Nastavljamo sa bogatim programom i u septembru. Pored “abruma” koji je posvećen raznovrsnim rekreativnim aktivnostima, objedili smo i ostala dešavanja koja nas čekaju.
Početek mjeseca rezervisan je za Festival etnološkog filma u Risnu sa programom u trajanju od pet dana. Drugog dana septembra očekuje nas muzučki spektakl sa poznatom divom domaće muzičke scene, Doris Dragović kojoj će prethoditi violinistkinja Verica Čuljković i DJ Danilo Radusinović. Treći dan septembra je u sportskom duhu, naime planiran je Bokeški triatlon, nakon čega se nastavlja sa muzičkim programom, odnosno sa Međunarodnim festivalom klapa u Perastu.
Doris Dragović u Kotoru
Nismo zaboravili ni naše najmlađe i školarce kojima za uspješnu školsku godinu poklanjamo koncert muzike iz Diznijevih filmova u izvođenju Crnogorskog simfonijskog okrestra.
Na pogramu tokom 9. mjeseca su i Festival mediteranske muzike “Glas Boke”, zatim Međunarodni filmski festival “ Uhvati film”, kao i koncert kamerne muzike “Wonderful world”.
kalendar septembar
Septembar završavamo sa sportskom manifestacijom “X-Waters” koja se održava u Risnu, poručuju iz TO Kotor.
Danas su u Bokokotorskom zalivu četiri kruzera sa 9,28 hiljada gostiju, od kojih je 6,97 hiljada putnika i 2,31 hiljada članova posade.
Prema informacijama Luke Kotor, u zaliv je u sedam sati iz Dubrovnika uplovio Le Lyrial sa 186 putnika i 145 članova posade. Prema rasporedu, on je u 12 sati trebalo da isplovi za Krf.
Iz Dubrovnika je u sedam sati i 45 minuta stigao MSC Lirica, sa 2,25 hiljada putnika i 748 članova posade, koji za Krf isplovljava u 18 sati.
Kotor – foto Roko Stjepčević Boka News
Iz Dubrovnika je u osam sati uplovio Marella explorer, na kojem je 2,13 hiljada putnika i 778 članova posade. On za Krf isplovljava u 16 sati.
Kruzer AIDAblu uplovljava u devet sati iz Zadra. Na njemu je 2,41 hiljadu putnika i 643 člana posade. On u 22 sata isplovljava za Dubrovnik.
Zamrzavanje pokretne i nepokretne imovine ruskih državljana dovodi do sve većih problema širom svijeta, a ponajviše u Evropi. Najslikovitiji primjer je zaplijena jahti i superjahti bogatih Rusa, zbog kojih su se države u kojima su usidrene u problemu. Naime, ova luksuzna plovila zahtjevaju mnogo brige, koje prati redovno održavanje, a za neke je trošak čak i 1.000 dolara dnevno. Ukoliko jahte ne budu održavane kako treba, vlasnici prijete tužbama, te se države izlažu velikim troškovima jer ih moraju održavati u stanju u kojem su ih zaplijenili.
Održavanje jedne superjahte može stajati i više od 100 mil USD – inače prijeti ekološka katastrofa, piše Jutarnji.hr.
Takođe, dok se rat u Ukrajini ne završi one moraju svakodnevno da se sevisiraju, podmazuju i čiste. Njihovi motor i drugi metalni dijelovi rđaju, neaktivna klimatizacija uzrokuje buđ po kabinama, održavanje svih brodskih sistema – od desalinizatora do pumpi – mora se redovito odrađivati. Brod se mora prati makar jednom nedjeljno kako bi se oprala so i prljavština i time izbjeglo višemilionsko ponovno farbanje, prenosi Slobodna Dalmacija.
Uz nadzor vezova i konopa, podmazivanje i druge najnužnije poslove, takav brod koji obično broji 30-ak članova posade i dalje iziskuje na dužnosti (i na punoj plati) barem njih pola. Osiguravajuće kuće zahtijevaju redovno održavanje, a plaćanje polise koja brod štiti od potonuća, poplave ili požara dodatna je ogromna stavka. Pridodaju li se tome lučke naknade koje za takva plovila, recimo u SAD-u iznose gotovo 1.000 dolara dnevno, godišnji trošak držanja ruske jahte na vezu u američkoj luci iznosi otprilike 10 mil USD.
U Gibraltaru je usidrena najveća jedrilica na svijetu, Sailing Yacht A Andreja Meljničenka, vrijedna 550 mil USD, s jarbolom višim od Big Bena. ‘Amore Vero‘ šefa Rosnjefta Igora Sečina zamrznuta je u Francuskoj, a ‘Crescent‘ u Španiji. Njemačka je u svojim lukama zadržala megajahtu Dilbar od 512 stopa i 600 mil USD sankciosanog ruskog milijardera Ališera Usmanova… Ukupna vrijednost zaplijenjenih ruskih megabrodova, prema Bloomberg Newsu, iznosi najmanje 4 mlrd USD. I sve one moraju da se održavaju, jer vlasnici već sada prijete tužbama.
Kako će se riješiti ovaj finansijski rebus? Čak i prema najkonzervativnijim procjenama, samo američka i italijanska vlada moraju izdvojiti najmanje 50 mil USD godišnje za održavanje zaplijenjenih plovila iz ruske bogataške flote.
