Solin – Vranjic pobjednici trećeg Međunarodnog finala Jadranskih igara

Boka News
-
0
Solin – Vranjic pobjednici trećeg Međunarodnog finala Jadranskih igara

Treće Međunarodno finale Jadranskih igara održano je u subotu 13. septembra 2014. na bazenu „Ilirija“ u Biogradu na Moru.na kojem je ove godine nastupalo čak šest ekipa – predstavnici Italije, Slovenije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Makedonije te Hrvatske U spektakularnoj i napetoj završnici pobjedu je odnijela ekipa predstavnici Hrvatske, Solin-Vranjic, kojima je ovo već druga titula međunarodnih pobjednika.

Nemoguće je riječima opisati emocije i dojmove koji su nas zatekli već na samom početku ovog spektakla. Ipak je ovo prošireno izdanje Jadranskih igara uistinu poseban doživljaj, a za ekipe koje su u subotu sudjelovale na igrama imamo samo riječi hvale – što zbog njihovog pozitivnog duha koji nas je očarao, što zbog spretnosti i spremnosti koju su pokazali na igrama. No krenimo redom…

Ponovno je srušen rekord u letećem vaterpolu, a ponosni vlasnici novog velikog broja punata su ekipa Galioti iz Tivta, predstavnici Crne Gore. Sa nevjerojatna 225 punta Tivćani su digli letvicu itekako visoko; možemo slobodno reći, gotovo nedostižno. Dobro utrenirana ekipa vezanim je potezima uspjela doći do ovoliko velikog broja pogodaka te moramo priznati da ih je zaista bio gušt gledati u njihovom nastupu. Veliki je rezultat ostvarila i ekipa No limits iz Ljubljane (183 punta), a najveće iznenađenje natjecanja definitivno je bila ekipa Makedonije. Makedonci su leteći vaterpolo zaigrali prvi puta te ostvarili nevjerojatan rezultat od 179 punata, što je rezultiralo sa velikih 6 bodova već u prvoj igri.

Morska je alka najbolje legla domaćinima iz Hrvatske gdje su ostvarili najbolji rezultat, a od treće do pete igre uslijedila je potpuna dominacija talijanske ekipe San Felice Circeo. Naime, Talijani su preuzeli stvar u svoje ruke te su u igrama utrka magaraca, streličari i ribarske kašete ostvarili najbolje rezultate i domogli se maksimalnog broja bodova. Prije posljednje igre, San Felice Circeo bila je ekipa s najvećim brojem bodova  dok su sa četiri boda manje za njima bili Hrvati. Teoretski je Talijanska ekipa mogla pobijediti, no uvjet za to bio je da dođu do finala potezanja konopa, odnosno da se nađu na samo tri boda manje od Solina koji su se za konop jako dobro pripremili. No brza, ali za konop nedovoljno snažna ekipa Talijana, nije podnijela pritisak te je u prvom polufinalu izgubila od Bosne i Hercegovine, dok su ih u potezanju za treće mjesto s glatkih 2:0 potegli Crnogorci.

Pobjeda u potezanju konopa ekipi Solin-Vranjic donijela je i pobjedu u ukupnom poretku te su se u subotu Cipli dizelaši okitili još jednom titulom Međunarodnih pobjedika. Prva je ona iz 2012. godine, a druga iz još nam aktualne 2014. godine.

Svaka je od ekipa u subotu zaista dala sve od sebe kako bi se što bolje plasirala. Nekima je to pošto za rukom, nekima i ne toliko. Sve u svemu, ovogodišnje je Međunarodno finale ispunilo sva očekivanja organizatora te možemo slobodno reći da smo itekako zadovoljni onime što je iza nas. Peta sezona u Hrvatskoj zaista je bila najbolja dosada.

Svima koji su nas i ove sezone pratili zahvaljujemo još jednom na podršci! Najbolja ljetna zabava na Jadranu ide na svoj zasluženi godišnji odmor do idućeg ljeta i do još jedne nove fantastične sezone…

Purgatorije 2014 – Vojin Ćetković najbolji glumac

Boka News
-
0

Vojin Ćetković, najbolji glumac ovogodišnjih Purgatorija po ocjeni stručnog žirija, zahvaljujući se na nagradi kazao je da Tivat zaslužuje ozbiljno pozorište.

“Kada sam prvi put ugledao tivatsku Ljetnju scenu, pomislio sam, vjerovanto kao i svaki drugi glumac koji se našao na njoj, da je to najhladnije mjesto na kugli zemaljskoj. Da je neman razjapljenih čeljusti koja guta sirote umjetnike. U takvom tmurnom raspoloženju sam izašao na scenu. A onda se dogodilo nešto zbog čega mi gubimo glavu, nešto zbog čega vrijedi baviti se glumom. A to je susret glumca i publike. Dva jedina preduslova za postojanje pozorišta. I to publike od hiljadu duša. Hiljadu grejnih tijela koja tope hladne kamene zidove i metale stolice i onu ogromnu prazninu čak do balkona. Hvala vam što svojom brojnošću i odanosti pozorištu dajete život ovom festival.Festival mediteranskog teatra „Purgatorije” u Tivtu, pokazao je takvu žilavost da je poslije devet godina došlo vrijeme i da Tivćani dobiju profesionalno pozorište.

”, kazao je Ćetković.

