Najveća jahta na svijetu S/Y Black Pearl napustila je nedavno plutajući dok kompanije Adriatic 42 u Bijeloj, nakon što je završen njen servis.
Upravo je ova megajahta bila prva koja je servisirana u ovom jedinstvenom objektu za remont i popravku najvećih plovila na svijetu.
Podsjetimo, Adriatic 42 zvanično je otvoren 28. oktobra. Uoči otvaranja, u plutajući dok stigla je jahta Black Pearl, a za njen servis bilo je potrebno 14 dana.
Svoja iskustva iz Adriatic 42, te kako su tekle pripreme servisa za jednu od najzahtjevnijih jahti u smislu remonta, podijelili su kapetan, menadžer i glavni inženjer ove megajahte.
Kako su naveli, kompanija Adriatic 42 pokazala je apsolutni profesionalizam i punu posvećenost u realizaciji vrlo zahtjevnog posla.
„Adriatic 42 je imao savršen raspored za nas, posebno u pogledu našeg plana krstarenja do kraja godine, jer će Black Pearl, po prvi put, ploviti do Kariba. Imali smo jako dobar sastanak sa timom iz kompanije Adriatic 42, sa Drydocks World Dubai menadžmentom, koji su do detalja definisali upravljenje projektom na najbezbjedniji način. Adriatic 42 je sve dodatne radove uspio da upakuje u naš plan, tako da nije bilo produženja rokova, što je vrlo važno za nas i za tim, zbog predstojeće promjene vremenskih prilika. Pored toga, cijena je za nas bila vrlo povoljna i atraktivna“, kazao je menadžer S/Y Black Pearl, Derek Munro.
Black Pearl je trojarbolni jedrenjak, dug 107 metara sa modernim takozvanim DynaRig sistemom upravljanja jedrima. Ima tri velika jarbola napravljena od karbonskih vlakana.
default
Iz kompanije Adriatic 42 poručuju da je ovakav impozantni ploveći objekat ponovo otvorio novu, moderniju i održiviju eru remonta brodova u Bijeloj.
„Čast nam je što smo na samom početku razvoja Adriatic 42 servisirali najveću jahtu na svijetu. Bez sumnje, to ne bi bilo moguće da iza svega ne stoje koncesionari PM Holdings LLC, odnosno kompanija Investment Corporation of Dubai (ICD) i Drydocks World Dubai. Ove kompanije, u jahting svijetu, sinonim su za pouzdanost i najbolju moguću uslugu, po najvišim svjetskim standardima. Upravo smo to pružili prilikom servisa Black Pearl i pokazali zašto je Adriatic 42 zaista zamajac za ponovni razvoj jahting remonta u Crnoj Gori“, poručuju iz kompanije.
Kako su naveli, remontne aktivnosti se nastavljaju na novom brodu, koji je već u plutajućem doku.
Opšta bolnica Kotor raspisala je tender za nabavku angiografskog aparata sa pratećom opremom i potrošnim materijalom za angio salu, uz izvođenje radova.
Vrijednost nabavke procijenjena je na 910.000 EUR bez, odnosno 1,1 mil EUR sa uračunatim PDV-om.
CT angiografija predstavlja pregled krvnih sudova arterija i vena na CT (skener) aparatu novije generacije. Ovim pregledom mogu biti obuhvaćene arterije srca i sve periferne arterije.
Koji pacijenti se upućuju na ovaj pregled?
Svi pacijenti kod kojih se zna ili posumnja na problem sa krvnim sudovima: zakrčenje krvnih sudova u smislu ateroskleroze ili naglo nastale tromboze, proširenja krvnih sudova u vidu aneurizmi, presavinuća arterija – kinking ili coiling, rascjepi krvnih sudova – disekcije, povrede krvnih sudova, anatomski varijeteti urodjeni ili stečeni, proširene vene ili tromboza vena…
Slovenci su u nedjelju na referendumu potvrdili zakon kojim se žele spriječiti politička imenovanja na javnoj televiziji, nakon pogoršanja medijske klime u vrijeme prijašnjeg premijera Janeza Janše.
Više od 62 posto birača podržalo je zakon, pokazuju rezultati koje je objavila izborna komisija tokom večeri, stvorivši uvjete za njegovo stupanje na snagu vjerovatno početkom 2023. godine, prenosi Hina, pozivajući se na AFP.
Nekoliko organizacija za zaštitu medija, poput Medijske organizacije jugoistočne Evrope (SEEMO), s odobravanjem su pozdravile amandman kojem je zadaća “braniti uređivačku nezavisnost” RTV Slovenije od “političke zloupotrebe i od nepobitne destrukcije”.
Pad Slovenije na listi medijskih sloboda
Konzervativni premijer Janez Janša, na vlasti od 2020. do 2022. godine, učestalo je napadao medije optužujući ih za pristranost te je smijenio većinu vodećih ljudi RTV-a i imenovao sebi bliske saradnike.
