Njemački kontejnerski brod za unutrašnje plovidbe u petak ujutro se zaglavio ispod mosta Willemsbrug u Rotterdamu, što je rezultiralo gubitkom najmanje dva kontejnera u rijeci Nieuwe Maas, piše The Maritime Executive.
Rotterdam-Rijnmond Safety Region zaprimila je izvješće o nesreći oko 7:30 ujutro, te je po dojavi pronašla 137 metara dugu teglenicu s vlasttim pogonom Monika Deymann, zaglavljenu ispod mosta. Najmanje dva kontejnera pala su u more, dok su drugi, zbog zapinjanja, uzrokovali štetu na mostu.
Nema izvještaja o ozlijeđenima u incidentu, navodi FleetMon.
Most i plovni put bili su zatvoreni dok su stručnjaci procijenili razmjere štete. Posebno su tražili probleme s cijevima za struju i plin koje prolaze preko mosta. Međutim, vlasti su priopćile da se radi uglavnom o ostruganoj boji i dopustile su ponovno otvaranje mosta.
Kontejneri na brodu su bili prazni, a vlasti rade na njihovom uklanjanju iz rijeke kako ne bi predstavljali opasnost za brodove u prolazu.
Nakon nekoliko sati, služba za sigurnost izvijestila je da se vodostaj rijeke smanjio, zbog čega se brod uspio izbaviti ispod mosta. Sada se istražuje može li i kako brod nastaviti svoju plovidbu.
Vlasti su za incident okrivile brod koji se pokušao premjestiti iz središta grada u luku Waalhaven za vrijeme plime na rijeci. Primijetili su jake fluktuacije razine rijeke, rekavši da je odgovornost zapovjednika plovila da utvrdi je li slobodan prostor dovoljan da brod sigurno prođe, ističe FleetMon.
Ovo nije prvi slučaj da je brod unutarnje plovidbe udario u most. Godine 2020. još jedan njemački plovni brod udario je u most i izgubio kontejnere, a bilo je i optužbi da je brod pretovaren. Ovakav slučaj se ponovio i 2022. godine, prema The Maritime Executive.
Svjetski dan energetske efikasnosti obilježava se 5. marta, na dan kada je 1998. godine u Austriji održan prvi sastanak na kojem su svjetski stručnjaci razgovarali na ovu temu. Svrha obilježavanja ovog ekološkog datuma je podizanje svijesti o racionalnoj potrošnji energije, kroz razumno i održivo korišćenje energetskih resursa.
Tim povodom, u utorak 5. marta od 11 sati, na štandu ispred zgrade Opštine Tivat službenici Sekretarijata za uređenje prostora dijeliće energetski efikasne LED sijalice za domaćinstva i pružati korisne savjete kada je u pitanju ušteda energije u svakodnevnom životu.
“Energetska efikasnost predstavlja upotrebu tehnologije za čiji rad je potrebno manje energije – tehnologije koje pomažu da uštedimo električnu i toplotnu energiju, a čijim uvođenjem smanjujemo zagađenje životne sredine. Malim promjenama svakodnevnih navika, odabirom ekološki prihvatljivijih i energetski efikasnijih električnih uređaja i štedljivih sijalica, ugradnjom odgovarajuće stolarije u našim domovima i postavljanjem toplotne izolacije, možemo postići značajno umanjenje potrošnje električne energije, i dati lični doprinos smanjenju emisije gasova sa efektom staklene baste” – poručuju iz Sekretarijata.
Predsjednik Opštine Tivat Željko Komnenović i predsjednik Tekbol saveza Crne Gore Milorad Šutulović potpisali su ugovor o saradnji, kojim se nastavlja podrška projektu „Tekbol u Tivtu“, a čija će centralna aktivnost i ove godine biti organizacija turnira Crnogorske tekbol lige na Pinama, zakazanog za 10. avgust.
Sastanku i potpisivanju ugovora prisustvovali su potpredsjednik Opštine dr Andrija Petković i sekretarka za društvene djelatnosti Olivera Mišković Vidojević. „Od početka smo prepoznali ovaj mladi sport kao veliki potencijal i vjerujem da će naš grad i ovog ljeta biti dobar domaćin. Radosni smo što je u toku i proces osnivanja prvog tivatskog tekbol kluba” – istakao je potpredsjednik Petković.