Publika je od kraja juna do početka septembra imala priliku da prati brojne književne, likovne događaje i koncerte. Ovogodišnje „Purgatorije” biće upamćene i po pozorišnom maratonu tokom kojeg su izvedene tivatske pozorišne produkcije, među kojima i obnovljeni „Bokeški D mol”. U ime žirija odluke o nagrada saopštila je  poznata glumica Tanja Bošković, a nagrade je uručio predsjednik opštine, Ivan Novosel. Gran pri do­di­je­li pred­sta­vi „Pro­vi­den­ca”, u pro­duk­ci­ji ti­vat­skog CZK.

Ibrica Jusić – Nastup u Kotoru postaje tradicija

Boka News
-
0

Poznati dubrovački kantautor Ibrica Jusić održao je koncert na skalinima  ispred porte  katedrale Svetog Tripuna. Svojim nastupom oduševio brojnu publiku koja je uživala u pjesmama koje su se nizale, Zvona moga grada, Na izložbi slika, Šalom Sara …

„Evo me treće godine za redom ispred katedrale u Kotoru. Ovo već pomalo prerasta u malu tradiciju, dogovorio sam nastup i naredne godine. Meni je Kotor mali Dubrovnik, isto kao i Trogir. To su mi dva najdraža grada na Jadranu koja me podsjećaju na moj Dubrovnik“.

O svom gradu i turizmu danas Ibrica kaže:

„Nažalost Dubrovnik je postao najgora destinacija kada je u pitanju kruzing turizam i razvratni turizam tih mladih studenata australaca, njemaca, novozelađana koji se skidaju goli i tako šetaju Gradom, pokušavaju rušti Orlandov mač, skidaju zastavu Libertasa…

Čovjek se mora kontrolirati i biti suzdržan kada sve to vidi, da sam puknija šakom tog mladog turistu kada sam ga spriječio da skine zastavu Liberstasa sa Orlandovog stupa, štampa bi pisala da Ibrica tuče turiste po gradu. Ja navečer oko dvije ure poslije ponoći nakon mojih skalina šetam psa gradom i toliko toga se nagledam. Volim reći da bi gradonačelnicima ovih starih gradova trebalo opremiti jedan apartman da stanuju u Gradu za vrijeme mandata da vide šta se tu događa ispod prozora, kao što je bilo za vrijeme Dubrovačke Republike kada je Knez morao biti u dvoru tri mjeseca sa svojim narodom.

Takva su blesava vremena, došli divlji da potjeraju pitome. Sve je danas profit koji će ubiti čovječanstvo a lijepo se kaže ubi Boga u čovjeku, što znači ubi mu duh „ – kazao je Ibrica Jusić za Boka News.

Nakon koncerta Jusić i njegov pas prošetali su kotorskim kaletama i pijacetama.

Hiljade ljudi na Bokeljskoj noći: Najbolja barka “Osveta Peraškog kokota”

Boka News
-
0
Hiljade ljudi na Bokeljskoj noći: Najbolja barka “Osveta Peraškog kokota”

Barka “Osveta Peraškog kokota” najbolje je uređena barka Bokeljske noći 2014, drugo mjesto pripalo je barki “Ajkula”, treće barki “Nareži još”, u konkurenciji od 57 prijavljenih  barki, odlučio je  tročlani žiri u sastavu pjesnikinja Maja Perfiljeva, režiser Dušan Vuleković i slikarka Dušica Ivetić.

U prisustvu više hiljada posjetilaca, sinoć je u Kotoru održana tradicionalna  manifestacija Bokeljska noć, koja ima status nematerijalnog kulturnog dobra.

Specijalne nagrade žirija, pripale su barkama “First souvenir boat show”, “Piva klapa soto voce”, “Đardin”,  “Tajna večera” i “Škaljarski bokun želja”.

Maštovito ukrašene barke su defilovale u akvatoriju kotorskog zaliva, u pratnji  jedrilica JK „Lahor“, predstavljajući se u tri đira, a tokom trećeg đira uslijedio je veliki vatromet.

Svojevrsni spektakl, bal na vodi tradicionalno je ispratilo više hiljada posjetilaca, uživajući  u najraznovrsnijim kreacijama barki, čiji vlasnici su radili više od mjesec dana na njihovom ukrašavanju.

Nakon završetka nastup na akva-pozornici koji je trajao sat i po vremena, fešta  se nastavila na Trgu od oružja, uz grupu „Lungo mare“ i klapu „Incanto“, kao i po ostalim trgovima i pjacama Starog grada.

Organizator je Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor, a suorganizator lokalna Turistička organizacija, pod pokroviteljstvom  Opštine Kotor.

Istorijat Bokeljske noći, datira još od 18. vijeka kada je nastala po uzoru na Venecijansku noć. Tradicija duga više od dva vijeka imala je jedan prekid i to od 1936-1959. godine, a posebno su ostale upamćene dvije – Bokeljska noć 1936. godine u čast engleskog kralja Edvarda VIII i ona 1959. godine u čast predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita.

Pjesnikinja Maja Perfiljeva, rođena Tivćanka, zavičaju je posvetila više pjesama,a najpoznatija je upravo čuvena pjesma Bokeljska noć.

Na putu za Žukovicu

Boka News
-
2
Na putu za Žukovicu

 

Poznata plaža Žukovica, uvala iza Bigove prema Platamunima, nekada se do nje stizalo samo morskim putem, danas može makadamom iz donjogrbaljskog sela Glavatičići.

