Za Ljubinjca Petra Mihića može se reći da je pionir uzgajanja slatkog pelina, kada je u pitanju Bosna i Hercegovina.
Ovim poslom uspješno se bavi sad već 12 godina i ne planira stati.
Bio je jedan od najtraženijih ljudi u vrijeme pandemije korona virusa kada se govorilo pozitivnim učincima slatkog pelina u liječenju od Covida 19.
Ekipa portala Stolac.co posjetila ga je ovih dana u Ljubinju i provjerili kakvo je stanje poslije pandemije sa slatkim pelinom, a Petar ih je ugodno iznenadio.
Petar kaže da unatoč poslovnim obavezama i nadolazećim blagdanima upravo priprema zemlju za sadnju slatkog pelina.
Povećava nasade
– Do sada smo moja obitelj i ja sadili na oko 3,5 duluma, a ove godine povećavamo na 5 duluma. Posla ima puno i traje cijelu godinu, od rasadnika u prvom i drugom mjesecu, do pripremanja zemlje što upravo radim pa do sadnje i branja – navodi.
Najprije nas je zanimalo kako je Petar uopće došao na ideju slatkog pelina, a on odgovara vrlo jednostavno:
– Tada je bila pomama za sadnjom smilja, a ja nisam htio! Naravno osim toga razlog je bio i bolest njegova oca (karcionom) i tada smo prvi put čuli za neke pozitivne učinke slatkog pelina iz alternativne medicine u Kini te smo odlučili pokušati i evo zadržali smo se do danas – odgovara Petar za stolac.co.
– Otac je hvala Bogu imao operaciju i danas je živ i dalje radi i pomaže – navodi.
Urod i ljekovita svojstva
Petar kaže da po dulumu kada se sve osuši ima oko 40 kg materije za pravljenje tinkture, cvjetnog praha i čaja.
Masa bi mogla biti i veća kada bi se zalijevalo, ali to ne radimo jer bi kvaliteta bila slabija.
– Ova biljka zaista ima ljekovita svojstva i gotovo svakodnevno mi se javljaju ljudi koji to potvrđuju. Ukoliko nešto i ostane imamo načina da napravimo i ulje – navodi i dodaje:
– Stanovništvo Hercegovine u prošlosti je konzumiralo čaj od slatkog pelina i ne vidim načina zašto ne bi i dalje.
Posebno je ponosan na to da je čaj dospio u skoro sve zemlje Europe, Kanadu, Ameriku, Australiju.
Petar kaže da ima još neke ideje za malo drugačiju prezentaciju proizvoda, ali to ostavlja za budućnost.
Pisac, scenarista, pjesnik i novinar Slaviša Pavlović u razgovoru sad prof. književnosti Tamarom Komar predstaviće svoju knjigu „Himerina krv” u Kući nobelovca Iva Andrića 16. maja (četvrtak) u 19 časova.
Ovo je treća promocija iz programske edicije „Pisci o piscima”, koji je dio projekta „Kreativni kutak“ u organizaciji JUK Herceg Fest.
Knjiga Slaviše Pavlovića „Himerina krv“ romansirana je biografija Jovana Dučića koja se oslanja na zvaničnu istoriografiju. Riječ je o romanu čiji je predmet ličnost – pjesnik, diplomata zavodnik, gospodin, patriota – često neshvaćen, ali uvijek aktuelan Dučić. Njegove vrijednosti ostaće upamćene zauvijek, između ostalog i zahvaljujući ovoj knjizi.
Ima tu i zanimljivih opisa Dučićevog prijateljstva sa Šantićem, Rakićem, Skerlićem, Jovanovićem, Tanaskovićem. I samoljublja, i pikanterija – od strasti do ludačke ljubavi. Ima i rodoljublja koje je Dučića srozalo u očima pojedinih, a njega uzdiglo iz taloga razočaranja u dalekoj Americi.
Ko je bio Jovan Dučić? Kakav je bio njegov život, sa čime se suočavao?
