16 C
Kotor

Slušaj online radio

Neumorni svjetski putnik „Kli-Kli“ skrasio se u Novom

Uz mulo nekadašnje ribarske zadruge u Baošićima već mjesecima vezan je jedan neveliki brod koji iza sebe ima fascinatnu priču.

Tamno plavo oafarbani trup ove čelične dvojarbolne jedrilice – keča, dug tek 12 metara ne pokazuje znake decenija koje su protekle od vremena kada je taj mali brodić „ugledao svjetlo dana“ u jednom francuskom škveru i to daleko od mora za koje je građen,  kraj Pariza. Ne pokazuje on na prvi pogled, ni „ožiljke“ od godina plovidbe i desetina hiljada milja pređenih na tri velika okeana i nekoliko desetina manjih mora širom svijeta.  Naime, u malom mjestu na hercegnovskoj rivijeri svoj novi dom našao je jedan pravi svjetski vagabundo – čuvena jedrilica „Kli-Kli“, jedan od tri najpoznatija broda jugoslovenske tzv. rekreativne nautike. Uz „Besu“ Jože Horvata i „HIR 3“ Mladena Šuteja i „Kli-Kli“ je rijetka ex-YU jedrilica-krstaš koja se može pohvaliti time da je oplovila svijet. Ovim brodom je beogradska porodica Kojadinović, duže od tri decenije krstarila svjetskim morima i sa njima skoro pa opisala puni krug cirkumnavigacije oko Zemljine kugle.

Brod koji je pripadao i na kome se proslavila porodica građevinskog inženjera, pisca, slikara i moreplovca Srboljuba Kojadinovića, danas ima nove vlasnike – hercegnovski par zaljubljenika u more, jedrenje i brodove, Isidora Stankova i Milanku Štribohar. Njih dvoje, uz pomoć trećeg člana posade, Milankinog sina Marka, već više od godinu dana polako obnavljaju slavni brod i pripremaju „Kli-Kli“ za njegov novi život u formi vrlo specifičnog turističkog broda – jedrilice za čarter. Taj recept je jedini koji može vratiti „Kli-Kli“ u njegov prirodni ambijent – na more, ubrizgati jedrenjaku-veteranu novu injekciju živiotne energije, a istovremeno njegovim vlasnicima iz Herceg Novog obezbijediti kako sopstvenu egistenciju, tako i novac za nimalo jeftino, svojevrsno „samoodržavanje“ broda u koji su oboje zaljubljeni i za čiju su kupovinu dali maltene svu svoju ušteđevinu.

„Brod smo kupili u junu prošle godine nakon što je „Kli-Kli“ bio bukvalno ostavljen i sedam godina napušten  na suvom vezu u marini „Navar“ u Bonićima kod Tivta. Mi smo dali onoliko novca koliko je pokrilo samo troškove njegovog ležanja na suvom vezu i od tada smo počeli mukotrpan proces obnove jedrilice. Brod je bio u jako lošem i veoma zapuštenom stanju – korozija je otvorila rupe na oplati i palubi koja je bila u katastrofalnom stanju. Sloj raznih sasušenih starih pitura, silikona i drugih materijala kojima je tokom decenija paluba prekrivana, morali smo skidati do golog lima koristeći bukvalno građevinsku štemericu-kobru, pa smo tokom tog veoma bučnog i nimalo prijatnog posla bili predmet šala ali i uzrok nervoze radnicima ili susjedima na drugim brodovima u Bonićima. Dva mjeseca najmanje je dvoje do troje ljudi osam do deset sati dnevno radilo na brodu da ga dovede u stanje da može biti ponovno spušten u more. Ljudi iz „Navara“ su nam međutim, maksimalno pomagali i savjetima i materijalom i alatom, jer je i njima od kojih smo kupili „Kli-Kli“ kojeg je „Navar“ prethodno preuzeo zbog neplaćene ležarine, bilo u interesu da ovaj sjajni i slavni brod ne završi u rezalištu, već da se ponovno vrati na more i nastavi svoj život. Familija Zgradić koja drži „Navar“ zaista voli brodove i zna sve o njima, tako da nam je njihova nesebična podrška u ovom našem poduhvatu bia izuzetno dragocjena.“- priča nam Isidor Stankov.

