Petoboj nacija u bućanju - septembar 2023. - foto Roko Stjepčević - Boka News
1 od 12
Petoboj nacija u bućanju - septembar 2023
Petoboj nacija u bućanju - septembar 2023
Petoboj nacija u bućanju - septembar 2023
Petoboj nacija u bućanju - septembar 2023
Petoboj nacija u bućanju - septembar 2023
Petoboj nacija u bućanju - septembar 2023
Petoboj nacija u bućanju - septembar 2023
Petoboj nacija u bućanju - septembar 2023
Petoboj nacija u bućanju - septembar 2023
Petoboj nacija u bućanju - septembar 2023
Petoboj nacija u bućanju - septembar 2023
Bućari Hrvatke osvojili su prvo mjesto na tradicionalnom turniru “Petoboj nacija” koji je danas završen na zogovima u Donjoj Lastvi, Tivat.
U dramatičnom finišu kad je odlučivala svaka buća Hrvati su dobili BiH a Slovenija od Crne Gore.
Slovenci su osvojili srebro, BiH bronzu, Crna Gora je četvrta a Srbija peta. Naši reprezentativci su igrali odlično i malo je nedostajalo da i pobjede a na kraju su ostali bez medalje.
Za najboljeg igrača turnira proglasen je Hrvat, Karlo Šaban.
Petoboj nacija u bućanju – septembar 2023. foto Roko Stjepčević
Nagrade pobjednicima uručio je Dejan Stjepčevic iz BK “Palma” Donja Lastva koja je bila odličan domaćin turnira.
Predsjednik Boćarskog saveza Crne Gore, Miroslav Petković, zahvalio se svim učesnicima turnira na fer, sportskom i profesionalnom odnosu, Ministarstvu sporta i mladih i Opštini Tivat, kao i svim sponzorima, na podršci u organizaciji takmičenja.
Ferdo Petović - foto Mirjana D. Popović - Boka News
1 od 5
Vrša - Ferdo Petović
Vrša - Ferdo Petović
Vrša - Ferdo Petović
Vrša - Ferdo Petović
Panjega koju je napravio Ferdo- udubljenje u zidu za svijeće pri noćnom krpanju mreža
Noštromo palube i peškador sa leuta i danas vrše oblaže mrežom
Pravo je zadovoljstvo, i danas veoma rijetko, vidjeti tradicionalnog ribara na djelu, a takvu priliku smo nedavno imali pri susretu sa Ferdom Petovićem, ribarom staroga kova sa Mula. On je u dvorištu porodične kuće na obali mora oblagao mrežom staru konstrukciju vrše. Koristio je gotovu, kupovnu najlonsku mrežu, koju je ušivao plastičnom iglom, modernim alatom koji mu je donijelo novo doba, dok u sebi duboko čuva sjetne uspomene na tradiciju i slavnu ribarsku prošlost Mula.
-Ova vrša stara je 15-ak godina, prethodna mreža se pokidala i sada ušivam novu. Vrša se nekada smatrala više alatom za neke ribarske gušte, ne za ribara da bi se prehranio, nego može biti za jednu klasu ljudi koji su bolje živjeli, da bi sami uhvatili malo ribe, tu odmah ispred svoje kuće. Mještani Boke su s obale bacali vrše. Sačuvao sam ribarske igle iz toga vremena, alate nisam. Nekad se mreža morala plesti, nije bilo gotovih, kao danas. U moju mladost sam zatekao končane mreže koje su se morale sušiti na pristanište u Dobrotu ili na rivu na Muo, zato se i napravila riva, da bi se mogle sušiti ribarske mreže. Onda su po cijeli dan dvojica-trojica morali da dežuraju i prebacuju, premeću mreže da se suše i ako bi došla kiša, brzo se moralo pokupiti, jer pamučna mreža, ako ostane mokra, za tri dana će se usmrđeti i brzo će početi da truli, objašnjava nam dondo Ferdo, koji je penziju zaradio na „Jugooceaniji“, gdje je preko 30 godina radio kao „noštromo palube“. Poslije je niz godina radio „na stranca“.
Počeo da riba kao osmogodišnji dječak
-Od osam godina sam krenuo na ribanje, morao sam da zarađujem za život, jer su mi otac i majka bili bolesni. Išao sam sa lokalnim ribarima – Frano Janković, Gracija Janković, braća Ćićo i Filip Janković, Maksim Perić, Niko Marković, Ivo Necmeckal… sigurno ih ima stotinu za moga vijeka da sam sa njima ribao, tih starih, koji su umrli…(kad pođem gore na groblje, svakome se javim). Viđam još i braću Rozer, oni su isto išli na ribanje, ali nisu od tako malog uzrasta, nego kad su već uhvatili 20, 25 godina, ali ovako mlad kao ja, sa osam godina, na Muo nije niko.
Vrša – Ferdo Petović
Peškadori sa leuta
Riba se prodavala, bili su peškadori, išlo se okolo barkom ili sa leutom. I ja sam išao na vesla do Njivica prodavati ribu, ujutro u tri ure bih krenuo sa drugom-ribarom, a vratio se oko devet -deset ura navečer. Onda bih se prebacio na Perast, pa iz Perasta u Risan, gdje jedan od nas ostane na risansku pjacu, drugi pođe do Kostanjice- ako štogod proda, poslije dođe pokupiti onog drugog i zatim nastavimo zajedno niz Kostanjicu i dalje…Sa 17 godina sam pošao na brod. Počeo sam školovanje u Pomorskoj školi, ali sam je napustio, jer nijesam imao od čega živjeti, morao sam da radim.
