Čipka je živo biće, ona se prenosi i ja sam ženama tri godine prenosila autentičnu dobrotsku čipku, a sada još njih četiri to prenosi drugima, kaže Nada Radović, pionirka zaštite Dobrotske čipke kao nematerijalnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja
Stilizovani motivi kamelije, morskog konjica, risanskih mozaika, crnogorske nošnje i razni drugi floralni i geometrijski motivi izrađeni bijelim koncem i uramljeni u staklu, postavljeni u polukrug ispred Katedrale Sv. Tripuna, oduševili su brojne prolaznike, turiste, ali i domaće zaljubljenike u tradicionalne rukotvorine. Ove “medaljone” od dobrotske čipke su osmislile i izradile čipkarice, polaznice Škole dobrotske čipke gospođe Nade Radović. Dio njih sjedio je u polukrugu ispred postavke, dok su uživo radile čipku i usput odgovarale na pitanja radoznalih posjetilaca. Ovaj interaktivni performans nazvan „Stara vještina za novo doba” u nedjelju je održan u organizaciji OJU “Muzeji” Kotor povodom Dana solidarnosti gradova Svjetske baštine. Ovo je treći put da se na ovaj način, gdje je proces izrade u prvom planu, predstavljaju radovi polaznica Škole dobrotske čipke Nade Radović, jedne od utemeljivačica zaštite dobrotske čipke kao nematerijalnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja, sa tendencijom da postane dio Svjetske baštine UNESCO-a. Do sada je njenu Školu prošlo oko 50 polaznica.
-Čipka je živo biće, ona se prenosi. Moram naglasiti, ja sam prenijela autentičnu dobrotsku čipku, bez tuđih primjesa. Ono što su stare Dobroćanke ostavile to mi je dato, a ja sam polaznicama tri godine prenosila, one će ući u antologije čipke. Već u drugoj godini jedna od polaznica, Natalija Maksić Popović, počela je da prenosi to znanje drugima, a treće godine Indira Dida Čečur i Dubravka Ivetić. Sada već tri njih em rade, em prenose, one su naučile i utemeljile.kaže za BN prof. Radović, uz zahvalnost Dušici Ivetić direktorici OJU Muzeji i menadžerki Mirjani Vukasović. One su prepoznale značaj prenošenja umijeća vještine izrade dobrotske čipke te ustupile prostor Galerije solidarnosti i Crkve sv. Pavla i obezbijedile material za rad polaznica Škole, čiji su četvrti ciklus najavile u oktobru. U ulozi “učiteljice” naći će se i Ljubica Krivokapić, istoričarka umjetnosti, koja je prošla Školu dobrotske čipke Nade Radović 2023/24 godine.
-Rad zahtjeva dobar vid, lijepo raspoloženje, čiste misli da se ne bi griješilo, uglavnom vedro društvo je dobrodošlo. Imamo polaznike različitih uzrasta, a mi volimo da promovišemo ovaj rad i među mladima, učenicama osnovne i srednje škole, nadamo se da će ih biti i ove godine. Do sada smo imali polaznice raznoraznih profesija, – neke putuju iz Bara, neke dolaze iz Tivta, bilo ih je iz Podgorice, neke su iz Rusije, Ukrajine, iz Amerike, a prije par godina imali smo čak i jednog gospodina iz Zagreba, ali sve nas objedinjuje to interesovanje za izradu dobrotske čipke, kaže za BN Ljubica, koja je zavoljela ručni rad od svojih pretkinja, a pošto je udajom došla iz Beograda u Kotor, zavoljela je i ovdašnju kulturu, istoriju, pa i dobrotsku čipku. Silno je željela da nauči tu vještinu i presrećna je što joj se ta prilika pružila u Školi Nade Radović. Ona ukazuje na potrebu galerijskog prostora za stalnu postavku dobrotske čipke.