„Kli-Kli“ je sada već daleko od zapuštenog, ružinavog broda – trup mu je detaljno obnovljen, jarboli, snast i oputa najvećim dijelom ponovno su 100% funkcionalni, motor radi besprekorno i sva pažnja Isidora i Milanke sada je usmjerena na obnovu unutrašnjosti jedrenjaka, postavljenje novih elektro i instalacija za vodu, te prilagođavanje stare okeanske skitnice njenoj novoj namjeni. Put do toga je još prilično dug, ali zaljubljeni pogled kojim njih dvoje gledaju na svoj brod, količina pažnje koji poklanjaju svakom detalju na „Kli-Kliju“ i neobična „rukatost“ Isidora i Marka što se „u sve pomalo razumiju“ – od varenja i radova u čeliku, preko mehanike do stolarije i instalacija, ne ostavljaju sumnje u to da će njihov naum biti i pretvoren u stvarnost. Za to ovo troje ljudi ne želi ni novca, ni vremena ni truda, ali, kao uz osmijeh dodaju, ni krvi jer je pogotovo Isidor, do sada u par navrata raznim zadobijenim povredama prilikom izvođenja radova na starim jedrenjaku, prinio bukvalno i fizičku žrtvu za nove srećne plovidbe starog „Kli-Klija“. Umalo je ostao bez jednog prsta radeći brusilicom na pramčanoj bokaporti, a udarac glavom u oštra krila propelera dok je brod bio na suvom u Tivtu, donio je Isidoru uspomenu u obliku nekoliko kopči na tjemenu…

KLI KLI nekad na okeanu

„Ništa za to, bitno je da ovaj brod uskoro ponovno zaplovi u punom sjaju i da se vrati na more na kojime je ispisao neke od najljepših stranica naše moderne rekretazivne nautike.“- uglas kazuju Isidor i Milanka unapred se radujući momentu kada će moći na „Kli-Kli“ da prime goste – putnike i sa njima isplove iz Boke, a u brodskoj gambuži da pripremaju specijalitete tradicionalne bokeške kužine što će ubuduće biti jedno od obiljeđja „Kli-Klija“ kao čarter-jedrenjaka.

A neobična priča o „Kli-Kliju“ počinje prije skoro pola vijeka u Francuskoj gdje je tamošnji ekonomski emigrant iz Jugoslavije, Srboljub Kojadinović zajedno sa svojom suprugom, profesoricom fizike Jelenom, odlučio da krene u životnu avanturu- ostavi posao koji ga je početjom sedamdestih doveo u Pariz, kupi jedrilici i na njome se sa porodicom, otisne na svjetska mora. U svijim ranim trudesetim Kojadinović koji prije toga nije imao nikakvog dodira sa morem, kupio je od jednog malog francuskog brodogradilišta sa Sene kraj Pariza, neopremljeni goli čelični trup 12-metarskog keča kojeg je ta firme upravo predstavila na jednom od sajmova nautike u Francuskoj. Trup broda sagrađen 1972. Kojadinovići su onda polako naredne tri godine sami opremali i dovršavali. Bez jarbola, kako bi mogao proći ispod mostova na Seni, novi jedrenjak je spušten od Pariza do ušča te rijeke na atlanskoj obali Francuske, do velike luke Le Avr. Ovdje su novom brodu podignuti jarboli i završeno njegovo opremanje. Kršten čudim imenom „Kli-Kli“ (jer su dok su ga gradili, Kojadinovići očekivali svoje prvo dijete i ne znajući hoće li to biti dječak ili djevojčlica, brodu su nadjenuli ime složeno od prva tri slova riječi „klinac“ i „klinka“) i pod francuskom zastavom, ovaj je maleni brod potom isplovio na opasni Biskajski zaliv. Iako ima riječ „zaliv“ u imenu, Biskaj je zapravo jedno ogromno i vrlo opasno područje Atlanskog okeana, poznato po čestim olujama i brojnim brodolomima, tako da je plovidba tim akvatorijumom na maloj jedrilici jednog apsolutnog početnika u moreplovstvu kakav je tada bio „kontinetlalac“- građevinski inženjer Srboljub Kojadinović, bila nešto što se lomilo između nevjerevatne hrabrosti i potpune ludosti. Da će ipak stvari prevagnuti na stranu ovog prvog epiteta, Kojadinović se uzdao u nekoliko kurseva o navigaciji i pomoračkim vjeptinama koje je završavao paralelno sa gradnjom svog broda, nešto jedriličarskog uskustva kojeg je kao rekreativac u međuvremenu sticao na La Manšu i Biskaju, kao i brojnu stručnu litetaruru koju je sam izučavao i ponio sa sobom na „Kli-Kli“. Sa njim su se na novoj maloj jedrilici na dalek put prema Južnoj Americi krenuli njegova suopruga Jelena i trinaestomjesečni sin Vanja koji im se rodio dok su Kojadinovići gradili svoju jedrilicu blizu Pariza. Tu su bili i francuski prijatelj Tjeri i Jelenin brat Saša koji je došao iz Beograda. Oni će na brodu ostati tek manje od mjesec dana, dok se „Kli.Kli“ i njegova posada ne uhodaju, ploveći uz franscusku i špansku obalu Biskaja, a Kojadinovići će onda dalje nastaviti sami preko okeana, slijedeći svoj san da oplove svijet.

