24 C
Kotor

Slušaj online radio

Donja Lastva u vremenu prošlom – (četvrti dio)

Donja Lastva

Piše: Slavko Krstović – Boka News

Donosimo nastavak, četvrti dio teksta Donja Lastva u vremenu prošlom  retrospektivni prikaz ovog bokeljskog “malog mista” kroz njegovu istoriju.

Donja Lastva, tipično malo mediteransko mjesto, bogate prošlosti koja je nekada bila opština, urbana cijelina i imala sve karakteristike grada…

CRKVENE SVEČANOSTI

„Crkva Sv. Roka se nalazi u Donjoj Lastvi na obali mora. Podignuta je 1901. godine, na temeljima stare kapelice, koju je na svom imanju sagradila plemićka porodica Bolica polovinom XVI vijeka. Crkva posvećena zaštitniku bolesnika i ljekara, jednobrodna je građevina sa pravougaonom apsidom, uz koju je naslonjena sakristija. Na pročelju je istaknut prorofilisani ulazni portal, iznad kojeg je jednostavna rozeta. U samom tjemenu fasade ugrađen je manji otvor u obliku bifore.

Uz istočnu fasadu crkve je istih godina podignut monumentalni zvonik. Iznad prizemlja, čije se stranice od osnove postepeno sužavaju do vijenca prvog nivoa, zvanik ima dva sprata osvijetljena lučnim prozorima. Nad galerijom za zvona dominira kapela u obliku izdužene osmostrane piramide.

Prostrani enterijer crkve ukrašava centralni oltar u kojem je smještena pala Sv. Roka, rad slikara Mihaila Florija iz Prčanja iz prve polovine XIX vijeka. Svetac je na slici prikazan kako sjedi ispod drveta sa pastirskim štapom i psom, gledajući u anđela koji silazi sa oblaka.

U izborima se kao dio vrijednog crkvenog materijala navbodi ikona SV. Tripuna, rad slikara Ilije Moskosa Sazante iz 1658. Godine. Danas se čuva u Biskupskom ordinarijatu u Kotoru“, prikaz je crkve u katalogu „Sakralna baština Tivta“, koje su uradile Radmila Adžić i Dušica Gardašević.

I prije, kao i nakon podizanja crkve, u Donjoj Lastvi se slavio patron mjesta, Sveti Roko, što se može pratiti kroz novinske prikaze.

Boka Kotorska,

17 avgusta

 Jučer bila je svetkovina Sv. Roka, pokrovitelja Donje Lastve. Svečanost je obavljena baš lijepo. Naroda je bilo mnogo, buduć lijepi ljetni dan. Pred crkvom se vijahu uz austrijsku zastavu i naše mile hrvatske trobojnice, koje su nekijem prisutnicima oči kopale. Crkveni obred obavio je prečas. Prepozit Tripo Oparenović. Iza podne dogjoše izletnici iz Ercegnovoga „Bokeškom plovitbom“ ujedno s ercegnovskom glazbom, koja je zasvirala „Oj Hrvati!“ Netom je stupila na hrvatsko tlo Lastve, i kašnje do kasne noći razveseljivala je sakupljeni narod sa odabranim hrvatskim komadima. Izletnike iz Kotora pozdravila je sa „Oj Banovci!“ K večeru po običaju bilo je staro hrvatsko kolo pred crkvom, vogjeno od dobro poznatog vrijednog hrvatskog rodoljuba Lastovljanina g. Mata Ivovića. Mladež, koja je u kolu plesala, imala je na prsima hrvatske vrpce, a pjevala je sve narodne pjesme. Pri raspustu kola slijedile su po običaju napitnice, od kojih vrijedne su spomena one, koje je izrekao Hrvat M. Ivović. Svečanost se završila rasvijetom baš divnom i pjevanjem hrvatskih pjesama. Mladost Lastve i Tivta ovog se puta opoštenila, što joj je na čast. Neopisivo je oduševljenje, prama Hrvatskoj domovini, koje vlada megju omladinom gore spomenutom, što je željet, da i ustraje. Uz to poručujem Lastovskim i Tivatskim rodoljubima, budu li uzgajat svoju mladež kako su počeli, da će do brzo dočekat ono što im hrvatsko srce žudi. Željet je, da mladež sve Boke, koju Kačić zove „dikom od Hrvata“ ugleda se u rodoljublje spomenute mladeži, što će Bog i dati!“

Bokelj Hrvat, „Crvena Hrvatska“, br. 32, str. 3, 27.08.1892.g.

