Građane je na prosvjed pozvala proeuropska oporba, a na popisu njihovih zahtjeva su ostavke visokih policijskih dužnosnika koje drže krivima za posljedice poticanja i toleriranja nasilja u javnosti, te uskraćivanje nacionalne frekvencije privatnim provladinim televizijama koje toleriraju ili promiču nasilje i mržnju u svojim programima.

Srbiju su u samo dva dana, 3. i 4. svibnja, potresle masovne pucnjave u beogradskoj školi i u dva sela kod Mladenovca u kojima je ubijeno 18 i ranjeno 20 ljudi, uglavnom učenika i mladih.

Nakon što su se okupili pred parlamentom, deseci tisuća ljudi su u mirnom mimohodu i s upaljenim svjetlima na mobitelima stigli do mosta Gazela i blokirali autocestu u pravcu Zagreba i Niša.

Policije za razbijanje demonstracija nije bilo tijekom prosvjeda, a prometne patrole blokirale su bočne ulice kako bi osigurale prolaz povorke.

Prosvjed je uglavnom protekao mirno, uz nekoliko sporadičnih incidenata i naguravanja, koje su provladini mediji okarakterizirali kao “sukobe”, “tuču” i “nasilje”.

Na čelu povorke bio je razvijen transparent “Srbija protiv nasilja”, a na začelju zastava Srbije duga nekoliko metara.

Sudionici prosvjeda su se, prešavši Gazelu, razdvojili na dvije skupine – jednu koja je krenula prema centru grada blokirajući promet preko Brankovog mosta i drugu koja je ostala na autocesti, gdje su s nadvožnjaka razvili velike transparente.

Na njima je pisalo je “Mladi ne žele reality Srbiju! Mladi žele promjene” i “Srbija protiv nasilja”.

Najuporniji sudionici prosvjeda, među kojima i aktivisti proeuropskih oporbenih stranaka, zadržali su se na autocesti kod beogradske Arene i poslije ponoći, pozivajući građane da ostanu “do ispunjenja zahtjeva”.

Na autocesti je postavljeno nekoliko šatora, a policija je preusmjeravala vozila okolnim prometnicama.

Promet u centru Beograda i dijelom autoceste ka Nišu normaliziran je poslije 23 sata.