Bit će to jedna od najgorih zima u Ukrajini. Da je koji slučajem neko drugo vrijeme, djeca bi se uživala u snježnim radostima, u prvom snijegu, i oko trgova, ispred zgrada i na igralištima uživali u prvom ovogodišnjem snijegu. Stariji ljudi klince bi častili i ugrijali tradicionalnim pecivima, tek ispečenim u vrućem ulju.
No ova zima mogla bi biti najbrutalnija u posljednjih 50 godina, budući da Rusi, u pokušaju da dođu do pregovora, masovnim udarima uništavaju energetsku infrastrukturu Ukrajine i tako ostavljaju milijune ljudi bez struje, vode i grijanja, piše Jutarnji list.
Guardian u velikoj reportaži navodi kako stanovnici gradova koji su najbliže bojišnici, tako i u gradovima koje je Ukrajina nedavno oslobodila od ruske okupacije, zbog toga jedva sklapaju kraj s krajem.
– Već sam počela koristiti ‘burzhuiku‘, kaže Kateryna Sliusarchuk, 71 – godišnja stanovnica Hersona, misleći na ukrajinsku tradicionalnu domaću zavarenu metalnu peć, dok su temperature u Hersonu padale blizu nule.
– Naravno, svaki dan ću morati mahati rukama i tražiti drva da se zaštitim od hladnoće. A to neće biti lako u mojim godinama – kaže.
Njeni sumještani nakon oslobođenja već su počeli skupljati drva za ogrjev, no u tome imaju velikih problema.
Naime, u razorenoj zemlji, mnoga područja puna su mina, spojenih žica i neeksplodiranih granata, zbog čega su i ukrajinske vlasti upozorile građane da ne idu u šumu bez konzultacija s vojskom. No mnogima ne preostaje ništa drugo nego riskirati.
Ako ih mina ne ubije, hladnoća bi mogla, piše Guardian.
Na problem nestanka struje i grijanja prošlog tjedna upozorila je i Svjetska zdravstvena organizacija koja je navela kako bi „uništavanje kuća i nedostatak pristupa gorivu ili električnoj energiji zbog oštećene infrastrukture moglo postati pitanje života ili smrti.”
Dok ljudi koji žive u kućama u Hersonu mogu ložiti drva – ako ih mogu nabaviti – oni koji žive u stanovima često se oslanjaju na stare sovjetske centralizirane sustave grijanja. Rusi su bombardirali mnoge termoelektrane u zemlji, koje su pumpale toplu vodu u radijatore stanova.
Olesia Kokorina, 60, živi na osmom katu sivog bloka iz sovjetske ere na periferiji Hersona. Kao i mnogi, ona živi bez svjetla, vode i struje.
– Teško je nositi vodu uz stepenice do vrha zgrade, rekla je za Observer.
Iz stana ne želi otići jer se boji pljački. Nada se da će taj problem uskoro biti riješen jer temperature preko noći padaju debelo ispod ništice.
Dok Kokorina govori, u daljini se čuje pucnjava. Linija bojišnice udaljena je manje od jedne milje i teške borbe se nastavljaju. Stanovnici znaju da budućnost grada ovisi o bitki koja je u tijeku s druge strane Dnjepra: druga elektrana u regiji je tamo, na teritoriju pod kontrolom Rusije i ne radi.. Sve dok su u rukama Moskve, daleke su nade za ponovno uspostavljanje struje, grijanja i vode u gradu.
– Nema vode ni plina, kaže Iryna Gololobova koja je navela kako su lokalne vlasti obećale da će im uključiti grijanje čim budu mogli, na nekoliko sati.
– Bolje išta nego ništa – kaže.
Ali nadolazeća hladnoća nije problem samo za stanovnike. Velike probleme stvara i Ukrajincima koji su na bojištu. U vjetrovitim stepama Donbasa temperature mogu pasti i do -30°C.
Prema američkim dužnosnicima, odluka Kremlja da se povuku iz Hersona, djelomično se temeljila na zabrinutosti da će njegovi vojnici “biti odsječeni od opskrbe s početkom zime”.
Ukrajinska vojska priopćila je pak da su njihovi vojnici dobili vreće za spavanje koje bi trebale biti dobre na -30°C te posebno donje rublje i “taktičke čarape” kako bi im pomogli da izbjegnu stopalo u rovovima – oštećenje uzrokovano dugotrajnim izlaganjem vlazi i hladnoći što je bilo uobičajeno tijekom prvog svjetskog rata.
