Stara župna crkva Prčanj - foto A.S.

1 od 6

Rijetko se gdje više  nego u Crnoj Gori govori o istoriji i kulturnom nasljeđu koji se stalno upotrebljavaju u ideološko – političkim raspravama i konfrontacijama. Istovremeno  se veoma malo pažnje poklanja zaštiti i valorizaciji  kulturnog nasljeđa, što svjedoči stanje nekih od najvažnijih arheoloških kompleksa, poput Duklje. Ilustrativno je da Ministratsvo kulture nije bilo u stanju da izradi evidenciju kulturnih dobara u državi, tako da niko zapravo ne zna ni koja su  ni u kakvom su stanju.

Ističe  se da se najveći dio kulturno umjetničkog nasljeđa države nalazi u Boki Kotorskoj, posebno u  Opštini Kotor, znatan dio u vlasništvu Kotorske biskupije; pri tome se barata proizvoljnim podacima jer niko o tome nema evidenciju.

Kotor sa okolinom  je još 1979. proglašen od UNESCO-a kulturnom baštinom svijeta, 2017. su kotorske fortifikacije upisane na listu UNESCO-a a 2021. Bokeljska mornarica Kotor je  upisna na listu nematerijalne kulturne baštine svijeta, prvo takvo dobro iz Crne Gore.

Tako je  Kotor  u odnosu na broj stanovnika grad sa najvećom koncentracijom kulturnih dobara na listi UNESCO-a.Par kilometara udaljen od Kotora, Prčanj, nekada jedan od najvažnijih pomorskih centara Boke i Istočnog Jadrana, sa hramoničnim nizom baroknih palaca, kuća i crkava uz obalu je dio ove ambijentalne i kulturne cjeline  Zahvaljujući upravo intervenciji UNESCO-a,  koji je prijetio isključivanjem Kotora sa svoje liste, spriječena je planirana devastacija Prčanja gradnjom neprimjernog građevinskog kopleksa na lokalitetu Glavati kao i puta iznad naselja na padinam Vrmaca.No, UNESCO ne može riješavati  sve probleme; zadatak je države i lokalne zajednice da se brinu o kulturnim dobrima, tim više kada su proglašena svjetskom baštinom.  Na Prčanju pored obalnog puta postoji više velikih zgrada u ruševnom stanju od zemljotresa koji je prije 44 godine pogodio regiju. One su dokaz izuzetne neefikasnosti i nebrige društva, crne rupe na harmoničnom nizu  baroknih zdanja koje ugrožavaju sigurnost saobrćaja i prolaznika.

No, jedna manje vidljiva strruktura , budući da se nalazi na padinama brda Vrmac  na oko 200 m nadmorske visine, je nevjerovatna sramota za državu, Opštinu Kotor,  te za njenog vlasnika Kotorsku biskupiju. Radi se o katoličkoj crkvi posvećenoj Rođenju Bogorodice (poznatoj kao Stara crkva) i groblju oko nje. Ona je jedna od 8 katoličkih crkva Prčanja od kojih su neke građene u srednjem vijeku a druge su barokne. Na Prčanju je prije oko 4 decenije sagrađena i jedna pravoslavna crkva tako da Prčanj ima devet  crkava , a 1130 stanovnika. To je apsoluto, a pogotovo u odnosu na broj stanovnika,  više nego naprimjer na Cetinju. Stara crkva je sagrađena  u srednjem vijeku i bila je župna crkva Prčanja sve do početka XX vijeka. Prčanj je u srednjem vijeku bio malo naselje na padinama brda, dok su tereni pored obale bili vlasništvo katoličkih crkvenih redova i kotorskih plemića.

Stanovnici Prčanja  su u vrijeme mletačke vladavine ( 1420-1797) počeli  da se intenzivno bave pomorstvom da bi u XVII I XVIII v, mjesto postalo značajan pomorski centar čiji su se pomorci isticali hrabrošću u pomorskim bitkama protiv turske flote i gusara a pomorski trgovci razvili unosne poslove širom Mediterana. U toku XVIII vijeka Prčanjani su bili vlasnici oko 200 jedrenjaka  Poslije krize u toku Napoleonovih ratova prčanjsko pomorstvo se  oporavilo u toku austrijske vladavine , da bi zbog konkurencije parobroda propalo krajem XIX vijeka . Pored brojnih istaknutih pomoraca, ratnika i admirala,  Prčanj je dao i brojne  svećenike, biskupe, intelektualce i  umjetnike. Prije svakog odlaska  na plovidbu pomorci su išli u župnu crkvu da se pomole Bogorodici kao i poslije povratka da joj se zahvale. Poklanjali su crkvi zavjetne darove , srebrne pločice  i umjetničke slike sa prikazom rizičnih pomorskih pothvata, oluja, i pomorskih bitaka koje su preživjeli.