Ako želite otkriti odgovore na ova pitanja, čekamo vas na promociji 16. maja u Kući Iva Andrića.
U spomen na pomorsku tragediju potonuća broda “Aurora”, u kojoj je prije 32 godine poginulo desetero ljudi, u dubrovačkoj luci Gruž u ponedjeljak su položeni vijenci u more.
Sudar broda „Aurora“ i trajekta „Ilirija“, koji su zbog straha od agresorske vatre u punoj brzini uplovljavali u luku, dogodio se prije 32 godine točno u 16,43 sati te je jedna od najvećih katastrofa u modernoj povijesti Dubrovnika.
Jedna od preživjelih Luce Popović, tada članica ratnog Crvenog križa, prisjetila se tog kobnog popodneva.
„Uvijek se vratim u te trenutke. Posebno kad se sjetim stradale djece. Nisu ih htjeli pustiti iz okupiranog Cavtata. Nisam ih tada poznavala, ali sam ih u Cavtatu ukrcala, premda oficir to nije dopuštao. Znao je da sam iz Crvenog križa. Majka je bila sva sretna, jer je tri dana tražila od komande da ih puste. Obje smo bile sretne. Da bi došli ovdje i da bi se te dvije male utopile. Nisam mogla spavati, samo bih svoje odrasle sinove pitala: Gdje su mi djeca?“, rekla je Popović.
Nakon sudara s „Ilirijom“ manja je „Aurora“, koja je plovila na ruti između Dubrovnika i tada još uvijek okupiranog Cavtata, u trenu potonula, a deset je putnika izgubilo život, među njima troje djece. Poginuli su Lucija Mandun, Mato Letunić, Luce Letunić, Senka Kralj, Romano Kralj (8), Andrea Banović (3), Nikolina Banović (5), Jele Bogišić, Šima Grbešić i Nikola Bulum.
Izraelska vojska je u utorak saopštila da su njene snage preuzele kontrolu nad palestinskom stranom graničnog prelaza Rafah s Egiptom, na jugu Pojasa Gaze, prenosi Anadolu.
Izraelska vojska je saopštila da je njena 401. oklopna brigada preuzela “operativnu kontrolu” nad prelazom Rafah s palestinske strane.
Dodaje se da izraelske snage provode “operaciju čišćenja” u oblastima istočnog Rafaha koje su zauzele i navodi da su ubile 20 palestinskih naoružanih napadača.
Glasnogovornik palestinskih graničnih prelaza potvrdio je ranije da je granica zatvorena s palestinske strane.
Video snimak koji su podijelili izraelski mediji prikazuje izraelski tenk na prelazu Rafah.
Nakon najave palestinske grupe Hamas o prihvatanju katarsko-egipatskog prijedloga o prekidu vatre u Gazi, izraelski ratni kabinet odlučio je nastaviti operaciju u Rafahu kako bi izvršio, kako je naveo, “vojni pritisak na Hamas kako bi napredovali u oslobađanju talaca i drugim ratnim ciljevima.”
Izraelska vojska izdala je hitnu naredbu za evakuaciju Palestinaca u istočnim četvrtima Rafaha i pozvala ih da se presele u grad al-Mawasi na jugu Gaze.
Rafah je dom za više od 1,5 miliona raseljenih Palestinaca koji su se sklonili od rata koji je pokrenuo Izrael nakon napada Hamasa 7. oktobra u kojem je ubijeno skoro 1.200 ljudi.
Od tada je u izraelskim napadima ubijeno više od 34.700 Palestinaca, uglavnom žena i djece, te je izazvana humanitarna katastrofa.
Skoro sedam mjeseci nakon početka izraelskog rata, ogromni dijelovi Gaze nalazi se ruševinama, dok je 85 posto stanovništva enklave interno raseljeno.
Izrael je pred Međunarodnim sudom pravde optužen za genocid. Privremenom presudom u januaru Tel Avivu je naloženo da zaustavi genocidna djela i poduzme mjere kako bi se osiguralo pružanje humanitarne pomoći civilima u Gazi.
