Brutalno ubojstvo u Novom Mestu. Dvoje ministara podnijelo ostavku

0
Brutalno ubojstvo u Novom Mestu. Dvoje ministara podnijelo ostavku
Dvoje slovenskih ministara odstupilo nakon ubojstva u Novom Mestu – foto Daniel Novakovic/STA

NOVO MESTO – Na društvenim mrežama pojavila se snimka ubojstva ispred kluba u slovenskom Novom Mestu, pišu lokalni mediji. Uznemirujuću snimku objavio je portal Slovenske novice. Ne prenosimo je zbog iznimno uznemirujućeg sadržaja.

U noći s petka na subotu muškarac je brutalno pretučen ispred ugostiteljskog objekta u Novom Mestu te je kasnije podlegao ozljedama. Policija je uhitila 20-godišnjeg osumnjičenika, a za danas je najavljen prosvjed.

Prema neslužbenim informacijama, događaji su započeli kada je mladić nazvao oca iz kluba “LokalPatriot”, tvrdeći da mu prijeti skupina ljudi i moleći ga da dođe po njega. Otac, inače poznati ugostitelj, odmah je stigao.

Čim je izašao iz automobila, napala ga je skupina muškaraca, navodno pripadnika romske zajednice, te mu nanijela teške ozljede glave. Hitna pomoć uspjela ga je reanimirati na mjestu događaja, no stanje mu je bilo iznimno kritično te je prevezen u bolnicu. Unatoč naporima liječnika, muškarac je preminuo jučer nešto prije 22 sata.

Sugrađani se opraštaju

Isti portal objavio je da je ubijeni muškarac Aleš Šutar (48), od milja zvan Aco. Bio je poznat kao uvijek nasmijani konobar iz lokala Pri vodnjaku, piše slovenski medij.

U spomen na tragično preminulog oca brojni građani okupljaju se i pale svijeće ispred lokala u kojem se napad dogodio. Društvenim mrežama šire se i njegove fotografije te objave podrške uz oznaku “#vsismolahkoAco” (Svi možemo biti Aco).

Na tragičan događaj osvrnuo se i ugostitelj Rok Vovko, pozvavši sugrađane da se pridruže odavanju počasti. “Zapalit ću svijeću za Aleša koji će za svoju djecu uvijek biti najbolji tata na svijetu. Dođi i ti zapaliti svijeću”, poručio je Vovko. Od Ace se na Facebooku oprostio i sociolog i profesor Borut Rončević.

“Obitelj je izgubila muža i oca, a mi uvijek nasmijanog konobara Pri vodnjaku”, napisao je.

Slovenska ministrica pravosuđa Andreja Katič i ministar unutarnjih poslova Boštjan Poklukar ponudili su ostavke premijeru Robertu Golobu, koji ih je i prihvatio. Istraga o kaznenom djelu, prema riječima glavnog ravnatelja policije Damjana Petriča, još uvijek traje.

“Ljudi imaju pravo na sigurnost, a to pravo jučer nije ispunjeno”, rekao je Golob. “Znam da danas svi osjećamo tugu, ljutnju, pa čak i strah. To je razumljivo. Međutim, ne smijemo dopustiti da se ta bol pretvori u osvetu ili mržnju. To bi samo produbilo rane i rastrgalo društvo”, nastavio je Golob, pa pozvao kolege da se suzdrže od iskorištavanja te tragedije u političke svrhe.

Oporba traži ostavku cijele Vlade

Oglasio se i predsjednik Vrhovnog suda Đorđević, koji je istaknuo da je sudstvo u ovakvim slučajevima “posljednje u nizu”. “Najprije je potrebno dobro i učinkovito zakonodavstvo, zatim je na potezu policija, tužiteljstvo i tek onda sudstvo”, pojasnio je. Na pitanje o odgovornosti sudstva, odgovorio je da je o tome teško govoriti.

Slovenska oporba već je pozvala na ostavku cijele vlade, no premijer je to odbio kazavši da bi u ovom trenutku to predstavljalo bijeg od odgovornosti. “Ministri su prihvatili svoju odgovornost, a na meni je da sljedećim koracima osiguram da se mir vrati u društvo i da osiguramo sigurnost cijelog društva”, naglasio je.

Katič, ministrica iz redova socijaldemokrata, ranije je rekla da je donijela odluku o ostavci “zbog objektivne odgovornosti” te da time “doprinosi smirivanju situacije”. “Oni koji moraju osigurati red i sigurnost su policija i tužiteljstvo. Što se tiče poziva drugima, odgovaram da svatko mora razmisliti o vlastitoj odgovornosti, ja jesam”, prenosi slovensko Delo njezine riječi.

Predsjednica traži sjednicu, Janša najavio prosvjed

Predsjednica Nataša Pirc Musar pozvala se na Ustav i od Državnog zbora zatražila izvanrednu sjednicu kako bi se raspravilo o sigurnosnoj situaciji na jugoistoku Slovenije. Naglasila je kako je nedopustivo da se ovakva tragedija iskorištava za prikupljanje političkih bodova.

“Potrebna nam je trezvena, stručna i odgovorna rasprava koja će donijeti učinkovita rješenja”, poručili su iz njezina ureda. Predsjednik SDS-a Janez Janša najavio je da će na dan izvanredne sjednice organizirati prosvjed ispred parlamenta kako bi se izvršio pritisak na vladajuće da usvoje hitne mjere.

Iz njegove stranke poručili su da su za smrt muškarca “posredno odgovorni premijer Robert Golob i njegova koalicija” jer su ignorirali upozorenja i primjenjivali dvostruka mjerila. “Umjesto da zaštiti ljude, vlast je štitila kriminalce”, smatraju u SDS-u i pozivaju premijera na ostavku.