Isidor Stankov i Milana Stibohar na palubi KLI-KLIJA

„Nije nam se dopao tamošnji merkantilni način života, a oduvijek smo sanjali o morima. Stoga smo napravili jedrenjak sa dva jarbola, spakovali tek rođenog Vanju i na užasavanje familije koja je bila ubijeđena da smo krenuli u samoubistvo, zaplovili.”- opisivao je kasnije Srboljub Kojadinović genezu ludački hrabrog poteza koji je prije 44 godine promijenio život njegove porodice, ali i započeo ispisivati stranice jedne od najinteresantnijih storija ex-YU rekreativne nautike. Narednih 14 dana im je trebalo samo da izađu iz Biskaja i dođu do La Korunje u Francuskoj pri čemu su prošli kroz dvije jake oluje od kojih je druga bila snage preko 10 bofora, a valovi koji su se obrušavali na “Kli-Kli” bili visoki i preko 8 metara. Ni takvo zastrašujuče “vatreno krštenje” tokom kojeg su ih njihovi u Beogradu i prijatelji u Francuskoj smatrali nestalima i sigurno utoljenima u Biskaju, međutim, nije odvratilo Kojadinoviće da sa svojom malenom bebom, nastave put južno prema Ekvatoru i dalje, prema obalama Južne Amerike.

“Da li je ovaj poduhvat neoubiljnost i ludost u isto vrijeme? U ovom stoljeću svjetlosti svijet se sve više uniformiše. Farmerke i tenis-patike. Ljudi sve više liče na reklame za Coca-Colu. Raznolikost i stari običaji umiru. To nije početak apokalipse, ali je početak kraja ljepote. Za desetak godina će možda biti suviše kasno. Pročitati dobru knjigu. Vidjeti svijet na filmu. Da li je to dovoljno? Ali ploviti okeanima, mijenjati pejzaže, klime… Ispitati se. Kakve su tvoje mogućnosti kada si prepušten samom sebi ? Gdje su ti granice ? “- zapisali su kasnije je u prvom poglavlju naslovljenom “Plavi nespokoj” svoje knjige “Sunčano jedro” Srboljub i Jelena Kojadinović. To je bila samo prva od ukupno tri knjige koje je ovaj nesvakidašnji, avanturistički bračni par napisao o svojim doživljajima sa “Kli-Klijem” na svjetskim morima jer joj se narednih godina pridružile i knjige “Sedam godina za tri okeana” , odnosno “Kli-Kli – ist jarboli, dva pokoljenja”.

