Donosimo razgovor razgovor sa Zoranom Predinom, slovenačkim rok muzičarom i piscem romana “Mongolske mrlje“
“Glazba se jednostavno promijenila na takav način da je sve manje pjesama koje nose poruku.Moje pjesme su , po uzoru na moje uzore, nosile poruke koje su htjele promijeniti svijet na bolje…bile su provokativne , sa crnim humorom ili erotikom, sto je bila navika iz 80tih godina kada smo na taj način provlačili neke zabranjenne političke teme.U zadnje vrijeme ta neka novokomponovana politička korektnost u Sloveniji, ofarbana u nekakav neokatolicizam, je poništila poruke u pjesmama. I onda sam u jednom trenutku shvatio da moram otvorit neki novi prozor da se nadišem svježeg zraka i da te neke nove misli sa kojima sam htio nastaviti kao kantautor, da ih pretvorim u pisanje, najprije kratkih priča, a sada ovog romana”, kazao je u Đenovićima Zoran Predin rok muzičar i književnik, na promociji njegove knjige Mongolske mrlje koju je objavila je beogradska Geopoetika.
Roman prvenac muzičara Zorana Predina je priča o porodici, narodu, kontinentu, u kojoj su osmanske vojske i jugoslovenske tajne službe koje čine zlodjela u ime čistoće rase, vjere, ideologije ili jezika, i – suprotstavljeni pojedinac.
“Odluka kakav roman napisati bila je prvenstveo da bude čitljivo , da ne bude dosadno i da nosi poruku.Poslužio sam se pisanjem na način fimskog jezika .Radio sam puno muzike za film i naučio taj jezik, koji te tjera da okreneš stranicu knjige. Osnovna poruka je da je nečija nacionalnost zadnja stvar koja je bitna u životu.Karakteri i osjećaji ljudi iz 16. stoljeća nijesu ništa drugačiji od onih iz 21.stoljeća. Neovosno o tehnološkom napretku tu se nismo baš puno promijenili. Zlo i zavist su iste snage kao prije par stoljeća, ljubimo se i volimo na isti način…te ljudske stvari su naš prozor u kvalitetan život i plemenite osjećaje. Ideju za dvije priče mi je dao roman „ Majstor i margarita“, uzor o obnavljanju obitelji mi je bio roman „Sto godina samoće“, ali to je samo na prvu loptu. Kada sam stvorio suverene likove oni su sami dalje ispleli priču”, objašnjava Predin.
“Meni se, literatura učinila još uvijek dovoljno slobodna , da se prepustim pisanju i mislim da sam dobro počeo”, kaže Predin uvjeren da je bunt danas prisutniji na internetu, a da je Džoni Rot novog vremena sada Asanž. Ali se plaši da će se na internetu pojaviti neka globalna cenzura koja će uništavati slobodu misli.
“Uvijek sam bio separatista jedino od gluposti, i to sam još uvijek. Glupost je univerzalni problem i najjača snaga koja povezuje narode i narodnosti. Mislim da je stvar u tome što se nisam mijenjao od “79. do danas, uvijek sam bio opzicija svakoj vlasti u smislu razmišljanja vlastitom glavom, nisam se nikada prepustio razmišljanju kako bi bilo ugodno zastupati neke stranačke interese. Nekakav bazičan stav svakog stvaraoca jeste da preispituje svijet oko sebe, da uvijek postavlja pitanja i postane kritika društva u pozitivnom ili negativnom smislu. Taj stav je za pravu umjetnost osnovni aksiom. Bez toga ne ide., ističe Predin koji je 80.tih godina zbog nekih stihova i pjesama bio cenzurisan i označeni kao separatista, a nakon raspada velike Jugoslavije je obrodošao u svim djelovima te bivše države.
“Ne komentiram javno političke prilike ili neke afere jer je to stvar ljudi koji su državljani tih zemalja. Ja u njima samo tražim srodne duše. Srodne duše smo mi, svi ljudi koji razmišljamo svojom glavom i pokušavamo na nekom nadnacionalnom nivou stvoriti medij prijateljstva koji se uzdiže daleko iznad nacionalnosti ili nekih trenutno modernih ideja koje nameće marketing i kapital. Svako mora u svojoj kući napraviti red i jedino što možes jeste da učis od drugih.Situacija u državama bivše Juge je donijela saznanje da je možda trebalo ostati u nekoj labavoj ekonomskoj konfederaciji.Jer nakon svih ovih iskustava koliko smo svi posebno krhki prema svijetu, čini mi se da će nove generacije definistvno doći do saznanja da je mnogo bolje biti prijatelj sa susjedom nego da se raspiruje bilo kakva mržnja kako bi se neke ideologije održale na vlasti u ime navodnih nacionalnih interesa.Gladan želudac nema nacionalnost.Mislim da će nas u tom smislu uskoro povezati brže i bolje nego bilo koja ideologija..
Predin piše novi roman za koji kaže da je “još oštriji, još crnji, još apsurdniji ,kako bihstao na barikadu pravovremeno, da u čitaocu probudi želju da se aktivira u smislu civilnog društva”.
/S.Kosić/