Prvi brod na koji sam se ukrcao bio je brod „Boka“, 1969. godine u Luci Bar (tada i nije bila luka, nego jedna velika ponta) i prva luka u koju smo pristali bila je Roterdam, druga luka Savana, Amerika. Tada sam na brodu ostao 25 mjeseci, sjeća se Ferdo, koji je tokom svih godina plovidbe nastavio da doma, na Muo, stalno ide na ribanje. U međuvremenu se oženio, osnovao porodicu, postao otac, pa djed, ali ribanje je bilo i ostalo njegova poveznica sa djetinjstvom, tradicijom, životom uz more i sa morem.
Ribarske družine
-Ekonomsko ribanje obavljale su ribarske družine kojih je bilo nekoliko ovdje na Muo. U nekim vremenskim razdobljima bilo je tri družine, a sada ima dvije koje znam iz viđenja. U vrijeme kad sam ribao aktivno, poslije osnivanja Muljanske zadruge, oformile su se nekolike grupe- družina Paskovića, Kaluđerovića družina, pa Jankovića družina…Zadnja je nestala prije 15-ak godina. Mladi danas slabo idu u te družine, nemaju iskustva, a nema ni ribe. Poznajem dvije družine s ove strane zaliva, koje danas povremenom viđam s ove strane obale, primjećuje prekaljeni pomorac i ribar.
Tvrdi da se ribarstvo ne može obnoviti, prije svega zato što je riblji fond opao, ne samo na ovim prostorima, nego na cijelom Mediteranu. Nekad se išlo u ribanje „na ferale“, ali više nema sitne ribe, sardela nema.
-Pogotovo se teško može obnoviti kad je i to malo mora, koliko mi imamo, ovih četiri-pet godina napadnuto velikim kruzerima, velika čuda se rade, kojima niko ne može doći na kraj i uvesti nekakvoga reda. Takav je život, takve su godine, tako da nemamo što tražiti u ribarstvu. Jedino se možemo sjećati, ako ima ko kakve slike, fotografije…Tako da je ribarstvo na Muo završilo, ne na Muo, nego svugdje. Malo je entuzijasta koji pođu malo u ribanje, ali nema ni pozicija, devastirano je sve, sa tugom primjećuje Petović.
Vrša – Ferdo Petović
Muzej muljanskog ribarstva- samo ideja?
Ideja o osnivanju Muzeja ribarstva na Muo odavno je postojala, kaže Ferdo, ali se ona nikad nije realizovala, niti će ikad. Smatra da je to teško, s obzirom da „na Muo nikad nisu bili složni ljudi“.
Legenda o šest hiljada palamida koje su Muljani ulovili u mreže na blagdan Bl. Gracije prije dvije stotine godina, nedostižna je fantazija mnogih ribara danas, ali se ipak događalo da Ferdo i družina ulove dosta cipola, sitne ribe…
– Sa barkom i na veliku mrežu „šabakun“ – to je malo viša mreža nego ove potegače, sa njima se nekad znalo uloviti po tri-četiri hiljade kila cipola i moglo se prodati u ta vremena. Danas se desi da uhvatiš ribu, ima se tih mreža i svih alata, ali se više nema kome prodati, nema više tih domaćica, neće niko više da kupuje i da čisti ribu, svemu tome vrijeme prolazi. Nekad se tako znalo uloviti riba i domaćini su po 30-40-50 kila riba očistili, stavljali u frižider, da ima u ove tople dane, kada ti dođe prijatelj, za roštiljanje, a danas toga više nema. Jeste li osjetili u ove mjesec dana, otkad je malo ljepše vrijeme da negdje u nekom domaćinstvu kraj obale malo miriše riba, da se peče, ako ne tamo u konobu? Em što je danas to sve skupo, em što se tradicija, za siromašnoga, kada se ulovi dosta ribe i kada bude jeftinija, potpuno izgubila- mladi naraštaji, domaćice neće da čiste ribu. Ako je neko u boljem materijalnom stanju, on će povesti ženu i fameliju u riblji restoran, kaže Ferdo.
Nema više toga ribanja
-Mi smo ovdje imali taj specijalni način ribanja, na ovom području Južnoga Jadrana, dok su u Dalmaciji uvijek imali svoje brodove, koče. Danas niko neće da pođe ni da radi, poznajem dosta toga naroda tamo, plovio sam po svijetu. Nema više toga ribanja na Muo, to je završeno, ali to je svugdje tako, i po Dalmaciji je isto. Sada plate, i to kako plate mornara da im radi, a onda, taman ga obuče da nešto nauči, on napusti, neće da radi.
Muo
Ribarski zakon iz 1900. godine, primjer za Evropu
-Za ribanje treba strahovito iskustvo, potrebne su godine i godine ribanja u nekom podneblju, to je vezano za tradiciju, prenošenje znanja, umijeća, ne može jedno bez drugoga. Mladi ribari koji se pojavljuju na ovom području u zadnjih desetak godina, jeste da imaju volju, ali nemaju iskustvo niti imaju od koga da nauče, da im neko prenese znanje. Boka je ostala bez tih starih ribara, polako se ovaj zanat zaboravlja, a onda i ovi silni putnički brodovi tome doprinose. Evidentan je nestanak ribarskih posta, mrijestilišta, a takođe ne postoji više ni zabrana ribolova u pojedinim godišnjim razdobljima, kada se riblja jata obnavljaju. Posebna priča je krivolov sa mrežicama, tipa koji nije dozvoljen (veličina oka) u različitim dobima godine i na različitim pozicimama, kao i bacanje dinamita, to su sve storije.