Sa zapadne obale Francsuke, odnosno Španije i Portugala, Kojadinovići su u jesen 1976. preplovili Atkantik i stigli do obala Brazila, da bi potom krenuli sjeverno prema Karipskom moru. Kroz Panamski kanal “Kli—Kli” je prešao u Tihi okean i potom nastavio plovidbu prema Galapagosu, Markiškim i Tuamotu ostrvima, odnosno čuvenom Uskršnjem ostrvu. Nastavili su potom do Tahitija gdje im se rodila kćerka Mila. Tu je porodica ostala dvije godine tokom kojih je Srboljub kao inženjer radio na izgradnji aerodroma. Ubrzo je “Kli-Kli” sa avanturističkim parom i dvoje male djece na sebi, ponovno krenuo na pučinu Pacifika ploveći kroz Polineziju gdje su  na jendom od atola Kojadinovići čak našli na drugi bračni par – brodolomnike čija je jedrilica stradala, a oni do malog ostrva stigli na čamcu za spašavanje. “Kli-Kli” potom je plovio do Samoe gdje su Kojadinovići i sami imali manji incident sa nasukanjem jedrilice”, te do ostrva Valis, Fidžija i Novog Zelanda na kome su ostali skoro godinu dana. Odatle je “Kli-Kli” uzeo kurs prema Novoj Kaledoniji, pa kroz Tiresom Moreuz između Australije i Nove Gvineje, ušao u Indijski okean. Mala jedrilica sa jugoslovenskom porodicom na njoj, potom je obišla Indoneziju, Božićna ostrva, Mauricijus i na kraju stigla do francuskog prekomorskog posjeda – ostrva Reunion gdje su Kojadinovići odlučili da ostanu nešto duže jer su njihove djeca već morala poći u školu. Sa samo 100 dolara koliko je tada imao u džepu, Srboljub je na Reunionu gdje je stigao 1981. našao dobar posao pa se porodica ovdje skućila i ostala narednih punih 18 godina. Za svo to vrijeme sa “Kli-Klijem” su često plovili po Indijskom okeanu – pedesetak puta su išli na Mauricijus, često do Madagaskara, do Afrike, Sejšela… Sa njihovih putvanja Kojadinovići su pisali izuzetno popularne i čitane reportaže koje su tada redovno izlazile u “Ilustrovanoj Politici” ili su njihovi snimci filmskom kamerom, emitivani u emisijama nazvanim “Vanja sa okeana” na TV Beograd. Javnost u SFRJ sa užitkom i zanimanjem je pratila avantue ove neobične familije i njihove plovidbe svjetskim morima i okeanima, zbog čega “Kli-Kli” i danas ima gotovo kultni status kod mnogih, pogotovo nešto malo starijih žitelja svih ex-YU republika.

Kojadinovići su u ljeto 1999. odlučili da se sa Reuniona vrate u Evropu pa je “Kli –Kli” naredne godine zaplovio na sjeverozapad i uz obalu istočne Afrike krenuo prema Crvenom moru. U luci Aden u Jemenu, bili su svjedoci samoubilačkog napada terorista na američki razarač “Cole” u kome je taj moćni ratni brod teško oštećen a poginulo je 30-tak članova njegove posade. Ploveći uz tzv. Rog Afrike, strijepili su od napada somalijskih purata, ali njih na sreču nije builo pa je “Kli-Kli” ubrzo uplovio u luku Masava u Eritreji gdje su Kojadinoviće lijepo primili, iako je tada u toj državi bijensnio građanski rat. Uslijedio je Sudan, a potom i dolazak u Egipat na početak čuvenog Sueckog kanala. Dok je vodama kanala plovio ka Mediteranu, “Kli-Kli” je doživio najveći incident tokom svoje tada već preko dvije decenije na svjetkim morima- u jedrilicu je 27.novembra 2000. udario jedan egipatski ribarski brod i teško je oštetio. Udarac u lijevi bok “Kli-Klija” je bio toliko jak da se srušio krmeni jarbol, ali srećom niko od posade  nije povrijeđen. Kojadinovićima i njihovim prijeteljima i rodbini koji su tada sa njima plovili, trebalo je nedjelju dana da završe najhitnije opravke i vrate “Kli.Kli” u koliko-toliko plovno stanje da može nastaviti putovanje Mediteranom, prvo do Izraela, a onda Kipra gdje je brod kasnije detaljno remontovan, a Kojadinovići se opet malo duže zadržali. Uslijedile su plovidbe Mediteranom do Itaije, Sardinije, Sicilije i Korzike prije nego što su se Kojadinovići konačno prije petnaestak godina, preko Grčke,  Egejskog,  Jonskog mora i Korintskog kanala, vratili kući – u Jadran, a svoju već čuvenu jedrilicu doveli u Boku Kotorsku. Na taj je način “Kli.Kli” skoro-pa –opisao puni krug oko zemljine kugle, a koji je taj skromni brodić počeo iscrtavati još u jesen 1976., krenuvši iz Le Avra na nemirni Atantik. Da u dogledno vrijeme “spoje krug” time što će “Kli-Kli” iz Boke, dovesti do Biskaja i potom ga vratiti u Zeleniku koja će slavnoj jedrilici ubuduče biti matična luka, sada planiraju njeni novi vlasnici – Isidor Stankov i Mirjana Štibohar dok svakodnevno vrijedno rade na generalnom remontu i rekonstrukciji “Kli-Klija”.