Kada je u pitanju Crna Gora i kod nas se nalazi jedna jahta o kojoj su mediji već pisali. Superjahta “Luminosity” od marta prošle godine boravi u marini Porto Montenegro u Tivtu a pripada Andreju G. Gurjevu, jednom od ruskih oligarha koji je na listi sankcija.
Gurjevljeva jahta, koja je pod zastavom Kajmanskih ostrva, procijenjena je na oko 120 mil EUR. Gurjev, međutim, zbog sankcija pod kojim se nalazi, nije u mogućnosti da plaća održavanje ove mega jahte, tako da je plovilo, praktično napušteno i o njemu morat da se stara marina “Porto Montenegro” ili država Crna Gora. U ovom trenutku teško je procijeniti koliko je to novca, ali na sajtu Porto Montenegra u rubrici o jahtama, kao jedan od savjeta na koji vlasnici moraju obratiti pažnju stoji da “ukoliko je jahta aktivna na Mediteranu, ukupna cijena održavanja na godišnjem nivou može iznositi oko 770.000 dolara, dok troškovi upravljanja mogu biti i do 15% viši od ukupnog iznosa”. Stručnjaci ističu i obavezno osiguranje plovila, što onda dovodi do iznosa od preko milion dolara.
I, možda neće biti problem što Crna Gora, Porto Montenegro i ostale kompanije neće imati ovaj prihod od preko milion dolara, već se može, kako je i najavljivano, javiti Gurjev sa oštetnim zahtjevom kod nekog od međunarodnih sudova. Podsjetimo, čak 20 ruskih oligarha, a izgleda da će ih biti i više, tuže Evropsku uniju jer su kažnjeni tako što su im, recimo, oduzete luksuzne vile i zaplijenjene ili protjerane jahte iz najatraktivnijih marina u svijetu. Oligarsi uzvraćaju udarac, istina, u Evropskom sudu pravde, a u kontraofanzivi su i brojne firme pogođene odlukama Brisela.
Inače, za 44 nekretnine u Crnoj Gori, Uprava za katastar i državnu imovinu donijela je odgovarajuća rješenja kojima je ograničeno raspolaganje imovinom, a odnosi se na 34 ruska državljanina kojima su uvedene sankcije.
Konačan epilog se čeka od Ustavnog suda, gdje su podnijete dvije inicijative za ocjenu ustavnosti odluke da se zamrzne imovina ruskim državljanima u Crnoj Gori. Ukoliko se ispostavi kao tačno upozorenje pravnih stručnjaka, da nije u skladu sa Ustavom zamrznuti imovinu, Crna Gora će se, gotovo sigurno, naći pred tužbama kojima će biti tražena višemilionska odšteta.
Iako je natječaj za zakup broda »Galeb« produžen, i iako su u gradskoj vlasti očekivali da bi ovaj put moglo biti zainteresiranih zakupaca, to se nije dogodilo budući da do 28. kolovoza 2023. godine nije stigla ni jedna ponuda.
Dodatna analiza
Kada je riječ o potencijalnim zakupcima, optimist je bio i riječki gradonačelnik Marko Filipović koji je bio uvjeren da bi se ta priča mogla uspješno okončati, prenosi Novi list.
– Iako je nekoliko poduzetnika iskazalo svoj interes uoči i tijekom natječaja za zakup dijela broda »Galeb« za ugostiteljsku i djelatnost smještaja, taj interes nažalost nije i formaliziran te na natječaj u za to predviđenom roku nije stigla niti jedna ponuda.
Na nama je sada da dodatno razmotrimo i analiziramo uvjete ovog natječaja, a potom i donesemo odluku o daljnjim postupcima vezanim uz ugostiteljsku i smještajnu djelatnost, te o novom natječaju.
Do tada, nastavljamo s prenamjenom broda »Galeb« u muzej.
Naime, poznato je da se natječajem tražio zakupac za manji dio površine broda, odnosno za 993 četvorna metra broda od ukupno 5.549 četvornih metara površine »Galeba«, te da se najveći dio broda preuređuje u muzej, izjavio je riječki gradonačelnik Marko Filipović nakon još jednog neuspješnog natječaja za zakup komercijalnog dijela »Galeba«.
Na prvom natječaju površina palube broda koja se daje u zakup nije bila precizirana točnim brojem četvornih metara, već je navedeno »do 343 četvorna metra«, zbog toga što nisu bili poznati uvjeti priveza broda i točna površina na dijelu palube koju zauzima sva potrebna oprema za siguran privez.
Došlo je do ispravke u produženom natječaju pa je navedeno da je površina otvorene palube koja se daje u zakup 269 čertvornih metara.
Kada je riječ o komercijalnim sadržajima za koje se tražio zakupac, riječ je o ugostiteljskom objektu i hostelu za koje je predviđena površina od 993 četvorna metra. S novoutvrđenom površinom prostora i zadanom cijenom od 11,02 eura po četvornom metru, početni iznos mjesečne zakupnine smanjen je za 815 eura i iznosi 10.943 eura. Izmjenama i dopunama natječaja smanjen je i iznos jamčevine koja se mora uplatiti za pristup licitaciji – s 44.094 na 41.036 eura.