I danas čuvam Ribarski zakon iz 1900. godine, to treba pročitati i učiti iz njega. Prilagoditi ih evropskim zakonima je lako, ali su ih trebali prilagoditi onim ribarima koji su ih trebali naslijediti, pa bi Evropa možda od nas uzela zakone, zapažanje je našeg sagovornika Ferda Petovića.
Književni plamen – Olgi Tokarčuk za 2023. godinu – foto Mediabiro
Međunarodna nagrada Književni plamen za 2023. godinu u subotu je u Budvi dodojeljena poljskoj nobelovki Olgi Tokarčuk za 2023. godinu, u okviru festivala Ćirilicom.
Nagradu je uručio izdavač Predrag Uljarević, a svečana ceremnoji je održana u okviru festivala Ćirilicom. Članovi žirija za dodjelu ove nagrade su: predsjednik nobelovac Mario Vargas Ljosa, a ostali članovi su izdavač Predrag Uljarević, profesori Sonja Šundić Tomović, Siniša Jelušić i operativni sekretar žirija Aleksandar Jerkov.
Olga Tokarčuk rođena je 1962. u Sulehovu, na zapadu Poljske. Po vokaciji je psiholog, nakon završenih studija na Varšavskom univerzitetu radila je kao psihoterapeut. Olga Tokarčuk je romanopisac, esejist, scenarist i pesnik, nesumnjivo vodeće ime poljske književnosti, dobitnica je brojnih književnih priznanja i nagrada. Olga Tokarčuk je dvostruka dobitnica nagrade „Nike“, najveceg priznanja koje se dodeljuje poljskim piscima: 2008. godine za roman Beguni i 2015. godine za monumentalno delo Knjige Jakovljeve. Dobitnica je i međunarodnih priznanja, kao što su nemačka „Brückpreis“, slovenačka „Vilenica“, švedska „Kulturhuset Stadsteatern“. Vrhunac njene književne karijere predstavljaju dva priznanja: britanska nagrada „Booker“ 2018. za roman Beguni, i Nobelova nagrada za 2018. godinu.
Potom se publici obratio predsjednik savjeta za kulturu opštine Budva Predrag Zenović:
Predrag Zenović predsjednik Savjeta za kulturu Budva govorio je o časti prijestonice turuzma da ugosti dobitnicu Nobelove nagrade. On je istakao da svojim djelom i životom Olga Tokarčuk baštini vrijednosti humanosti, empatije, slobode i jednakosti koje itekako nedostaju savremenom društvu na globalnom nivou. Njena književnost jedan je od glasova koji daje predivan tonalitet simfoniji koja se zove književnost istakao je Zenović.
Profesor dr. Aleksandar Jerkov, operativni sekretar žirija pročitao je obrazloženje žirija u kome se ističe:
Žiri za dodjelu međunarodne nagrade Književni plamen, čiji je predsjednik njen prvi dobitnik i suosnivač Mario Vargas Ljosa, a članovi suosnivač Predrag Uljarević, vlasnik „Nove knjige“, i profesori Sonja Tomović Šundić, Siniša Jelušić i Aleksandar Jerkov (operativni sekretar žirija), imao je težak i vrlo lijep zadatak da u devetoj godini plamena koji pročišćava književnost i društvo produži blistavi niz dobitnika nagrade. Žiri je jednoglasno odlučio da ovoj maloj antologiji svjetske književnosti pridruži poznato ime istaknute poljske, evropske i svjetske književnice Olge Tokarčuk.
Dobitnica niza najznačajnijih nagrada, i Nobelovog priznanja, Olga Tokarčuk je dala višestruki stvaralački doprinos idejama slobode i ravnopravnosti. Djelo i kritička riječ ove književnice pogađali su u samo središte problema savremenog svijeta, što je jedan od dodatnih razloga da njen opus bude u fokusu Književnog plamena čija je koncepcija da se nagrađuju velika književna ostvarenja koja imaju snažan pečat volje da se savremeno društvo učini boljim. Djelo Olge Tokarčuk je i kod nas, posebno zahvaljujući trudu njene prevoditeljke, dobro poznato, rado čitano i veoma uvažavano. Razlozi za to su višestruki i ne daju se sažeto navesti, no žiri je imao u svesti više poetičkih odlika. Jedna od njih je raznolikost pisanja u kojem se nadmeću sloboda imaginacije i odgovornost mišljenja, dubina poznavanja kulturne istorije i stvaranje novih svjetova. Ona bira vremena u kojima se prelamaju važna pitanja za razvoj civilizacije, posebno ona u kojima se dovodi u pitanje tolerancija neophodna da bismo skupa živjeli i jedni druge uvažavali. Njeni romani poput Pamtiveka ili Knjiga Jakovljevih su izvanredno složeni, originalno zamišljen i na poseban način komponovani. Ona umije da se kreće od potrage za knjigom i sviranja na bubnjevima, do zavirivanja u donji svijet i ispitivanja bizarnih priča, od ognozije kao vizije jedne želje u zajedništvu do empuziona kao upozorenja ‒ da na ovaj način podsjetimo na neke od naslova njenih knjiga, tj. ogleda. Sposobnost da se grade nadahnute vizije cijelih svijetova, oblikuju čitavi katalozi neobičnih sudbina i da se svijetu u kojem živimo postavljaju promišljena pitanja, sa vrlo izazovnim i neugodnim posljedicama, ističe ovu savremenu spisateljicu koja je i posle najviših priznanja nastavila da stvara remek-dela.