Doček za mlade bućare koji su na SP u Turskoj osvojili pet medalja

0

Za mlade bućare reprezenatacije Crne Gore danas je organizovan svečani doček na tivatskom aerodromu.

Podsjećamo, oni su na Svjetskom prvenstvu u Turskoj osvojili dvije srebrne i tri bronzane medalje, Gracija Stjepčević je osvojio dvije srebrne i jednu bronzanu medalju, Matija Golub i Petar Petković su osvojili bronzanu medalju.

Osim roditelja, rodbine i navijača mlade bućare dočekali su predsjednik Opštine Tivat, Željko Komnenović, predsjednik Bućarskog saveza Crne Gore, Miroslav Petković i selektor ženske reprezentacije Dejan Stjepčević.

Svečani doček organizovan je i u klubskim prostorijama BK Palme u Donjoj Lastvi.

Bućarski savez Crne Gore: Hvala svima

Ceremonijom dodjele medalja završeno je svjetsko prvenstvo za mlade u Mersinu. Za nas veoma uspješno, momci se vraćaju kući sa 5 medalja.

Gracija Stjepcevic već nas je navikao na brojna odličja sa reprezentacijom i klubom. Ovoga puta 3/3.

Bronza u preciznom, srebra u pojedincu i brzinskom, nakon 4 dana iscrpljujućeg takmičenja u tri discipline.

Petar Petkovic , najmlađi, ali sa sigurnom rukom kao da je mnogo iskusniji, bronza u preciznom izbijanju. Tek početak jedne uspješne bućarske priče.

Matija Golub, bronza u brzinskom, četvrtfinale kruga i para sa Petrom, veliki talenat sa čijim ćemo se rezultatima još ponositi u budućnosti.

Ilija Belan, Mateo Počanić , Boris Vuksanović, Leon Lasić i Matija Pinjatić, sve čestitke na zalaganju u terenima, zajedništvu i načinu kako ste predstavljali Crnu Goru i naš sport. Vrlo malo je nedostajalo da ova kolekcija medalja bude i veća.

Niko Stjepčević i Zoran Vučetić, pored terena uvijek spremni da savjetuju, smire pohvale ali i kritikuju. Veliki dio ovog uspjeha pripada i njima.

Hvala svim navijačima, prijateljima i ljudima i organizacijama koji su podržali ovaj projekat. Na najljepši način ovi momci to vraćaju!

Danas ćemo slaviti, a nakon toga zasluženi odmor, saopšteno je iz Crnogorskog bućarskog saveza.

Maslina na počasnom mjestu porodičnog gazdinstva Ilića u Lepetanima

“Ovo je naše sidrište, podsjetnik na teški život naših predaka i baza oko koje se okuplja naša uža i šira obitelj”, kažu Miho, Marko i Ivan Ilić



Ljekar među bokeškim maslinarima ili maslinar među ljekarima, doktor medicine, hirurg, Ivan Ilić uspješno razvija poljoprivredno seosko gazdinstvo u Lepetanima, uz podršku porodice, ponajviše sinova Marka i Miha.

Nastavljajući obiteljsku tradiciju oni su obnovili oko 400 stabala starinskih maslina u brdu podno Vrmca, te oformili novi maslinjak sadnjom oko 200 novih sorti, koje već daju plod. Imaju tri maslinika raspoređena kaskadno od brda ka moru. Berba održana 18. oktobra u okviru Maslinarskog društva “Boka” obuhvatila je samo maslinik površine oko deset hiljada kvadratnih metara, gdje je zasađeno oko 200 stabala, od kojih su u rodu bila njih stotinjak.

Rad u maslinjaku u kontinuitetu mnogo je značio doktoru Iliću, a posebno zadnjih godina, otkako se penzionisao.

-Ozbiljnije sam se počeo baviti maslinarstvom prije 15-ak godina, a tokom tog perioda rad u maslinjaku značajno je dopriniomom opuštanju od čestih stresnih situacija u poslu kojim se bavim. Kroz fizički umor, zbog rada u maslinjaku, dolazi i satisfakcija u vidu mentalnog rasterećenja. Interesantno je da veliki broj kolega, doktora medicine, gaji strast ka maslinarstvu kao hobiju, kaže Ilić.

Iz te strasti nastao je mladi maslinik sa oko 30 novih hibridnih sorti – “multikultivari”, 70 sadnica starosti od jedne do četiri godine, koje su u zbijenim redovima zasadili na tlu nekadašnjeg vinograda, gdje je zemlja već kultivisana dugogodišnjim obrađivanjem.

Što se tiče rodnosti, kažu Ilići, u ovom trenutku među vodećim sortama su italijanske, a stižu i hibridne-španske sorte. Izdvaja se i “koroneiki”, sitnog, grozdastog roda, najbolja grčka uljarica, jedna od najbogatijih antioksidansima i polifenolima, što se danas najviše cijeni u maslinarstvu.

Zbirka egzotičnih sorti

Mlade sadnice dobro rodile

Novi maslinik krase autohtione sorte – žutica, crnica, lumbardeška; hrvatske sorte – oblica, levantinka, lastivka, istarska bjelica, drobnica, pujiška; grčke – koronaiki, kalamon, halkidiki, megaritiki; italijanske – leccino, frantoiol coratina, carolea, pendolino, maurino, cipressino; španske – arbequina, arbosana, manzanilla; francuska – picholine languedoc; sjevernoafričke -picholine marocaine i chemlali sfax. Tu su i moderne hibridne sorte za intezivni uzgoj: arbeguina, arbosana, sikitita, lecciana (Agromillora i Univerzitet u Bariju), o kojima nam je detalje iznio Miho Ilić, inžinjer elektrotehnike.

-Ovoliki broj sorti je prisutan zbog početničke zanesenosti raznim sortama, i gotovo kolekcionarskog pristupa istim. Realnost je da su se od svih njih vremenom izdvojile one koje su se najbolje pokazale na našoj mikrolokaciji i našoj mikro klimi, te će se budući izbor za sadnju suziti na 5-10 sorti, objasnili su Ilići.