Drugi natječaj
Na produženom natječaju promijenjen je i postotak u kojem zakupnik sudjeluje i u troškovima održavanja i ispitivanja svih tehničkih sustava broda »Galeb« sa svim potrebnim servisima, u postotku od 17,90 posto ukupnih troškova navedenog održavanja, osim sustava klimatizacije i ventilacije koji je zaseban dio, za dijelove broda »Galeb« koji se daju u zakup u obvezi je održavanja zakupnika.
Prema natječajnim uvjetima zakupac komercijalnog dijela budućeg broda-muzeja o svom trošku mora urediti 993 četvorna metra prostora budućeg restorana, terase i hostela.
– Na račun tih ulaganja predviđeno je da bi se budućeg zakupca oslobodilo plaćanja zakupnine na rok od pet godina.
Potpis ugovora o zakupu i predaja u posjed komercijalnih dijelova broda previđeni su u roku od 30 dana od trenutka kad odabrani (najpovoljniji) zakupnik ishodi od Lučke uprave Rijeka koncesiju za obavljanje gospodarske djelatnosti koja se dodjeljuje na rok od 10 godina, navedeno je u natječajnim uvjetima.
U natječajnoj dokumentaciji propisano je da budući zakupac ima rok do 10. svibnja 2024. godine za završiti sve radove uređenja dijelova broda »Galeb« i ishoditi sve tražene suglasnosti.
Što je pošlo po zlu
No, unatoč činjenici da je smanjena kvadratura i iako su potencijalni zakupci obišli brod »Galeb«, nitko nije poslao ponudu.
Sada će gradonačelnik Marko Filipović sa suradnicima još jednom morati analizirati što je pošlo po zlu i na koji način će staviti u funkciju komercijalni dio broda »Galeb«.
Špic sezone se skoro završio i rezultati hotelijera i izdavalaca privatnog smještaja nijesu na zadovoljavajućem nivou. Kako su kazali Pobjedini sagovornici, špic se sveo na samo 20 dana. Jul i avgust bili su duplo slabiji po tražnji od prošle godine, pa očekuju bolju situaciju u postezoni. Daleko smo od rekorda ili “bila je, ne ponovila se”, bez organizacije, ozbiljne ponude i sa mnogo problema. Takođe i nedostatak festivala Sea Dance ove godine skratio je sezonu jer je izostao veliki broj ljubitelja ovog događaja. Njihove bojazni su da ćemo teško bez drastičnih promjena u ponudi i organizaciji uspjeti da u narednim godinama privučemo visokoplatežne goste.
Ni planova ni organizacije
Pomoćnik generalnog direktora hotela Budva i direktor prodaje Mića Ivanović kazao je da sezona nije bila na očekivanom nivou, ali da su zadovoljni odrađenim.
– Činjenica je da je sezona bila izazovna i zahtijevala je aktivno praćenje tržišta i brze reakcije i odluke. Na kraju, kada sumiramo, imamo bolji jul u odnosu na prošlu godinu i isti avgust, kada govorimo o finansijskim rezultatima. Kada je riječ o popunjenosti ona je u julu bila na istom nivou kao i prošle godine na otprilike 92 odsto, u avgustu mali pad zauzetosti u poređenju sa prošlom godinom za dva odsto, zauzetost ove godine je 94 odsto, i naznake su da neće doći do većih izmjena do kraja mjeseca – ističe Ivanović.
Definitivno je, po njegovom mišljenju, došlo do izmjene strukture gostiju i ova sezona je jasno pokazala da je planirani i organizovani turizam jako bitan kako za hotele tako i privatne izdavaoce smještaja.
– Problem manje popunjenosti i tražnje je definitivno siromašnija avio-dostupnost i razni problemi što avio što aerodrom kompanija. Drugi veliki problem je infomacija i rast cijena. Potvrdilo se staro pravilo da se u “težim vremenima” sa velikom stopom inflacije i manje novca, ljudi prvo odriču odmora. Treći veliki problem je nedostatak gostiju sa ruskog i ukrajinskog tržišta kao i nedostatak velikih turoperatora kao što je na primjer TUI – naglašava Ivanović.
Ove godine je, kako ističe, najveći broj gostiju bio iz Srbije, Turske i Izraela.
– Nezavisno od tržišta gosti koji odaberu naš hotel generalno su dobri potrošači. Činjenica da smo na glavnoj terasi i na glavnom gradskom šetalištu u špicu sezone u periodu noći, kada je ranijih godina bilo nemoguće ostaviti sto, ove godine imali slučaj da su stolovi ostajali prazni bez tražnje i rezervacija je jedan od pokazatelja situacije. Takođe oni koji nijesu gosti hotela uvijek su se radije odlučivali za stolove koji nijesu apservirani, što pokazuje da je platežna moć turista ove godine definitivno bila slabija – objašnjava Ivanović.
Što se tiče najavljenih rekorda, kaže da se teško možemo njima pohvaliti.
– Prošla godina je bila duplo bolja po tražnji. Tranzit koji je bio prošle godine neuporedivo je veći upoređujući sa ovom. Hotel našeg tipa, koji se nalazi u strogom centru sa prepoznatljivom uslugom i sadržajima, u pojedinim danima sezone ostajao je i na tri do četiri slobodne sobe bez interesovanja. Jednostavno je opala tražnja. Razni alati u prodaji su pogurali interesovanje i uspjeli smo da dođemo do zacrtanih ciljeva, ali ni govora nema o bilo kakvim rekordima. Predsezona je bila odlična, i tu su zabilježeni rekordi. Nadam se da će takva biti i postsezona, a najave koje imamo su zadovoljavajuće i već prelaze rezultate od prošle godine – najavljuje Ivanović.