Olga Tokarčuk je tvoriteljka književnih svjetova koji izazivaju uzbudljivo osećanje stvarnog postojanja i fikcije, igre duha koji želi više, bolje i lepše. U vremenu u kojem se najstrašnija zverstva odigravaju diljem svijeta i u Evropi, dok se smenjuju bijeda, neimaština, jad, otimačina i sijanje smrti, ubiranje plodova čelične sjetve, djelo Olge Tokarčuk i trud Književnog plamena bi da se tome svuda i zauvek stane na put. To je društvena misija da se u fikcionalnom plamenu sve pročisti. To vredi i za Crnu Goru i zemlje koje je okružuju, kao i za Evropu koja umije da ne vidi šta čini i sebi i drugima, da ne govorimo o gorim i agresivnijim silama. Snagom svoje reči i stava, ova autorka je svoje književne svjetove odjenula posebnom vrstom protestnosti protiv deformacija: njena proza vuče ralo književnosti po muci rđave savjesti.
Žiri je imao čast i zadovoljstvo da nagradi ovu istaknutu književnicu kojoj je pripalo deveto, predjubilarno priznanje Književni plamen Marija Vargasa Ljose.
Međunarodni značaj ove prestižne nagrade uveličao je i veliki španski i svjetski pisac Havijesr Serkas, dobitnik nagrade Književni plamen za 2023. godinu koji se obratio putem video linka publici i rekao sledeće:
Želio bih da pošaljem pozdrav prijateljima nagrade „Književni plamen“.
Za mene je to bila velika čast, najiskrenije, ova nagrada (koju sam dobio) prošle godine, velika čast zato što je to nagrada koju su dobili pisci prema kojima osjećam maksimalno poštovanje počev od Marija Vargasa Ljose, ali zapravo su svi dobitnici nagrade pisci koje sam skoro sve mnogo čitao neke poznajem i lično, mislim da je to izuzetna nagrada na kojoj sam zahvalan iz sveg srca osim toga.
Zahvaljujući nagradi Književni plamen upoznao sam zemlju meni dotad nepoznatu poznajem neke balkanske zemlje u koje sam putovao, u neke od njih prilično često ali nisam poznavao Crnu Goru i ne samo što sam tu zemlju upoznao i posjetio i malo putovao po njoj već sam upoznao i predivne ljude i stekao prijatelje ukratko, bilo je to prelijepo i bogato iskustvo.
Jedino što mogu da kažem jeste da bih voleo da ova nagrada nastavi da se dodeljuje još mnogo godina i da se laureati budu izuzetno značajni pisci kao i do sada i da se vidimo što prije, hvala za sve i do skorog susreta.
Predrag Uljarević, saosnivač nagrade i direktor izdavače kuće Nova knjige je uručio nagradu Književi palmen Olgi Tokarčuk i u svom govoru rekao:
S najvećim zadovoljstvom Nova knjiga ponovo dočekuje jednog velikog svjetskog pisca koji je večeras naš sagovornik.
Književni plamen – Olgi Tokarčuk za 2023. godinu – foto Mediabiro
Knjige Olge Tokarčuk su velike priče našeg vremena. U njih staju veliko i duboko iskustvo istorije i filozofije, trajanja i savremenosti, sumnje i strasnog istraživanja. Poslije tih knjiga ni naše iskustvo nije ostajalo isto.
Kada smo 2015. godine, zajedno s nobelovcem Mariom Vargasom Ljosom, osnovali Međunarodnu književnu nagradu „Književni plamen“, postavili smo sebi najviše ciljeve i poželjeli za naše čitaoce i za našu kulturnu sredinu najbolje.
Najbolje pisce, najbolje knjige, najupečatljivije književne i kulturne događaje.
Nagrada „Književni plamen“ počivala je od trenutka osnivanja i od prvih zamisli na ideji vrhunske književnosti i na potrebi da se i u našem društvu održava stalno otvoreni razgovor čitalaca i velikih pisaca našeg vremena.
Nismo željeli da se zatvorimo u bilo koje okvire, niti da prihvatimo liniju manjeg otpora kao svoj izdavački, kulturni i ljudski izbor.
Osnivajući nagradu „Književni plamen“, imali su u vidu pisce kao što je Olga Tokarčuk. Nismo željeli još jednu od mnogih književnih nagrada, niti smo htjeli obične i rutinske događaje. Čitajući pisce „Književnog plamena“ i predstavljajući njih i njihove knjige među našim čitaocima, mi nastojimo da naša sredina bude dio evropske kulture i međunarodnog književnog i kuturnog dijaloga. To se ne može postići bez visokih kriterijuma i bez najboljih mjera. Na tragu tog nastojanja „Književni plamen“ je postao međunarodno prestižna nagrada i na to smo ponosni.
Za osam godina postojanja Nagrade „Književni plamen“ doveli smo više nobelovaca u Crnu Goru nego što je nobelovaca posjetilo Crnu Goru u njenoj modernoj istoriji.
Autoritet Marija Vargasa Ljose, stalnog predsjednika žirija, bio je najbolja moguća preporuka značaja Nagrade „Književni plamen“.
Tom autoritetu pridružila su se dela i imena dosadašnjih dobitnika ove nagrade – od Marija Vargasa Ljose do Havijera Serkasa, od Orhana Pamuka do Klaudija Magrisa, od Margaret Atvud do Adanma Zagajevskog, od Irene Valjeho i Gabrijela Zaida, pa sve do naše večerašnje slavodobitnice Olge Tokarčuk. Osjećamo se počastvovani njenim prisustvom u našoj sredini i osjećamo se nagrađeni njenim knjigama.