Upariti teren, mikrolokaciju i sortiment

-Ne postoji savršena maslina, svaka ima svoje prednosti i nedostatke, neka koja redovno rađa možda je osjetljiva na neku vrstu bolesti, neka koja je jako otporna- ne rađa redovno i tu treba tražiti neke kompromise. Tu je najbitniji uticaj mikrolokacije – neka maslina koja se pokaže dobro ovdje, kilometar dalje ne uspijeva. Ušuškanost našeg imanja u Lepetanima ima  prednosti, ali i mane – zimi nemamo toliko sunčeve svjetlosti, zadržava se vlaga pa su samim tim masline sklonije oboljevanju od raznih gljivičnih bolesti, napominje Miho. Pošto su timski ovladali vještinom kalemljenja, te već zamjenjuju sorte maslina koje se nisu pokazale dobro, onima koje su otporne na bolesti i imaju redovnu rodnost.

-Ne postoji idealni kultivar, svaka prednost sa sobom nosi i određenu manu, pa je po pitanju sortimenta potrebno tražiti kompromise i prilagođavti se okolnostima u maslinjaku, prioritetima maslinara, kao i mikrolokaciji. Uz pravilno uparen tip terena, mikrolokaciju i sortiment, mogu se postići vrhunski rezultati u ekološkoj proizvodnji, kaže Ilić.

Berba uz asistenciju – foto M.D.P.

Tradicionalni uzgoj i preradu maslina potisnule su metode savremenog uzgoja.

-Razlike su ogromne, međutim kada ih razmatramo moramo uzeti u obzir kontekst vremena u kojem su one nastale. Danas proizvodimo ulje na savremen način, koristeći opremu i znanja kojim naši preci nisu imali pristup. Oni su to radili najbolje što su u to vrijeme znali, i to je tada bio standard. Danas smo zahvaljujući novim saznanjima iz oblasti maslinarstva napustili stare loše prakse i usvojili nove. Na primjer, sakupljanje plodova sa zemje i njihovo skladištenje mjesecima prije prerade više nije prihvatljivo, masline se beru sa stabla i prerađuju u uljari isti dan. Takođe i uljare su savremene i omogućavaju dobijanje ulja vrhunskog kvaliteta, što je nekada i uz mnogo veći trud bilo gotovo nemoguće postići, objašnjava Miho. Ova djelatnost im znači puno.

-To je naše sidrište, podsjetnik na teški život naših predaka i baza oko koje se okuplja naša uža i šira obitelj. Ova kuća i ovo imanje generacijama su bili mjesto takvih okupljanja, odavde su potekle mnoge porodice, čiji potomci danas žive širom svijeta, i uvijek se rado vraćaju, kažu Ilići, koji u praksi primjenjuju savremenu tehnologiju. Agrotehničke mjere su važne – zaštita masline, priprema, navodnjavanje, borba protiv štetočina, nagnojavanje, rezidba je jako bitna.

Doktor Ilić ističe da je svaki korak važan, a kad su akcije, onda on i sinovi rade združenim snagama. Marko i Miho pomažu ocu u održavanju terena, u pripremi za sadnju, u kosidbi, rezidbi, berbi, transportu…Maslinarstvo je, kažu 80% fizički posao, ali je ono dobar spoj lijepog i korisnog.

Ljubav najdragocjenije ulaganje

Pogled na gazdinstvo Ilića u Lepetanima – foto M.D.P.

-Potrebno je značajno vrijeme dok masline ne dođu u rod i dok uloženi novac ne počne da se vraća. Čak i ako posjedujete svoju zemlju, priprema terena, kvalitetan sadni materijal, sistemi navodnjavanja i radna snaga traže ozbiljna ulaganja. U Crnoj Gori malobrojni preduzetnici koji žive od maslinarstva posjeduju veće parcele koje opravdavaju ova ulaganja. Uzevši sve ovo u obzir, nameće se zaključak da je ljubav ka maslini i maslinarstvu ipak neizostavni faktor da bi se neko odlučio za profesionalno bavljenje ovim poslom. Kada pričamo o “hobiju” maslinara, onda je tu ljubav i privrženost tradiciji dominantni faktor, jer se najčešće uloženi trud i novac ne mogu kompenzovati u ekonomskom smislu, međutim, sa druge strane imati svoje vrhunsko organsko ekstra djevičansko maslinovo ulje je neprocjenjivo, ističe Miho Ilić.

Turizam i maslinarstvo “ruku pod ruku”

Doktor među maslinarima

-Namjera nam je da napravimo jedan reprezentativni agroturistički pejzaž, koji će privlačiti posjetitelje. Želja nam je da obnovimo gazdinstvo u izvornom obliku, onako kako je izgledalo nekada, kada se redovno održavalo, te planiramo da obnovimo i suhomeđe, kaže Marko Ilić. Po struci pravnik, on ukazuje da je potrebno da se u zakonskoj regulativi tačno definiše što jedno seosko domaćinstvo može da pruži od turističkih usluga (hrana i piće), kako bi se u budućnosti Ilići time ozbiljno pozabavili.

-Inače se bavimo turizmom, izdajemo apartmane i imamo povratnu informaciju od gostiju iz inostranstva koji su oduševljeni. Tek kroz njihove ekspresije mi zapravo shvatimo što imamo, da je ovo imanje unikatno za Boku, maltene na pjenu od mora, a iza njega su brda, šuma, lijepo je za odmor ko želi da pobjegne od gradske gužve, od svega, destinacija ne može biti bolja, smatra Marko Ilić.

U tom pravcu razmišlja i njegov otac.