Što se tiče špica sezona on se, kako je istakao, skoro izgubio i trajao svega 20 dana.
– Najžalije je što se špic sezone veže za rad diskoteka i gostovanja u diskotekama. Već sada je jasno da je gubitak festivala Sea Dance velika greška, jer je upravo manifestacija ovakvog tipa produžavala sezonu i upotpunjavala prazninu – objasnio je Ivanović.
Problemi se ponavljaju
Što se tiče problema, kako je istakao, iz sezone u sezonu se ponavljaju.
– Definitivno je da se Budva ove sezone uspavala, da nema želje da se turističko elitno mjesto vodi i održava na način koji zaslužuje. Glavni nedostaci su čistoća, sređivanje šetališta i djelova šetališta koji u najmanju ruku izgledaju zastrašujuće. Problem parkinga je nešto što nas muči godinama. Skoro sve ulice su pretrpane automobilima i većina trotoara je blokirana kolonama automobila, a glavno gradsko šetalište služi kao prometna auto-cesta, u kojoj svako može da uđe, od motora, automobila, dostavnih vozila, kamioneta do kamiona – ističe Ivanović dodajući i da je prilaz Starom gradu blokiran parkiranim automobilima.
– Veliki problem je što Budva nema ponudu kao ni osnovnu dostupnost osobama sa posebnim potrebama koja koriste kolica. Nijedna plaža u Budvi nije predviđena za osobe sa posebnim potrebama. Još jedan veliki problem je proces izgradnje solitera u prvoj zoni mora – zaključuje Ivanović.
Direktorica Udruženja izdavalaca privatnog smještaja u Crnoj Gori Branka Džoganović kazala je Pobjedi da nijesu zadovoljni tokom sezone jer su gosti u značajnom broju počeli da pristižu tek u drugoj polovini jula.
– Ne možemo biti zadovoljni. Nedostatak planiranja, saradnje i sinhronizovanog djelovanja nadležnih zaduženih za upravljanje destinacijom je ove godine učinio posebno vidljivim sve nedostatke naše destinacije – objasnila je Džoganović.
Istakla je da u u privatnom smještaju imamo oko 100.000 kreveta i da je to ozbiljan kapacitet kojim se ne može baviti periodično i stihijski.
– Potrebna su ozbiljna, dugoročna, razvojna rješenja, podsticajne mjere, sistematizacija kapaciteta, standardizacija. Da bi bilo bolje potrebno je da grad i država isprate razvoj postojećih kapaciteta jer su osnova svake ponude koja se plasira na emitivna tržišta – smatra Džoganović.
O tome kakve ćemo goste dočekati, kako je istakla, zavisi od naše ponude koja nije bila na zadovoljavajućem nivou.
– Mislim da ozbiljnu analizu zahtijeva prvenstveno sa kakvom ponudom smo dočekali goste. Privatni smještaj je samo jedan segment, usluga, u ukupnom turističkom proizvodu. Prije ocjene gostiju moramo se pozabaviti kome smo to bili dostupni kao destinacija, u kojoj mjeri i sa kakvim proizvodom smo dočekali te goste – poručuje Džoganović.
A što se tiče rekorda ni u privatnom smještaju ih ne pominju.
– Evidentno ih nema. A ako neko od koga ubirate prihod nije zadovoljan onda mislim da nema prostora ni za euforiju u drugim sektorima, jer su izdavaoci direktni potrošači i korisnici usluga tokom cijele godine – kaže Džoganović.
Kako je naglasila predsezonu i postsezonu su preuzeli uglavnom hoteli, svojim akcijskim cijenama, mogućnošću plaćanja na rate i ugovorima sa agencijama.
– Špic sezone je evo nepun mjesec ove godine, tako da ovo vidim kao alarm i samim izdavaocima da budu zahtjevniji prema svojim lokalnim samoupravama. Ovo je tema koja “od juče” mora biti prioritet ako misle da se ova sezona ne ponovi. Najefikasniji način djelovanja je ići sa konkretnim inicijativama ka predstavnicima mjesne zajednice. Udruženje je tu da ih podrži – poručila je Džoganović.
Jovan Vukalović, direktor hotela Lighthouse u Igalu kazao je Pobjedi da je ova sezona, kada je u pitanju njihova kompanija, bila izuzetna i u skladu sa najavama. Smatra da su one kolege koje su imale uravnoteženu cjenovnu politiku zabilježile odličnu popunjenost.
– Većina aranžmana je dogovorena još prije nove godine, a naročito nas raduju rezultati ostvareni u predsezoni kao i povratak nekih partnera sa kojima smo sarađivali prije pojave korone, a koji su imali značajan udio u popunjavanju kapaciteta – kazao je Vukalović koji smatra da se rezultati ostatka turističkog sektora razlikuje individualno od objekta do objekta.
Što se tiče tržišta kaže da su im bili dominantni gosti iz regiona i da bi voljeli da su bili veće platežne moći.
– Međutim, mora im se priznati izuzetna lojalnost i postojanost jer su nam omogućili da se i u najtežim vremenima po turistička kretanja održimo u poslu i ostvarimo dobre rezultate – kazao je Vukalović i napominje da se oni ipak mogu pohvaliti rekordima.
