Tradicija, stari običaj Peraštana je Mađ koji se slavi rano ujutro svakog 1. maja. Mještani kite stablo mladog hrasta kao znak veselja radi početka najlijepšeg proljetnog mjeseca, a znači i nadu u bolje sutra. Običaj je da posljednji mladoženja bere stablo hrasta i postavi ga na centralni peraški trg ispred crkve Svetog Nikole. Stablo mještani okite flašicama mlijeka, vina, suvim kolačima i raznobojnim trakicama.
Običaj je da stablo uz zvuke tamburica podiže posljednji oženjen u mjestu. Nakon toga mještani i gosti obilazi grad uz zvuke tamburica i pjesmu te svi zajedno odlaze u restoran na bijelu kafu sa suvim kolačima – koromanima.
Društvo prijatelja Perasta je običaj ponovo pokrenulo i mnogi zaljubljenici u Perast 1. maja rano ujutro dolaze na taj obred da zajedno sa mještanima proslave stari običaj.
Zanimljivo da je obred bio zabranjen za vrijeme vladavine komunista.
Iz Arhive
„Prvog maja kroz Boku na pontama mandraća postavili bi se velike grane okićene sa komadićima robe raznih boja, a u 5 sati ujutro glazba bi svirala-okolo grada. To je bio običaj jer je to bio početak dobrog doba.“
- Fiorelli /Arh. Brajk.V (Kotor),37.
Malo je dokumentacije koja obrađuje ovaj običaj. Jedan od rijetkih je dokument kojim se opat – nadžupnik don Ante Rosa ispred Opštinskog-nadžupnog ureda u Perastu obraća Kraljevskom srezkom načelstvu u Kotoru 27. aprila 1930. u kome se kaže –
” Slavnom,
Kr. Srezkom Načelstvu u Kotoru
Prastari je običaj u Perastu, da omladina svake godine na 1. maja proslavi početak mjeseca Bl.Gospi posvećena.
Toga dana nakiti se pred crkvom hrastova grana uz pucnjavu iz pušaka, iza toga omladina sluša sv. misu, iza koje imaju zajednički zajutrak, na koji može, da pristupi svaki gradjanin.
Proslava svršava pjevanjem uobičajnih narodnih pjesama. Mlijeko za zajutrak u dužnosti su da nose svih mješćani, koji imaju stoke. Pišući došao je do znanja, da je ove godine zabranjena svaka radnička proslava 1.maja.
Pošto gore spomenuta omladinska proslava nema nikakove veze ni odnosa sa nikakovom radničkom proslavom dana l.maja koja u obće u Perastu nije bila nit je u običaju te radnici kao takovi ne učestvuju, molim se taj Slav. Kr. Naslov, da bi i ove godine mogla ne smetano obaviti rečena omladinska proslava da se ne prekine starodrevni narodni običaj.
O riješenju moli se da bi taj Kr. Naslov obavijestio mjestnu žandarmerijsku postaju.
Opat – Nadžupnik Don Ante Rosa“
Među rijetkim dokumentima je zapis – Opširno i važno o “Magju” S. Vulović, Tko su bili starosjedioci Boke kotorske. /25/
“Općinsko vijeće grada Perasta biralo je pred mjesecom, april, barjaktara i časnike peraške mornarice.
Običaj je bio da se na 1 svibnja podigne na obali stablo kojeg se kitilo sa kolačima (dvopek), sa punjenim flašama vina ili mlijeka, a na stablu bi se vješale kao zastave, papirići isječci raznih boja.
Brigu oko donosa stabla briesa vodio je vojvoda i časnik peraske mornarice, a općina je davala stablo i sve potrebito. Rano Jutrom okupila bi se omladina i svej pripremila, zatim bi peraški tamburaši obišli grad, svirajući i pjevajući, pucajući iz poznatih štuceva.
Slijedila je zatim služba Božja, kojoj su svi prisustvovali sa gradonačelnikom nakon koje su svi čašćeni od općine sa bijelom kafom u gradskoj kafani. Potom bi to potrajalo neko vrijeme veselja i pjevanja, pa bi se svi razišli svojim kućama.
Mlijeko za kavu tog dana, po običaju, dali su vlasnici stoke u gradu.
Ha dan 14 maja skidao se tzv. magj kojeg je odnosio poslužnik općine, jer je to bilo njegovo uobičajeno pravo.”
Ovu staru tradicionalnu manifestaciju u zadnjih petaestak godina ponovo je oživjelo i održava se pod okriljem Društva prijatelja grada Perasta.