-Bilo bi lijepo kad bismo sredili jedan prostor za kušaonicu ulja i to bi bila jedna kruna ovog našeg rada, kao i da se ima svoj mali mlin, da se ne ovisi o drugima i da se melju određene manje količine, da se obrađuje kako se ubere – to bi bilo idealno, ali za to treba još vremena i investicija.

Svake godine opština Tivat objavljuje konkurs iz oblasti poljoprivrede, i svi registrovani proizvođači sa urednom dokumentacijom mogu ostvariti pravo na subvencije prilikom nabavke alata, opreme, i mehanizacije u iznosu od 50%. Tu su i dodatni stimulansi kao: subvencija za obradivo zemljište (obračunava se po površini) subvencija za prizvedeni litar ekstra djevičanskog maslinovog ulja, subvencija za obnovljena stara stabla maslina, obnove suhozida, itd. Do sada smo koristili ove povoljnosti, dok za subvencije na nivou države/ Ministarstva poljoprivrede još nismo konkurisali, kaže dr Ilić.

Djelić istorije uokviren sa četiri kamena zida

Atmosfera u konobi – Foto M.D.P.

– Konoba je dio kuće koji je ostao u izvornom obliku, njene podne kamene ploče uglačane od stopala svjedoče životu koji se tu intezivno odvijao kroz generacije, u njenom ćošku vidi se stijena na kojoj je kuća sagrađena. Nekada je dominantno korištena kao magacin za čuvanje poljoprivrednih proizvoda, i to najčešće vina u drvenim bačvama i ulja u kamenim pilima. Danas je konoba mjesto za okupljanje porodice i prijatelja, sa velikim drvenim stolom u sredini. Malo ko ostaje ravnodušan kada se susretne sa tim autentičnim djelićem istorije uokvirenim u četiri kamena zida, sentimentalni su Ilići ka ovom dijelu stare kuće.

/Tekst i foto: M.D.P./

Jesen cvjeta tišinom: Šumske ciklame Savinske dubrave

0

Kad se jesen polako uvlači u sjenovite zakutke Herceg Novog, a vazduh miriše na zrelo lišće i more,  šumske staze  Savinske dubrave ožive nijansama ružičaste boje. Među opalim lišćem hrasta i kestena izranjaju nježni cvjetovi šumskih ciklama. U vrijeme Miholjskog ljeta, kada se sunce još zadržava nad Bokom, a povremene kiše osvježe tlo, šumske ciklame procvjetaju u punom sjaju – ružičaste nijanse unose život u tišinu jesenje šume.

Tlo Savinske dubrave je krečnjačko, s bogatim humusom koji zadržava vlagu, a izmjena zimzelenih i listopadnih vrsta stvara idealne uslove – dovoljno svjetlosti i zaštite. Ciklama svoje cvjetanje duguje podzemnom gomolju koji tokom ljeta čuva energiju i vlagu, pa čim stignu prve jesenske kiše – biljka oživi. Cyclamen hederifolium i srodne jesenske vrste cvjetaju od septembra do novembra, što savršeno odgovara blagoj i vlažnoj klimi Herceg Novog.

Ciklama (lat. Cyclamen) pripada porodici jagorčevina (lat. Primulaceae) . Postoji veliki broj sorti,  rod ciklame uključuje 23 vrste,  a najviše se razlikuju po boji cvijeća, lišća i obliku, a neke vrste gaje se kao sobno bilje. Ciklame obitavaju u mediteranskoj regiji od Španije do Irana, te u Sjeveroistočnoj Africi, u oblastima poput Somalije. U Crnoj Gori je do sada zabilježeno pet vrsta ciklama, od čega su najrasprostranjenije šumska i primorska.

Ciklame – foto S.K.

Šumska ciklama (Cyclamen purpurascens) je višegodišnja zeljasta biljka s krtolom promjera do 5 cm. Njeni listovi su srcoliki, tamnozeleni sa srebrnim mrljama, a cvjetovi karmin-crveni, nježno mirisni i elegantno povijeni. Cvjeta uglavnom od maja do septembra, ali na primorju, u zavjetrini i toplijim jesenima, njeno cvjetanje zna potrajati i u oktobru.

Primorska ciklama (Cyclamen repandum) raste u četinarskim šumama i prepoznatljiva je po dužim stabljikama i većim, tamnije ružičastim cvjetovima bez mirisa. Obje vrste su zaštićene i ne smiju se brati – njihovo prisustvo označava zdrav ekosistem, uravnoteženu vlagu i netaknut šumski sloj.

Ove male, ali otporne biljke dio su prirodne ravnoteže Savinske dubrave. Dok većina bilja završava svoj vegetativni ciklus, ciklame tek tada pokazuju puni razvoj i snagu prilagođavanja uslovima tla i klime.

Cvijet  tihe ljubavi

Prema jednoj staroj grčkoj legendi, ciklama je bila posvećena boginji Afroditi, boginji ljubavi i ljepote. Kaže se da je rasla na mjestima gdje je Afrodita prolazila — naročito tamo gdje je plakala zbog Adonisa. Zato se ciklama često povezuje s iskrenom, ali bolnom ljubavlju, ili s tugom zbog gubitka voljene osobe.

U nekim dijelovima Balkana postoji vjerovanje da ciklama nikne tamo gdje je pala suza zaljubljene djevojke. Zato se sadila pored kuća kao simbol vječne, ali tihe ljubavi.

Smatralo se i da donosi zaštitu kući, ali da kada  ciklame venu nagovještavaju tugu ili rastanak.