Neki od dobitnika Nagrade „Književni plamen“ su nobelovci, neki će to, verujemo, postati, a svako od njih nagrađuje svoje čitaoce na svim jezicima na kojima se pojavljuju njihov djela.
„Vjerujem da je u čitavom tom fenomenu zvanom književnost upravo čitanje njegova suština“, napisala je u jednoj prilici Olga Tokarčuk.
Autorka Beguna, Pamtiveka i Knjiga Jakovljevih tako je ispisala najljepšu moguću pohvalu čitanju. Čitanje oživljava knjige, a čitalac postaje saučesnik pisca. Prisustvujući večeras ovoj svečanosti na kojoj Olga Tokarčuk prima Nagradu „Književni plamen“, svi se mi osjećamo pomalo kao saučesnici i sagovornici njenih knjiga.
Čestitam Olgi Tokarčuk Međunarodnu književnu nagradu „Književni plamen“ i radujem se njenom prisustvu u našoj sredini! Njene knjige su tu već godinama.
U svojoj besjedi povodom dobijanaj nagrade Knjižavni plamen, dobitnica Olga Tokarčuk je istakla sledeće:
Olga Tokarčuk u besjedi prilikom primanja nagrade podsjetila je na pripovijest o Kadmu i Harmoniji ali i suptilnu književnosti koja po njenom mišljenju nije nista do dokumentovanja neprestanog Pada čovjekovog u kojem je , na sreću, sadržan i element radosti.
Na kraju programa a dobitnicom nagrade Književni plamen razgovor o književnosti je vodio književni kritičar Petar Arbutina, koji je uredio većinu knjiga Olge Tokarčuk objavljenih na srpskom jeziku, a potom se autorka družila sa čitaocima i potpisivala svoje knjige.
Akademski slikar Irvin Masličić, likovni urednik u JU Centar za kulturu Berane, predstaviće se likovnoj publici u Kotoru izložbom pod nazivom Podvodni Zapisi, koja će biti otvorena u Staklenoj galeriji Kulturnog centra „Nikola Đurković“ u utorak, 5. septemba u 20 sati.
Mr Irvin Masličić je rođen u Beranama 1981. godine. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu u klasi profesora Radoslava Tadića, 2006. godine, a magistrirao je 2016.g. na Istorijskom institutu Crne Gore u Podgorici. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2008.godine.
Studijski je boravio u Parizu u Cite Internationale des arts 2017.g
Selektor je više međunarodnih likovnih kolonija, a 2022.g. imenovan je za selektora „Hercegnovskog zimskog salona.
Imao je preko 60 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
Učestvovao je na 42 međunarodne likovne kolonije. Izložba u Kotoru mu je 20 samostalna izložba.
Riblji fond u Jadranskom moru smanjuje se zabrinjavajućim tempom, na to utječu prekomjerni izlov, klimatske promjene i doseljavanje novih vrsta riba koje ugrožavaju postojeću riblju populaciju, zato stručnjaci upozoravaju kako “nestaje Jadran koji smo znali”
“Ribolovstvo i naši riblji resursi su imaju velike poteškoće, klimatske promjene su veliki problem, Jadran koji smo znali nestaje,” rekao je u razgovoru za Hinu Alen Soldo, profesor na Odjelu za studije mora Sveučilišta u Splitu.
Potpuno zabraniti ribolov tamo gdje se riba još nije izmrijestila
U većini mediteranskih zemlja, uključujući i Hrvatsku, plava riba je glavni dio cjelokupnog izlova, ribarska industrija boji se da će zbog prevelikog ulova ribolov biti zaustavljen, a administrativne mjere su ili drastične ili zakašnjele.
“Odavno sam upozoravao da će stanje plave ribe u Jadranu, srdele i inćuna, doći na niske grane. Kada se to desilo EU je tražila drastično smanjenje ulova, pa čak i zaustavljanje. Tada su počele mjere koje više ne funkcioniraju”, kaže Soldo.
Predlaže da se na određeno vrijeme na nekom području uvede potpuna zabrana ribolova, ako se lovi premlada riba koja se još nije izmrijestila.
Puko smanjenje količine ulova bez da omogućite razmnožavanje (mriješćenje) danas više ne funkcionira. Nije isto ulovite li 50.000 tona ribe koja se već izmrijestila ili 50.000 tona male nedorasle ribe. Bavimo se vatrogasnim mjerama umjesto da budemo preventivni, smatra Soldo.
On zagovara da se hrvatski gospodarski pojas u potpunosti zabrani za ribolov jer je to područje jedno od glavnih mrijestilišta u Jadranu.
riba
Većina naše ribarske flote ne ide u to područje, obzirom da nam se više od 94 posto flote sastoji od brodica manjih od 12 metara, kojima je toliko udaljavanje od obale zabranjeno, pa takva odluka ne bi pogodila našu industriju.
Većina morskih resursa bi se u tom području nesmetano obnavljala, a kako im je prirodni nagon da krenu prema istočnoj (hrvatskoj) obali, to bi značilo da naša flota štedi na gorivu, koje je danas najveći trošak u ribarstvu, i čeka veću količinu odraslih primjeraka te time ostvaruje veći profit.
Soldo također upozorava da invazivne (doseljeničke) vrste riba mijenjaju prirodni okoliš Jadranskog mora.
“Jedna od najinvazivnijih vrsta, riba lav, lani je prvi put zabilježena na našem dijelu obale, a ove godine već nekoliko puta. Poznato je da je ta riba na mnogim mjestima u Sredozemlju promijenila prirodni okoliš”, upozorava Soldo.
