– Sve je počelo prije niz godina s dobivenim receptom koji je dugo čekao na zaslonu laptopa, a koji je dosta sličio receptu moje mame, koja je najčešće za Veliki petak i na Badnji dan pripremala fritule od krumpira – sjeća se Makaranka Lovorka Vuković.
u čast starih uspomena i s puno hrabrosti krenula u neobičnu, zanimljivu i, čini se, vrlo uspješnu poslovnu priču. Ona sa sinom radi na projektu “fritule”, odnosno, ispomoć je sinu Teu, mladom čovjeku koji ima ideja i koji želi ostati i raditi u svome gradu. Fritule “Yeti”, koje su već neko vrijeme hit u Makarskoj, nastale su iz običnoga gostoprimstva u hostelu i kafiću na makarskom Kačićevu trgu.
– U želji da počastim goste u našem hostelu, počela sam za njih frigati te fritule kako bi ih počastila, a poslije i za goste u kafiću. Bili su oduševljeni – uvodi nas Lovorka u priču o tradicionalnoj slastici koja se, osim za blagdane, u Dalmaciji često pripremala i za poklade.
Sve je počelo u ljeto 2015. godine, kad su počeli sa svojom turističkom pričom. U začecima su fritule služile za čašćenje turista, koji njihov okus ni do danas nisu zaboravili, a priča je polako krenula i u poslovnom smjeru.
– Kako se na glavnom trgu u Makarskoj održavao Božićni grad, ispred kafića smo u našoj božićnoj kućici nudili fritule za kojima su se mnogi pomamili i svakog su dana ljudi koji su ih htjeli kupiti čekali u redu. Tako su ustvari naše fritule postale poznate – govore nam Lovorka i Teo Vuković, uvjeravajući nas da su njihove fritule zaista čarobne i bez konkurencije.
Priznaju da su svi koji su ih jednom kušali uskoro došli po još. Sve su radili ručno, tijesto su tradicionalno miješali rukom, a kuglice od tijesta oblikovali su također rukom, istiskujući smjesu palcem i kažiprstom, žličicom ga odvajali i pržili u vrelom ulju u fritezi. Nisu se tu zaustavili, recept su stalno dorađivali i usavršavali.
– Sljedeće ljeto “izašli” smo na ribarske večeri u Makarskoj i opet je bio red za naše fritule, kojima smo tada nadjenuli ime “Yeti”. Polako je počelo njihovo brendiranje – kaže Lovorka, čije su fritule sljedeće dvije godine bile najtraženije u makarskom Božićnom gradu i na ribarskim večerima te na sajmovima.
Unatoč sve većem poslu oko njih, nisu zaboravili ni na svoje turiste, koje su i dalje upoznavali s ovom lokalnom slasticom, zbog koje su im se još dugo javljali i na društvenim mrežama širili priču o fritulama obitelji Vuković.
Ubrzo su se, kako bi unaprijedili i ubrzali proizvodnju, a time i poboljšali prodaju, bacili u potražnju za strojem koji bi napokon dostojno zamijenio njihove vrijedne ruke u pripremi fritula. Dugo ga nisu mogli pronaći, a kad su ga napokon uspjeli uvesti iz inozemstva, posao se značajno ubrzao pa su se fritule mame i sina Vuković, osim u Makarskoj, prodavale i na adventu u Zagrebu i Splitu.
U međuvremenu su smislili i nevjerojatan izum – počeli su proizvoditi i pakirati gotovu smjesu za fritule, i to pakiranje od pola kilograma u koje treba samo dodati vodu.
– Sa strojem smo napravili bum jer smo mogli u jednoj turi pofrigati puno fritula i tako smo ih mogli prodati puno više nego kad se to radilo ručno. Teo je došao na ideju da fritule pakiramo u vrećice od pola kilograma, a nakon dobivene analize, certifikata i bar koda, počeli smo s prodajom u našim kućicama i u prodavaonicama u Makarskoj. Sada naše fritule pravimo iz gotove smjese koju sami miješamo. Na početku je nastala mala probna količina, koja je dobro prihvaćena i povratne su informacije bile više nego pozitivne – ponosno će gospođa Lovorka.
Teu i mami Lovorki plan je s ovom pričom ići još dalje, gotovu smjesu žele plasirati po cijeloj Hrvatskoj i šire, a franšizu za koju upravo rade pripremu dodatno proširiti. Namjera im je dobiti i kredit te poticaje kako bi unajmili skladište, stroj za miješanje i pakiranje smjese, što bi radili u Makarskoj.
/Nina Glučina Ramadža/