/S.Kosić/

Milutin Đukanović: Jedan € ulaganja pet € dobiti

Milutin Đukanović: Jedan € ulaganja pet € dobiti
Milutin Đukanović

Autorski tekst predsjednika OD EPCGMilutina Đukanovića

Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja već četiri godine nije povećala cijenu električne energije. Jedan od razloga leži i u strateškim ulaganjima u domaće kapacitete, kroz projekte Solari 3000+/500+ i 5000+, SE Željezara, SE Vrtac, SE Kapino Polje, SE Krupac, SE Štedim, SE Gračanica koje sprovode, ili će sprovoditi kćerke firme EPCG-SOLAR-GRADNJA i EPCG-ŽELJEZARA. Što imamo više novih izvora električne energije imaćemo stabilnije cijene. Ovi programi predstavljaju primjer kako se domaćim znanjem i radom može ostvariti veća energetska nezavisnost i ekonomska stabilnost. Naravno postoje i značajni drugi projekti koji se realizuju(Gvozd1, Gvozd2, 8. Agregat, Kruševo, valorizacija voda Nikšićkog polja, BESS…), ali u ovom tekstu daćemo osvrt na izgradnju solarnih elektrana i ulozi Solar gradnje u realizaciji tih projekata.

Da bi analiza bila korektna, daćemo tabelu, šta su to do sada uradile EPCG i njena ćerka firma EPCG-Solar-Gradnja

Foto: EPCG

U sljedećoj tabeli ćemo prikazati finansijske pokazatelje izgradnje ovih solarnih elektrana

Foto: EPCG

Rekordni rezultati i konkretne brojke

Zahvaljujući projektima Solari 3000+/500+ i 5000+, Crna Gora danas ima blizu 100 MWp instalisane solarne energije. Samo kroz glavne programe postavljeno je preko 8.600 solarnih sistema, dok su industrijski projekti poput Željezare, Vrtca i Kapinog Polja dodali više od 14 MWp. To Crnu Goru svrstava među najbrže rastuće zemlje u regionu u oblasti obnovljivih izvora energije.

Svi su na dobitku

Efekti ovih projekata su mjerljivi i višestrani:

• EPCG ostvaruje preko 8 miliona eura koristi jer oslobođenu energiju može da plasira na tržište po višim cijenama. (Malo pojašnjenje za oslobođenu energiju. EPCG je do sada potrošače snabdijevala, iz hidroelektrana i terermoelektrane, po cijeni od 43€/MWh. Pošto ugradnjom solarne elektrane potrošač počinje da snabdijeva sam sebe, a energija koja mu se do tada isporučivala se izvozi po cijeni od 104€/MWh, i nazivamo je oslobođenom energijom).

• Potrošači ostvaruju skoro 6 miliona eura direktnih ušteda jer značajan dio potrošnje pokrivaju sopstvenom, praktično besplatnom energijom.

• Državni budžet prihoduje gotovo 15 miliona euvra kroz poreze, doprinose i PDV.

• EPCG-Solar-Gradnja, iako s privremenim minusom od 5 miliona eura, koji je nasto u 2022. i 2023. godini, omogućila je da se projekti realizuju i da društvena korist višestruko premaši uloženo.

U ovoj analizi namjerno nijesmo uzimali u obzir efekte smanjenje emisije CO2, gdje 1 tona na berzi ima vrijednost 78€, a ona je ekvivalent 1MWh. Proizvodnja iz obnovljivih izvora smanjuje emisiju CO2 za 131.132 tona, i može da predstavlja uštedu od preko 10 miliona eura.

Drugim riječima, svaki uloženi euro u EPCG-Solar-Gradnjau donosi 5 eura koristi društvu. To je model investicije koji se rijetko viđa u energetskom sektoru.

Jedna napomena, EPCG-Solar-Gradnja je 2024. godinu završila pozitivno, a očekujemo da će tako biti i u 2025. godine.

Zapošljavanje nije trošak, već investicija u budućnost

EPCG-Solar-Gradnja zapošljava oko 500 radnika, što je brojka koja odražava realan obim posla, a ne administrativno širenje. Radi se o projektima koji obuhvataju više od 8.000 lokacija širom Crne Gore – domaćinstava, firmi i industrijskih pogona. Takav obim posla zahtijeva timove inženjera, montera, električara i servisera koji svakodnevno rade na terenu. Za razliku od centralizovanih elektrana, solarni projekti traže na desetine ekipa koje rade istovremeno, zbog čega je broj zaposlenih ne samo opravdan, već i nužan za održavanje dinamike i kvaliteta radova.

Svako od tih radnih mjesta doprinosi i budžetu države – kroz poreze, doprinose i potrošnju. Zato zapošljavanje u Solar gradnji nije trošak, već investicija u domaću stručnost i energetsku budućnost Crne Gore.

⁠Značajno je napomenuti da prilikom osnivanja kompanije u Crnoj Gori nije bilo kvalifkovanih i obučenih ljudi koji imaju iskustvo u solarnoj industriji i ugradnjih ovih sistema, a sada možemo reći da je nivo znanja na visokom nivou, što je dodatna vrijednost, a za stručno osposobljavanje svakog kadra neophodno je vrijeme

Domaća kompanija, domaće znanje

EPCG-Solar-Gradnja je dokaz da Crna Gora ima kapacitet da samostalno realizuje energetske projekte bez stranih izvođača, po sistemu ključ u ruke. Ovim projektima stvoren je lanac domaće vrijednosti – od nabavke opreme do instalacije i održavanja. To znači da svaki euro koji se uloži u solarne projekte ostaje u Crnoj Gori, jačajući lokalnu ekonomiju i zapošljavanje.

Možda je neko želio i nadao se da će se nastaviti primijena sistema povlašćenih proizvođača, i da samo privilegovani pojedincu mogu da proizvode električnu energiju i da ostvaruju milionske zarade na uštrb potrošača, EPCG i Budžeta Crne Gore. To vrijeme je prošlo, i danas svaki potrošač može da postane proizvođač električne energije. To nas čini posebno ponosnim.

