Ovogodišnji književni program festivala Grad teatar nastavljen je u ponedeljak, 16. avgusta kada je na Trgu pjesnika predstavljena kapitalna monografija „Arhitekt Josip Slade Šilović – Graditeljska djela u Knjaževini Crnoj Gori 1877-1900“, budvanskog arhitekte Slobodana Mitrovića.
Graditeljsko-kulturološki opseg Josipa Slada Šilovića je izuzetno obiman i veoma sadržajan i ovim monografskim izdanjem je detaljno obuhvaćen samo njegov stvaralačko-graditeljski opus dok je boravio i poslovao u Knjaževini Crnoj Gori, za vrijeme vladavine knjaza Nikole.
Moderatorka večeri je bila urednica programa Grada teatra Svetlana Ivanović koja je naglasila da je ova monografija reprezentativno i kapitalno izdanje ne samo za istoriju graditeljstva već i za istoriju kulture Crne Gore. Ona se zahvalila Slobodanu Mitroviću što je odlučio da promociju ove knjige u rodnom gradu održi upravo na festivalu Grad teatar.
“Radi se o rijetko ozbiljno uređenoj monografiji posvećenoj jednom arhitekti, bogato je opremljena kako stručnim i analitičkim tekstovima i fotografijama, tako i potrebnim naučnim aparatom za upoznavanje sa osnovama arhitektonske vještine uz neke od dokumentacionih rariteta koji dodatno osvjetljuju stvaralačku prirodu Josipa Slada Šilovića”, istakla je Ivanović.
Slobodan Mitrović je monografiju posvetio nepoznatim graditeljima, a naslovom je jasno definisano da Mitrović piše o čovjeku koji je zadužio arhitekturu i urbanizam Crne Gore i dao jasan putokaz za oblikovanje i nadogradnju prostora u svrhu lakšeg i plemenitijeg življenja. Mitrović je kazao da u Crnoj Gori nikad nije posvećena pažnja istoriografiji graditeljstva.
“Znajući lično za bezbroj imena koja nisu nigjde zvanično zabilježena, koji su gradili ovaj prostor oko nas i čiji smo mi dužnici jer živimo u tom prostoru, tako mi je sazrela ta ideja da tim bezimenim i neznavenim kolegama posvetim ovu knjigu ne bi li time pobudio nečiju drugu pažnju. Josip Slade je, nažalost, bio zaboravljen, iako je njegov opus reprezentativan. Posljednih godina se nešto dešava pa su po njemu nazvali ulice u Podgorici i Nikšiću”.
Mitrović je istakao i to da se i sudbina arhitekte vezuje za sudbinu investitora, tako da, dok se nije govorilo o kralju Nikoli, na čiji poziv Šilović dolazi u Crnu Goru, nije se govorilo ni o Šiloviću.
Monografija je, između ostalog, značajna i zbog podataka o prvom projektu Kraljevskog pozorišta “Zetski dom” na Cetinju koje je prvo profesionalno pozorište u Crnoj Gori, a ujedno i prva ustanova kulture u Crnoj Gori. Šilović je prije Zetskog doma radio i na projektu pozorišta u Šibeniku kojim je on već tada pokazao pročišćenost stila, naveo je Mitrović, i dodao da se ne može desiti jednom arhitekti da za života radi dva pozorišta, ali da se Šiloviću to dogodilo.
“On se na Cetinju našao u potpuno novoj situaciji, nije imao ambijent baroka koji je imao u Dalmaciji i na neki, po meni, originalan način pristupa tom objektu. On ga gradi kao jedan neoromanički hram. Pozorište se inače zove hram, imamo sada običaj da se zove pozorišna zgrada, a to je trobrodni hram. Glavno centralno gledalište i scena, ulaz, gledalište i mizanscen. Pobočno su sekundarne prostorije, holovi, garderobe i slično. To je prvi obejkat prosvjete na Cetinju jer se tu smještaju čitaonica i muzej. Tako da je to jedna polivalentna građevina, ali vrlo brzo je preovladalo samo pozorište u njoj. On ga gradi u neoromaničkom duhu sa smirenom arhitekturom i sva ljepota ko Šilovića je u prozorima. Prozori na Zetskom domu su prosto dali jedan likovni rukopis arhitekturi Cetinja i kasnije su mnogi ponavljali taj prozor na drugim zgradama. Kada nešto dobro riješite kao što je Šilović riješio fasade Zetskog doma i ulaz poslije vas svi repliciraju. Tako da se taj tip ulaza na Cetinju dešava i na Vladinom domu i na italijanskoj legaciji. Postoji linija hoda kada ulazite u pozorište, ja sam to učio još na fakultetu iz predmeta “Projektovanje pozorišnih zgrada”, kako se od ulice gledalac pripremi za pozorišni događaj, poznati primjer je Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu. A to je sve Josip Slade znao 1874. godine”, objasnio je Mitrović i kazao da je Zetski dom vrlo važna institucija za razvoj Crne Gore.
“Tada je Cetinje imalo oko 500 domova. Stari Crnogorci su govorili da je pozorište blagorodna zabava, a odlazak u pozorište povezivali su sa tim da “idu da sanjare u tmini”. Pomenuvši da Budva nema pozorište, Mitrović je kazao da je to velika investicija i da treba znati napraviti pozorišnu zgradu. “To su skupe kuće, napraviti jedan Zetski dom sa 250 mjesta danas, to košta, tu su i održavanje objekta, glumačka ekipa, tehnika… Važno je da grad to želi.”
Tokom večeri Mitrović je govorio i o karakteru Šilovića, njegovom privatnom životu i sudbini, ali i o drugim važnim projektima na kojima je radio u Crnoj Gori. Da je Šilović danas sa nama bio bi vrlo prijek, kazao je Mitrović.
“Sjekao bi ovakav sistem razvoja gradova. On je tada znao u Nikšiću da napravi onakve ulice, da vodi računa o insolaciji, da svaka kuća u svakom dobu dana ima sunce, da kuća ima vizure. U Nikšiću se, kao i na Cetinju svaka ulica završavala brdom. Čovjek takvog znanja i senzibiliteta ne bi imao lijepe riječi za ovo što imamo danas. Nije lako ni današnjim arhitektama i mladim generacijama da se odrede i da im internetska saznanja ne uguše inspiraciju za arhitekturu i prostor. Ja sam jednom prilikom studentima savjetovao da čitaju Vita Nikolića jer on ima sjajne vizuelne percepcije koje pretvara u poetizovani stih. Vito je izrekao jednu rečenicu koja bi mogla da stoji na prvoj strani svakog udžbenika, a to je “Bilo je normalno da skrenem svakom stranputicom, ali spasio me dobri duh Nikšića”. Taj dobri duh bi trebalo da bude inspiracija svakom arhitekti i urbanisti. Ako njegovo djelo, kuća ili plan ne proizvodi dobri duh, harmonizaciju prostora, ne spaja prirodu i građevinu, ako nema tu humanističku komponentu, kako je to Vito prelijepo izrazio, ne može to biti dobra arhitektura. Objekat svojom funkcijom, sadržajem, djelovanje u prostoru i okolini, ako je dobro urađen on stvara nove vrijednosti za koje se mi emotivno vezujemo kroz naš život. Moguće je naći dobru arhitekturu sa identitetskim karakteristikama, ako imamo i ličnu snagu kakvu je imao Josip Slade”, kazao je Mitrović.
