Piše: Nikola Malović
U našim se ušima svakog sata, svakog dana, mjesecima, dvije godine već, događa drska zamjena pojmova. Uzmi ovu zdravu jabuku, kaže vještica Snežani. I Snežana uvijek uzima otrovanu jabuku, vjerujući da staramajka ne bi lagala. A laže, vještica, prilikom svakog čitanja! Zna svako dijete.
Svaki sat, svakog dana, od marta prošle godine, počinje zabijanjem informativnog kovid-eksera u glavu: toliko i toliko novih slučajeva zaraze korona virusom, umrlo toliko, na respiratovima toliko, sa varijacijama koje su razvijane vremenom. Od: ruke-maske-distanca, preko laži zvane „dvije naredne sedmice biće ključne“, onda vakcinacije (prva doza, druga, treća…), do najnovije faze u kojoj intenzivno slušamo kako umiru mladi i nevakcinisani.
I sada, dok neke zemlje poput Britanije, Švedske i Norveške, Indonezije, Tajlanda i Vijetnama, odustaju od svih mjera prisile, dok u našim zemljama fašizam narasta kao kvasac, Australija je već ogrezla: za Boga ne znaju, drže pola kontinenta u karantinu, nema ulaska, nema izlaska iz zatvora – čime je istorijski krug te zemlje na simboličkoj ravni zatvoren.
Cijeli narativ oko korone nalikuje drami Čekajući Godoa. Kad god čovjek pomisli da je uhvatio smisao, da nazire logiku, da je ušao u trag zakonitosti obolijevanja (jer obolijevaju i mornari koji mjesec i duže nemaju kontakta sa svijetom), stvarni autori ovog zla izmisle novu priču, koju opet poreknu i demotivišu u narednom koraku. U Beketovoj drami, ko god je pomislio da dvojica glavnih junaka čekaju Boga, jer ime Godo može i na to da asocira, pogriješio bi, jer je Godo, saznajemo, neki čovjek koji drži koze i ovce.
U godini 2020. čekali smo vakcinu kao injekciju spasa i povratka u normalu.
Nada je demotivisana novom pričom (storytelling to i jeste: stalno pričanje storija koje se slušaocu na kraju uvijek obiju o glavu) da jedna doza nije dovoljna, što je bio prvi atak na logiku, budući da je postojeća definicija vakcine (da štiti od bolesti) bila tog trenutka ukinuta.
Sledeći obrt dogodio se kada smo iz centra za globalno zajebavanje i ubijanje saznali da i vakcinisani treba da nose maske, te da čak i oni mogu da prenose virus, ali i da ponovo obole. Ovdje je podvučena crta: definicija vakcinacije je poništena. Struka je silovala zdrav razum.
Manje je ludih iza sebe ostavila sirena zvana „šizela“, kada je 1999. godine tokom NATO bombardovanja Srbije i Srne Gore najavljivala vazdušnu opasnost. Ako ni zbog čega, a ono zato što smo tada svi bili jedno. Da je kogod kazao kako će NATO kancelarija da bude u zgradi našeg Generalštaba, pljunuli bismo ga kao provokatora uz sočno hrakanje: Hrrrk! Taj rad.
Kompromitovana struka sa sve kompormitovanim epidemiolozima i imonulozima ne prestaje da zavađa narod, jer je i sama postala dio vlasti.
Po agendi nametnutoj sa strane, vlast danas više nije samo trojedna, zakonodavna, izvršna i sudska, nego je dobila četvrtu nogu da ugradi na tronožac: medicinsku vlast. Što kaže ona, povučena koncima od strane ne-medicinara iz Svjetske zdravstvene organizacije, mora da se poštuje, pa taman bilo i suludo, kao što je nedavno zatvaranje cijelog Novog Zelanda zarad jednog oboljelog od kovida. Zbog jednog jedinog oboljelog od kovida.
Ko je god danas živ, svjedok je vremena u kome logika posrće pod terorom generisane alogičnosti. Nisam li relativno nedavno kazao kako Zapad može napredovati još samo u zlu. Neka bude što biti ne može: muškarac da postane tek lišaj na ženi, žena da postane majka samoj sebi (ubacujući jedro somatske ćelije u vlastitu jajnu i noseći je do porođaja u materici), seksualizovani mladi da budu svi sa svima, crkve da se prodaju ili sruše sve, porodica da crkne, bijelci da kleče pred crncima u Americi, Evropa da bude slijepa spram proroka Uelbeka koji joj vidi Muhameda na čelu Francuske, mitropolit da biološko žensko krštava kao muško, NJemačka do konca da ostane američka mala od geopolitičke kužine, Rusija da nastavi s uzdržanim potezima na velikoj šahovskoj tabli, Izrael da laguma džamiju Al Aksu ne bi li se u njoj zacario mesija, muslimani ujedinili, i Kina ne bi li pokazala svoje pravo pagansko lice i urotila se sa samim vragom kontra same sebe, misleći, u predvečerje opustošenja, da će, terminom iz društene igre „Riziko“, završiti zadatak.
Pazimo…
Francuski virusolog i nobitnik Nobelove nagrade za medicinu (2008), Luk Montanje, naziva masovnu vakcinaciju nezamislivom istorijskom greškom koja kreira nove sojeve virusa i vodi ka smrti, jer se kriva vakcinacije poklapa sa krivom smrti. „Istorijske knjige će pokazati da se zbog vakcinacije kreiraju novi sojevi“, kazao je u intervjuu koji je objavljen od strane američke RAIR Fondacije (RAIR Foundation).