 ČVRSTO GRAĐENI JEDRENJAK ZNAO JE I SAM PLOVITI PO MORU

Gledajući u neveliki dvojarvolni jedrenjak vezan u Baošićima, iskusno oko odmah primjećuje da je on građen ne za brzinu plovidbe, već da “tuče valove” i da se probija i kroz najteže more. Trup “Kli.Klija” je relativno širok za njegovu dužinu, pa je ovaj keč pomalo “debeo”, ali zato veoma stabilan i brod koji odlično podnosi teško more. Stabilitet mu daje balast od čak 3,5 tona čeličnih opiljaka zatopljenih u plastici, a koji se nalazi pri dnu korita i u kolumbi. Potvrda sjajnih maritimnih karakteristika “Kli-Kija” bilo je kako njegovo preživljavanje višednevne velike oluje u Biskaju na početku njegove karijere 1976. a tokom koje su nerijetko vrhovi jarbola “zaranjali” u gorostasne talase na kojima se mali brod tada valjao. Drugi slučaj se zbio prije dvadesetak godina kada je “Kli-Kli”, ostavljen bez nadzora usidren u jednoj uvali na Sardiniji, tokom iznenadne oluje što je digla sa kopna, otkinuo svoj sidreni lanac pa ga je vjetar odnio na pučinu. Iako su Srboljub i njegovi ostavili otvorene bokaporte i brodske prozore, jaki talasi nisu uspjeli da u “Kli-Kli” ubace skoro nimalo morske vode, pa je jedrenjak koji je sam nošen vjetrom i strujama, plovio Sredozemljem, pokazao da se može nositi sa morem i elementima te preživjeti njihove nasrtaje, čak i bez posade koja bi ga vodila. Posada jednog italijanskog trajekta javila je da je na pučini desetak milja od uvale iz koje ga je vjetar odnio nakon što mu je oukao sidreni lanac, vidjela “KLi-Kli” pa su Srboljub i njegovi, ukrcavši se na jedan italijanski ribarski brodić, iste večeri pronašli svog “lutajućeg Holanđanina” i sretno se vratili se na “Kli-Kli” koji je sam, skoro 24 sata, plovio Mediteranom.

“Pogledaj kako se “Kli-Kli” potpuno sam, dobro snalazi. Mora da mu je kapetan dosadio, pa se zato osamostalio. Zaista , reklo bi se da mu niko nije potreban. Kada pomisliš da će ga talas prekriti, on se izvija i volšebno na njega nasijeda. Kroz otvorene prozore ulazi tek nešto malo morske pjene koju vjetar ubira sa kresta valova.”-opisao je Kojadinoviću knjizi moment kada je sa italijanskim ribarima, tražio i našao svoj odbjegli brod u blizini Sicilije.

Lična karta “Kli-Klija” kazuje: dužina svega 12,2 metram širina 4,3 metra, najveći gaz 2,05 metara, deplasma 12,5 tona sa ukrcanih 600 litara pitke vode i 250 litara goriva. Dva jarbola (glavni visokim 14,5 metara i krmeni visok 10,5 metara iznad palube) na koja se podižu tri jedra: glavno, krmeno i pramčani flok, motor Perkins snage 50 konja. Oko svijeta je “Kli-Kli” sredinom sedamdesetih išao bez radara i bez moderne satelitske GPS navigacije, vođen zvjezdama, sekstantom, hronometrom i nautičkim tablicama. Klasična njegova unutrašnjost u punom mahagoniju ostaće velikim dijelom sačuvana i u novoj namjeni ovog broda, sa posebnim naglaskom na očuvanje originalnog izgleda salona i nautičke kabinice sa njenim stolom za plotovanje, za kojim je Kojadinović ucrtavao kurseve i pozicije broda na nautičke karte dalekih mora i okeana. Sa jedrilicom su novi vlasnici dobili i sve brodske dnevnike “Kli-Klija” koje su Kojadinovići vodili na francuskom jeziku, brodsku biblioteku od oko stotinjak raznih knjiga –beletristike, nautičkih i drugih stručnih publikacija na francuskom, engleskom i našem jeziku, a koje su Kojadinovići intenzivno koristili tokom svojih decenija na ”Kli-Kliju” – kako za vođenje broda, tako i za saznavanja o zemljama koje posjećuju, ali i za obrazovanje vlastite djece. Potvrda intenzivnog bibliofilsta na brodu su i bukvalno raskupusani primjerci impoznatne stare opšte “Larousse enciklopedije” iz kojih su Mila i Vanja uz nadzor roditelja, učili na brodu o svijetu koji su istovremeno, iz prve ruke, neposredno živjeli imajući jedno od najfascinatnijih djetinjstava kojeg su mališani iz bivše Jugoslavije ikada živjeli.