Zaključak

Projekti Solar gradnje i EPCG nijesu partijski, već ekonomski, društveni i razvojni poduhvati. Njihovi rezultati su vidljivi i mjerljivi: EPCG ostvaruje dodatne prihode, građani plaćaju manje, a država puni budžet. Zahvaljujući ovim programima, Crna Gora postaje energetski nezavisnija i otpornija na globalne šokove cijena električne energije. Zato treba jasno reći – EPCG-Solar-Gradnja nije problem, već rješenje. To je model kojim domaće znanje i rad postaju temelj moderne energetske Crne Gore.

Gutiću novi rekord staze “Trke oslobođenja Herceg Novog”

0

Ulična “Trka oslobođenja Herceg Novog“, jedan od tradicionalnih sportskih programa povodom proslave Dana oslobođenja grada, održana je juče, a odličan domaćin i organizator bio je Triatlon klub Herceg Novi. Da je riječ o sve popularnijoj manifestaciji potvrđuje podatak da je ove godine 80 odsto više učesnika nego lani.

Stazu dugu pet kilometara, od Titove vile do plaže Boka i nazad, istrčalo je 149 takmičarau muškoj i ženskoj kategoriji.

Foto: Triatlon klub Herceg Novi

Pobjednik „Trke oslobođenja“ u muškoj kategoriji je Uroš Gutić iz AK Invictus (BIH) koji je postavio novi rekord staze 15:37 minuta. Drugo mjesto osvojio je Miljan Kukuličić, član AK Mornar sa vremenom 15:56, dok je na trećoj poziciji Rustam Mendubaev iz TK Budva koji je stazu pretrčao za 16:19 minuta.

Pobjednica u ženskoj kategoriji je Slađana Pejović iz AK Nikšić koja je stazu savladala za 19:21 minuta, drugoplasirana je Lidija Todorović iz AK Sparta sa vremenom 20:32, dok je na trećem mjestu Dijana Terzić, članica AK Invictus, sa vremenom 20:49 minuta.

Medalje i priznanja uručio je Mitar Kisjelica, pomoćnik sekretara za društvene djelatnosti i međunarodnu saradnju Opštine Herceg Novi, uz čiju podršku se takmičenje realizuje.

Hrvatski sabor izglasao ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka

0
Hrvatski sabor izglasao ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka
Hrvatski sabor

Hrvatski sabor izglasao je izmjene Zakona o odbrani kojima se ponovno uvodi obavezno osnovna vojna obuka. Za prijedlog je glasalo 84 zastupnika, 30 ih je bilo suzdržano, a 11 protiv.

Program obuke trajat će dva mjeseca, a prvi pozivi mladima biće upućeni do kraja ove godine. Prve grupe regruta očekuju se početkom naredne godine u vojarnama u Kninu, Slunju i Požegi.

U vojnu evidenciju upisivat će se svi 18-godišnjaci, dok će se na obuku slati u godini kada navrše 19 godina. Mogućnost odgode predviđena je za studente i sportiste, a obuku mogu pohađati i osobe do 30. godine života.

Osobama koje zbog vjerskih ili moralnih uvjerenja ne žele učestvovati u vojnoj službi omogućen je prigovor savjesti. One će obavljati civilnu službu u trajanju od četiri mjeseca, u civilnoj zaštiti ili lokalnim zajednicama.

Polaznici vojne obuke primat će naknadu od 1.100 eura mjesečno, a vrijeme provedeno u obuci upisivat će se u radni staž. Žene nisu obavezne, ali mogu dragovoljno pristupiti osposobljavanju, što je jedan od uslova za prijem u aktivnu vojnu službu.

Za neodazivanje pozivu predviđene su kazne od 250 do 1.320 eura, a moguće je i izdavanje naloga policiji u slučaju izbjegavanja obuke.

Zakon predviđa i prednost pri zapošljavanju u državnim institucijama za one koji završe vojnu obuku ili služe u rezervnom sastavu.

Tokom rasprave, zastupnici HDZ-a i Domovinskog pokreta istakli su da je obnova vojne obuke nužna za popunjavanje rezerve Oružanih snaga, dok su oporbeni zastupnici iz SDP-a i stranke Možemo! kritizirali različit tretman civilne službe i nedostatak obrazloženja o potrebi ponovnog uvođenja obuke.

Sabor je usvojio i izmjene Zakona o službi u Oružanim snagama, kojima se propisuje stambena potpora za vojnike mlađe od 45 godina koji nemaju riješeno stambeno pitanje u mjestu službe, te mogućnost prijema vojnika s osnovnim obrazovanjem uz obavezu završetka srednje škole tokom prvog ugovora o službi.

U napadu na Kijev poginule tri, povrijeđeno 29 osoba

0
U napadu na Kijev poginule tri, povrijeđeno 29 osoba
Ruski napad dronovima na Kijev
Foto: Thomas Peter / REUTERS

U vazdušnom napadu Rusije na Kijev tokom noći, poginule su najmanje tri osobe, dok je 29, uključujući šestoro djece, povrijeđeno, saopštili su zvaničnici.

Rojters prenosi da su u napadu uništene dvije višespratne stambene zgrade.

Gradonačelnik Kijeva, Vitalij Kličko, kazao je da je sedmoro povrijeđenih, među njima dvoje djece, prebačeno u gradske bolnice.

Prema njegovim riječima, požar je zahvatio nekoliko spratova devetospratne stambene zgrade kada su na nju pali ostaci uništenog ruskog oružja u zelenom kijevskom okrugu Desnjanski.

Državna služba za vanredne situacije Ukrajine saopštila je da je 13 ljudi spašeno sa gornjih spratova te zgrade.

Kijev i okolina grada bili su pod uzbunom zbog vazdušnih napada oko sat i po, prije nego što je ratno vazduhoplovstvo ukinulo upozorenja.

I Rusija i Ukrajina negiraju da ciljaju civile u svojim napadima na teritoriju druge strane, ali hiljade ljudi, uglavnom Ukrajinaca, ubijene su u ratu koji je Rusija započela punom invazijom na Ukrajinu u februaru 2022. godine.