Mrežu je nakon toga potresao niz štrajkova i protesta protiv izmjene programa i pritiska kojemu su izloženi novinari pa je Slovenija pala s 36. na 54. mjesto na ovogodišnjoj listi medijskih sloboda organizacije Reporteri bez granica (RSF).
Stranka bivšeg premijera zatražila je raspisivanje referenduma u nadi da će potvrditi novi zakon, donesen nedugo nakon dolaska na vlast koalicije lijevog centra. To je bila nova pljuska za Janeza Janšu.
(Ne)miješanje u rad medija
Po tom tekstu, vlada i parlament više neće moći imenovati upravljačka tijela (RTV Slovenije) i mreža će biti pod nadzorom grupa civilnog društva (zaposlenika, aktivista za ljudska prava, akademije znanosti).
“Učinjena je nepopravljiva šteta, ali uređivačka autonomija će se očuvati” ovim amandmanom, komentirala je Helena Milinkovič, glasnogovornica glavnog sindikata televizije, za agenciju AFP.
Više od 40 zaposlenika otišlo je iz redakcije koja okuplja oko 2.100 ljudi, dodala je. U međuvremenu došlo je desetak novinara koji su prije radili za glasila sklona Janši.
“Novi upravljački sistem znatno će ograničiti mogućnost svake vlade (…) da se miješa u rad javnih medija”, istakli su RSF i drugi potpisnici u saopćenju te ocijenili da je sadašnji zakonodavni okvir zastario.
Danski istraživači pronašli su tri dobro očuvane brodske olupine u Baltičkom moru, čiju su starost stručnjaci Pomorskoga ratnog muzeja u Thyborønu procijenili na više od 300 godina.
Stručnjaci muzeja su kazali da su dvije olupine gotovo sigurno nekadašnji nizozemski teretni brodovi, dok je treći i najveći vjerojatno bio skandinavski.
Sva su tri broda pronađena na dubini od oko 150 metara, potvrdio je muzej.
“Bilo je fantastično kada smo na ekranu ugledali olupine nakon što smo na morsko dno poslali podvodnog robota”, rekao je vođa ekspedicije i ravnatelj muzeja Gert Normann Andersen.
Za razliku od područja Sjevernog mora, gdje bi se svaka olupina raspala u rekordnom vremenu, u Baltičkom moru brodovi su često vrlo dobro očuvani, rekao je Andersen.
Pojasnio je da je to stoga što ni crvi ni ostale životinje koje uništavaju drvo ne uspijevaju živjeti na tolikoj dubini u Baltičkome moru, gdje je pH vrijednost morske vode prekisela i premalo je kisika.
U Tunisu je posebno teško naći mlijeko za bebe Foto: Romas_Photo / Shutterstock
Nastavi li se poskupljenje hrane i energenata mogli bi izbiti nemiri na jugu i istoku Mediterana gdje je prije deset godina erumpirala serija političkih ustanaka poznatih kao Arapsko proljeće, upozorio je čelnik Unije za Mediteran.
Problem je vrlo ozbiljan. Zemlje južnog i istočnog Mediterana su uvoznici osnovnih prehrambenih namirnica, posebno žitarica. Neke su 90 postotno ovisne o njihovom uvozu, rekao je Nasser Kamel, glavni tajnik Unije za Mediteran, u razgovoru za Hinu.
Pad isporuka žitarica iz sukobljenih Ukrajine i Rusije, vodećih svjetskih izvoznika, lansirao je cijene hrane u zemljama poput Maroka, Alžira, Tunisa, Libije, Egipta i Libanona.
Porast cijena je bio ogroman. No nakon dogovora o slobodnom prolazu brodova s ukrajinskim žitom kroz Crno more cijena se vratila na prihvatljivu razinu, kaže Kamel u sjedištu Unije za Mediteran u Barceloni.
Ta organizacija s 43 zemlje u četvrtak je održala forum u čijem je zaključku navela da je prekid isporuka hrane pogoršao već tešku socijalno-gospodarsku situaciju uzrokovanu pandemijom koronavirusa.
– Da, postoji rizik od političkih nemira. Vidimo uostalom i u zapadnoj Europi, doduše bez nasilja, ogorčenje građana što utječe i na rezultate izbora, napominje Kamel.
Egipat uvozi 50 posto hrane, a s obzirom na 107 milijuna stanovnika najveći je svjetski uvoznik žitarica, kaže diplomat Kamel, rođen u toj zemlji na sjeveru Afrike.
U Tunisu, zemlji od kuda je 2011. krenulo Arapsko proljeće, građani se suočavaju s nestašicama mlijeka, šećera, maslaca i brašna. Posebno je teško naći mlijeko za bebe.
Svaki mjesec nešto novo nedostaje pa su ljudi nezadovoljni, kaže Raouia Kheder, novinarka tuniskog radija RTCI.
Cijene i nezaposlenost rastu a predsjednik, koji još uživa veliku potporu, nije objasnio kako riješiti situaciju pa se ljudi osjećaju nesigurno, dodaje.