Pripreme za ljetnju turističku sezonu u kotorskoj opštini već su uveliko počele, a prema posljednjem presjeku, u gradu je 3.5 hiljada prijavljenih turista.
Posjetioci su tokom februara mogli uživati u Kotorskim zimskim feštama, zatim Tradicionalnom kotorskom karnevalu,a brojni turisti i domaće stanovništvu proljećne dane uljepšali su sa brojnim koncertima i sportskim dešavanjima tokom manifestacije Proljeće u Kotoru, prenosi Mediabiro.
Prema riječima direktora Turističke organizacije (TO) Kotora, Jovana Ristića, ova opština je veoma blizu da u punom kapacitetu živi svih 365 dana u godini.
“Što se tiče broja gostiju koji imaju prijavljen boravak u našem gradu, prema posljednjem presjeku je bilo oko 3,5 hiljada turista, od kojih je blizu 1,5 hiljada u hotelima, dok su ostali smješteni u privatnim smještajima. Visok je procenat naših sugrađana koji prijavljuju svoje goste, međutim, i dalje imamo one koji to ne rade. Na posljednjem presjeku izletnika je bilo nešto više od četiri hiljade za koje je plaćena izletnička taksa, što može reći da je njih mnogo više, jer se pomenuta taksa naplaćuje samo onim izletnicima koji organizovano dolaze u naš grad”, rekao je Ristić.
Kotor – foto Boka News
On je dodao da Kotorski bedemi obaraju sve rekorde što se tiče prodaje ulaznica.
Ristić je podsjetio da su prije kovid perioda i rata u Ukrajini kotorsku opštinu najviše posjećivali gosti iz Srbije i regiona, kao i gosti iz bivših sovjetskih država.
“Situacija se dosta promijenila, krenuli smo sa nekim drugim emitivnim tržištima kroz različite kampanje, najviše digitalnu, i već smo prve godine imali sjajne rezultate. Tako da se sada možemo pohvaliti da Kotor posjećuju gosti iz Velike Britanije, nakon kampanje koju smo radili sa lokalnim turističkim organizacijama Herceg Novog i Tivta, a nakon toga se uključila i Nacionalna turistička organizacija”, precizirao je Ristić.
Takođe, američko tržište je u porastu, francusko i njemačko, a imaju dosta turista i iz Turske.
Prema njegovim riječima, poskupljenja u Kotoru nije bilo, te su cijene smještaja ostale iste u odnosu na prošlu godinu.
“Ono što je nama najbitnije jeste ocjena vrijednosti usluga u Kotoru, koja je zaista na zavidnom nivou. Naši hoteli su na izuzetno visokom nivou, restorani su ocjenjeni kao veoma dobri, kao i ugostiteljske usluge. Cijene u Kotoru, imajuću u vidu sve ono što Kotor jeste, dakle UNESCO – om zaštićen grad kada su u pitanju kulturni spomenici i prirodno orkuženje, su sasvim korektne”, zaključio je Ristić.
Blagdan bl. Ozane Kotorke zaštitnica Kotorske biskupije i suzaštinica grada Kotora obilježava se 27. aprila.
Njen kult danas je, pored Kotora i cijele Boke Kotorske, veoma prisutan i u Dalmaciji. Mnogi je poštuju kao predstavnicu ekumenizma – pokreta za ujedinjenje istočne i zapadne crkve.
Središnje euharistijsko slavlje 27. aprila 2024. predvodio je Rrok Gjonlleshaj, apostolski upravitelj Kotorske biskupije u zajedništvu s biskupijskim svećenicima. Proslavi blagdana prisustvovali su brojni hodočasnici.