Prema anketi Tekbol saveza Crne Gore, tivatski Tekbol turnir izabran je za najbolji u Crnoj Gori u ovom sportu u 2023. godini. „Tivat i riva Pine pokazali su se kao izuzetna lokacija za održavanje ovog događaja. Zahvalni smo Opštini Tivat na podršci i saradnji, koju sa zadovoljstvom nastavljamo i ove godine“ istakao je predsjednik Tekbol saveza Šutulović.
Tekbol takmičenje u Tivtu održano je u avgustu prošle godine, pod pokroviteljstvom Opštine. U okviru istog projekta, postavljeno je šest Tekbol stolova na različitim lokacijama, a održan je i niz pratećih dešavanja.
Čin suđenja i spaljivanja karnevalske lutke je viševijekovni običaj u okviru kojeg se simbolično sudi zamišljenom liku za sve probleme koje je to mjesto i njegovo stanovništvo imalo i zbog toga osjetilo posljedice, kaže se u saopštenju Organizacionog odbora 55. Praznika mimoze.
“Riječ je samo i jedino o sagledavanju činjenica na poseban, karnevalski način, progovaranju umjetničkim jezikom, slobodom izražavanja o određenom problemu. Umjetnikov tekst predstavlja osvrt na sva nepočinstva zamišljenog lika, te samim tim ne podliježe cenzuri jer predstavlja glas karnevalskog sagledavanja stvarnosti.
Karneval ima svoju logiku i filozofiju, znači sve ono što je van ozbiljnog i odgovornog života. Decenijama unazad u našem gradu ali i širom gradova u okruženju, poštuje se isti princip u kojem karnevalska lutka asocira na nekoga, dodjeljuju mu se određeni satirični nazivi, podsjećaju na javne ličnosti, a tekst suđenja uvijek ukazuje na određeni problem. Čin suđenja i spaljivanja karnevala treba posmatrati samo i jedino iz takvog ugla, šaljivog i karnavalskog, a ne nikako politizovati ga i učitavati mu značenja koja nema.
Karneval treba razumjeti i tako mu prići, svaka druga namjera znači malicioznost, a u ovom slučaju karnevalsku svetkovinu su određeni pojedinci, organizacije i mediji zlonamjerno protumačili i politizovali, težeći novim podjelama i tražeći dodatni medijski prostor.
Herceg Novi je tokom 55. Praznika mimoze ugostio na desetine hiljada posjetilaca iz svih država regiona, pokazao koliko širok prostor daje svima za ispoljavanje kreativnosti, još jednom dokazao multikulturalnost i multietičnost, pokazao se kao dobar domaćin svima potvrđujući da je Praznik mimoze najprestižnija manifestacija tog tipa u Crnoj Gori” – kže se u saopštenju Organizacionog odbora 55. Praznika mimoze Herceg Novi.
Vaš omiljeni market u Herceg Novom je ponovo otvorio svoja vrata!
Renovirani, moderni ambijent, obogaćena ponuda i akcijske cijene, kao i 10% popusta na dan otvaranja su obradovali naše vjerne kupce.
Vjerujemo da ćete uživati u novom iskustvu kupovine u našem osvježenom prostoru uz najpovoljnije cijene, proizvode vrhunskog kvaliteta i sjajnu uslugu.
Renovirani Voli u Herceg Novom, u dijelu grada Jok megdan
1 od 6
Renovirani Voli u Herceg Novom, u dijelu grada Jok megdan
Renovirani Voli u Herceg Novom, u dijelu grada Jok megdan
Renovirani Voli u Herceg Novom, u dijelu grada Jok megdan
Renovirani Voli u Herceg Novom, u dijelu grada Jok megdan
Renovirani Voli u Herceg Novom, u dijelu grada Jok megdan
Renovirani Voli u Herceg Novom, u dijelu grada Jok megdan
Pored marketa koji je prilagođen potrebama naših kupaca, veliku olakšicu za naše zaposlene predstavljaju elektronske cijene, čija upotreba smanjuje korišćenje papira i eliminiše mogućnost greške.
Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore dostavilo je u proteklih mjesec svu potrebnu dokumentaciju Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državnu imovinu, te od saglasnosti resora na čijem je čelu Janko Odović zavisi kada će biti raspisani tenderi za davanje u zakup djelova morske obale.