Donja Lastva

Boka Kotorska,

20 avgusta

Na 18 tek. bila je lijepa svečanost u Donjoj Lastvi, buduć Sv. Rok, zaštitnik općine. Svijeta je nadošlo po običaju iz sve Boke. Pred crkvom uz Austrijske vijale su se i naše hrvatske trobojnice. Jutarnje i večernje bogomolje bilo je lijepo. Iza podne po običaju, igralo se je staro hrvatsko kolo uz pjevanje milosvučnih hrvatskih pjesama. U večer bila je pak krasna rasvjeta, a mladež, koli lastovska toli i ostala, zabavlja se je pjevajući svoje rodoljubne hrvatske pjesme, što je bilo milota i divota slušati. Potpuni pak red svukud je vladao što je na čast mještanima i svijem izletnicima.

Treba nam istaknuti, da je prije svečanosti Sv. Roka u Donjoj Lastvi, moglo lako doć do gustijeh, a to krivnjom dotične crkvene vlasti. Svake godine naime, u Donjoj Lastvi, izvješale su se hrvatske trobojnice, bez prigovora, pače privolom crkvene vlasti; nu ove godine, ne zna se za što, crkvena vlast našla je bila za shodno zabraniti hrvatske trobojnice. Ova novotarija i ovo nerodoljubno, protunarodno ponašanje dotičnika uznemirilo je duhove mirnih i skladnih rodoljuba općine Lastve, i oni zahtjevahu da i ove godine budu hrv. trobojnice vijati kao i prošlih, nu bilo je u prve uzalud. Ali rodoljublje čestitih naših Lastovljana nije popuštalo. Našao se čelik- značajni vrli rodoljub, Hrvat g. Mato Ivović, prvi općinski prisjednik, koji u ime sviju otigje glavom do biskupa Marčelića, i pripovidjev mu kako stvar stoji i predočiv mu nelijepe posljedice ako se ustraje pri zabrani, isposlova od biskupa, da naredi, da se bude vršio stari običaj, naime da budu vijati hrvatske trobojnice, kako je uprav i bilo, na istini na čast, treba nam spomenuti, da ih je bilo zabranjeno izvjesiti na zvoniku ili crkvi dočim su prošle godine lijepo vijale. (?) ipak „stari običaj“. Mili čitaoci, evo ovako se u Boki postupa s Hrvatima! Uz vladu rek bi da se sad i crkvene vlasti natječu, da ugase svako hrvatsko čuvstvo, ovog starog hrvatskog pučanstva drevne Boke, dočim došljacima – protivnicima svak je pri ruci. Dokle će ovako biti? – Nu pomoću božjom ne klonimo duhom, već radimo kako započesmo za svetu našu stvar, a doći će vrijeme kad će istina i pravica pobijediti. Za danas u toliko kličemo: živio dični rodoljub gosp. Mato Ivović i svi svijesni Lastovljani, koji su i ovom prigodom kao uvijek pokazaše da se š njima može ponositi hrvatska Boka. Živjeli!

„Crvena Hrvatska“, br. 35, str. 2, 02.09.1893.g.

Donja Lastva

Na Vidovdan održao se je u ovdašnjoj crkvi sv. Roka u 9 sati u jutro, pomen poginulim borcima za Oslobođenje i Ujedinjenje naše otadžbine od Kosova do danas.

Već ujutro postrojio se je kraj crkve odred naših mornara sa svojim zapovjednicima.

Po tom su nailazila školska djeca sa svojim nastavnicima, brojni sokoli i građanstvo.

Kr. Mornarica je bila brojno zastupana. Sa strane općine prisustvovali su općinski načelnik sa vijećnicima, kao i ostale mjesne vlasti.

Za vrijeme službe Božje sve su radnje bile zatvorene. Iza pomena školska djeca su primila u školi svoje svjedodžbe.

Da odbranimo našu Domovinu od sudbine kosovske, treba, da se svake godine na Vidovdan sjetimo i dostojno odamo poštu junacima, koji poginuše na Kosovo 1389 g. i svim onim, koji u našim danima poginuše i dopriniješe za slobodu naše Jugoslavije!

Donja Lastva

„Glas Boke“, br. 33, str. 3, 08.07.1933.g.