-U Crkvi Sv. Eustahija imamo kolekciju koja je nacionalno kulturno dobro i tamo se ona može vidjeti uz zakazivanje, u muzeju Katedrale Sv. Tripuna takođe imamo neke komade, a postoji taj oltarnik na oltaru Bl. Gracije u Crkvi Pomoćnice Kršćana na Mulu, to je posljednji veliki rad koji su uradile Anđica Đurović i Pina Latković, koje su poučile gospođu Nadu Radović u ovom vezu i taj oltarnik se iznosi samo jednom godišnje na praznik Bl. Gracije. Tako je svo to blago nepristupačno za širu javnost i nama u gradu fali prostor, galerija, muzej u kome bi adekvatno bila izložena kolekcija dobrotske čipke, kako bi posjetioci mogli da sve to vide na jednom mjestu. U tom smislu ovo što mi radimo je značajno baš zbog toga što pokazujemo savremene radove koji prate sva pravila izrade čipke- na ovaj način koji danas vidimo to su uglavnom radovi slobodni od platna. U Galeriji solidarnosti smo izlagali čak i ta početna platna, da se vidi kako počinje obuka i to početno platno svaka žena za sebe čuva doživotno i uvijek mu se vraća da se potsjeti nekih osnovnih bodova, kazala je Krivokapić za BN.
Akademska vizuelna umjetnica Dušica Ivetić, direktorka OJU Muzeji Kotor je estetski osmislila ovu prezentaciju. Pokazalo se da je izlazak u prostor najbolji način promocije, to je savremena praksa za muzeje da izlaze iz svojih zatvorenih prostora kako bi oživjeli svoju edukativnu ulogu u društvu, da učine dostupnim nasljeđe koje čuvaju.
Novo ruho za staru vještinu- proces izrade uživo
-Ideja je da ovoj staroj vještini damo neko novo ruho, novi izgled i način da se ona integriše u savremene društvene tokove, te sam se potrudila da ova kolekcija radova bude izložena na malo savremeniji način, u formi instalacija i da jednostavno može da se priđe čipki sa svih strana, da se vidi da je to stvarno zahtjevan proces koji traje satima i satima, jer za santimetar čipke potrebno je više sati fokusiranog rada, bukvalno bod na bod. Sve što radimo jeste da stavimo u prvi plan sam proces izrade koliko zahjeva i pažnje i strpljenja. U tom cilju smo u saradnji sa rediteljem Dušanom Vulekovićem prošle godine napravili promotivni film “Patientia”, koji govori o tom strpljenju žene da radi ovu čipku, nadahnuti onim što je stotinama godina unazad bio trud žena, kaže Dušica Ivetić za BN.
Festival čipke i u Kotoru?
U Muzeju održavaju veze sa polaznicama, obezbijedili su im logistiku, prostor, stručnu obuku od Nade Radović, trude se da prisustvuju na brojnim festivalima, te su ove godine sa dobrotskom čipkom bile ponovo na Festivalu u Lepoglavi…
-Bitno je da one nastave da rade, one čipku čine živom materijom, a na taj način promovišu i sebe kao čipkarice, kako se i one među sobom nazivaju. Planiramo da proširujemo broj žena koje će nastaviti tradiciju, imamo ideju da i u Kotoru pokrenemo Festival čipke u saradnji sa Turističkom organizacijom i da učestvujemo na što više festivala, kako bi dobrotska čipka dobila vidljivost koju zaslužuje, istakla je Ivetić.
Bijelo se mora poštovati
-Više nema straha za dobrotsku čipku, ne treba ići u Veneciju, jer u Veneciji se ne uči ova naša tehnika. Žao mi je što su neke žene išle tamo i što su donijele neke nove bodove, koji se ne smiju primjenjivati uz bodove koje su ostavile stare Dobroćanke. Unijeti novo ne smijemo, tradiciju moramo čuvati. Sada je moderno da se rade “brnjce” (minđuše) crnim koncem u tehnici dobrotske čipke, jer je to komercijalno, ali to nije u skladu sa tradicijom. Dobrotska čipka je bijela i bijelo moramo svi poštovati, poručuje prof. Radović.
/M.D.P./