Kako je saopšteno iz Morskog dobra dostavljen je i nacrt posljednjeg dokumenta i to Atlasa crnogorskih plaža i kupališta za period 2024-2028. godine.
“Ukoliko nas resorno Ministarstvo isprati u doglednom roku, tenderski ciklus će otpočeti tokom marta mjeseca i time ćemo imati dovoljno vremena da na kvalitetan način pripremimo i spremno dočekamo ljetnju turističku sezonu. Dakle, stvorili smo sve uslove za otpočinjanje tenderskog ciklusa, koje su u nadležnosti ovog preduzeća, međutim treba imati u vidu da zakonske odredbe definišu da se za sve ove akte mora pribaviti saglasnost Vlade Crne Gore”, naglašavaju uz Morskog dobra i dodaju:
“Sprovešćemo fer tenderski postupak, u kojem će se odvijati poštena tržišna utakmica, pružajući svim građanima mogućnost korišćenja državne imovine. Jedan od isticanih argumenata neblagovremenosti tenderskog ciklusa, nemogućnosti pribavljanja odobrenja za rad, ističemo da je Zakon definisao Institut privremenog rješenja i da se data situacija uspješno prevazilazi primjenom tog Instituta, a kako je to i urađeno tenderske 2019. godine”, zaključuju iz ovog preduzeća.
I dalje nema pomaka u dogovoru Izraela i Hamasa o miru u Gazi. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu opet je pozvao Hamas na ustupke prije daljnjih pregovora o novom prekidu vatre i povratku talaca iz Gaze.
Istaknuo je da neće kapitulirati pred lažnim zahtjevima Hamasa. Potpredsjednica SAD-a Kamala Harris pozvala je izraelske dužnosnike i čelnike Hamasa na prihvaćanje sporazuma kojim bi počeo šestotjedni prekid vatre.
Potpredsjednica SAD-a poziva na primirje: Stanovnici Gaze ‘umiru od gladi’
Američka potpredsjednica Kamala Harris pozvala je na trenutačnu provedbu šestotjednog primirja u Gazi kako bi se omogućio priljev više pomoći na opkoljeno palestinsko područje i oslobađanje talaca koje drži Hamas.
– S obzirom na goleme razmjere patnje u Gazi, mora doći do trenutačnog prekida vatre, najmanje sljedećih šest tjedana, rekala je Harris u nedjelju i izazvala oduševljenje okupljenih na 59. godišnjici Krvave nedjelje u Alabami, gdje su policajci pretukli američke demonstrante koji su se borili za građanska prava prije gotovo šest desetljeća.
Otvoreno je prozvala Izrael da ne čini dovoljno kako bi ublažio “humanitarnu katastrofu” u Gazi dok se Bidenova administracija suočava sa sve većim pritiskom da obuzda svog bliskog saveznika koji ratuje s militantima Hamasa.
– Ljudi u Gazi gladuju. Uvjeti su nehumani i naša ljudskost tjera nas da djelujemo, rekla je Harris.
– Izraelska vlada mora učiniti više kako bi znatno povećala protok pomoći. Nema isprika, poručila je Harris.
Dodala je da Izrael mora otvoriti nove granične prijelaze, ne nametati “nepotrebna ograničenja” vezano za isporuku pomoći, zaštititi humanitarno osoblje i konvoje te raditi na ponovnom uspostavljanju osnovnih usluga i promicanju reda kako bi “više hrane, vode i goriva moglo doći do onih kojima su potrebni”.
Opština Tivat – Sekretarijat za društvene djelatnosti u saradnji sa opštinskom organizacijom Crvenog krsta Tivat i Zavodom za transfuziju krvi Crne Gore – odjeljenje Kotor, organizuju akciju dobrovoljnog davanja krvi u srijedu 6. marta, od 9-12 sati u multimedijalnoj sali Opštine Tivat.
Krv će moći da daju zaposleni u organima lokalne uprave, zaposleni u lokalnim javnim preduzećima i javnim ustanovama, odbornici Skupštine opštine Tivat, ali i svi drugi zainteresovani građani.
