi u zalivu Trašte nadomak Tivta, na 6,9 miliona kvadrata.
Luštica Bay je jedinstveno i pionirsko naselje za život i stanovanje, skriveno u spektakularnom pejzažu crnogorske obale, koja ubrzano postaje jedno od najpopularnijih i najeminentnijih prirodnih pejzaža. Smješteni na istorijskom raskršću između Boke kotorske i Budvanske rivijere, građevinski radovi u Luštica Bay počeli su prije dvije godine.
Luštica Bay
Projekat obuhvata 690 hektara površine darežljive zelenilom, sa otvorenim pogledom na Jadran, crnogorske planine i tivatski zaliv. Minimalna izgrađenost i maksimalna posvećenost prirodi omogućiće da stanovnici i njihovi gosti uživaju u netaknutoj prirodi ovog živopisnog i jedinstvenog primorskog krajolika. Projekat obuhvata oko 1000 stambenih jedinica, 500 gradskih kuća, luksuzne vile na brdu, dvije marine, sedam hotela, golf teren sa potpisom Geri Plejera i ostale sadržaje neophodne za funkcionisanje grada.
Prvi od sedam hotela u turističkom kompleksu Luštica Bay, Promenada hotel, biće dizajniran na osnovu athitektonsko-urbanističkog rješenja do kojeg će se doći putem međunarodnog konkursa koji je u toku. Gradnja hotela planirana je do kraja godine.