Zavjet Sv. Roka

U nedjelju, 23 o. m. održao se je ovdje, po starom običaju, zavjet Sv. Roka protiv kužnih bolesti. Iza 7 sati održana je procesija uz ogromno učešće naroda iz Lastve i okolnih sela. Po tom je služena Sv. misa preko koje je pjevao mjesni kor pod dirigovanjem agilnog g. Paskovića. Sve su pobožne pjesme otpjevane na našem jeziku.

Iza službe Božje mjesni rondari su priredili, prema običaju, gađanje pijevca, što je mlađe ljude osobito zanimalo. Gađanje je nastavljeno i poslije podne. Ispalilo se je mnogo metaka, a pogođena su dva pijevca.

Kod ciljanja pijevaca rondari su dobro prošli. Inače sve je proteklo u potpunoj harmoniji i bratskoj slozi

„Glas Boke“, br. 36, str. 3, 29.07.1933.g.

Donja Lastva

Blagdan sv. Roka, pokrovitelja i štitnika Lastve, proslavljen je ovdje 15 o. m. na najsvečaniji način, kako se to od starine običava.

Veče uoči tog dana čitavo se je mjesto okitilo zastavama, sagovima i zelenilom, a na večer su bile krasno, rasvijetljene sve okolne kuće i obala. Već rano iz jutra vrvio je pobožni svijet iz svih susjednih mjesta, da se pokloni i pomoli sv. Roku. U 10 sati služena je pontifikalna misa, na kojoj je odlično pjevao mjesni hor.

Poslije podne je sveđer nadolazio silan svijet. Na obali je koncentrirala vojna glazba Kr. Mornarice, pod dirigovanjem vrsnog kapelanika g. Ungera Maxa. Iza 6 sati na večer, uz pucnjavu prangija, obavljena je svečana procesija, uz učešće brojnog pobožnog naroda, mjesnih vlasti i korporacija. Poslije obavljenih crkvenih funkcija publika se je veselila i zabavljala, te se je šetala uz obalu i novosagrađenu obalnu cestu, gdje se odasvud pružaju krasni vidici, a raznolikost pejsaža upravo iznenađuje.

Najljepši ures Lastve je divna i velika novosagrađena obalna cesta. Tu počinje odlična dolina, koja je obrasla maslinovom šumom i bujnim vinogradima. Posjetioci u ovom kraju mogu da se odmore i po raznim ugostiteljskim radnjam, koje svojim zgodnim položajem i udobnošću pružaju gostima svu pažnju i privlačnost.

Ovogodišnja proslava sv. Roka imala je tu atrakciju što je po prvi put Hrvatski pjevački hor „Zvonimir“ iz Mula ovdje javno nastupio, otpjevavši nekoliko biranih komada. Zbor je bio veoma srdačno dočekan i ispraćen od svih mještana i velike mase naroda, uz klicanje i sviranje vojne muzike, koja je ovdje koncentrirala.

Uspjeli pjevački zbor privukao je nepregledno mnoštvo svijeta, koje je prekrilo cijelu Lastovsku obalu i svi ko jedan su pjevače frenetički pozdravili poslije svake pjesme.

O uspjehu zbora dovoljno je reći, da je priredba za naše mjesto bila pravi užitak, koja će ostati u uspomeni kod svih, koji su mu prisustvovali. Usklađeni glasovi su odlični, tako da braća Muljani zaslužuju najbolju pohvalu, a pogotovo agilni i zaslužni dirigent g. Brkanović.

Kad su braća Muljani ostavljali naše mjesto nepregledna masa naroda ih je otpratila, a kad se brod odmicao čulo se je urnebesno klicanje i pozdravljanje uz sviranje glazbe.

Poželjno bi bilo da naša bratska pjevačka društva češće obilaze sva bokeška mjesta, da pjesmom učvršćuju duhovno ujedinjenje Jugoslovena.

Svečanost je potrajala u najboljem redu sve do zore.

Donja Lastva – Sveti Roko 2012.

„Glas Boke“, br. 41, str. 3, 02.09.1933.g.