Iz Sekretarijata za društvene djelatnosti naglašavaju da je cilj ove akcije podizanje svijesti o važnosti dobrovoljnog davanja krvi kao aktivnosti od opšteg društvenog interesa i jednog od najhumanijih gestova.
„Iz tog razloga akcije davanja krvi i organizujemo na javnim lokacijama, jer želimo da davanje krvi građanima učinimo dostupnijim i da im pokažemo da, ukoliko svi odvojimo bar jednom godišnje petnaest minuta od svojih svakodnevnih aktivnosti za ovaj humani čin, krvi bi bilo dovoljno za sve kojima je ona potrebna u našoj državi“ – navode iz Sekretarijata.
Transfuzijom krvi spašavaju se milioni života u svijetu svake godine, ističu iz OO Crvenog krsta Tivat. „Svakih nekoliko sekundi u svijetu je nekome, negdje, potrebna krv. Dovoljne količine krvi mogu se obezbijediti samo redovnim davanjem ove dragocjene tečnosti. Dajući krv, obezbjeđujemo sigurniju budućnost nama samima, porodici, prijateljima“ – poručuju iz Crvenog krsta.
dobrovoljno-davanje-krvi
Ko može dati krv?
Davalac krvi može biti svaka zdrava, odrasla osoba, starosti od 18-65 godina
Žene mogu dati krv 3 puta, a muškarci 4 puta godišnje
Teži od 50 kg
Tjelesne temperature manje od 37°C
Pulsa između 50 – 100/min
Krvnog pritiska: ne višeg od 170/100 mmHG i ne nižeg od 110/70 mmHg
Davalac ne smije biti prehlađen
Davalac ne smije bolovati od bolesti pluća i srca
Limfne žlijezde vrata i pazuha, jetra i slezina ne smiju biti uvećane
Priprema za davanje krvi
Posebna priprema za davanje krvi nije potrebna, kao ni poseban režim poslije davanja krvi, ali da bi se što bolje osjećali pri davanju krvi, pogotovo ako je to prvo davanje, određeni savjeti bi mogli da budu od koristi:
Ne pijte alkohol i ne jedite previše masne hrane prethodnog dana;
Predstavljena monografija 50 godina Moderne galerije „Jovo Ivanović”
U organizaciji JU Muzeji i galerije Budve u sklopu manifestacije Ljubišini dani u subotu, 2.marta u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović” predstavljena je monografija 50 godina Moderne galerije „Jovo Ivanović”.
Učesnici su bili: Snežana Ivović, muzejski savjetnik, akademik Aleksandar Čilikov, Jelena Đakonović – viši kustos i mr Lucija Đurašković.
“Budvanska Moderna galerija je kontinuirano i uspješno prisutna na likovnoj mapi Crne Gore dugih 50. godina, predstavljajući instituciju od posebnog značaja, koja u svom bogatom fondu unutar svojih pet heterogenih zbirki sadrži i čuva različite likovno-umjetničke iskaze brojnih eminentnih stvaralaca koji su obilježili modernu i savremenu umjetnost od početka prošlog vijeka, pa do danas. Samim tim, ona predstavlja uvid u raznovrsnost stilova i likovnih poetika kako zavičajnih umjetnika, tako i umjetnika sa šireg evropskog, pa i svjetskog prostora, sa autentičnim individualnim kvalitetnima, pokazujući i dokazujući bezgranične varijacije ljudskog duha koji samo tajna umjetničke kreacije može da podstakne, pokrene i razvije do vizija koje dosežu vanvremenske i vanprostorne sfere, živeći jedan drugi, sasvim svoj, autohtoni svijet. Svijet rekli bi “iluzija” koji katkad lirski i intimistički, a katkad žestoko i surovo sarkastički, neovisno od apstrakcije ili figuralnosti, ukazuje, preobražava, traži, izaziva i otvara nove humane puteve, te daruje duboku emociju uzdižući biće čovjeka na pijadestal čovječnosti, što se sve uklapa u Gogenova pitanja sa početka ovog izlaganja…
S obzirom da će o Modernoj galeriji, njenim zbirkama i monografiji izdatoj povodom 50. godina od njenog postojanja, nešto više reći njeni recezenti, meni ostaje da se zahvalim autorima tekstova koji obrađuju zbirke: uvaženoj Ljiljani Zeković, za Zbirku zavičajnih umjetnika, Jeleni Đakonović, za zbirku Savremeni ekspresionisti, Tanji Jovetić, za Zbirke Stranih umjetnika i umjetnika naïve, kao i Saši Radišiću i našoj mladoj Vasilisi Gagović, za Zbirku crnogorskih umjetnika. Takođe, se zahvaljujem koleginici Ivani Domazetović koja je, dijelom, na osnovu hemeroteke koju je vodila Senka Subotić, rijetkom marljivošću obradila i kompletirala dokumentacioni odjeljak. Zahvaljujem se i fotografima Nenadu Mandiću, kao i Velimiru Perunoviću, koji je, pored fotografija i velikih muka samnom i koleginicom Đakonović, zaslužan za inventivan i reprezentativan dizajn. Zahvalnost dugujem i lektoru Miroslavu Karoviću, a, takođe, i prevodiocu Milici Stanić Radonjić. I na kraju, ali ne na zadnjem mjestu, posebnu zahvalnost želimo da iskažemo štampariji Opus3, njenom direktoru Ranku Đuraškoviću, koji je imao strpljenja, želju i vjeru da ćemo ovaj posao ipak privesti srećnom kraju, iako još čekamo izdanje na engleskom jeziku.