„Blažena Ozana posvetila se u potpunosti puku, u pokori, molitvi. Ona se zatvorila, da bi mogla Bogu govoriti o nama. Govorila je Bogu o nama, jer se molila, a onda i nama preko molitve. Danas nam je teško moliti, biti u crkvi, biti zatvorenima u jednom prostoru ili zatvoriti se u našu nutrinu i biti sami s Bogom. Ona je toliko godina bila u toj ćeliji, a danas mi nemamo strpljenja biti u molitvi…“ kazao je nadbiskup, istaknuvši da su sveci i blaženici Kotorske biskupije svoje živote posvetili Bogu, molitvi, euharistiji, ispovijedi te da bismo mi, kao vjernici današnjice trebali puno više svoga vremena odvojiti za Boga i svoju vjeru svjedočiti djelima.
Blažena Ozana rođena je 1493. godine u selu Relezi u središnjoj Crnoj Gori, a umrla je u Kotoru 27. aprila 1565. godine na glasu svetosti.
Spominje se kao Blažena već 1602. godine u testamentima kotorskih građana.
Crkva joj je priznala poštovanje 20. novembra 1927. godine. Pripadala je redovnicama trećerednicama Svetog Dominika.
Provela je 52 godine u samostanskoj ćeliji u strogoj pokori. Tijelo joj se neraspadnuto čuva u crkvi sv. Marije od Rijeke. Godine 1665. uvrštena je među zaštitnike grada Kotora i biskupije, a liturgijski se slavi 27. aprila.
Blažena Ozana
Plemenitosti i posvećenostiBlažene Ozane (1493. – 1565.) vremenom su pridodata i čudotvorstva, poput onog kada je predvidjela zemljotres u Kotoru (1563.) ili kada se molitvom borila protiv kuge. Posebno se pamti u vrijeme napada Hajrudina Barbarose na Kotor, kada je, poslije osvajanja Herceg Novog od Španaca, sa 70 galija i 30.000 mornara uplovio 11. avgusta 1539. godine pred kotorske zidine. Tada je kotorski biskup Luka Bisanti lično zamolio blaženu Ozanu da izađe pred narod i ohrabiri ga na odbranu grada. „Uvjeravanje blažene Ozane o sigurnosti pobjede toliko je uticalo na stanovništvo, da se sve diglo na oružje, čak i žene i djeca“ navodi se u izvorima.
Dana 16. avgusta 1539. godine, Barbarosa se povukao iz Kotorskog zaliva ostavljajući Kotor neosvojen, dok je Herceg Novi sve do 1687. godine ostao u rukama Otomanskog carstva. U znak sjećanja na ovaj događaj, 1540. godine sagrađena su nova (sjeverna) gradska vrata na Škudri kao spomenik, a blažena Ozana će već za života postati toliko poštovana u crkvi i gradu Kotoru da će njena dobročinstva naći mjesto i u himni u kojoj stoji: „Ponizna kćeri svetoga Dominika – rodu si dika“.
U Kotoru je 1930. godine održana velika svečanost povodom „potvrde i odobrenja štovanja blažene Ozane, prve južnoslovenske svetice od strane Apostolske stolice“, a 24. juna te godine tijelo Blažene Ozane postavljeno je u novi kovčeg u crkvi Svete Marije, koji je rad vajara akademika Antuna Augustinčića. Prenos je izvršen u prisustvu kotorskog biskupa i grupe ljekara koji su konstatovali da je (nakon 365 godina od upokojenja): „Tijelo neraspadnuto, ruke u zglobovima gibljive, dobrim dijelom sačuvana koža, zglobovi nerastavljeni (stopala fale obostrano), svi prsti čitavi, čak su i nokti sačuvani …“ što je bila dodatna potvrda njene „blaženosti i svetosti“.