Izostao špic
– Kada je naš hotel u pitanju to je gotovo izvjesno. Ukoliko popunjenost u postsezoni bude u skladu sa onim što je ugovoreno, a što ne bi trebalo da bude upitno, ovo će za nas biti rekordna sezona – kaže Vukalović dodajući da smo izgubili onaj špic sezone na koji smo navikli.
– Statistički podaci možda ne govore u prilog toj tvrdnji, ali nijesam siguran ni da ih realno sagledavamo. Ako izuzmemo saobraćajne gužve stiče se utisak da je onaj špic na koji smo navikli izostao – kaže Vukalović koji apeluje na stalne probleme koje imaju godinama a to su definitivno saobraćajne gužve, ne tako dobre avio-povezanosti, problem buke, kao i problem sa komunalnom infrastrukturom koji je prisutan već duže…
– Sve to dovodi u pitanje održivost destinacije, ali i podriva naše težnje da se radi na većoj zastupljenosti bolje platežnih gostiju sa zapadno-evropskog tržišta, Amerike, Kine, Izraela… – zaključuje Vukalović.
Golubović: Poskupljenja uticala na opadanje posjete
Direktor Centra za istraživanje i razvoj turizma Petar Golubović smatra da rekorde u broju gostiju koji su nas posjetili ove sezone treba uzeti sa rezervom jer građane Ukrajine i Rusije, koji trenutno žive u Crnoj Gori, ne možemo tretirati kao turiste. Takođe smatra da su povećane cijene usluga u junu, julu i avgustu uticale na opadanje posjete jer nam je u globalu većina gostiju iz regiona koji su senzibilni na poskupljenja.
– Zvanične podatke o prihodima koji su ostvareni tokom sezone, kao i o broju turista treba uzeti s rezervom upravo zbog velikog broja Ukrajinaca i Rusa koji sada žive kod nas. Sezona je krenula “jako” pa smo imali dobre rezultate u martu, aprilu i maju, da bi posjeta u junu, julu i avgustu bila slabija od očekivane. Poskupljenja su značajno uticala na potrošnju u restoranima i kafićima, međutim marketi bilježe rekordnu prodaju – kazao je Golubović što govori da je vanpansionska potrošnja bila lošija ove godine.
Pet poginulih u željezničkoj nesreći u Italiji Foto: Ilustracija / Shutterstock
Vlak je u srijedu kasno navečer pregazio i usmrtio petoricu muškaraca koji su izvodili radove na pruzi na području Torina u sjevernoj Italiji, javljaju lokalni mediji.
Dva druga radnika su ozlijeđena, izvijestila je novinska agencija ANSA. Nesreća se dogodila oko ponoći u općini Brandizzo, dijelu gradskog područja Torina.
Prema izvješćima, muškarci su radili za tvrtku koja je izvodila radove zamjene dijelova pruge, koja povezuje glavne sjeverne gradove Torino i Milano, kada ih je pregazila lokomotiva koja je vozila prazne vagone iz Alessandrije prema Torinu.
Talijanski mediji, među kojima ANSA i Corriere della Sera, izvijestili su da je vlak vozio brzinom od 160 kilometara na sat.
Žičara Kotor – Lovćen – foto Roko Stjepčević Boka News
Više puta smo se obraćali javnosti u Crnoj Gori, vezano za sam tokok izgradnje žičare na Lovćenu. Naravno u obavezi smo po ko zna koji put da istaknemo da mještani Lovćena i Njeguša nisu bili nikada protiv izgradnje žičare; ALI JESMO PROTIV DEGRADACIJE, I NEZAPAMĆENE DEVASTACIJE NP-LOVĆEN KOJA SE SPROVODI KONTINUIRANO, kaže se u saopštenju Odbora mještana, Njeguša i Lovćena.
Više puta smo tokom izgradnje žičare skretali pažnju stručnoj i naučnoj javnosti o nepočinstvima koja se dešavaju na ovim prostorima. Degradacija padina Štirovnika, Kuka, Zlatarica, Bižaljevca i Žanjevog Dola, đe su neprimjernim i nepotrebnim pristupnim putevima nanesene nesagledive štete za floru i faunu o čemu smo više puta pisali. Pored toga nabrojali smo sve ugrožene vrste koje obitavaju na ovim područjima iza svega stoji prikrivena i perfidna igra CEDIS-a, EPCG, JPNPCG, Agencije za zaštitu životne sredine i investitora koji na perfidan način želi da skriveno od očiju javnosti napravi neki novi megalomanski risort čije su plavnovi poznati.
U jučerašnjem tekstu od 29. avgusta tekuće godine objavljenom u medijima u Crnoj Gori sa naslovom: Žičara Kotor-Lovćen: Nema nikakvih podataka o upotrebnoj dozvoli i tehničkom pregledu između ostalog se navodi:
“Naime, kod nadležnih institucija ne postoje bilo kakve informacije o obavljenim procedurama koje je bilo neophodno sprovesti kako bi žičara uopšte počela sa radom. Među zvaničnim dokumentima na sajtu Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma nema podataka o obavljenom tehničkom pregledu. Pored toga, u evidenciji ne postoji upotrebna dozvola za žičaru Kotor – Lovćen, niti ima zahtjeva za izdavanje upotrebne dozvole. Među izdatim građevinskim dozvolama su dvije iz juna – a tiču se trafostanice sa koje se žičara napaja strujom, te povezivanjem novog kabla sa postojećim. ” Dakle da li to znači i sami rizik za svakog potencijalnog putnika žičarom pitam vas. Da li se razmišlja o tome? Šta će se desiti ako se zbog nečijih ličnih hirova i želje za brzom zaradom dođe do neželjenih posljedica!!! A dobro znamo kakvi su klimatski uslovi na Lovćenu od: vjetrova, snjegova, jakiih oluja, grmljavinskih procesa itd.