Kasnog avgustovskog dana odlučim otići do Žukovice. Sjetih se vremana kada sam se tamo sidrio jedrilicom, dolazio barkom, kupanje, nebesko plavo more, so, sunce poneki hedonista na plaži… Dugo nisam bio tamo, kolima do kraja sela i asfaltiranog puta, poslije prošetati i spustiti se u uvalu. Moram priznati dodatna sjećanja oživila mi je facebook grupa Grbaljska sela čiji sam prijatelj.

Krenem, GPS kaže od Tivta do Glavotičića 18 km, do Radanovića pa desno. Krajolok tipični mediteranski, makija, put solidan, putokaz dobar.

Stižem u Glavatičiće, nakon jednog kilometra tabla „Tres Olives“. Nešto novo, parkiram, konoba tek otvorena, DSC_2386_resize_resizerazvija se posao porodični. Uspostavljam kontakakt sa vlasnikom, bivšim pomorcem, iskusnim morskim vukom koji je promjenio brojne kompanije, kuvao spremao mornarima, posadama, tukle ga nevere i život o čemu govori njegov pogled i način razmišljanja, Boško Kraljević.

„Prošlog ljeta sjedao sam pored puta i prodavo grbaljsku pamidoru. I tako gledam ovaj moj plac, rastu pamidore, kažem sebi pa što ne probaš otvoriti jednu porodičnu konobu sa domaćom hranom, maslinom, sirom iz ulja, pršutom, jagnjetinom ispod sača, ribom…

Okupim porodicu ženu i tri sina, koji su inače kuvari, predložim, dignemo kredit, i tako krenemo. Cijele zime radimo gradimo i evo nas danas na terasi Tres Olives u grbaljsko-mediteranskom ambijentu sa svim onim što nas čini onakvim kakvi jesmo, prirodnim “- kaže domaćin Kraljević.

Kakvo moje kupanje i Žukovica, priča o životu, prostoru, ljudima, ribi, maslinama, kako se nekada živilo, priče se nižu kao životne perle.

DSC_1177_resizeSa zalaskom sunca stižu kupači iz Žukovice kao i oni koji su se najavili putem telefona. Stižu putnici namjernici Italijani, ne mogu da vjerujem, kako su našli Tres Olives… Iz Bigove stiže popularna pop grupa „Galija“. Vođa grupe Neša kaže, Boško naš prijatelj, tu nema normativa, nema vage, sve prirodno, ugojiti će nas. Danas je uz sir i pršut izvadio motar (samonikla trava raste na sekama), uvjek ima neko novo iznenađenje. Carstvo domaće zdrave prirodne hrane, domaći ambijent, ne vidimo more ali tu je osjeća se. Pale se svijeće, gitara, pjesma, domaćica nudi štrudel sa domaćim neprskanim jabukama od domaćih kora koje je pravila, kuća časti…

I tako duboku noć uz vino i pjesma, nižu se priče koje krase Boku i njeno zaleđe, ljude, gostoprimstvo, bogatstvo internacionalnog duha. Odlazimo ja za Tivat, Italijani za Dobrotu, Galija za Bigovu, Boško i njegova porodica nas ispraćaju, čuje se Oliver uz pjesmu do nekih novih svitanja…

Neuništiva „Buba“ podvlači se pod kožu

Boka News
-
0

 

Šesti po redu međunarodni skup oldajmera čuvenog njemačkog proizvođača automobila „Folksvagen“ pokazao se kao najmasovniji i najuspejšniji do sada. U Tivtu se skupilo preko 150 učesnika koji su na susrete stigli sa 72 stara automobila – većinom sa legendarnim „bubama“, ali i sa „bulijima“ druge i treće generacije, „folksvagenom typ 3“, „kubelvagenima“, čak i jednim prelijepim „karman“ kabrioletom. Tu su bili i čuveni plažni bagiji na „bubinim“ šasijama i mehanici, a istu mehaničku platformu dijele i jedan izloženi „trajk“ koji liči na motocikla sa tri točka, te replika rijetkog klasičnog automobila „minimark“ iz druge polovine dvadesetih godina. Taj auto, registrovan u SAD, na susrete je doveo njegov vlasnik Anton Siništaj iz Drušića, a u Tivta je stigla čak i jedna „buba“ iz daleke Australije, naravno sa volanom na desnoj strani. Među izloženim automobilima bili su primjerci iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske, BiH, Makedonije, čak i četiri stara „folksvagena“ iz Rumunije.

Tivćani i brojni turisti uz sijevanje bliceva, sinoć su se divili izloženim oldtajmerima koji su ispunili čitavu ulici Druge dalmatinske brigade. „Buba“, auto koji je život započeo u drugoj polovini tridesetih godina prošlog vijeka kao plod ideje Adolfa Hitlera da se napravi pouzdan, jednostavan i jeftin automobil za radničku klasu nacističke Njemačke, a što je u stvarnost genijalno pretvorio legendarni konstruktor dr Ferdinand Porše, i sinoć je pokazala da je jedan od najvećih i najuspjelijih proizvoda u istoriji svjetske automobilističke industrije. Legendarni automobil specifičnog, mnogima neodoljivo simpatičnog oblika, koji i nakon skoro 80 godina od prvog pojavljivanja plijeni pažnju ljudi, „dao“ je više mlađih potomaka – „bulija“, „kubelvagena“ i drugih sličnih starh „folksvagena“ koje su pokretali legendarni i bukvalno neuništivi „bubini“ četvorocilindrični, vazduhom hlađeni bokser-motori.