Pomjeranje sata: Kada smo i zašto uveli zimsko i ljetnje vrijeme

0
zimsko-racunanje-vremena

Pojedine države u svijetu su ukinule praksu mijenjanja računanja vremena, a i dalje postoje sporenja treba li pomjerati sat dvaput godišnje ili uvesti samo zimsko računanje



Tik-tak. Vrijeme je da se ponovo pomjera sat.

Na zimsko računanje vremena prelazi se svakog posljednjeg vikenda u oktobru, u noći između subote i nedelje.

A na ljetnje krajem marta.

Zahvaljujući pametnim telefonima, računarima i ostalim uređajima povezanim na internet, digitalne kazaljke se automatski pomjeraju unapred ili unazad.

Pojedine države u svjetu su ukinule praksu mjenjanja računanja vremena, a i dalje postoje sporenja treba li pomjerati sat dvaput godišnje ili uvesti samo zimsko računanje.

Jedan od razloga koji se najčešće navodi kao motiv za napuštanje ljetnjeg računanja su naučna istraživanja o uticaju pomjeranja sata na zdravlje ljudi, koja se sve češće sprovode u svjetu, a uglavnom pokazuju negativne posledice te prakse.

Istraživanje iz 2016. godine u kojem je ispitana povezanost između pomjeranja na ljetnje računanje vremena i saobraćajnih nezgoda pokazuje da je od 2002. do 2011. godine prelazak na letnje računanje vremena izazvao više od 30 smrtnih slučajeva, uz materijalnu štetu od 275 miliona dolara godišnje.

Evropska komisija je pre više godina predložila ukidanje sezonskog pomeranja sata, ali saglasnost još nije postignuta.

Predlog je 2019. godine podržao Evropski parlament, ali konačna odluka nije donjeta, jer je u martu 2020. godine proglašena pandemija korona virusa, u većini država Evrope uvedene su stroge epidemiloške mere, pa je izjašnjavanje o ovom pitanju odloženo.

Zimsko – Ljetnje računanje vremena

Zašto je uvedeno ljetnje vrijeme?

Osnovna ideja je da se bolje iskoristi dnevna svetlost.

Leti kada su duži dani, pomjera se sat tako da se jedan jutarnji sat „ukrade” i doda večeri – kako bi mrak pao kasnije.

To je, najpre, smislio američki političar i naučnik Bendžamin Frenklin, davne 1784. godine.

Objavio je esej u kojem je predlagao da ljudi ranije ustaju i tako uštede na svjećama.

Novozelandski naučnik Džordž Vernon Hadson zaključio je da čoveku više odgovara život danju nego noću i zbog toga je 1895. godine predložio da se kazaljke na satu pomere dva sata unapred kako bi se tokom leta iskoristilo više dnevnog svetla nego u popodnevnim satima.

Slična ideja je pala na pamet i praprapradedi pevača grupe Koldplej Krisa Martina – Vilijemu Vilitu 1907. godine.

On je objasnio da mu je to sinulo kada je tokom letnjeg jahanja ujutro primetio koliko je zavesa još spušteno.

Ipak, nije doživeo da to vidi u Velikoj Britaniji.

Letnje računanje vremena prva je uvela Njemačka 1916. godine, a nekoliko nedjelja kasnije i Velika Britanija.

Obje su tada bile u jeku Prvog svjetskog rata i bilo im je vrlo značajno da što bolje iskoriste dnevnu svetlost, a sačuvaju ugalj.

Sledeće godine to je uradila Rusija, a 1918. i Sjedinjene Američke Države.

Ipak, u mirnodopskim uslovima to nije zaživjelo u Americi.

Pod pritiskom farmera, američki predsednik Vudro Vilson ubrzo je ukinuo letnje vreme, navodeći da se zemlja ponovo vraća „Božjem vremenu”.

Ni u Evropi nisu postojala pravila koja bi važila za sve.

Satni mehanizmi stari od 100 do 250 godina – foto M.D.P.

Tokom Drugog svjetskog rata Britanci su, na primer, udvostručili uštedu – pomjerali su časovnike dva sata unapred.

Tek posle ovog rata u Americi je nastao haos oko računanja vremena, piše portal Astronomija.

U zapadnoj Virdžiniji na jednoj autobuskoj liniji od pedesetak kilometara putnici su čak sedam puta morali da pomeraju kazaljke na časovnicima da bi ih uskladili sa propisanim tačnim vremenom.

Transportni, kao i mnogi drugi gubici bili su milionski.

Ljetnje računanje vremena u tadašnjoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji uvedeno je tek 27. marta 1983. godine.

Nastradali zbog pomjeranja sata

Neusklađenost zbog pomeranja sata do skoro je pravila probleme ljudima.

Ekstreman primer su palestinski gerilci koji su pre 20 godina sa Zapadne obale prokrijumčarili tempirane bombe u Izrael.

U septembru 1999. Zapadna obala je još bila na ljetnjem računanju vremena, dok je Izrael pomerio časovnike za jedan sat unazad.

Palestinci nisu znali za promenu vremena i bombe su eksplodirale sat pre nego što su planirali, dok su ih još postavljali.

Poginula su trojica ekstremista koji su, navodno, planirali da ubiju više stotina ljudi.

Gdje se sve koristi?

Danas na svjetu čak 110 od 192 države koristi letnje računanje vremena, a ono se ne koristi u Kini, Japanu, Južnoj Koreji i širom afričkog kontinenta, piše Nacionalna geografija.

Većina zemalja koje ga koriste su u Evropi i Severnoj Americi.

Island je izuzetak, pošto je mnogo severnije od cele Evrope i ima ekstremnije varijacije dnevnog svetla i mraka tokom godine, pa ne bi imali mnogo koristi od pomeranja sata.