Sve vas, još jednom srdačno pozdravljam uz riječi velikog Ničea: “Ljudi žude za svjetlošću, ne da bi bolje vidjeli, nego da bi jače svijetljeli.” Zasvijetlimo ovog puta u radosti i ljubavi kroz likovnu umjetnost i dugovječnost naše Moderne galerije” – kazala je Đurašković.
Predstavljena monografija 50 godina Moderne galerije „Jovo Ivanović”
Dio govora Snežane Ivović, muzejskog savjetnika
Imam čast i zadovoljstvo da večeras govorim povodom promocije monografije Moderne galerije posvećene jednom veoma važnom jubileju za istoriju crnogorske kulture, 50-godisnjice osnivanja Moderne galerije u Budvi. Već na prvim stranicama ovog luksuznog izdanja u uvodnom tekstu direktorica Moderne galerije, istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka g-đa Lucija Đurašković nadahnuto govori o istorijatu, počecima formiranja i značaju ove institucije koja u svom fundusu baštini djela eminentnih stvaralaca, ne samo domaće,nego i evropske pa i svjetske umjetničke scene…
Akademik Aleksandar Čilikov je istakao da je imao čast i zadovoljstvo da se kao jako mlad upozna sa Jovom Ivanovićem
Nevjerovatna ličnost, vrhunski umjetnik, humanista i čovjek vulkanske energije bio je Jovo Ivanović. Bez ikakve namjere da potcijenim rad bilo koga u razvoju ove galerije, kada pomenete u Budvi galeriju, ja imam u glavi Jova Ivanovića.
Bez empatije – ni imaginacije, ni morala, kaže autor pustolovnog romana o baroknom putešestviju jedne Bokeljke kroz Evropu, Afriku, Ameriku i nazad u rodni Perast
Junakinja romana „Pesma o tri sveta“ Ozana Bolica, koju je pisac Vladimir Pištalo povezao sa baroknim Perastom i Kotorom, privukla je pažnju poštovalaca istorije i kulture Boke kotorske, ljubitelja/ki vanvremenske proze, pisane kao poezija. Roman koji je nastajao tokom tri godine, objavljen prošle godine u izdanju „Agore“, stvaran je u ženskom rodu, u prvom licu jednine, satkan je od niti empatije, bez koje, kaže pisac, “nema ni imaginacije, ni morala”. Umjesto da živi konvencionalnim životom bokeljske žene iz doba Venecije, da sjedi kući i veze goblene, Ozana silom prilika putuje od Evrope i Afrike do Amerike, upoznaje svjet Islama, nauči da razumije puritance i da saosjeća sa Indijancima, da prepoznje ljude oko sebe, a nagrada joj je čitav svijet, što je ideja bliska današnjoj globalizaciji.
Barok je period u kome živi junakinja Vašeg romana-otkuda to interesovanje za ovaj istorijski period i za Boku?