„Ovdje ima automobila koji su do sada i po tri puta „prevrtjeli“ raspoloživu kilometražu na brojaču pređenih kilometara, a da nisu imali generalnu opravku. To vam pokazuje koliko je „buba“ kvalitetan, gotovo neuništiv automobil. Takvo nešto danas se ne pravi, a „buba“ svojim jedinstvenim oblikom kod ljudi uvijek izaziva pozitivne emocije i još ako je lijepo sređena, nema toga ko se za njome neće okrenuti.“- objašnjava neodoljivi šarm legendarnog auta, predsjednik „Folksvagen kluba“ Tivat Zlatko Janković, ne krijući zadovoljstvo uspjehom najnovijeg okupljanja ljubitelja „folksvagenovih“ oldajmera koje taj klub organizuje šest godina za redom. Koliko je u pravu, pokazuje to što za volanima auta koji su došli u Tivat imate bukvalno sve – od mladih djevojaka koje su tek nedavno položile vozački ispit, preko mladića koji u stare „bube“ gledaju zaljubljeno kao da voze najnoviji „ferari“, do uglađenih profesora i inženjera, razbarušenih umjetnika ili zakašnjelih hipija što u svom „buliju“ iz šezdesetih, žele doživjeti dio duha „revolucije djece cvijeća“.

Najstariji izloženi primjerak bila je „buba“ 1.200 iz daleke 1953 godine, a publika je mogla uživati u vrhunski restauriranim primjercima iz šezdesetih i sedamdesetih godina, ali i tjuniranim autma, od kojih je možda najinteresantniji bila jedna „buba kabriolet“ iz Bara, koju je vlasnik nadogradio djelovima najnovijeg „volkwagen new beetle-a“, a dodatno atraktivnim ovaj auto čini skraćeno međuosovinsko rastojanje.

Nevrijeme u Boki

Boka News
-
0
Nevrijeme u Boki

Grad veličine oraha i grane koje je vjetar lomio oštetili su više desetina automobila dok je zakupcima plaža uništen ili nestao plažni mobilijar

Veliko nevrijeme koje je jutros oko 5 sati zahvatilo Tivat pričinilo je ogromnu materijalnu štetu.

U nevremenu nije bilo povrijeđenih. Olujni vjetar sa kišom i gradom veličine oraha, kakav ne pamte ni najstariji mještani, oko 5 sati je zahvatio grad, a najteže su postradala naselja Lepetane, Donja Lastva i Seljanovo.

Grad i grane koje je vjetar lomio oštetili su više desetina automobila, dok je u auto kampu “Lovćen” u Lepetanima srušen veći broj šatora.

Od grada su pucala stakla na automobilima i prozorskim oknima kuća, a vjetar je nosio crijepove, kidao tende na barkama i ugostiteljskim objektima, te prevrnuo ili potopio nekoliko manjih barki na vezovima uz obalu.

Nevrijeme je nanijeo i veliku štetu zakupcima plaža kojima je uništen ili nestao plažni mobilijar, a voće i zasadi povrća na najteže pogođenim područjima su uništeni.

Radnici Komunalnog preduzeća od ranog jutra čiste grad i uklanjaju posljedice nevremana, dok Komunalna i policija OB Tivat na više mjesta pravi zapisnike o pričinjenoj šteti.

Nevrijeme koje je zahvatilo hercegnovsku rivijeru prouzrokovalo je stare probleme, prije svega začepljenje odvoda za površinsku vodu , što je prouzrokovalo plavljenje saobraćajnica kod Robne kuće Novljanka na Toploj i una rivijeri. Od četiri sata do 6 i 20 palo je oko 50 litara kiše po metru kvadratnom.

Bujice su nanijele velike količine šljunka na puteve što je otežavalo saobraćaj koji je kratko vrijeme bio i u prekidu Vjetar koji je duvao brzinom od 100 kilometara na sat oborio je nekoliko stabala na magistrali, kod kružnog toka u Meljinama i u park šumi Savina. Ovakve razmjere nepogode pokazale su manjkavosti u sistemu održavanja u oblasti hortikulture.

Pokrenuta su mnoga klizišta i oštećena stabla, koja su ranije trebalo da budu sanirana i uklonjena. Prije godinu je predloženo da opštinska komisija hitno napravi spisak stabala, koja su skolona padu kako bi bilauklonjena, ali to nije urađeno, kazao je zamjenik direktora D.O.O Komunalno – stambenog preduzeća Milan Zarić. Radnici Komunalno stambenog tokom dana uklonili su veći dio nanosa, granja, stabala i pijeska sa saobraćajnica i javnih povrišina.

Zbog olujnog nevremena došlo je do kvara na delekovodu iz pravca Trebinja i Tivta i opšteg ispada na elektroengetskoj mreži , tako da su do 10 časova svi potrošači u Opštini Herceg Novi bili bez napajanja. Tokom dana normalizovano je napajanje svih potrošača.

Tivat uokviren u vremenu

Boka News
-
0
Tivat uokviren u vremenu
Tivat
Tivat

“Tivat uokviren u vremenu – od 50-tih ka novom vijeku” naziv je izložbe fotografija i projekcije dokumentarnih filmova koju je krajem protekle godine u Gradskoj kući priredio Foto, kino i video klub „Mladost” iz Donje Lastve, pobudilo je veliko interesovanje, jake emocije i sijećanja, brojne publike koja se prisjetila osoba, događaja, grada Tivta iz nekih starih, prošlih, dana i vremena.
Dokumentarne fotografije na kojima su prikazani značajni događaji za Tivat u jednom vremenskom periodu dio su arhive Foto kluba “1. maj” koji je djelovao od pedesetih do šezdesetih godina, proteklog vijeka, fotografije tivatskog fotografa Nikolajeva i arhive Foto kluba “Mladost”, osnovanog 1961. koji djeluje i danas.

