Na neuspjeh je osuđen svaki pokušaj da iskoračimo iz stoljećima dugog klijentelizma i plemenske svjesti. U svim tekstovima da bih izbjegao teren polemika, trudio sam se da analitički opišem poziciju, pojave i trendove u pomorstvu, čiju sudbinu dijeli naš sveobuhvatni društveno-politički trenutak.
Kako pristupamo jednoj dijelatnosti koja je međunarodno prisutna i kodifikovana, kao što je pomorstvo, tako se pristupa i svakoj drugoj dijelatnosti, od onog krupnog plana pa sve do kapilarnih pojava anahronog CG društva, utopljenog u sopstveno neznanje, koje je bilo a izgleda uvjek će i biti protivnik znanja i rada.
Iluzija pristupanja EU će na kraju i ostati samo to, iluzija koja se nudi bez ikakvog osnova, jer stvarne cime koje nas drže privezanim za dno su neznanje i klijentelizam, i sve one loše osobine ljudi koji su lišili sebe bilo koje vrline.
Ne postavljam sebe u ulozi nekog ko treba da sudi, ima CG puno ljudi koji su stručni i čije mišljenje bi moglo da promjeni paradigmu CG kao korumpirane, bez znanja, klijentelističe države, gdje se sve može kupiti i prodati, pa povrh svega sve to prezentirati kao uspjeh.
Inverzna realnost, balkanska post-istina.
Kada sam prije 2 godine upozoravao na propast CG plovidbe, oni koji su trebali djelovati su šutjeli, kada je CG plovidba propala, opet su šutjeli, način na koji je propala je takodje prešutjen. Kada sam govorio godinama unazad da je pozicija Barske plovidbe neodrživa, i tada se šutjelo, kad se nude rješenja opet se šuti.
Izgleda da je sudbina CG da kao društvo šuti i prepusti se spirali propadanja, loši djaci kod nas su pobjednici i kad imamo takav rezultat, multidisciplinarni vektor CG će biti negativan i regresivan.
Za malenu državu na Mediteranu, u Europi, to je poraz jednog mentaliteta i sistema, poraz elite koja nema hrabrosti da ponese teret kvalitetnih promjena. Pomorstvo je moglo biti osovina privrede CG, ekosistem koji bi činile Luke, brodarska društva, brodogradilišta, obrazovni sistem i svi ostali činioci, agenti, financijske institucije, pomorci i drugi. Nikad taj ekosistem nije sagledan integralno, onako kako je jedino trebalo i moralo da se sagleda. Era socijalizma u pomorstvu se gleda kao Periklovo doba, zar to nije poraz današnje CG i njenih elita.
Kada u CG spomenemo termine kao što su meritokratija, stručnost, moral, etika, zar se svi unapred ne nasmijemo, čak najviše oni koji su dio mehanizma elite i klijentelisti, jer znaju da te vrline CG društvo nije apsorbovalo, i još poraznije je da te vrline nisu dobrodošle u sistemu birokratije i interesa koji su sami sebi svrha.
Vidimo mnoge loše pojave u društvu koje nam spriječavaju kreativan i svrsishodan život, a koje su eksplicitna kreacija loših politika i elita, sramota je u savremenoj CG biti iskren, vrijedan ili stručan čovjek. Treblo bi djeci nekada da pročitamo Kiplinga i njegovo ‘Bit ćeš čovjek sine moj’. Mantra i san o EU neće donjeti promjene u lošim temeljima društva, taj put u EU možda bude kao Šekspirov ‘San ljetnje noći’ za CG, a san kao i svaki drugi, mora da se završi, i nije stvaran.
/Sindik Goran ing/