Nedostajuća stopala posljedica su čina iz 1619. godine kada su kotorske dominikanke u strahu od kuge pobjegle za Dubrovnik i sa sobom ponijele tijelo blažene Ozane. Kada je trebalo da ga vrate, prior samostana, gdje je čuvana svetica, prvo je odbio da vrati tijelo, a onda su „skinuta sa tijela stopala i zadržana u Dubrovniku“ na način da ih je stonski biskup „postavio u kutiju, obloženu srebrom i zapečatio svojim pečatom.“
U znak poštovanja prema Blaženoj Ozani, škrinja sa njenim tijelom, je 2009. godine, povodom 12 vjekova prisutnosti Svetog Tripuna u Kotoru, bila izložena u istoimenoj katedrali.
Njen kult danas je, pored Kotora i cijele Boke Kotorske, veoma prisutan i u Dalmaciji. Mnogi je poštuju kao predstavnicu ekumenizma – pokreta za ujedinjenje istočne i zapadne crkve.
Povodom proslave Dana grada Splita i njegovog zaštitnika svetog Dujma, predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić boravi danas u Splitu.
Jokić se susreo sa gradonačelnikom Splita Ivicom Puljkom, a bio je i gost na Svečanoj sjednici Gradskog vijeća grada Splita u Hrvatskom narodnom kazalištu.
Kotor i Split njeguju čvrste prijateljske odnose, a viševjekovnu istorijsku povezanost potvrđuje i najjužnija crkva posvećena svetom Dujmu, koja se nalazi u Škaljarima.
Split – Dan grada 2024. – foto Grad Split
Jokić i Puljak razgovarali su o izazovima koje nosi aktuelna turistička sezona, kao i mogućnostima intenziviranja saradnje u oblastima zajedničkog interesovanja dvaju gradova.
Ovom prilikom Jokić je splitskom gradonačelniku uručio prikladan poklon sa motivom kotorskog Starog grada.
Dani bokeljske mušulje i kotorskog vina - foto TO Kotor
1 od 9
Dani bokeljske mušulje i kotorskog vina
Dani bokeljske mušulje i kotorskog vina
Dani bokeljske mušulje i kotorskog vina
Dani bokeljske mušulje i kotorskog vina
Dani bokeljske mušulje i kotorskog vina
Dani bokeljske mušulje i kotorskog vina
Dani bokeljske mušulje i kotorskog vina
Dani bokeljske mušulje i kotorskog vina
Dani bokeljske mušulje i kotorskog vina
“Dani bokeljske mušulje i kotorskog vina“ naziv je manifestacije koja je održana protekle subote na Pjaci od kina u Kotoru.
Brojni posjetioci bili su u prilici da degustiraju mušlje koje su na tradicionalan način pripremili bokokotorski marikulturisti, a za dobru čašu vina pobrinula se vinarija “Storia di Pietra”. Mediteransko veče upotpunio je “Trio mare bend”.
Dani bokeljske mušulje i kotorskog vina – foto TO Kotor
Ispred Udruženja „Marikultura“ Luka Milošević pozdravio je prisutne i zahvalio se prije svega Turističkoj organizaciji (TO) Kotor, na čelu sa direktorom Jovanom Ristićem na organizaciji večeri i svesrdnoj podršci.
“Mušulju uzgajamo u šest uzgojnih zona u Boki, gdje posluju 20 farmi školjki i dvije farme ribe. Kompletan uzgoj se odvija u organskom sistemu, što znači da je mi ne prehranjujemo i ne tretiramo, ona sama filtrirajući vodu sakuplja minerale i fitoplankton koji joj je glavna hrana. Mušulja je izuzetne visoke nutritivne vrijednosti što je favorizuje da postane brend Crne Gore. Koraci u tom cilju su odrađeni, te se nadam da ćemo je već sljedeće godine imati kao crnogorski brend”, kazao je Milošević.
Dani bokeljske mušulje i kotorskog vina foto TO Kotor
Vinariju “Storia di Pietra” predstavio je Stefan Kašćelan, naglasivši da već od XIV vijeka postoje zapisi o trgovini vina i vinove loze na području Boke.