Uz izložbu, prikazani su i dokumentarni filmovi o izgradnji aerodroma Tivat (1969-1971), Školskog centra, Doma zdravlja, sanaciji zgrada Općine Tivat, Doma „Gracija Petković” i brojnih drugih objekata nakon zemljotresa 1979. godine. Posebnu pažnju privukao film Parada dostignuća koja je priređena na Dan mladosti za 85. rođendan Josipa Broza Tita, 1977. godine, a koji je dokument o izuzetno bogatom kulturnom, sportskom i društvenom životu Tivta te tivatskoj privredi zasnovanoj na Arsenalu, koji je generirao razvoj grada.
Tivat kao grad počeo se razvijati tek krajem XIX vijeka kad je osnovana vojno pomorska luka Arsenal. Do izgradnje Arsenala zemljišni posjedi u Tivtu su uglavnom bili u vlasništvu feudalne vlastele Prčnja, Dobrote, Perasta i Kotora.
Razvoj Tivat započeo je onog trenutka kada je prilikom manevara austrougarske mornarice 1886. na Jadranu, u Boku doplovljava flota pod komandom admirala Maksimilijana fon Šterneka. Tom prilikom admiral se uvjerio u pogodnost i strategijsku važnost Tivta za izgradnju pomorskog arsenala. Kad je komanda mornarice u Beču proučila referat admirala Šterneka, pristupila je kupovini dijela potrebnog zemljišta. Tako su 1888. počeli pripremni radovi na nivelisanju zemljišta za budući arsenal vojno pomorsku bazu u Tivtu.
Na zahtjev predsjednika opštine Tivat, Marka Filipova Krstovića, sazvano je Opštinsko vijeće, koje je 24. marta 1889. donijelo odluku da se mornarici za izgradnju arsenala besplatno dodijeli zemljište na obali.
Na bojnom brodu ”Kaiser Franz Josef I” potpisan je ugovor o ustupanju zemljišta Komandi austrougarske ratne mornarice.
Tada je u ugovoru zabilježeno “Budući narod treba dobiti komad kruha”.
Arsenal je odmah zaposlio 60 radnika, a prvi inženjeri su bili Česi, koji su 1889. napravili provizorno pristanište i izgradili prvi navoz – dok. Od kraja 1889. kada je prvi brod izvađen na navoz i od kada Arsenal postaje i remontna baza, grade se posebne radionice i pogoni, podiže se i drugi navoz, da bi se 1900. cijeli prostor ogradio zidom.
Kako se razvija Arsenal tako počinje i razvoj Tivta, dolaze meštri iz Pule, brodograditelji… Po slomu Austro-Ugarske Monarhije 1918. Francuzi su preuzeli komandu nad Arsenalom.
U prisustvu svih zaposlenika i velikog broja stanovnika Tivta, uz oglašavanje topova i sviranje vojne i civilne muzike 4. marta 1921. Arsenal i 12 torpiljera predstavnicima Jugoslovenske ratne mornarice predao je francuski kapetan bojnog broda Blank.
Već 1921. počinje modernizovanje Arsenala. Modernizaciju su mogli izvesti samo radnici sa novim stručnim znanjima. Stoga je 1921. otvorena Mornaričko-zanatlijska škola koja je prerasla u Vojno-zanatsku školu s nastavnim programom prilagođenim potrebama Arsenala.
Godine 1929. u Arsenalu je, pored većeg broja stručnih oficira mornarice, radilo 15 inženjera raznih struka i 10 tehničkih poslovođa. Samostalna izgradnja manjih drvenih brodova i motornih čamaca počela je 1930 godine.
fotouztextPočetkom 1941. u Pomorskom arsenalu radilo je 1562 radnika, tehničara, inženjera, vojna činovnika, podoficira i oficira.
Nakon drugog svjetskog rata Arsenal se razvija kao Mornaričko tehnički remontni zavod u kojem se remontuju brodovi JNA, a kasnije sedamdesetih godina ruski i libijski vojni brodovi i podmornice. Arsenal postaje visoko profitabilna budžetska ustanova koja gradi Tivat, stanove, ustanove, infrastrukturu, sve do 90-tih godina prošlog stoljeća kada počinje krvavi raspad Jugoslavije i neizvjesna sudbina Arsenala.
2006. godine Arsenal kupuje kanadski milijarder Piter Munk, pod povoljnim uvjetima i na infrastrukturi Arsenala gradi marinu i stanove postavljajući nove standarde. Realizira projekt nautičkog naselja s rezidencijalnim kompleksima i budućim hotelima. Marina sa prvih 85 vezova otvorena je 2009., a kasnije i rezidencijalne zgrade, sa stanovima za prodaju, – Teuta, Zeta, Tara, Milena i Ozana.
Danas se na mjestu Arsenala, od kojeg nije ostalo ništa osim infrastrukture i Muzeja pomorske baštine, nalazi marina sa 245 vezova, otvorena tijekom cijele godine. Ovih dana počela je rekonstrukcija gradske rive Pine tako da Tivat i Porto Montenegro postaju jedinstvena cjelina. Projekat proširenja kapaciteta marine Porto Montenegro koji treba da se završi do ljeta, vrijedan je preko 25 miliona eura. Marina će duplirati svoje kapacitete i imaće ukupno 490 vezova za jahte duge od 6 do 130 metara. Ova faza proširenja Porto Montenegra pored već zauzetih 124.413 četvornih metara površine mora, zahvatiti će još novih 220.896 metara morske površine tivatskog zaljeva.
Na poluotoku Luštica krajem prošle godine ozvaničen je početak izgradnje prve od dvije marine u projektu luksuznog turističkog resorta Luštica Bay koji realizira egipatsko-švicarski konzorcijum „Orascom Development”.
pine50resizeIzgradnju marine kapaciteta 170 vezova za jahte dužine do 65 metara, južno od uvale Oblatna u zaliv Trašte dakle prema otvorenom moru inaugurisali su crnogorski premijer Milo Đukanović i vlasnik „Orascoma” Samih Saviris. Objekat vrijedan oko 30 miliona eura, trebalo bi da bude završen za tri godine, a paralelno će se graditi i Marina Village – mali turistički gradić na obali sa vilama, apartmanima, manjim hotelom, restoranima i ostalim sadržajima. Vrijednost tog kompleksa sa pripadajućom infrastrukturom je oko 250 miliona eura, a već je prodato 120 stanova.
Danas je Tivat moderan grad orijentisan na razvoj turizma kao prioritetne djelatnosti. Tivat koristi prostor kao svoju komparativnu prednost u odnosu na svoje susjede. Sve je preorijentirano na razvoj turizma i gradnju ekskluzivnih stanova za prodaju na tržište kroz projekte Porto Montenegro, Luštica Bay, Qatari Diar i Boka Golf.
U strateškom planu općine Tivat do 2016. godine akcenat je stavljen na izgradnju hotelskih kapaciteta visokih kategorija.
„Predstoje nam dalje investicije posebno sa stanovišta daljeg razvoja turizma, razvoja na savremenim standardima u pravcu zaokruživanja sada nesumnjivo, prepoznatljive ekskluzivne turističke destinacije. U periodu od 2003. do 2013. godine u razvoj grada investirano je 70 miliona eura. Može se reći da nam je i ova godina donijela nešto novo i da se grad mijenja i da postaje simbol i promjena i vremena” – kazao je gradonačelnik Tivta Miodrag Kankaraš na svečanoj sjednici SO Tivta povodom Dana grada 21. studenog, prošle godine, konstatirajući da tivatskim ulicama „već korača budućnost”.
Tivat prema posljednjem popisu satnovnika iz 2011.godine ima 14.111 stanovnika.
Zamalo da zaboravim činjenicu, konstataciju našeg sugrađanina, kolege novinara da u „grad ekonomskog preporoda”, konstantno od zatvaranja Arsenala i početka razvoja „ekskluzivne turističke destinacije” do danas, bilježi ubjedljivo najveću stopu nezaposlenosti među svim primorskim opštinama.
I tako kako se doseljavalo u mali Tivat sa industrijalizacijom, stizale su različite kulture, kulture življenja, običaji, navike, tako i danas stižu investitori koji ostvaruju profit, te nas uče jedrit, igrati golf, ragbi, slaviti noć vještica, zdravoj hrani, kako treba živjet, ponašat se, jer „oni znaju kako”, a mi uokvireni u vremenu prošlosti i emocija postajemo jeftina radna snaga.
I na kraju da se vratimo na početka priče kada je na bojnom brodu ”Kaiser Franz Josef I” potpisan ugovor o ustupanju zemljišta Komandi austrougarske ratne mornarice, a u zapisniku zabilježeno “Budući narod treba dobiti komad kruha”, ali sada u liku konobara, sobarica, higijeničara, stražara…