-Taj barok je ovdje u Boki bio dosta suzdržaniji nego evropski barok, ali je obilježio i Kotor poslije velikog zemljotresa, grad je bio drugačiji poslije toga, potres je bio katastrofalan, odavde sve do Dubrovnika, koji je takođe stradao. Moja glavna junakinja Ozana Bolica živi jako dugo, ona živi od kraja 17. vijeka do propasti Venecije krajem 18. vijeka. Veoma je vezana za Kotor – sa očeve strane ona je Kotoranka, a sa majčine strane ona je od Bujovića iz Perasta, tako da je ona iz oba grada i ima tu vezu- kad govori o Kotoru, govori o zaštitniku sv. Tripunu, a kad govori o Perastu, pominje sv. Đorđa. Dobila je ime po Bl. Ozani, svjesna svog porijekla, Bolice su jedna od najvažnijih kotorskih plemenitaških porodica, i ona se više identifikuje sa Perastom, jer je tamo odrastala, ali je mislima isto tako stalno u Kotoru, tako da je ova knjiga i o Boki.
Da li Vam je bilo teško naći pravu mjeru imaginacije i dokumentarne građe?
-Puno sam koristio djela istoričara dr Miloša Miloševića, kome mogu samo da se poklonim. Ta predanost, to poznavanje toga perioda istorije Boke kotorske, o kome mi ne znamo toliko mnogo – ako pitate običnog čovjeka za XVII, XVIII vijek, o Veneciji- to nije tema o kojoj se mnogo zna. Meni je bilo vrlo interesantno da učim o tome, da saznam više o istorijskim ličnostima, koje su ugrađene u moj roman. Admiral Vicko Bujović, koji je bio kontroverzna ličnost, ujak je glavne junakinje. Matija Zmajević, koji je opet učestvovao u zavjeri ubistva Bujovića, pa ga je Venecija zbog toga prognala zauvijek sa svoga područja, takođe je značajna ličnost istorije Boke. Vrlo su čudne te barokne biografije, recimo Krušala, koji je zapravo rođen kao Hasan iz Mistre, došao kao rob u Boku, postao katolički sveštenik i onda je kasnije kao sekretar grofa Save Vladislavića Raguzinskog učestvovao u razgraničenju Kine i Rusije, da bi se opet vratio u Perast kao star čovjek, donio svoj portret itd… Sve je to tačno, to su poznate činjenice, a onda je lako pogoditi šta je u romanu istorija, a šta je moja mašta.
Publika u Kinu Boka
Na koji način Ozana u Vašoj mašti povezuje „Tri svijeta“ – Evropu, Afriku i Ameriku?
-Ona povezuje u vremenu vrlo različite momente, jer živi vrlo dugo. Ozanu su kao 17-godišnjakinju oteli gusari i odveli je u Tunis, tako da se ona kao mlada žena našla u Africi- to se dešavalo, postoji ona čuvena pohara Perasta u prvoj četvrtini XVII vijeka, ali sam ovu gusarsku poharu smjestio nešto kasnije, s kraja tog vijeka. Ona protiv svoje volje dolazi u Tunis, čiju kulturu i ljude dobro upozna, ona nema tu prepreku prema drugačijim ljudima, nego, ma koliko bila u nezavidnoj situaciji (nema ništa gore nego biti rob), ona nekako razumije situaciju, poistovjeti se, što je vrlo rijetka osobina u svim vremenima, jedna vrsta blagoslova. E, to je ono što je osnovno kod nje, ali, nije lako nositi tu osobinu – niko te neće baš mnogo pohvaliti što razumiješ druge i drugačije, bez obzira što ljudi govore o tome, ali, bez te empatije nema ni mašte ni morala.
Onda nju oslobode Amerikanci- ljudi koji su tada smatrani Englezima, jer Amerika je tada bila kolonija Engleske, kao što je Boka bila kolonija Venecije. Evropa, Afrika i Amerika, tri kontinenta koji su tada bili kao da su različite planete – sad mi ipak nešto znamo o tom svijetu, koji je počeo da se povezuje. Bugenvilija je donešena iz Južne Amerike, najosnovnije stvari – grah, krompir su donešeni sa tog kontinenta, agrikultura, kultura u svakom smislu. Onda Ozanu otmu Indijanci u Americi, kasnije biva oslobođena i vraća se u Perast, o kome stalno sanja i misli da je sanjala svoj život. Te tri „planete“, koje su tri različita kontinenta tada – Afrika, Evropa i Amerika, to su tri svijeta, a pošto je veoma poetski pisana knjiga, ona na neki način jeste pjesma, kao i proza, tako da je to „Pesma o tri sveta“.