Svečanost sv. Roka u D. Lastvi

Svečanost sv. Roka, patrona Donje Lastve, proslavljena je ove godine na naročito svečan način. U predvečerje svečanosti obala i cijelo mjesto bilo je bogato rasvjetljeno i sa velikim državnim zastavama okićeno. U slavu Svečevu, služena je večernja u prisustvu vjernika iz mjesta te bliže i dalje okolice, koji su došli da kod rodbine ili prijatelja proslave sutrašnji dan. Sunce je zalazilo kad su prasak prangija i slavljenje zvona sa mjesne crkve javljali mještanima i ostalom svijetu početak slavlja. Domovi ovog naprednog i pitomog primorskog mjestanca, bili su rasvjetljeni jače nego običnog dana. U ovim skladnim domovima vladalo je neko mistično raspoloženje, kojega su stariji ljudi stvarali osvježavajući doživljaje na moru i dovodeći ih u vezu sa sutrašnjim danom i ranijim proslavama u ono staro vrijeme, kad je ovo bila i jedina svečanost ovoga mjesta.

Rani sunčevi zraci koji su pozlaćenim zrakama nježno milovali brda iznad ubavog mjestanca Bijele, našli su već na nogama mještane Donje Lastve. Ređale su se cijelog jutra tihe sv. mise, na kojima je pobožni svijet sa toplim šapatom na ustima, tražio milost i zahvaljivao se Svecu na velikom daru što su i još jednom dočekali da se u zdravlju i zadovoljstvu zahvale svome Patronu i velikom njihovom Zaštitniku.

U 10 časova slijedila je velika sv. misa, koju su celebrirala tri sveštenika pred prepunom crkvom pobožnog svijeta obiju vjeroispovjesti.

Lastva je ovoga dana dobila sasvim drugi izgled. Obala je bila živa kao nikada dosada, improvizirane su mnoge trgovine sa dječjim igračkama i voćem. Pred samu večernju stigla je iz Tivta i Građanska muzika, koja je najprije sviranjem pozdravila hram Sveca, da zatim uzme učešća u tradicionalnoj procesiji, u kojoj smo opazili da su uzeli učešća i mnogi pripadnici pravoslavne vjeroispovjesti koji su došli iz okolice da se poklone Svecu.

Zadnji sunčevi zraci bili su na izmaku, iznad brda Lastve, koji je prizor davao mjestu rijetko veličanstvenu sliku; kad se je počeo prazniti božji hram, u kome se nalazi, pored ostalih vrijednosti i veličanstveni svečev kip. Zadnji su poštovaoci svečevi obilazili kip rasvjetljen sa mnogobrojnim voštanicama, koje su vjernici u njegovu slavu zapalili, kad se je začula muzika.

Donja Lastva – Sveti Roko 2012.

Glas Boke“, br. 239, str. 3, 21.08.1937.g.

Svečanost sv. Roka u Donjoj Lastvi

Svečanost sv. Roka, zaštitnika (patrona) Donje Lastve, proslavljena je 16 ov. mj. na osobito svečan način. Svečanost je ove godine uveličao svojom prisutnošću preuzvišeni g. biskup Mons. Pavao Butorac, koje je toga dana obavio svoj prvi kanonski pohod u Donjoj Lastvi. Bio mu je priređen svečani doček i slavoluk. Općinski načelnik g. Anđelo Marković pozdravio ga je lijepim govorom; za tim ga je pozdravila jedna djevojčica i predala mu buket cvijeća. U crkvi su se, za pobožni narod iz mjesta i okolice, redale sv. Mise cijelog jutra. Prije svečane mise u crkvi je preuzviš. g. biskup držao prigodni govor i zahvalio se na lijepom dočeku. Svečanu misu, u trojci, otslužio je m. p. Don Gracija Vujović, župnik Tivta, u punoj crkvi, a pjevalo je Pj. dr. „Ljudevit Gaj“. Iza svečane mise preuzv. g. biskup podijelio je sakramenat sv. potvrde (krizmu) djeci obojega spola. Za tim je procesionalno pohodio groblje i dao odriješenje mrtvima. Poslije podne preuzv. g. biskup pohodio je Općinu i Školu, a u 6 sati uveče vodio je po mjestu tradicionalnu procesiju i otslužio u crkvi blagoslov. Učestvovala je u procesiji i glazba iz Tivta, koja je po biranom programu dala poslije koncert. Na svečanosti je bilo mnogo naroda i iz okolnih mjesta, pravoslavne i katoličke vjere. Mjesno Sokolsko društvo je na veče priredilo igranku u Jugoslovenskom domu, koje je trajalo do kasno doba noći.

Lijepo vrijeme mnogo je doprinijelo, što je ova svečanost ovako lijepo uspjela.

„Glas Boke“, br. 289, str. 3, 20.08.1938.g.

