Bilo je samo pitanje dana kada će strijelka, hama, skakuša (Pomatomus saltatrix), dojučer većini primoraca nepoznata zloglasna riba, koja je posljednjih godina preplavila Jadran zavladati i Prukljanom.
Strijelka već caruje vruljama oslađenim Morinjskim zaljevom, mrijestilštem cipalja i brancina južno od Šibenika, ima je i u Kanalu sv. Ante, a sudeći po zaredalim ovogodišnjim ulovima podvodnih ribolovaca iz Bilica, poznatijih kao “Black foot”, ili “Crne noge” – prema slavnom indijanskom plemenu – i oni u svome akvatoriju imaju nepoželjnog novog stanovnika i s pravom su zbog toga zabrinuti, piše sibenski.hr.
Prva strijelka ovdje je ulovljena prije četiri godine i nisu znali o kojoj je ribi riječ, no očito je bila usamljena. Danas je tvrde, stanje ozbiljno.
Poput vuka je
Jer, strijelka, koja naraste do impozantnih 130 cm i 14,5 kilograma pravi je terminator načina hranjenja neprispodobivog s dojučer glavnim lovcima prukljanskih voda, plemenitim brancinom, zubacem ili gofom.
U odnosu na jedva znanu gošću koja je postala gospodaricom otkako se zadnjeg desetljeća u neviđenoj ekspanziji proširila iz južnog Jadrana, svoga jedinog staništa u nas, poznati riblji predatori prava su odmjerena gospoda, jer usmrte samo onoliko ribe koliko im treba da bi utažili glad.
Strijelke, pak, iza sebe ostavljaju krvavo poprište. I kada se zasite, bjesomučno nastavljaju ubijati i sakatiti plijen oštrim, stožastim zubima nanizanim u snažnim čeljustima, kao iz zabave.
Glavna hrana su im ciplji, no nisu izbirljive grizući i trgajući pred sobom gotovo sve. Što je najgore, ekspanziju strijelke znanstvenici već povezuju s prorijeđenim staništima cipalja i brancina; zato su “Crna stopala” – na nogama!
Zapravo, pravo je čudo što se do Prukljana nije masovnije probila i prije, jer joj boćate vode na riječnim ušćima najviše odgovaraju.
– Ono što je vuk na kopnu, to je strijelka u moru, približava ponašanje ove nasrtljive ribe Ratko Mikulandra, jedan od “Crnih stopala”.
U njegovu se kafiću u Stublju redovito sastaju, a dok čekamo nekolicinu ostalih, Ratko, koji je također parangalist, opisuje i nesvakidašnju, divlju snagu strijelke. Uhvatio je ovih dana dvije od 2-3 kila na živu ješku i obje su mu u nepovrat zamrsile pijoke parangala od samo nekoliko udica.
Iako taj sistem za brancina koristi već godinama, ovo je prvi put da je dobio strijelke na udici. I dvostruko teži brancin nikad ne počini takvu štetu – govori Mikulandra.
Nevjerojatna snaga
– Divlja je i na sulici podvodne puške – svjedoči Zdenko Mikulandra Lepi. On zna najbolje jer zasad drži neformalni bilički rekord s dva uistinu trofejna primjerka. Prvu ribu stekao je u lipnju, imala je osam kilograma, a drugu, od šest, s fotografije uz tekst na kojoj je prijatelj “Crnih stopala” Dario Mezić, inače njihov vrijedni barkarjol, ulovio je nedavno.
– Ako se čeka ne zauzme na liticama našeg prukljanskog kanala, strijelku je nemoguće dobiti drugim načinom. Ili je u prolazu nasuprot lovca, ili ti bane pred masku, opisuje Zdenko, dodajući da se pogođena riba, nakon što u prvi mah zastane, strelovito sjuri u dubinu, odmotavajući velikom brzinom metre i metre najlona s mulinela.
Snažan je i gof, govori, no divlju snagu poput strijelkine nikad prije nije doživio. Uostalom, to se dobro vidi na manjoj slici, gdje je strijelka pored gofa, s velikom ranom od harpuna koju je toliko proširila upravo zbog svoga silovitog drmusanja.