BROD SA DUHOM MALOG MUZEJA

KLI-KLI

Srboljub Kojadinović premimuo je 2018.u Beogradu, a njegova supruga Jelena potom je rasprodala svu njihovu imovinu u glavnom gradu Srbije i otišla da živi u Francusku gdje već duše vrijeme žive i rade njihova djeca, Vanja i Mila koji su nu međuvremenu ostvarili izuzetno uspješne naučne i poslovne karijere. Nođeni životnim okolnostima i obavezama koje su ih odvele daleko od “Kli –Klija” kojim su posljednji plut plovili 2013.u Boki,, Kojadinovići su prvo nekoliko puta beuspješno pokušali da prodaju svoj jedrenjak, a onda su bukvalno”digli ruke” od njega i ostavili “Kli-Kli” na suvom vezu u Tivtu. Novi vlasnii broda koji su ga kupili upravo zbog fascinantne “Kli -Klijeve” prošlosti, u kontaktu su sa Kojadinovićima koji su tražili da za uspomenu,  zadrže samo jedan od sekstanata kojima je njihov otac vodio taj brod po moru. Sve ostalo – uključujući i plaketu koju je “Kli-Kli” svojevremeno dobio za posebna dostignuća od magazina “Yu Nautika”, tri afričke drvene maske, stare alate i neke nautičke instrumente, kao i brodsku biblioteku sa svom projektnom i drugom dokumnetacijiom vezanom za brod, ostavili su novim vlasnicima i baš je to ono što će “Kli-Kliju” i u njegovoj novoj namjeni čarter jahte, davati neponovljiv i originalni šarm jedrenjaka-veterana koji je prešpartao cijeli svijet.

KAKO SU KOJADINOVIĆI DECENIJAMA ŽIVJELI NA BRODU

“Na brodu je čovjek kao u mašini za veš, sjajno je za mršavljenje, svaki mišić vam radi. Uvijek ste u položaju da jedna ruka traži nešto dok je druga oslonac, kuva se na šporetu koji je obešejen kao kolijevka tako da, ma kako da je brod nagnut, on ostaje horizontalan. To je srce broda. Jede se iz činija toliko dubokih da ih mi zovemo noše, stalno se manevriše na nestabilnom prostoru, peca se, dižu se jedra, dežura se bez prestanka, spava se po četiri sata… Na sve se čovjek navikne. Pošli smo na put sa malom ušteđevinom, sa 9.000 dolara, to smo potrošili do Reuniona, s tim što sam ja radio u Gijani tri meseca i više od godinu dana u Polineziji. Život na brodu je jeftiniji od života u kući. Pecali smo, lovili divlje ovce, koze i svinje na nenastanjenim ostrvima, pravili smo konzerve od kornjača, svinja – sa ekspres-loncem možete da pravite sjajne konzerve. Zatim, razmjenjujete se, vi nekom date nož, on vama ovcu, vi majicu on vama ribu. Uvijek smo se trudili da malo znamo jezik naroda kod koga dolazimo, makar da kažemo dobar dan i koliko košta, da brojimo, što odmah mijenja odnos ljudi prema vama, prijateljskije su raspoloženi. Na engleskom, sve je skuplje.”- objašnjavao je svojevremeno Srboljub Kojadinović novinarima kakko su on i njegiva poroduca decenijama živjeli iplovili “Kli-Klijem” na dalekim morima.

Najčitanije