Donja Lastva (Boka Kotorska)

Svečanost Sv. Roka pokrovitelja mjesta najsvečanije je proslavljena. Tri dana pred svečanost zvona su naviještala svečanost. Na svečev dan crkva je bila najsvečanije urešena. Pročelje crkve, zvonik, plokata kao i mnoge kuće bile su okićene hrvatskim zastavam. Iz jutra bilo je pet tihih sv. Misa. Na 10. s. slijedila je svečana Misa, koju je pjevao mp. O. Antun Krile, franjevac uz asistenciju mp. Don Stijepa Serventi i mp. Don Gracije Brajkovića. Na koru je pjevao mješoviti crkveni zbor „Ljudevit Gaj“. Po podne slijedila je veličanstvena procesija sa kipom sv. Roka zaštitnika od bolesti kuge. Prije procesije održao je mp. O. A. Krile pohvalni govor u čast Sveca. Župna crkva i ako dosta prostrana, nije mogla primiti niti petinu naroda koji se u masi slegao iz okolice. Za vrijeme procesije pjevao je zbor i svirala glazba iz Tivta. Po svršetku procesije narod je prolazio pred Svečevim kipom, moleći Sveca da nas oslobodi kako tjelesne tako i dušvne kuge- grijeha. Iza procesije bio je blagoslov Svetotajstvom i ljubljenje Svečevih moći. Nakon toga je glazba priredila koncerat, a narod se šetao u masama niz obalu morsku. Cijela svečanost bila je uprav veličanstvena, te je na sve prisutne ostavila nezaboravni utisak. Da je svečanost onako divno uspjela najveća je zasluga mladog i agilnog župnika Mp. Don Pera Bokarice.

Donja Lastva

„Narodna Svijest“, br. 35, str. 3, 28.08.1940.g.

U Donjoj Lastvi tradicionalno proslavljen sv. Roko

Juče je u Donjoj Lastvi kraj Tivta svečano proslavljen patron župe sveti Roko. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je preuzvišeni Ilija Janjić, biskup kotorski uz koncelebraciju velikog broja svećenika. Brojni vjernici ispunili su lastovsku rivu, među njima bili su i Marija Vučinović predsjednica HGI-a, Ilija Janović dopredsjednik Općine Tivat, Ljerka Dragičević zastupnica HGI-a u Skupštini Crne Gore i Zvonimir Deković predsjednik HKZ-a.

Posebna radost bila su djeca, koja su primili sakrament svete potvde, tj. krizme. Otac biskup je u homiliji pozvao na nasljedovanje Isusa Krista u svakodnevnom životu, kako bi bili pravi primjeri i uzori drugima. Nakon završetka svetog misnog slavlja uslijedila je procesija sa svijećama, što je dodatno upotpunilo vjerski doživljaj. „Svijeća je simbol uskrslog Isusa Krista, a procesija oslikava naše javno ispoljavanje vjere“, rekao je između ostalog domaćin don Dejan Turza, župnik lastovski.

Vjernici su na kraju ljubili moći svetog Roka, čime je okončan vjerski dio proslave. Za zabavu brojnih vjernika pobrinula se glazbena gruba “Škuribanda” iz Kotora, dok su za sve njih vrijedne lastovske domaćice pripremile kolače. …

Radio DUX, 17.08.2011.g.

U pomenutom katalogu „Sakralna baština Tivta“ opisane su i dvije crkve u Gornjoj Lastvi.

  „Crkva Sv. Vida se nalazi na zaravni najvisočije kote Vidovog brda u Gornjoj Lastvi u sjeveroistočnom dijelu tivatskog zaliva, odakle se pružaju jedinstvene vizure na priobalje Boke. Prvi put se spominje 1327. godine u kotorskim notarnim knjigama. Prema položaju, preromantičnom načinu gradnje i ornamentici, kao i analogijom sa istoimenom crkvom u Zadru, može se tvrditi da je crkva Sv. Vid podignuta u IX vijeku. U pisanim dokumentima se navodi da je stradala i opljačkana u vrijeme turske dominacije. Prvobitno je bila župna crkva Gornje Lastve, oko koje su se sahranjivali mještani ovog kraja. … Na prostoru Crne Gore rijetke su crkve posvećene ovom svetitelju. Crkva Sv. Vida je kulturno dobro, zakonom zštićena 1957. godine“, dio je zapisa iz kataloga.