Bjelorusija, Gruzija i Rusija su, takođe, odabrale da imaju isto vreme i zimi i leti.

Za zemlje na ekvatoru, gde dnevnog svetla ima približno isto tokom cele godine, nema potrebe za ovakvim uštedama.

Tako je i u Arizoni i na Havajima, koje imaju sunca tokom cele godine.

Sve ostale savezne države u Americi pomeraju sat u proleće i jesen.

Sat – ljetnje računanje vremena

I za i protiv

Članice EU dobile su 2001. obavezu da uvedu takozvano – ljetnje vreme, kako bi se trgovina i transport na zajedničkom tržištu nesmetano odvijala i smanjili troškove energije.

Dodatni dnevni sati u letnjem periodu mogli bi da smanje troškove građana na veštačko osvetljenje i omoguće im da slobodno vreme provedu na otvorenom.

Ipak, pokazalo se da su realne uštede energije prilično marginalne.

Smanjenje električne energije nadoknađuje se povećanom upotrebom grejanja ili klima uređaja, a takođe i goriva u vozilu.

Pritom, neki od glavnih trgovinskih partnera EU, poput Kine, Rusije i Turske, ne pomeraju sat.

Fincima nije isto kao Grcima

Finska je pozvala na ukidanje letnjeg vremena, nakon što je 70.000 građana potpisalo peticiju kojom se to zahteva.

U junu Finska ima 18,5 sati dnevne svetlosti, a u decembru samo 5,5 sati, dok u Grčkoj leti dan traje 14,5 sati, a zimi 9,3 sata.

Obe zemlje u istoj vremenskoj zoni – istočnoevropsko vreme (GMT + 2).

Kako utiče na zdravlje ljudi?

Pojedine naučne studije pokazale su da promene sata imaju negativne efekte na zdravlje ljudi.

U studije Evropske komisije navodi se da bi „efekat na bioritam ljudi mogao da bude ozbiljniji nego što se prvobitno mislilo”.

Smatra se da može da dovede do poremećaja sna, ali i povećanog broja srčanih udara i kardiovaskularnih problema.

Može da utiče i na porast broja saobraćajnih nezgoda.

Ako u školu ili na posao krećete po mraku, očekivano je da vam se prispava.

Pomeranje sata podrazumeva i da deca u jesenjim mesecima ujutro kreću u školu po mraku, što može da bude opasno.

Ima i drugačijih mišljenja.

Istraživači Dženifer Dolijak i Nikolas Senders kažu da se najveći broj uličnih zločina dogodi tokom popodneva, između 17 i 20 sati, i preporučuju letnje računanje vremena.

Smatraju da više prirodnog svetla u tom periodu može da pomogne žrtvama i prolaznicima da uvide moguće pretnje, kao i da kasnije identifikuju počinioce”.

/BBC na srpskom/

Porto Montenegro – Dodjeljene nagrade na Adriatic Film & TV Awards

0
Porto Montenegro – Dodjeljene nagrade na Adriatic Film & TV Awards
Dobitnici AFA nagrada – foto AFA

U subotu navečer u Porto Montenegru u Tivtu održana je prva dodjela AFA nagrada, Adriatic Film &TV Awards, najboljim ostvarenjima.

Dobitnike nagrada izabrao je strukovni žiri kojeg čini više od 560 članova Filmske i TV Akademije u osnivanju, različitih profesija filmske industrije i iz različitih zemalja regije. Filmsku i TV Akademiju Jadranske regije osnivaju članovi Mreže festivala Jadranske regije: Sarajevo Film Festival, Festival autorskog filma Beograd i Zagreb Film Festival. AFA nagrade dodijeljene su u 10 kategorija na svečanosti održanoj u Muzeju nautičkog naslijeđa u Portu Montenegru u Tivtu, koji je glavni partner događaja.

AFA nagradu za najbolji film osvojio je „Fiume o morte!“ (Hrvatska, Italija, Slovenija), u režiji Igora Bezinovića.

Najbolja glavna glumica je Jara Sofija Ostan, nagrađena za ulogu u filmu „Kaj ti je deklica“ Urške Djukić.

Najbolji glavni glumac je Leon Lučev, nagrađen za ulogu u filmu „Radnička klasa ide u pakao“ Mladena Đorđevića.

AFA nagradu za Zvijezdu u usponu osvojila je Lidija Kordić, za ulogu u filmu „Radnička klasa ide u pakao“.

Lidija Kordić – foto AFA

AFA nagradu za najbolju režiju osvojio je Igor Bezinović, za režiju filma „Fiume o morte!“.

AFA nagradu za najbolji scenarij osvojio je Igor Bezinović za scenarij filma „Fiume o morte!“.

AFA nagradu za najbolji debitantski film osvojio je film „Kaj ti je deklica“ Urške Djukić.

Najbolja TV serija je „Sablja“ (Srbija, Bugarska) kreatora Vladimira Tagića i Gorana Stankovića.

AFA nagradu za najbolju glavnu glumicu u TV seriji osvojila je Milica Gojković, za ulogu u seriji „Sablja“.

Najbolji glavni glumac u TV seriji je Dragan Mićanović, nagrađen za ulogu u seriji „Sablja“.

Dodjela AFA nagrada – foto AFA

Nominirani, predstavnici festivala Mreže festivala Jadranske regije, uz prisustvo brojnih gostiju, zvanica i predstavnika medija, prije ceremonije dodjele nagrada družili su se na Crvenom tepihu.

AFA nagrade dodijeljene su na početku međunarodne sezone dodjele filmskih nagrada, s ciljem da kreiraju platformu s koje filmovi i serije iz naše regije mogu snažno krenuti u međunarodnu sezonu dodjele nagrada te da prepoznatljivost i vidljivost koje AFA nagrade donose pomognu njihovom plasmanu na međunarodnu scenu i tržište.