“Naša vinarija smještena je nekih 10 kilometara nadomak Kotora. Nalazimo se na južnoj padini Lovćena, osunčani cijeli dan. Sunce, kao i sudar primorske i planinske klime čine uzgoj naše vinove loze savršenim. Nadamo se, a tome i težimo da će naš proizvod biti, ne samo na ponos grada Kotora, već i cijele Crne Gore”, istakao je Kašćelan.
Dani bokeljske mušulje i kotorskog vina – foto TO Kotor
Direktor TO Kotor Jovan Ristić pozdravio je prisutne, zahvalio svima koji su učestvovali i pomogli da se održi manifestacija.
“Oduševljen sam što ste se večeras okupili u velikom broju i prepoznali ovaj događaj kao nešto izuzetno ozbiljno i važno za naš grad. Mušulja jeste jedan od prepoznatljivih proizvoda našeg zaliva, ali i osnova mnogih prekrasnih jela. Ovo je prvo okupljanje na “Danima bokeljske mušulje i kotorskog vina”. Nadam se da će manifestacija postati tradicionalna”, poručio je Ristić.
“Dani bokeljske mušulje i kotorskog vina“ održana je u okviru programa “Proljeće u Kotoru”.
Ko god je prethodnih dana trgovao u samoposlugama i mega-marketima, a malo je onih koji nisu imali tu potrebu, zbog većeg broja neradnih dana uslovljenih prvomajskim, uskršnjim praznicima i neradnom nedeljom, suočio se sa činjenicom da će morati da odvoji dvadeset do četrdeset minuta čekanja u redovima koji su vodili do kasa za naplatu. Prije nešto više od četiri godine, u Crnoj Gori je stupio na snagu zakon da sve prodavnice nedeljom treba da budu zatvorene, a on je odnedavno ponovo aktualizovan preporukom Socijalnog savjeta.
Preporuka Socijalnog savjeta koja će se naći u zakonskoj regulativi je da trgovine treba da rade nedeljom, bar u vrijeme turističke sezone i za vrijeme novogodišnjih praznika. To bi podrazumijevalo da zaposleni koji rade nedeljom, imaju uvećanu dnevnicu i pravo na dodatni slobodan dan.
Sve ove okolnosti, podstakle su nas da istražimo što o ovoj temi misle zaposleni trgovci, a što potrošači.
Zaposleni u trgovini smatraju da je pitanje radnog vremena i prava zaposlenih na odmor i slobodno vrijeme, istovremeno i etičko i društveno pitanje. Nedelja se tradicionalno smatra danom odmora i porodičnih aktivnosti, a otvaranje prodavnica nedeljom može dovesti do preopterećenja zaposlenih i narušavanja ravnoteže između posla i privatnog života, pa je zato donesen zakon da se nedeljom ne radi. Što se tiče moguće promjene odluke i otvaranja radnji, kažu da ih za to niko nije pitao.
Anketa u prodavnici jednog velikog trgovinskog lanca, ali i malim radnjama u Herceg Novom, pokazala je da su zaposleni radnici izričito protiv uvođenja radne nedelje. Ovo su neki od njihovih odgovora:
– Šta turistima realno treba? Otvoreni su restorani, otvorene su apoteke, benzinske stanice, supermarketi nisu baš toliko neophodni. Nisam za rad nedeljom.
– Ako turisti mogu da dođu na sedam dana, mogu sve da kupe za tih par dana, nedelja stvarno nije toliko neophodna.
– Ne treba uvoditi radnu nedelju, zato što i mi imamo pravo da jedan slobodan dan provedemo sa porodicom. Neće se propasti za taj jedan dan. Na benzinskoj imate sve.
– Ja sam protiv radne nedelje. Želim jedan dan odmora. Niko od kolega nije za radnu nedelju.
– Ne, stvarno, neću da radim nedeljom. Onaj što to predlaže ne radi ni subotom.
Radnica u jednoj hercegnovskoj trafici kaže da se u trafikama nedeljom pazar ne uvećava, iako prodavnice ne rade. Prodaja je približno ista kao i svakog radnog dana.