Laforesti u ogledalu Boke

Boka News
-
0
Laforesti u ogledalu Boke

Stara izreka je da jedna fotografija govori više od hiljadu riječi, a tek „Album von Dalmatien” (Album o Dalmaciji) je pravo bogatstvo riječi pretočenih svjetlošću u vizualni identitet i dokument jednog vremena, prostora, krajolika, povijesti… Album predstavlja retrospektivu fotografskog rada Franz Thiard De Laforest na prostoru Dalmacije i njenog šireg zaleđa kroz više od trideset godina. Fotografije su nastale između 1866. i 1898. godine, a prikazuju motive snimljene u Zadru, Šibeniku, Makarskoj, Omišu, Skradinu, Kninu, Visu, Hvaru, Trogiru, Splitu, Saloni, Korčuli, Metkoviću, Mostaru, Dubrovniku, Kotoru, Perastu, Herceg Novom, Risnu, Prčanju, Tivtu, Budvi, Baru, Sutomoru, Cetinju, Podgorici i Stolivu, od kojih su 4 snimka velike panorame nastale spajanjem nekoliko fotografija (Split snimljen s Marjana, Panorama Kotorskog zaliva snimljena s Vrmca, Panorama Boke snimljena s nadvožnjaka i Panorama Budvanskog zaliva).

Album je čuvan u bogatoj zbirci obitelji Laforest zajedno s izvornim koricama na kojima su naslovi u zlatotisku, a pretpostavlja se kako je služio kao radni album uzoraka za potencijalne kupce.