Sveti Vid – foto Anton Gula Marković

Kod Vidove crkve

Od podnožja lovćenskog razvija se k zapadu poluostrv u dužini od prilike dvije ure hoda a u širinu uru, koji kvasi more od Kotora do Tivta. Na toj mu obali unaokolo leže redom Muo, Prčanj, Stoliv, Lepetane, Donja Lastva, a na sred njega među vrhovima planinskijema leži Lastva, koja bi se lijepo viđela iz zaliva od Kumbora do Jošice, da je ne zaklanja visoko brdo Sv. Vida.

Ovo se brdo počinje dizati odma sa obale svojijem pravijem a oštrijem hrbatom sve do vrhunca mu, tako da mu s jedne strane leži velika uvala planinska, il’ bolje strma dräga lepetanska Ilića, a s druge ona, što se spušta na Opatovo u Donju-Lastvu. Kad je svoj vrhunac postigao, spušta se opet sa svijem prav i strm k istoku u onu planinsku uvalu, đe Lastva leži. To je ono visoko oštro brdo, što se samostalno s obale morske podiže i što putniku pada u oči između svijeh ostalijeh, što se u zalivu bokeškome ogledaju, sa svoga piramidalnog oblika i svoga divnoga položaja u najromantičnijem kraju bokeške.

Na samome vrhuncu ovoga brda bijeli se nješto – to je crkvica sv. Vida, koga katolička crkva slavi 15. junija. Razumije se, da se tu ne služi nego od slave svečeve do slave, ali na slavu mu tu se kupi naroda iz svijeh obližnjih sela, naravno mlađega, jer se stariji imaju đe i na niže Bogu moliti.

  1. Tomanović, „Javor“, br. 26, str. 409- 410, 26.06.1888.g.

Autorke kataloga navode da se crkva Rođenja Marijinog (mala Gospa) nalazi u centralnom dijelu sela Gornja Lastva iznad Tivta.

„Sagrađena je 1410. godine, o čemu svjedoči sačuvani natpis uklesan u kamenu, koji potiče iz srednjevjekovne bogomolje. … Enterijer crkve ukrašavaju tri oltara. Centralni barokni oltar, bogato dekorisan polihromnim mermerom, djelo je venecijanskih majstora. Rađen je 1720. godine za crkvu Gospe od Škrpjela kod Perasta. Prilikom restauracije peraške crkve polovinom XIX vijeka, vjernici Gornje Lastve otkupili su oltar za Malu Gospu. Od posebne vrijednosti je oltarska pala sa predstavom Gospinog rođenja u baroknom maniru. Pripisivana je dugo mletačkom umjetniku Anđelu Trevizanu iz polovine XVIII vijeka. Prema novijim istraživanjima, smatra se da je nastala u radionici mletačkog slikara Gasparea Dizijanija iz istog perioda.

Gornja Lastva pod snijegom

Na južnom oltaru Gospe od Rozarija nalazi se pala nepoznatog baroknog umjetnika iz XVIII vijeka, na kojoj su prikazani Sv. Josip, Sv. Nikola, Sv. Ana i Sv. Antun Padovanski. Na suprotnom zidu je oltar Sv. Josipa, sa svetiteljevom slikom i Srcem Isusovim, veronskog slikara E. Sartorija iz XIX vijeka. Vrijedna je pomena i slika na zapadnom zidu crkve sa stojećom figurom Sv. Vlaha iz 1878. godine, rad Nika Nardelija iz Dubrovnika. Više mermernih i drvenih kipova svetetitela, ophodnih križeva i drugih sakralnih umjetnina, dekor su enterijera crkve Mala Gospa“, izvod je iz stručnog prikaza Radmile Adžić i Dušice Gardašević

Iz Gornje Lastve

I ove godine kao po običaju proslavismo svečanost Male Gospe. U jutro su se redale sv. mise, a presvj. g. biskup Uccellini podijelio je našoj mladeži sv. Krizmu. Prisustvovalo je mnoštvo naroda iz obližnjih sela. Igralo se naše starinsko žensko kolo. Po podne je prisustvovala svečanosti naša mila „Hrvatska Bokeljska Glazba“, koja je publiku zabavila biranim programom. Ovo je prvi put da u našem mjestu dolazi muzika, tim više nas veseli što smo imali u našoj sredini našu pravašku muziku, koja nas je pozdravila sa čisto hrvatskim koračnicama. Cvala i napredovala!

 „Prava Crvena Hrvatska“, br. 186, str. 2, 12.09.1908.g.)

Nastavlja se…

Najčitanije