Što se tiče mišljenja potrošača, ona su podijeljena i čini se da je veći broj onih koji bi nedeljom ostavili vrata prodavnica zatvorena.
Neki od anketiranih potrošača su odgovorili:
– Ne, nikako ne treba uvoditi radnu nedelju. Žene treba da odmaraju, da uživaju, da budu zdrave.
– Ja jesam za to da rade prodavnice nedeljom. Smeta turistima, eto zbog toga.
– Neka imaju i zaposleni u trgovini svoj dan kao i ostali, pogotovu oni što imaju porodicu. To je jedini dan koji mogu da budu zajedno. Ja ne kažem za sezonu, tada može da radi dežurna prodavnica, jedan put „Idea“, jedan put „Aroma“ i to ne mora puno radno vrijeme, već od 10 do 18h. Jer… ljudi nemaju što kupiti kad je sezona, a trgovci kada nije sezona, neka odmaraju kući. Ali, nas ne pita niko.
– Jesam da se radi nedeljom, ali i taj koji pristane, neka se dobro plati. Ranije, kad su imali razvijen turizam Opatija, Dubrovnik, Herceg Novi radilo se nedeljom, eventualno do 9h, pa smo svi preživjeli.
– Ukrajinac sam. Živim tu više godina. Tamo kod nas u Ukrajini je sve radilo dan-noć, nedeljom, svaki dan. Sada je to normalno.
Ako se osvrnemo na rad prodavnica nedeljom u zemljama u okruženju, Zapadnoj Evropi i širom svijeta, možemo zaključiti da praksa varira od zemlje do zemlje.
U Srbiji trgovine rade i nedeljom i za vrijeme praznika. Evropske zemlje imaju različitu praksu. U Hrvatskoj trgovine mogu raditi samo 16 nedjelja u godini, a samostalno biraju kad će raditi. U Njemačkoj i Austriji postoji strogo regulisanje radnog vremena nedeljom i trgovine su, uglavnom, zatvorene. U Velikoj Britaniji i Francuskoj trgovine često rade nedeljom, posebno u većim gradovima i turističkim područjima.
U Skandinavskim zemljama – Švedskoj, Norveškoj i Danskoj nedelja je rezervisana za odmor i porodične aktivnosti, pa su trgovine često zatvorene ili rade skraćeno.
U mnogim dijelovima SAD-a prodavnice rade i nedeljom. Međutim, u nekim manjim gradovima ili ruralnim područjima trgovine mogu imati skraćeno radno vrijeme ili biti zatvorene, što je slučaj i u Australiji.
Pitanje radnog vremena trgovina nedeljom, u turističkim mjestima u Crnoj Gori, vrlo je kompleksno i zahtijeva razmatranje različitih faktora.
S jedne strane, turizam predstavlja važan segment ekonomije Crne Gore, posebno u ljetnjim mjesecima. Upravo nedelja može biti ključni dan za kupovinu suvenira, poklona i drugih proizvoda od strane posjetilaca koji borave u primorskim mjestima. Zbog toga, otvaranje prodavnica nedeljom može biti korisno kako bi se zadovoljile potrebe turista i omogućila dodatna ekonomska aktivnost. Takođe, time bi se smanjile pretjerane gužve početkom vikenda koje se uočavaju kako u prodavnicama, tako i u saobraćaju.
Sa druge strane, nedelja je dan tradicionalno rezervisan za porodična okupljanja, odmor i predah od svakodnevnih obaveza, što može imati uticaj na odluku o otvaranju trgovina u tom danu.
Konačno donošenje zakona bi trebalo bi da bude rezultat šire društvene rasprave i uzme u obzir interese svih relevantnih strana – turista, zaposlenih, lokalne zajednice i poslodavaca. Potrebno je usaglasiti ekonomsku korist sa socijalnim i kulturnim vrijednostima, ali i sa uvećanim potrebama kupaca za vrijeme turističke sezone i praznika, kako bi se postigao najbolji mogući rezultat za sve.