Znanstveni savjetnik na splitskom Institutu za oceanografiju i ribarstvo Jakov Dulčić ističe da je tijekom posljednja tri desetljeća zabilježen dolazak 46 novih vrsta riba u Jadransko more, u kojem živi više od 460 vrsta riba.
Kaže da je jedna od najgorih invazivnih vrsta u Sredozemnom moru vatrenjača uočena kod Visa na dubini od 15 metara u kolovozu 2021, te u kolovozu ove godine kod Račišća na otoku Korčuli.
Širenje vatrenjača, podrijetlom iz Indo-Pacifika, olakšava nedostatak domaćih grabežljivaca, to jest morskih pasa koje se prekomjerno izlovljava.
“Vatrenjača prelijepo izgleda, ali treba voditi računa da njezin ubod može čak biti smrtonosan. Ipak, može se pripremati za hranu bez ikakvog straha,” objašnjava Dulčić.
Stručnjake zabrinjava što agresivni osvajači ugrožavaju domicilne vrste riba, a neke od njih su opasnost po zdravlje ljudi.
“Jedan od primjera je kamena riba u istočnom Sredozemlju, čiji ubod može biti fatalan. Jedna od najubojitijih je plavotočkasta trumpetača, koju zbog brzog osvajanja Mediterana nazivaju i ‘lesepsijski sprinter'”, kaže Dulčić.
Budući da je sudjelovao u izradi drugog izdanja Atlasa egzotičnih riba u Sredozemnom moru iz 2021. kaže da je u 20 godina, od prvog izdanja Atlasa iz 2002. godine, u Mediteran je došlo 107 egzotičnih vrsta riba, više nego u cijelom prethodnom stoljeću.
U međunarodnoj akciji koju su predvodili pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, u suradnji s Javnim tužilaštvom za organizirani kriminal i BIA-om, a u koordinaciji s Europolom i više europskih policija, na jedrilici u Atlantskom oceanu zaplijenjeno je 2,7 tona kokaina, dok je u Srbiji s još trojicom osumnjičenih uhićen organizator ove kriminalne grupe S.K. (70), objavio je MUP Srbije, piše N1 Srbija, a prenosi Jutarnji.
Osim S.K, u Srbiji su uhićeni i članovi te organizirane kriminalne grupe N.S. (35), N.S. (43) i B.K. (40).
Istragu o toj kriminalnoj grupi, kriminalistička policija Policijske uprave za grad Beograd pokrenula je početkom 2022. godine zbog sumnje da se bavi krijumčarenjem kokaina na veliko iz Južne Amerike u EU, a aktivnosti protiv ove mreže proširene su na druge svjetske policije i koordiniranom istragom koju vodi Europol, u okviru operativne radne grupe „Balkanski kartel“, navodi se u priopćenju.
U operaciji koju je, uz koordinaciju Europola, predvodila Srbija, sudjelovali su nadležni organi Španjolske, Brazila, Hrvatske, Francuske, Poljske, Portugala i Slovenije.
Na osnovu zajedničkog operativnog rada 24. kolovoza uhićeno je šest osoba, od kojih četiri na teritoriju Srbije, izvršen pretres 15 stanova, zaplijenjeno 2,7 tone kokaina, dva vozila visoke klase, skupocjeni satovi i preko 550.000 eura. Također, u sklopu financijske istrage, blokiran je veliki broj bankovnih računa i nekretnina.
Sumnja se da je ta organizirana kriminalna grupa transportirala kokain iz Južne Amerike, da je osiguravala jedrilice i da se slanje pošiljki obavljalo uz korištenje šifrirane platforme za komunikaciju.
Na prelijepoj pozornici Trga od oružja, brojni Kotorani i turisti drugu septembarsku noć proveli su uz meditaranske note jedne od najpoznatijih hrvatskih pjevačica, Doris Dragović.
Iako je zvanično kraj ljeta, ulice Kotora vrvile su od turista, te su prostor Starog grada preplavili osmijesi i dobro raspoloženje. Nakon gromoglasnog aplauza, Doris se zahvalila publici na toploj dobrodošlici, i kazala da su neki članovi njenog benda već bili u prilici da obiđu kotorsku žičaru, i da su oduševljeni prizorom koji se može vidjeti iz gondola.
“Ni virus me nije spriječio da se noćas družim sa vama. Hvala vam na divnoj dobrodošlici”, poručila je ona pred koncert.
Koncert Doris Dragović u Kotoru
Jedan od organizatora koncerta svakako je Turistička organizacija (TO) Kotora, koja se i ovoga puta potrudila da svojim gostima priušti provod za pamćenje. Direktor te organizacije, Jovan Ristić komentarišući sezonu, kazao je da su i u avgustu mjesecu imali bolje rezultate nego u 2022., kao i u rekordnoj 2019.godini.
“Konačne rezultate ćemo svakako znati tek krajem godine, ali svakako već imamo razloga da budemo zadovoljni, pogotovo ako govorimo o prihodima Turističke organizacije. Dešavanja poput ovoga uvijek okupe veliki broj posjetilaca u Kotoru, i to je najbitnije”, kazao je on.
Ristić je najavio bogat program i u septembru mjesecu, i dodao da sve posjetioce i tokom prvog mjeseca postezeone, očekuje sjajna zabava u Kotoru.
Jovan Ristić
“Već devetog septembra imamo veliki koncert Simfonijskog orkestra sa Diznijevom muzikom, kojim ćemo obilježiti početak školske godine. Nakon toga, nastavljamo sa nešto manjim manifestacijama sve do decembra, kada smo pripremili jedan zaista dobar program”, poručio je on.