Odlazeći premijer Abazović, koji pripada partiji zelenih kao i neodgovorni investitor, CEDIS I EPCG, više puta su se oglušili o naše molbe za susret. Što je dovelo do toga da se nastavi sa neviđenom kampanjom uništenja Lovćena zarad ličnih i privatnog intresa. Pored toga boli nas što uparava JPNPCG čini sve što je u njihovoj moći ne da zaštiti Lovćen već da ignoriše naše stalne apele. Grandiozno otvaranje žičare uz pompu i povike pokazalo je i svoje tehničke nedostatke i manjkavosti. Zaista imamo priliku da ovih dana sretnemo turiste koji ,,lutaju” Lovćenom jer im je rečeno da je Lovćen, Njegošev mauzolej i Ivanova korita na ,,dohvatu njihove ruke. ” To nadohvat ruke znači da moraju preći više kilometara uspone ka bilo kojoj destinaciji da krenu. Da nije žalosno bilo bi smiješno. Vlasti i politike se mijenjaju ali ne i pravda u koju duboko vjerujemo i koja se itekako sprovodi nad mještanima Lovćena i Njeguša zbog naših čestih apela upućenih ka javnosti. Međutim za razliku od ove skupine mi poštujemo zakone države Crne Gore.
Dragan Čavor
Da li su se ikada investitori i njihovi saučesnici u degradaciji i uništenju Lovćena upitali i da li uopšte znaju definiciju održivog turizma. Šta zapravo znači održivi turizam u definiciji: Svjetska turistička organizacija održivi turizam definiše kao upravljanje resursima ostvarujući ekonomske, socijalne i estetske potrebe tako da se poštuju kulturološki integritet, osnovni ekološki procesi, biološka raznolikost i činiocii na kojima se temelji život, stvara dobrobit i blagostanje cjelokupnome društvu, uzimajući u obzir potrebe i turista i NJIHOVIH DOMAĆINA. Održivi turzam, podrazumijeva privrednu granu koja vrši minimalan uticaj na životnu sredinu i lokalnu kulturu, istovremeno pomažući sticanje zarade, nova radna mjesta i zaštitu lokalnih ekosistema. Naime, to je odgovoran turizam koji se prijateljski odnosi prema prirodnoj i kullturnoj baštini ali i lokalnoj zajednici.
Od održivog turizma žičare ostale su samo riječi umjesto toga imamo: pristupne puteve, ugroženu floru i faunu među kojima spadaju i rijetki i ugroženi endemi i subendemi, prekid migratornih puteva za visoku divljač, urušavanje graditeljskog nasljeđa Crne Gore: ublovi, međe, i viševjekovne planinarske i karavanske staze, izvori. To je održivi turizam u očima Abazovića, investitora, CEDIS-a, EPCG, JPNPCG, Agencije za zaštitu životne sredine. Naravno njihovi su gosti dobro došli ako će odmah da sjednu i da troše ako će da upoznaju bliže i bolje Lovćen onda će morati kao ovi turisti koje svakodnevno srijećemo da idu “naslijepo” pa ako ih sreća i upornost posluži možda i stignu do Mauzoleja.
Žičara Kotor – Lovćen – foto Roko Stjepčević Boka News
POZIV DRŽAVNOM I SPECIJALNOM DRŽAVNOM TUŽIOCU
Više puta smo pozivali to činimo i ovaj put pozivamo osnovnog, državnog i Specijalnog državnog tužioca da se upoznaju sa stanjem na terenu. Očigledno je i evidentno da nisu ispoštovanje sve zakonske norme i regulative. One koje su samo fiktivno dostupne pokazju brojne zloupotrebe, prekoračenja i više nego jasno kršenje zakona Crne Gore. Država koja je donijela zakone mora i sama da ih poštuje, vrlo je opasna selektivna pravda i selektivni zakoni koji se primjenjuju na Lovćenu. Moramo biti duboko svjesni da Tim stručnjaka iz oblasti kriminalističkog i ekološkog prava iz cijelog svijeta, tokom prošle godine, pravno definisao ”ekocid” kako bi stvorio temelj za napore da se kriminalizuje masovna šteta i uništavanje životne sredine. Taj i takav ”ekocid” upravo se dešava na Lovćenu i traje i nema namjeru da stane. Svakako, uključivanje međunarodnog prava u borbu za ekološku pravdu bi omogućilo da se ekocid tretira kao zločin koji mijenja život na izuzetno destruktivan način. Ovo bi u nekoj mjeri moglo da spriječi neodgovorne vlade poput Abazovićeve da sarađuju sa korporacijama koje predstavljaju veliki rizik za životnu sredinu. U periodu kada smo suočeni sa klimatskom krizom i masovnim gubljenjem biološke raznolikosti moramo razmatrati sve mehnizme koji su nam dostupni.
