Posada broda financijske policije “Vuk Mandušić”, uhvatila je na djelu opasnu bandu krijumčara i preprodavača bakalara.
“Vuk Mandušić” je zaskočio krijumčare kod otočića Školjića iza kojeg su se krili i vrebali priliku da svojim brodom “Marlo” koji je u hrvatske vode ilegalno uplovio iz Zadra, dođu do svog glavnog jataka u Biogradu, odakle je on već godinama neopaženo dostavljao bakalar trgovcima u Šibeniku koji su ga kao traženu robu koje nema na tržištu, prodavali po deseterostruko većoj cijeni.
Financijska policija nije u cijelosti bila zadovoljna ovom akcijom iako je u suradnji s uredovnom policijom uhićena cijela banda, zato što je na krijumčarskom brodu pronašla samo 100 kilograma bakalara. Doduše bilo je tu i pola tone šećera te oko 200 litara špirita, ali se očekivalo da će bakalara biti više, barem 300 ako ne i 500 kilograma.
Finaci su uspjeli zaskočiti krijumčare zato što je “Vuk Mandušić” dobio novi snažni motor. Krijumčari naviknuti na spore brodove financa i policije mirno su zaplovili sigurni da će im umaći, ali su se prevarili jer ih je “Vuk Mandušić” učas stigao.
Krijumčari bakalara uhvaćeni su 13. januara 1931. godine, a u šibenski su zatvor dovedeni dva dana kasnije. Šećer i špirit koji je kod njih pronađen bit će prodan na javnoj dražbi, a bakalar će odlukom suda biti darovan ubožnici i pučkoj kuhinji koja hrani gradsku sirotinju.
Krijumčarenje bakalara iz Italije preko Zadra koji je pod talijanskom okupacijom još od kraja Prvog svjetskog rata unosna je kriminalna rabota kojoj financi, policija i agenti čak ni uz pomoć vojske nisu uspjeli suzbiti. Sada je konačno presječen najvažniji krijumčarski put. U tom pothvatu najvažnija je bila uloga “Vuka Mandušića” i njegovog novog jakog motora.
P.S.
Brod šibenske financijske policije “Vuk Mandušić”, kojim su oni 13. siječnja 1931. godine uspjeli presresti krijumčare bakalara, dobio je ime po slavnom narodnom junaku Vuku Mandušiću iz sela Rupa. Vuku Mandušić je u veljači 1648. godine u pohodu mletačke vojske iz Šibenika na Turke u Drnišu zauzeo važnu tursku vojnu bazu te se četovođom don Stipanom Sorićem ovjenčao ratnom slavom junaka i oslobodioca. Oni su, vodeći mletačku prethodnicu od 1000 krajišnika prešli rijeku Čikolu kod Ključa i razbili Turke na Miljevcima te tako omogućili oslobađanje Drniša te prodor mletačke vojske prema Kninu, Vrlici i Klisu.
Vuk Mandušić odigrao je presudnu ulogu i u bici za Klis jer je porazio bosanskog pašu Tekijeliju koji je krenuo u pomoć turskim četama u Klisu.
Vuka Mandušića spominje Filip Grabovac u svom »Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga ili rvackoga« i fra Andrija Kačić Miošić u svom »Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga”, kao i Njegoš u svom “Gorskom vijencu”.
/Šibenik News/