Podsjetimo, pored TO Kotora, organizaciji koncerta pomogli su i “Kotor cable car”, dok su prije velikog koncerta na Trgu od oružja nastupili violinistkinja, Verica Čuljković i DJ Danilo Radusinović.
Rusija je bespilotnim letjelicama napala južne dijelove Odeške oblasti, pri čemu je pogodila lučku infrastrukturu na rijeci Dunav. Ukrajinski sustavi protuzračne obrane oborili su 22 od 25 dronova Šahid. Najmanje dva civila ozlijeđena su u napadu, objavilo je ukrajinsko ratno zrakoplovstvo na komunikacijskoj platformi Telegram.
Nisu pružene pojedinosti o tome koje lučko postrojenje je pogođeno. Vojska je rekla da je nakon napada izbio požar koji je ubrzo ugašen. Neki ukrajinski mediji su izvijestili o eksplozijama u luci Reni, jednoj od dvije glavne luke na Dunavu kojima upravlja Ukrajina. Rusija nije odmah komentirala incident.
Dunav je postao glavna ukrajinska ruta za izvoz žita otkako se u srpnju urušio sporazum pod pokroviteljskom UN-a, a koji je Kijevu omogućio da prevozi svoje žito Crnim morem.
Plaže u Odesi zaštićene posebnim mrežama
U gradu Odesi, prije nekoliko dana vlasti su ponovno otvorile plaže za javnost. More je minirano još od prošle godine kada je ruska vojska planirala pomorski desant. Sada su u moru posebne mreže koje bi trebale spriječiti da mine doplutaju do plaža.
– Postavljanje mreža uz plaže na neki je način eksperiment. To nitko na svijetu nije pokušao učiniti jer nigdje drugo ne postoji tako velika želja ljudi da se idu kupati u moru u kojem su postavljene mine, kazala je predstavnica južnog zapovjedništva ukrajinske vojske Natalija Humenijuk.
Bokeljska mornarica Kotor je prema tradiciji i povijesnim indicijama osnovana 809 godine i od tada je imala sjedište u Kotoru, njeni članovi su bili iz svih krajeva Boke a od XIX vijeka i Bokelji iz drugih krajeva Austrije a zatim bivše Jugoslavije. Sve do 1964. Mornarica nije imala podružnice, koje su prvi put predviđene Statutom iz 1964. koji je odražavao duh komunističkog režima , kada je Mornarica odvojena od svojih vjerskih tradicija i kulta sv Tripuna, i težnju za federalizacijom Mornarice, Tako su 1965. osnovane podružnice u Zagrebu i Beogradu , a kasnije i u drugim gradovima Hrvatske a 1972. i 1973. podružnice u Herceg Novom i Tivtu a neko vrijeme je postojala i podružnica u Perastu. Podružnice u Hrvatskoj su se odvojile 1991 , promijenile ime i statute, podružnica u Beogradu se ugasila 1991, obnovljena 2009. i odvojila se definitivno 2017. U statutima koji su se zadnjih 6 decenija mijenjali često zbog burnih političkih promjena te promjena pravnog i administrativnog sistema, Mornarica u Kotoru je bila svedena samo na jednu od podružnica, poput Tivta i Herceg Novog, što je bilo apsurdno kako sa istorijskog aspekta tako i zbog toga što je Kotor osnovao te podružnice. Podružnice u Boki su u toku promjena pravnog i administrativnog uređenja pretvorene u nevladine organizacije (NVO) koje su pravna lica, dakle prestale su da budu podružnice koje nemaju status pravnih lica. Statut iz 2011. u članu 1 je imao apsurdan tekst (Bokeljska mornarica 809. je nevladina organizacija koju osnivaju pravna lica: Podružnica Kotor, Podružnica Tivat, Podružnica Herceg Novi i pridružena Podružnica Beograd) po kome podružnice osnivaju Bokeljsku mornaricu; pored toga što Mornarica postoji već 12 vjekova ne mogu podružnice osnivati maticu već obratno.
To je djelimično promijenjeno Statutom iz 2016. kada je Kotor dobio status Matice ali su Tivat i Herceg Novi dajući po 20 delegata u Skupštini , a Kotor takođe 20, imali prevlast, a takođe su imali veliko učešće Admiralatu i Upravnom odboru, tako da su dvije podružnice mogle imati bitan uticaj na sve odluke. U isto vrijeme Matica Kotor nije imala nikakav uticaj na upravljanje podružnicama, što je stvaralo velike probleme u upravljanju Mornaricom i često velike otpore svim incijativama od strane podružnica. Isto tako, Kotor je pokretao sve važne inicijative i obezbijeđivao sredstva za finansiranje svih redovnih i vanrednih aktivnosti Mornarice ( izložbe, sajt, izdavačku djelatnost, puteve u inostranstvo, nabavaku odora i oružja itd) od čega su koristi imale jednako podružnice kao i Matica, dok podružnice nijesu učestvovale u finansiranju nijedne zajedničke aktivnosti .
Bivše podružnice a sadašnje NVO Bokeljska mornarica Tivat i NVO Bokeljska mornarica Herceg Novi su trebale da se u skadu sa Statutom transformišu u podružnice ali su one odbile da to urade.