Da li je skrentanje pažnje na empatiju, to razumijevanje drugačijih svjetova, kultura, naroda, upravo cilj koji ste htjeli da ovom knjigom postignete?
-Jeste. Cilj je, prije svega da se ispriča priča, ali ta ideja da je čovjek “bačen u postojanje”, da niko nije odlučio da se rodi (u Srednjem vijeku se govorilo:“Slučajnost rođenja”), eto i to što je neko rođen u Kotoru, a mogao je da bude rođen u Kuala Lumpuru, sposobnost da se nosiš sa tim životom, to je kod naše Ozane još očiglednije jer su je doslovno oteli. Ona se u tom svijetu postavi tako da razumije, da nauči, da proširi svoje vidike, jer pitanje je kakav bi njen život bio da nikuda nije otišla, da je sjedela kući i vezla – manje interesantan. Ma koliko ovo bio težak životni put, on donosi taj dobitak čitavog svijeta- ono što je njena dobit, to su ta “tri svijeta”.
Kakvo je bilo Vaše iskustvo da kao muškarac o jednom ženskom luku pišete u prvom licu jednine?
-Tačno, pišem u prvom licu sa pozicije žene, to je u stvari bio izazov pisanja jedne ispovjedi, bilo je vrlo interesantno, ali mi je više od svega bilo zabavno da „jedrim“ na toj empatiji. Kako bih bolje razumio žensku psihologiju, pravio sam neku vrstu ankete sa svojim prijateljicama.
Šaponja i Pištalo
Knjigu ste pisali u Americi i Evropi, a dešava se isto u Americi i Evropi i još u Africi
-Jako sam mnogo zamišljao ovaj grad kad sam ovo pisao, a pisao sam svuda- pisao sam u Americi, pisao sam u Srbiji, u svim hotelima gdje sam bio u 60 različitih gradova i namjeravao sam da napišem taj spisak, od evropskih gradova, preko Kotora do Vranja, ali ga nisam pomenuo u knjizi da ne bi izgledalo kao neko hvalisanje. Ali je interesantno zamisliti jedan crtež puta Ozane Bolice, napraviti mapu da se vidi gdje je sve putovala. Živio sam u Americi 30 godina, moj doktorat je američka istorija, tako da mi je to pomagalo da znam o čemu pišem.
Kako je publika do sada prihvatila ovaj Vaš roman?
-Vole ljudi Boku, Gospa od Škrpjela je jedna tačka u čitavoj bivšoj Jugoslaviji do koje ljudi idu stalno. Ta legenda o njenom nastanku, o kamenju kojim se zaliva, kapetanima i pomorcima koji ostavljaju zavjetne pločice, Fašinada, vjenčanja na ostrvu, koje je prelijepo na prvi pogled, kao božija statua, ljudi to vole i kad pričaš o tome, oni se odazovu.
Knjiga je dobila Nagradu „Beskrajni plavi krug“ i Nagradu „Dr Špiro Matijević“ i bila je u najužem izboru „NIN“-a i za „Beogradski pobednik“. Nismo išli previše na turneje, imali smo četiri-pet čitanja, jer smo bili vrlo zauzeti, ali će se to sada nastaviti. Volim da se susrećem sa čitaocima….
Priče, romani, poetska proza
Nakon Podgorice i Herceg Novog, knjiga je predstavljena u Kotoru, a zatim i u Tivtu, svuda naišavši na topao prijem i interesovanje publike. Pisca Vladimira Pištala i Nenada Šaponju, glavnog urednika IK “Agora” ugostile su poslenice Gradske biblioteke i čitaonice, ispred koje ih je pozdravila Marija Starčević. Među najpoznatijim ostvarenjima Vladimira Pištala su poetske proze: Slikovnica, Manifesti, čajevi Marsa / Noći; zbirke priča Kraj veka, Vitraž u sećanju, Priče iz celog sveta; romani Milenijum u Beogradu, Tesla, portret među maskama, Venecija, Sunce ovog dana: Pismo Andriću i knjiga eseja Značenje džokera.