Prof. dr Tomislav Terzin, iako nije imunolog nego molekularni biolog i genetičar – metodičnije od svih – objašnjava s čim smo se susreli, te da svaka nova doza cjepiva smanjuje imunitet. U našim se ušima upravo odvija redefinicija pojma vakcinacije, koji je do juče označavao ubrizgavanje izolovanog, oslabljenog, virusa koji podstiče potom organizam na stvaranje antitijela, što je vakcinacija u pravom smislu riječi. Danas pak imamo vuka u jagnjećoj koži jer i dalje niko ne zna šta je u „vakcini“, posebno u zapadnima, baziranim na mRNK, genetičkim sredstvima, koja našem tijelu daju genetičku instrukcije da na ćelijskom nivou upravo postaju mete nevidljivog neprijatelja. To što se naziva vakcinom nije vakcina, kao što ni ubrizgavanje droge iglom nije vakcinacija.
U našim se ušima svakog sata, svakog dana, mjesecima, dvije godine već, događa drska zamjena pojmova. Uzmi ovu zdravu jabuku, kaže vještica Snežani. I Snežana uvijek uzima otrovanu jabuku, vjerujući da staramajka ne bi lagala. A laže, vještica, prilikom svakog čitanja! Zna svako dijete.
Uvođenjem famozne druge doze, nekmoli treće, sa sve maskom i mogućnošću obolijevanja u paketu – sintagma „biti potpuno vakcinisan“ postala je utopija. Zdravstvena šargarepa na štapu. Test inteligencije. Na ovaj način čovjek nikad neće biti „potpuno vakcinisan“. Vakcina ima neku drugu, od nas skrivenu ulogu.
U poslovično osunčanom Herceg Novom, obruč je, kao i na drugim mjestima, počeo da se opasno steže. Prvo se nije moglo da uđe u šoping-molove, a onda bez kovid-ausvajsa ni u Kuću nobelovca Iva Andrića. Onda se više ni Bjelogrlićev film „Toma“ nije mogao da pogleda bez istog dokumenta. Činjenica da se „Toma“ davao danima, u više termina, u dupke punoj sali, u kojoj vakcinisani mogu vakcinisanima da prenesu zarazu, znači da su vakcinisani u većini, jer su stimulisali distributera da emituje i reemituje film. Onda su iz istog proročišta koje je početkom avgusta znalo da 4. talas kreće 15. avgusta, zabranili ulazak u… kratim… sve objekte u kojima čovjek može da kupi šporet, bojler, ili mašinu za veš. Vakcinisanje, ako se tako ispravno kaže, nije obavezno, si čerto, iako je ultimativno. I eto nas ponovo u beketovskoj situaciji…
Tako su isto umozritelnici radili i u Izraelu, čiji se Netanjahu, dok je još bio premijer, hvalio kako će Izrael da postane zemlja-etalon, zemlja za uzor drugima, jer je procijepila preko 95% stanovništva i uvela kovid-ausvajse, kako se stilski korektno na ovom mjestu imenuje deboto izraelska verzija multipasa.
I?
Zemlja sa najviše često ucijenjenih, posla radi, vakcinsianih i revakcinsianih – Izrael je postao zemlja na koju danas cijeli svijet pokazuje prstom.
Jer su se porazboljevali mnogi vakcinsiani.
A na Izrael se gledalo kao na prvu zemlju koja će uspjeti da pobijedi virus. Ispostavilo se da je Izrael u grupi država sa trenutno najvećim brojem obolelih.
I dok naši vanparlamentarni opozicionari postavljaju pitanja ministru Lončaru, tipa: Koja je poenta kovid-propusnica ako i vakcinisani prenose zarazu?, krši li se ustav uvođenjem kovid-propusnica?, da li je tačno da pripadnici političke i medijske sekte dobijaju lekove nedostupne građanima Srbije?, zašto odavno nema jeftinog i efikasnog leka ivermektina u javnoj prodaji?… čitalac, gledalac, slušalac – je zbunjen.
Zašto mi apotekarka kaže da je uvoz ivermektina zabranjen u Crnu Goru? Zašto jeftinog ivermektina, kao u prvoj fazi i jeftinog hlorokina, nema u Srbiji? Zašto australijske vlasti pretražuju poštanske pakete i uništavaju ivermektin kad ga pronađu? Niti čujemo da je droga, niti da škodi? U vezi sa ivermektinom vlada medijski muk, dok od uva do uva čujemo upravo suprtono: da niko ko je oralno uzeo ovaj lijek nije obolio.
Planiram da ivermektin nabavim ispod žita. Kazaću da li sam u tome uspio i da li me je medikament sačuvao od boelsti s beketovskim simptomima.
Nama znani svijet vode do te mjere bogati ljudi da bi mogli svaki organ da zamijene po 1001 put samo da nisu ograničeni tijelom. NJihovo bogatstvo je toliko da više nisu od ovoga svijeta. Oni na ljude po raznim nigerijama, gvajanama, pa i indijama i kinama… gledaju kao na skakavce. Osjećaju se višima, jer su našli način kako da kupe pravo da legalno pljačkaju sve. Na naše oči, kupili su sve naše vlade. I naredili im da, prvo mekom, potom tvrdom silom, vakcinišu cjelokupno stanovništvo. Nakon izraelskog iskustva, nakana je providna, motivi su iščitani, planovi provaljeni.
Vakcina nešto drugo radi u futuru drugom.
/Nikola Malović/