Još jednom pozivamo sve relevantne državne organe da se uključe i da ispitaju sve okolnosti degradacije, devastacije Lovćena ali i samu transparentnost izgradnje žičare. Ruka pravde je česta sintagma odlazećeg Abazovića. Vjerujem iskreno da će ruka pravde stići do svih onih koji su se ogriješili o Lovćenu a čini mi se da je spisak podugačak. Našu volju, želju i borbu neće slomiti lični hirovi pojedinaca. Pripremićemo pismo svim ambasadama i relevantnim međunarodnim faktorima, Svjetskoj fondaciji za prirodu da ih upoznamo sa svim onim što se dešava na padinama Lovćena i Štiurovnika u NP-Lovćen, nećemo odustati ni posustati. Ova demokratska borba je jedno od prvih načela pravde, zakona i zakonitosti države Crne Gore. Ili će pravda biti za sve jednaka u državi Crnoj Gori ili ćemo biti zemlja bezakonja kakvu pojedicni žele. Neshvatljivo je da Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju, ne reaguje na sve naše navode i podnesene prijave ali i na nepočinstva u kojima uprava JPNPCG nelegalno, nezakonito i uporno naplaćuje put kroz NP-Lovćen, takođe vrlo je diskutabilna odluka i glavnog inspektora za puteve koji je upoznat sa svim nepočinstvima NP-Lovćen a uporno ćuti. Ovo neće proći samo od sebe niti se riješiti. Mi mještani Lovćena, Njeguša, kao i naši prijatelji i NVO sektor smo jedinstveni u tome da nećemo odustati od zakonite i legalne borbe koja će u narednim ne samo danima već i mjesecima biti intezivirana na rješenju ovog problema koji se uporno gura pod tepih i nastoji zataškati. NEKO ĆE SNOSITI ZAKONSKE POSLJEDICE OSTAJE NAM OTVORENO PITANJE KO I ZA ČIJI INTRES RADI!!! SVJEDOCI SMO DA JE SVE UČESTALI HAOS U NP-CRNE GORE O ČEMU PIŠU I SVJEDOČE BROJNI MEDIJI U CRNOJ GORI ALI I VAN NJE.
U Tivtu je uspješno završen 3. Međunarodni dječiji festival folklora “Kolo bez granica“, najveća folklorna manifestacija namijenjena djeci na teritoriji naše države. Festival je realizovan u organizaciji Kulturno-umjetničkog društva “Boka“, a pod pokroviteljstvom Opštine Tivat, proteklog vikenda.
Gala koncert na gradskoj rivi Pine krunisao je višednevnu priču posvećenu isključivo dječijoj zajednici.
„Ove godine festival Kolo bez granica je okupio mališane iz sedam država – Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Slovačke, Slovenije i Crne Gore. Više od 400 djece učestvovalo je u bogatom, raznovrsnom programu“ – navodi Saša Mamula, PR festivala.
Festival se u cjelosti odvijao na javnim prostorima, gradska riva Pine bila je epicentar kulturne razmjene i učenja, dok su programom obuhvaćene i druge znamenitosti grada – ljetnjikovac Buća Luković, Trg od kulture, Veliki gradski park, te Porto Montenegro.
„Igrali smo i pjevali, družili se, zasadili festivalsko drvo prijateljstva i naučili himnu festivala, uživali u Boki i Jadranskom moru. Ispunjeni smo pozitivnim emocijama. Iz Tivta nosimo nezaboravne uspomene“ – samo su neki od komentara djece-učesnika.
Kolo bez granica u Tivtu
Direktor Festivala, Vidak Božović ističe da iza kompletnog projekta stoji višemjesečna priprema i veliki tim sastavljen isključivo od članova KUD “Boka” koji su kompletan projekat iznijeli profesionalno i volonterski, uz veliki entuzijazam i ljubav, te dodaje: “Ostvarili smo našu misiju koja jeste uspostavljanje, razvoj i jačanje prijateljskih odnosa među državama, promovisanje kulturne saradnje dječje zajednice, podsticanje očuvanja i njegovanja tradicije i kulturnog nasljeđa, multietničnosti i multikulturalnosti kod djece“.
Festival predstavlja originalnu kulturno-turističku promociju grada Tivta i Crne Gore. Programske aktivnosti, pored javnih nastupa i zabavno-rekreativnog programa, obuhvatile su i mnoštvo edukativnih sadržaja za goste iz inostranstva: obilazak znamenitosti Tivta i Kotora, krstarenje Bokokotorskim zalivom, folklornu radionicu na kojoj su učili crnogorske narodne igre i pjesme, te sađenje festivalskog „stabla prijateljstva“. U sklopu festivala, na gradskoj rivi je realizovan i bioskop na otvorenom, kada je prikazan snimak folklorne predstave „Kad prošetam Crnom Gorom“ u izvođenju KUD „Boka“.
Kolo bez granica u Tivtu
“Prije svega zahvalio bih se svim učesnicima na predivnoj izvedbi i što su učinili da Tivat i ove godine bude grad sa najšarenijim i najslađim festivalom. Hvala i kompletnom organizacionom timu koji je sve ovo osmislio, planirao i realizovao, kao i volonterima – bez njih ovo ne bi bilo moguće, kao ni bez ogromne podrške Opštine Tivat, uže i šire zajednice i svih naših sponzora i prijatelja koji su učinili da se ovaj festival realizuje. Mi iz „Boke“ se trudimo da zasvjetlucamo i sijamo u nekom svom polju, kao ovih dana kroz Tivat. Svojim primjerom želimo i druge da podstaknemo da zasijaju u svom uglu, kako bi naše društvo učinili sjajnim” – zaključio je Božović.