Crkva Bogorodice  je bila dekorisana brojnim umjetničkim dielima, uglavnom radovima poznatih italijanskih baroknih umjetnika, a u noj se nalazila čudotvorna ikona Bogordice sa Isusom rad italo-kritske škole. Crkva je bila oštećena u zemljotresu 1667 g. ali su je Prčanjani svojim sredstvima restaurirali, proširili, dogradili  kupolu i zvonik   sa satom. Pored crkve postoji i groblje na kome su sahranjeni pripadnici starih prčanjskih porodica, među kojima su heroji mletačko-turskih ratova, svećenici, intelektualci, kapetani, admirali, uključujući i Iva Visina , prvog podanik Habzburškog carstva i južnog Slovena koji je sa svojim jedrenjakom  oplovio svijet. Gradnja nove župne crkve  pored obale je završena 1913. poslije 124 godine do početka  gradnje. To je  najveća crkva u Boki, približno istih dimenizija kao i katedrala u Dubrovniku. I ova crkva, takođe posvećena Rođenju Bogorodice, je izgrađena sredstvima Prčanjana, a pored nje je i novo groblje. Iz stare crkve  u novu su prenensi raskošni oltari, brojna umjetnička djela i liturgijski predmeti. . U staroj župnoj crkvi su se povremeno održavale mise, a obavezno na Dan mrtvih.

U zemljotresu 1979. ova crkva je teško oštećena  Od tada do danas nije učinjeno ništa da se restaurira i zaštiti od daljeg propadanja, Naprotiv, crkva i groblje  su pretvoreni u zapuštenu ruševinu, grobovi su provaljeni i oskrnavljeni, nagrobne ploče sa drevnim natpisima i grbovima polomljene, posmrtni ostaci razneseni. Istina, nekoliko mještana  je pokušalo da spriječi dalje propadanje crkve i groblja ali njihove mogućnosti su bile nedovoljne.  Odnos prema kulturnim spomenicma, posebno hramovima  i grobljima pokazuje civilizacioni nivo društva tako da mučni prizor koji pružaju ova crkva i groblje pokazuju mjeru kulturnog posrnuća  ovog društva. U toku protekle 44 godine od zemljotrresa  država i njene kulturne institucije, Oština Kotor, Mjesna zajednica Prčanj kao ni Biskupija Kotor, koja je vlasnik ckrve i groblja, nijesu poduzeli ništa da spriječe ovu skandaloznu  devastaciju i pokrenu inicijativu za restauraciju ovog važnog vjerskog i kulturno-istorijskog objekta.. Ukoliko se ubrzo ne preduzmu potrebne mjere crkva i groblje će se savim urušiti.Pored dramatičnog stanja ove crkve  i neke od drugih   katoličkih crkva na Prčanju zahtijevaju restauraciju, Monumentalna skalinada župne crkve Rođenja Bogorodice na obali , koju je prilikom kidanja osušenih palmi prije tri godine, firma  Ekoplant iz Podgorice teško oštetila, do danas  nije restaurirana.Sa svim ovim su javnost i odgovorni  dobro upoznati. Tako je prije devet godina objavljen  na portalu Boka news opširni članak sa fotografijama  pod naslovom Prčanj, Stara župna crkva zaboravljena i ostavljena vandalima i zubu vremena, koji nažalost nije imao nikavog efekta.

Prije par godina neki turisti iz Zapadne Evrope zaprepašteni stanjem crkve i groblja su o tome obavijestili UNESCO koji je intervenisao kod odgovornih instituticja Crne Gore i Kotora, bez ikakvog rezultata.Ne vjerurjm da će ovaj članak uticati da se nešto promijeni  ali sam ga napisao iz osjećaja moralne dužnosti , pošto sam uzlaud na to usmeno upozoravao  odgovorne više puta. Nevjerovatno je i sramotno da vrijedno kulturno naslijeđe koje su stanovnici malog Prčanja stvarali prošlih vijekova, brižljivo čuvali i održavali, početkom XXI vijeka država nije u stanju da restaurira . Zbog toga česte izjave političara i predstavnika kulturnih institucija  o brizi za kulturu i kulturno istorijsko nasljeđe djeluju zaista licemjerno.

/prof. dr Antun Sbutega/