Zajedno s ostatkom zbirke album je 2005 godine darovala Hrvatskom državnom arhivu autorova unuka, Lidija afranzlaforest-albumvondalmatien-koriceLaforest. Album ustvari ima vrijednost i snagu dokumenta. Fotografija se u Kotoru pojavljuje još početkom šezdesetih godina 19.stoljeća radom prvog fotografa Antona Jelaske, zatim obitelj Veber, Franc Laforest i njegovi nasljednici (supruga Gabrijela i sin Feliks), Rudolf Smodlaka, Eleonora Prelesnik i drugi. Obitelj Laforest ostavila je duboki trag na ovom prostoru i zadužila Boku, ne samo fotografijom, već i aktivnim društvenim odnosom kao i poklonom akademske slikarice Lidije Laforest, unuke Franza Laforesta, koja je 2011.god. donirala Pomorskom muzeju Kotor obiteljsku sliku “Mali Franc Laforest prislonjen uz majčin skut” – ulje na platnu nepoznatog autora, Beč oko 1840 god. kao i fotoalbum narodnih nošnji, s fotografijama nošnji iz Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, autora Franza Thiarda de Laforesta. Nema stare bokeljske obitelji, koja u svojim albumima nema makar jednu fotografiju s potpisom obitelji Laforest. [quote_box_right]

Što smo uradili da bi očuvali dio kulturnog blaga, osvijetlili pokoljenima tko su bili Laforesti, zašto su značajni za Boku Kotorsku ili pokrenuli inicijativu da makar jedna ulica u Herceg – Novom ili Kotoru dobije ime po Laforestima ?[/quote_box_right]

A kako je sve počelo?

Franz Thiard De Laforest je rođen u Beču 26. aprila 1838. Uspješno je završio trgovačku školu i započeo se baviti fotografijom 1856 god. Nakon kraćeg boravka u Trstu, početkom 1860- ih, radi u Bakru te Zadru do 1866. godine. Nakon Zadra odlazi u Šibenik, gdje nastavlja raditi kao portretni fotograf, ali započinje i sa snimanjima izvan ateljea. Kreće na prva putovanja duž dalmatinske obale, pa 1866. dolazi do Omiša, a 1873. do Boke Kotorske. Od sredine 1870-ih godina radi neko vrijeme u Splitu, u kojem 1878. objavljuje svoju prvu knjigu pod naslovom „Spalato und seine Alterthümer” (Split i njegove starine) ilustriranu s 10 fotografija. Iste godine u Livnu snima 28 tamošnjih najuglednijih ličnosti. Kraće vrijeme nakon Splita boravio je u Beču gdje se oženio Gabriellom von Lachmann, a zatim 1883. godine seli u Mostar. Kao mostarski fotograf snimio je vrijednu zbirku zadarskih veduta (slika ili grafika koja detaljno prikazuje dio grada ili arhitektonske objekte u krajoliku oživljene sitnim ljudskim likovima i skupinama, osnovni element je perspektiva,) te izdao mapu s 28 fotografija gradilišta pruge Metković – Mostar. Nakon Mostara put ga odvodi u Dubrovnik, u kojem snima panorame grada i razne gradske motive, da bi se tijekom 1890.god. konačno nastanio u Kotoru. U Kotoru 1898. godine objavljuje drugu knjigu naslovljenu „Die Bocche di Cattaro” (Bokokotarski zaljev) ilustriranu fotografijama, a iste godine dovršava i svoj veliki „Album von Dalmatien” (Album o Dalmaciji) u kojem je okupio sve snimke nastale na području Dalmacije kroz proteklih tridesetak godina rada. Umro je od srčanog udara u Kotoru u 74 godini života, a atelje je pod njegovim imenom djelovao sve do 1926. godine.

Feliks Laforest rođen je u Kotoru 11. novembra 1898. godine kao sedmo i najmlađe dijete rođenih Bečana Franza Thiard de Laforesta i Gabrielle von Lachmann. U rodnom gradu uči osnovnu i obrtnu školu, a istovremeno ga matematiku i astronomiju privatno podučava prof. dr. Leopold Netović. Fotografsku praksu veoma rano stiče radeći u obiteljskom fotoateljeu, kojeg nakon očeve smrti vodi njegova majka. Na početku Prvoga svjetskog rata, a prije napunjenih 18 godina, regrutiran je u vojsku i poslan na rusko bojište. Nakon ruskog bojišta, kao vojnik je bio poslan i na talijansko bojište na rijeku Piave, u Italiji. Završetkom Prvoga svjetskog rata 1918. godine, Feliks najprije odlazi u Beč kod tetke Julije, nakon čega se pješice vraća u rodni Kotor. U Kotoru upoznaje Anu Dinstl, službenicu zaposlenu na telegrafu u pošti s kojom se 1922. godine vjenčao u katedrali sv. Tripuna u Kotoru. U njihovom su se braku rodile tri kćeri: Gabrijela, Lidija i Ernesta. U razdoblju između dva svjetska rata, u vrijeme procvata turizma na prostoru Herceg Novog i okolice, Feliksov posao fotografa i izdavača foto razglednica ide vrlo dobro.Radoslav Rotković u knjizi “Herceg Novi i Cetinje” opisuje atelje tridesetih godina, kojega je vodio Feliks, Francov sin:

laforest-137„U samom centru grada na stepeništu koje vodi od početka ulice Cala longa, ka sadašnjoj autobuskoj stanici, bio je za vrijeme Austrije fotografski studio Laforest, u kojem su se fotografisali svi Novljani, pa i mnogi gosti među kojima su bili i mitropolit Visarion Ljubiša, kralj Nikola i kraljica Milena. Felik Laforest filmskom kamerom je 1934. godine snimio sačuvani filmsku storiju o šetnji kralja Aleksandra i njegovog kuma, gradonačelnika Novoga Mirka Komnenovića, u parku hotela „Boka” neposredno pred ukrcavanje na razarač „Dubrovnik” za Marselj”. Situacija se mijenja nakon Drugoga svjetskog rata, kada Feliks Laforest biva proglašen narodnim neprijateljem te mu se oduzima sva imovina u Herceg Novom – velika kuća na tri sprata, fotografski atelje te drogerija u samom centru grada. Za njegovog života općina mu je vratila dvije sobe i kuhinju na 1. katu kuće u kojoj je živio sa suprugom i kćeri Lidijom do 1950. godine, kada nakon suprugine smrti, seli u Zagreb. U Zagrebu Feliks Laforest nastavlja fotografski zanat u ateljeu na Trešnjevci. Taj je atelje imao u najmu i dijelio ga je s fotografom Slavenom Smodlakom oko dvije godine. U to doba je krenulo i snimanje za osobne iskaznice, tako da su imali dosta posla. Feliks je u tom razdoblju snimio i poznatu fotografiju Tina Ujevića. Nakon što su mu vratili atelje, Feliks se vraća iz Zagreba u Herceg Novi, i tamo radi do kraja života. Umro je u Zagrebu 11.maja 1961. godine, a sahranjen je na gradskom groblju u Kotoru. Feliks Laforest bio je ugledni građanin u Herceg Novom, vijećnik u Općini kao i vijećnik Zanatske Komore. Bio je osnivač Vaterpolo kluba „Jadran” te jedan od osnivača Vatrogasnog društva, zajedno sa ženinim bratom Josipom Dinstlom. Bio je i blagajnik u vatrogasnoj upravi, gdje su građani davali doprinos za slučaj požara, a isto tako je u potkrovlju svoje kuće držao i vatrogasnu opremu za potrebe čitavog grada Herceg Novog. Imao je fotografske ateljee u Herceg Novom, Kumboru, Tivtu, Dubrovniku i Zagrebu, dok je atelje u Kotoru vodila majka Gabriella zajedno s kćerima Marijom i Eleonorom. Za svoj je fotografski rad u dva navrata nagrađen, i to najprije „Počasnom diplomom sa brončanom kolajnom” na Prvoj Jugoslovenskoj izložbi fotografija u Splitu 1926. godine, a kasnije i zlatnom medaljom na prestižnoj međunarodnoj izložbi (Exposition du confort moderne) u Parizu 1932. godine.

Kroz desetljeća življenja i rada u Kotoru i Herceg – Novom obitelj Laforest je ostavila neizbrisivi trag, ne samo kroz fotografiju koja je postala dokument jednog vremena, krajolika, gradova, arhitekture, ljudi, načina življenja, već i ukupnim angažiranjem i odnosom prema zajednici.

Siguran sam da bi neka druga društva, države, od vrijedne dokumentacije, fotografija, fotoaparata, filmova, albuma napravile najmanje stalnu izložbenu postavku ako ne i muzej, kao dio turističke ponude koja govori o nama… A mi ? Što smo uradili da bi očuvali dio kulturnog blaga, osvijetlili pokoljenima tko su bili Laforesti, zašto su značajni za Boku Kotorsku ili pokrenuli inicijativu da makar jedna ulica u Herceg – Novom ili Kotoru dobije ime po Laforestima ?

Gornji Stoliv – Oaza arhitekture predaka

Boka News
-
0
Gornji Stoliv – Oaza arhitekture predaka

Gornji Stoliv se nalazi na poluostrvu koje čini planina Vrmac na nadmorskoj visini od 240 metara. Staro naselje nastalo u XIV stoljeću, kao naselje Kotorskog distrikta spominje se još 1326. god (Vinea de Stolivo), a u Beču je verifikovan kao zasebna opština 1767. god i zaveden u arhivske knjige.

U vrijeme kad je Venecija vladala Bokom Kotorskom selo je brojalo oko 1200 stanovnika, imalo je četiri prodavnice, dva mlina za ulje i četiri pekare za kruh. Svojevremeno svaki momak, da bi stekao pravo da se oženi, morao je da zasadi stotinu maslina. Ako za to nije imao dovoljno svoje zemlje, bio je dužan da iskrči potrebnu površinu u gustim kestenovim šumama.

Crkva Sv. Ilije dominira naseljem i nije poznato kada je sagrađena ali je, prema natpisu nad ulazom proširena 1556. godine, dok je zvonik podignut 1833. godine. Posebnu vrijednost predstavljaju tri oltarske slike Josipa Tominca.

U zvoniku je dugo radio stari satni mehanizam star preko 100 godina i sve do prije par godina on je svakodnevno ručno navijan od strane jednog mještanina ali je nedavno sklonjen i na njegovo mjesto postavljen elektronski satni mehanizam.

Uz veliku crkvu postoji i manja Crkva Sv. Ane za koju se predpostavlja da je nastala između XII-XIII stoljeća. Crkva zbog svoje starine predstavlja značajan spomenik kulture u lokalnim okvirima, koji prati život naselja kroz više stoljeća.

Stoliv je karakterističan i po jednoj veoma lijepoj kestenovoj šumi gdje drveće još uvjek umire prirodnom smrću te lako možete primjetiti stara debla kestena kako leže i trunu a ispod njih se stvara veoma kvalitetna zemlja koja je opet pogodna za cvjet kamelije po čemu je između ostalog poznat i Donji Soliv.

Iz Gornjeg Stoliva pruža se jedinstven pogled na Perast, i ostrva.

1...4.5124.5134.514Stranica 4.513 od ukupno 4.514