III Međunarodni dječji festival folklora “Kolo bez granica” u organizaciji Kulturno-umjetničkog društva “Boka” realizovan je pod pokroviteljstvom Opštine Tivat, uz podršku Turističke organizacije Tivat, Centra za kulturu Tivat, Porta Montenegro i brojnih drugih sponzora.
Drugi Festival etnološkog filma – RISAN 2023. održaće se u Risnu od 1. do 3. septembra 2023. godine u organizaciji NVO ”Medaur” Risan – Društva za njegovanje kulturne baštine Risna.
Festival je osnovan sa idejom da publici pružimo mogućnost da se upozna sa raznovrsnošću kultura, tradicija, vjerovanja i načina života raznih naroda, kao i da podstaknemo etnološka istraživanja i ohrabrimo stvaralaštvo iz oblasti etnografskih dokumentarnih filmova.
Ovogodišnje izdanje je revijalnog i tematskog karaktera, a biće prikazano sedam filmova po selekciji reditelja Vladimira Perovića. Tema festivala je patrijarhalnost / patrijarhalizam, a svi zainteresovani će biti u prilici da pogledaju širok spektar etnografskih filmskih tema i autorskih pristupa u istraživanju položaja žena i njihove uloge u društvu u svojim zajednicama. U sedam različitih sredina kroz sedam filmova, ovaj oblik društvene zajednice u kom dominira muški rod usljed različitih ili slično ustaljenih društvenih praksi i običaja, približićemo fenomen patrijarhata široj publici.
Centralni program biće održan 1. i 2. septembra na platou palate Ivelić u Risnu sa početkom u 20 i 30 časova.
Prvog dana Festivala biće prikazana četiri filma i to: PROZOR crnogorskog reditelja Živka Nikolića (1976), MOJA PRIRODA Paule Čenaj iz Albanije (2022), NEDOLIČNE Inese Hačatrjan iz Rusije (2021) i film 228 turskih reditelja Deniz Šengil i Mazhar Jıldız (2018).
U petak, 2. septembra, na programu su: SEKSUALNI ŽIVOT MOJE BAKE slovenačke rediteljke Urške Đukić, film Vladimira Perovića SIN (2000), kao i DO-MUŽ Ganeša Pandaja iz Nepala (2022).
Nedelja, 3. septembar, rezervisana je za prateći program. U prvom dijelu dana u 11 časova u dvorištu Bjeladinovića u Gabeli biće održano predavanje ”Uticaj patrijarhata na brak – ljubavne i manje ljubavne priče žena sa Balkana” dr Vesne Delić etnološkinje i antropološkinje iz Podgorice. U 20 časova istog dana, na Rusovoj ponti na Carinama, biće održana promocija knjige ”Kad je ponta bila mala” autorke Ive Malešević iz Risna. Riječ je o autobiografskoj knjizi koja govori o autorkinom djetinjstvu i periodu odrastanja u risanskom naselju Carine, kao i kasnijim godinama, za koje je ponta bila samo polazište. O knjizi će govoriti Neven Staničić, Vuk Bojanić, Vladimir Perović i autorka.
U dijelu programa pod nazivom ”eho-festivala” 4. i 5. septembra biće upriličena gostovanja sa projekcijama odabranih filmova na više lokacija – Dom starih ”Grabovac” Risan, plato ispred crkve Sv. Ilije u Zagori u Grblju i u parohijskom domu na Dragalju. Ovim segmentom želimo da filmska ostvarenja ovogodišnjeg izdanja dođu i do najudaljenije publike, ispunjavajući time još jednu od misija festivala, a to je decentralizacija kulturnih dešavanja.
Projekat je finansiran sredstvima Opštine Kotor, uz veliku podršku Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti. Prijatelji Festivala: Turistička organizacija Kotor, Filmski centar Crne Gore, NU ”Organizacija žena” Risan, JU OŠ ”Veljko Drobnjaković” Risan, JU Dom starih ”Grabovac” Risan, Mjesna zajednica Gornje Krivošije i Mjesna zajednica Savina.
Festival je otvoren za sve ljubitelje filma i dobrog druženja.
Akademske umjetnice Ana Bulatović Lili i Dragana Mladenović, koje žive i rade u Tivtu, predstaviće se duo-izložbom pod nazivom “Harmonija sfera”, koja će biti otvorena u petak, 1. septembra u 20 satina prvom spratu JU Muzej i galerija Tivat. Izložba govori o simbiozi dva nezavisna, a ipak kompatibilna izraza, s obzirom da obije slikarke, inspirisane svojim životnim putevima, nezavisno jedna od druge, stvaraju cikluse koje bez ikakvog opterećenja savršeno pretvaraju u jedinstveni konceptualan čin.
Ana Bulatović Lili, rodom iz Herceg Novog, započela je svoj umjetnički put na Cetinju, pa preko Beograda školovanje završava u Norveškoj.
Dragana Mladenović je akademske studije slikarstva završila u Beorgadu gdje je i rođena, da bi potom otišla u Indoneziju na specijalističke studije.
Izložbu će otvoriti Marija Saičić, teoretičarka moderne i savremene umjetnosti.
