Iako je lavanda biljka koju većina povezuje s Hercegovinom, Dalmacijom i sunčanim mediteranskim krajolicima, u srcu Sarajeva ona ima svog pravog ambasadora. Inženjer agronomije Mirza Jahić, vlasnik obrta za uzgoj i preradu lavande, već godinama svojim radom promoviše ovu ljekovitu i dekorativnu biljku.
Njegov neobični štand – biciklo “natovareno” buketićima, paketićima i uljem, smješten je na sarajevskoj Baščaršiji, blizini Begove džamije i često postaje atrakcija za turiste iz cijelog svijeta, kojima sa osmijehom priča o ljepotama Bosne i Hercegovine i mirisu lavande koji je osvojio njegove misli još u studentskim danima.
– To je bila samo ideja na fakultetu. Nisam znao da će me lavanda pratiti godinama. I danas, kad ne izlazim često, uživam kad stanem pored svog bicikla i pričam sa ljudima – kaže Mirza.
Lavanda u Bosni
Mnogi lavandu povezuju sa sušnim i toplim područjima, ali ona se, priča Mirza, može uspješno uzgajati i u kontinentalnim krajevima poput Lepenice kod Kiseljaka, gdje se nalazi njegovo polje lavande. Taj prostor naziva svojim drugim domom – mjestom gdje “puni baterije i diše punim plućima”.
– Kada sam je donio iz Mostara, bila je potpuna egzotika. Danas je mnoge avlije imaju, ali interes turista i dalje ne jenjava. Vjerovatno jer svaki miris nosi priču, a lavanda priča umirujuće – ističe ovaj agronom.
Primjer male prerade
Mirza lavandu suši i pakira u vrećice s motivima Sarajeva, koje postaju jedinstveni suveniri. U ponudi ima i eterično ulje, dobiveno destilacijom cvjetova, koje kupci koriste kao prirodni osvježivač prostora ili za relaksaciju. Kako kaže, dovoljno je nekoliko kapi ulja nakapati na osušenu biljku kako bi se osvježio njen miris i produžilo trajanje.
– Ljudi je uglavnom poznaju po mirisu, ali ona ima i niz drugih vrijednosti, od smirivanja nesanice i glavobolje, do upotrebe u kozmetici i zaštiti od moljaca. I sama biljka je vrlo zahvalna za uzgoj – kaže Mirza.
Lavandula angustifolia, uspijeva na propusnim, pjeskovitim do kamenitim tlima, s dobrom drenažom i puno sunca. Iako traži toplinu, otporna je na niske temperature, pa može podnijeti i blage zime. Ne voli zadržavanje vode – u težim, glinovitim zemljištima može propasti zbog truljenja korijena.
Sadnja: Najbolje je saditi sadnice lavande u proljeće, s razmakom od 50–70 cm.
Zalijevanje: Samo u početku dok se ne primi; kasnije je otporna na sušu.
Rezidba: Obavezna svake godine nakon cvatnje kako bi se podmladila i formirala gusta grmolika forma.
Berba: Najveća količina eteričnog ulja se dobija tik pred otvaranje cvjetova – tada je idealno vrijeme za sječu.
Mirzina priča pokazuje kako ljubav prema biljkama i domovini mogu ići ruku pod ruku – čak i u srcu urbanog Sarajeva. Njegov primjer može poslužiti kao inspiracija mnogima koji žele spojiti poljoprivredu, turizam i ručni rad u jednu održivu i mirisnu priču.