Prilikom priprema za Izbornu skupštinu na proljeće prošle godine konstatovano je da je postojeći Statut u koliziji sa pravnim i administrativnim sistemom Crne Gore i da ga je nužno izmijeniti. Prema članu 1 Statuta “Bokeljska mornarica Kotor je matična organizacija sa svojstvom pravnog lica, koja u svom sastavu ima i podružnice Tivat i Herceg Novi.” Radi se međutim o tri potpuno nezavisne NVO koje su pravna lica , dok podružnice nijesu pravna lica . Pri tome jedna NVO ne može učestvovati u upravljanju drugom NVO kao što NVO BM Tivat i Herceg Novi učestvuju u upravljanju NVO BM Kotor. Konsultovani su pravni stručnjaci i dobijeno je mišljenje od Ministarstva javne uprave kojim je konstatovano da se Statut mora promijeniti kako bi se uskladio sa zakonom a da se između NVO Bokeljske moranarice Kotor, Tivat i Herceg Novi mogu sklopiti sporazumi o saradnji kako bi se nastavilo sa zaajedničkim aktivnostima i nastupima, Održane su brojne sjednice upravnih organa Mornaric i, konsultacije sa predstavnicima Tivta i Herceg Novog na kojima su ponuđene razne varijante sporazuma i izmjene Statuta . No, dok je NVO BM Herceg Novi pristao na sklapanje sporazuma i usaglašavanje Statuta sa zakonom, NVO MB Tivat je to uporno odbijao. Admiral Antun Sbutega je u januaru o.g. podnio neopozivu ostavku, iz protesta zbog izbora Malog admirala protivnog pravilima i tradiciji, koji nije mogao vršiti svoju osnovnu funkciju, izgovaranje Loda (pohvala) svetom Tripunu, te zbog odugovlačenja sa riješavanjem problema i zakazivanjem Izborne skupštine. No, kako njegova ostavka nije usvojena on je nastavio da vrši funkciju admirala do Izborne skupštine i učestvuje aktivno u njenoj pripremi.
Najzad, na zajedničkoj sjednici Admiralata i Upravnog odbora 27 jula o. g. članovi iz Tivta i dva iz Herceg Novog te nekoliko članova iz Kotora, nijesu glasali za promjene Statuta, odnosno glasali su za zadržavanje nelegalnog stanja. Poslije toga su admiral i predsjednik Upravnog odbora, koji zakazuju, vode i zaključuju zajedničke sjednice, prekinuli sjednicu sa obrazloženjem da poslije ovoga nema smisla razmatrati dalje tačke dnevnog reda .
Imajući u vidu da su intenzivni pregovori u toku više od godinu dana i pokušaji da se u dogovoru sa Tivtom i Herceg Novim nađe kompromis o izmjeni Statuta i sklope sporazumi o saradnji bili uzaludni, donesena je odluka da NVO Bokeljska mornarica Kotor , bez NVO BM Tivat i NVO BM Herceg Novi organizuje Izbornu skupštinu, izmijeni Statut u skladu sa zakonom i izabere novo rukovodstvo.
Bokeljska mornarica – kolo foto Boka News
Novim Statutom je predviđeno da NVO Bokeljska mornarica Kotor sklopi sporazume o saradnji sa srodnim orgnizacijama a prije svega sa NVO BM Tivat i NVO BM Herceg Novi.
Formiran je Odbor za pripremu Izborne skupštine i održan je sastanak sa aktivnim članstvom Bokeljske mornarice Kotor koje je podržalo izabranu strategiju.
U skladu sa postojećim Statutom, izuzev onoga dijela koji se odnosi na podružnice Tivat i Herceg Novi i njihovo učešće u upravljanju Mornaricom koji nije u skladu sa zakonom, održana je zajednička sjednica Admiralata i Upravnog odbora, bez članova iz Tivta i Herceg Novog. Na njoj su usvojeni materijali koji će biti predloženi Izbornoj skupštini, među kojima su i predlog novog Statuta i predlozi za izbor novog rukovodstva .
Na Izbornoj skupštini, koja će se održati 9. septembra, će imati pravo glasa 20 delegata iz Kotora (bez delegata iz Herceg Novog i Tivta) i članovi Admiralata i Upravnog odbora iz Kotora.
Mornarica je uputila predlog Ministarstvu kulture Crne Gore za donošenje specijalnog zakona (lex specialis) o Bokeljskoj mornarici Kotor, imajući u vidu njen izuzetni kulturni značaj , kao prvog i za sada sada jedinog nematerijalnog kulturnog dobra iz Crne Gore na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Donošenjem toga zakona Mornarica ne bi više imala status NVO i bila bi jedninstvena sa sjedištem u Kotoru.
No, kako je riješavanje postojećih problema urgentno a donošenje specijalnog zakona neizvjesno a u najboljem slučaju će zahtijevati jako dugo vrijeme, usvajanjem novog Statuta na Izbornoj skupšitni Mornarica će svoju organizaciju uskladiti sa zakonom i stvoriti će se uslovi za njen dalji razvoj. Poslije Skupštine, usvajanja Statuta i izbora novog rukovodstva NVO Bokeljska mornarica Tivat i NVO Bokeljska mornarica Herceg Novi ( koja već na to pristala i podržala donošenje novog Statuta) će moći da sklope sporazume o saradnji sa Bokeljskom mornaricom Kotor, koji će obuhvatiti zajedničke nastupe (kao i do sada) kulturnu i drugu saradnju u skladu sa tradicijom, zajedničkim vrijednostima i interesima. Razlika je u tome što NVO Bokeljska mornarica Tivat i Herceg Novi neće moći više učestvovati u upravljanju Bokeljskom mornaricom Kotor, što je bilo protivno zakonu, kaže se u saopštenju Bokeljske mornarice Kotor.