U međuvremenu, Zdenko Mikulandra ulovio je još nekoliko manjih i sve su bile u manjim plovama, a iskustvo sa strijelkom na sulici imao je i Josip Čaleta Car, inače općinski načelnik.
– Čim sam je usmrtio, izbacila je iz želuca očito netom prije odgrizen stražnji dio ciplja, budući da plijen uvijek napada s repa – govori, poput ostalih zabrinut pojavom ove ribe na prukljanskim poštama.
U nedjelju je u prukljanskome kanalu more kuhalo od njih, a Duško Mikulandra vidio je, izvan dometa, osakaćenu oradu bez repa, neprijeporni biljeg strijelkina napada. Slično se zalijeće i na ribu uhvaćenu tunjom ili na panulu, što zorno prikazuje fotografija orade odgrizene do glave. To je jedino što je ostavila ribolovcu, kako je u ponedjeljak objavljeno na Facebook stranici grupe “Komarča Dalmacija”.
Meso joj je odlično
Jedan od dodatnih problema koji prati masovnu pojavu strijelke skakuše jest što je profesionalni ribari još uvijek nisu počeli loviti u komercijalnim količinama, premda joj je meso odlične kvalitete. Da se ne klanja ni jednoj ribi “od klase”, tvrde svi bilički ribolovci, uz napomenu da ne podnosi zamrzavanje, barem prema njihovu iskustvu.
Premda je toliko brojna, glasovi o strijelki kao o “stranoj morskoj štetočini” očito su snažniji od njezine gastronomske i prehrambene vrijednosti, potvrđuje i dr. sc. Branko Dragičević, znanstvenik iz laboratorija za ihtiologiju splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo.
– Bolje bi bilo da se naši ribari preorijentiraju na izlov strijelke, koja je posvuda na Jadranu u ekspanziji, nego da i dalje pritišću na vrste koje su već prorijedili. U Istri je strijelka redovita na ribarnicama, košta 40-ak kuna, u Splitu ljeti dosegne i 100 kuna, a nudi se i u restoranima.
Nema druge nego se što bolje nastojati prilagoditi evidentnim promjenama života u moru i prema tome, sve to ovisi o sredini, a mi u Institutu strijelku jedino možemo popularizirati kao prehrambeno vrlo kvalitetnu vrstu i savjetovati da se lovi – govori dr. sc. Dragičević.
Opravdana strahovanja
– Za razliku od Turske, gdje je vrlo tražena komercijalna riba i to manja, od 20-ak centimetara, u nas je – nastavlja Dragičević – još uvijek najviše ulov sportskih ribolovaca i zato je nema u ponudi peškarija.
Splitski znanstvenik potvrđuje opravdanost strahovanja svih vezanih uz more na pojavu ove vrste koja se pokazala vrlo sposobnom u osvajanju područja gdje je prije nije bilo.
– Načinom ishrane ova riba jest poput vuka – slaže se Dragičević – i nije izvjesno kako bi to sa strijelkom moglo završiti, naročito kada se sagledava njezin utjecaj na stokove ciplja i brancina, kojem je konkurentska vrsta. Posljedice su već vidljive na ušću Neretve – podsjeća.
– Rekao bih da je to o čemu govorimo vrlo relativno: Turci sada kukaju što imaju manje strijelke, a ukorijenila im se srebrenopruga napuhača, uljez u Sredozemlju iz Indopacifika. Neobično je grabežljiva i vrlo produktivna, pričinja velike štete na zavičajnim vrstama i ribolovnim alatima, utječe na bioraznolikost – i vrlo je otrovna, tako da je u širokom luku treba izbjegavati, makar i dodirivati.
Kod nas još nema stabilnu populaciju, no s obzirom na veliku prilagodljivost vrste od čijih srodnika u Japanu priređuju ekskluzivno jelo fugu – za život rizično za konzumaciju – proširi li se na Jadran, mogli bismo imati velikih problema – drži dr. sc. Branko Dragičević.”Dinamitni” savez protiv strijelki