U Tunisu se 17. prosinca održavaju parlamentarni izbori, a opozicija organizira manje prosvjede nastojeći izvući ljude na ulicu.
Moglo bi se dogoditi nešto veliko prije izbora, kaže Kheder.
Hrana kao oružje
U posebnu pažnju pridaje svom južnom susjedstvu pa je paralelno sa 7. ministarskim sastankom Unije za Mediteran u Barceloni održan 3. sastanak ministara vanjskih poslova u formatu EU-Južno susjedstvo.
Raspravu su obilježile teme prevladavanja prehrambene i energetske nesigurnosti, kaže Nives Malenica, hrvatska veleposlanica u Madridu koja je sudjelovala na sastanku.
Ukazala je na moguće korištenje hrvatskih luka i brodova u opskrbi žitom i umjetnim gnojivom država s najvećom oskudicom, osobito u Africi. U Barceloni je istaknula i važnost jačanja strateške autonomije u energetskom i prehrambenom sektoru.
Politolog Anđelko Milardović, voditelj Instituta za europske i globalizacijske studije (IEGS), kaže da se hrana i energenti koriste kao oružje u trenutnom geopolitičkom ratu.
Bude li trgovina hranom blokirana to će potaknuti migracije prema Europi. Istovremeno bi uništenje energetskih postrojenja u Ukrajini moglo potaknuti tamošnje ljude da odu na toplije mjesto, u EU, objašnjava Milardović.
Premijeri devet europskih mediteranskih zemalja okupljenih u klub MED 9 sastat će se 9. prosinca u španjolskom gradu Alicanteu gdje će razgovarati o poskupljenju hrane i migraciji morem prema EU. Ondje bi trebao biti i hrvatski premijer Andrej Plenković.
Hrvatska bi trebala prihvatiti ovaj tip iskustva te smanjiti ovisnost o uvozu hrane. Vlada treba napraviti preokret u svojoj poljoprivrednoj politici, kaže Milardović koji će u svibnju u Šibeniku organizirati 3. Mediteranski poljoprivredni forum (AGROMED).
Klimatske promjene prijetnja Mediteranu
To bi bila politika nacionalne sigurnosti. Ovo sada je politika nacionalne nesigurnosti. Imaš potencijale, a ne stavljaš ih u funkciju, dodaje.
Smatra da je u Hrvatskoj uvoznički poljoprivredni lobi jači od ministarstva poljoprivrede, no da se dio stanovnika suočen s poskupljenjima okrenuo vlastitim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG).
U Uniji za Mediteran kažu da bi klimatske promjena mogle podići razinu mora, a ono nanijeti sol na dosad plodna kopnena zemljišta, čime bi se i europske zemlje mogle suočiti s prehrambenim poteškoćama.
Zemlje sjevernog Mediterana bi trebale više i ravnomjernije proizvoditi hranu kako na tržištu ne bi dolazilo do kriza, a koje posljedično ugrožavaju sigurnost opskrbe hranom na jugu Mediterana, kaže Kamel.
U ponedjeljak, 28. studenog, obilježava se Dan Mediterana. Na taj datum je 1995. godine u Barceloni dogovorena suradnja sjevera i juga Mediterana.
Kada je riječ o energiji Jug je ekstremno bogat suncem i vjetrom pa bi mogao opskrbljivati energijom čitavu Europu bude li se ulagalo u tehnologiju. No kada je riječ o poljoprivredi situacija je kompliciranija, dodaje čelnik Unije za Mediteran.
Kako bi jug Mediterana prestao biti ovisan o uvozu mora riješiti problem nedostatka vode i inovacija. Mora pronaći usjeve koji mogu opstati s manje vode i oduprijeti se ekstremnim uvjetima zbog klimatskih promjena.
To je moguće. Neke studije ukazuju na optimistične rezultate, ali su potrebna veća ulaganja, zaključuje Kamel.
urističke organizacije Herceg Novog i Međumurja potpisale Sporazum o saradnji
S ciljem unaprjeđenja saradnje na području turizma, obrazovanja i kulture, direktor Turističke zajednice Međimurske županije Rudi Grula i predstavnica Turističke organizacije Herceg Novog Svetlana Radmilović krajem prošle sedmice potpisali su u Čakovcu sesporazum o saradnji.
Crnogorski grad na obali Jadranskog mora – Herceg Novi – smješten je na ulazu u Boku kotorsku, te je upravo zahvaljujući prirodnim ljepotama stekao naziv grada sunca, cvijeća i zelenila, ali je i grad tradicije, kulture i sporta.
Saradnja s Međimurskom županijom – destinacijom nagrađenom sa čak tri EDEN nagrade za izvrsnost – te prepoznatom kao odličnom destinacijom kontinentalnog turizma, u Turističkoj organizaciji Herceg Novog smatraju odličnom prilikom za razmjenu iskustava i primjenu dobre prakse.
Potpisivanju sporazuma prisustvovao je župan Međimurske županije Matija Posavec koji je tom prigodom istaknuo „Bogatstvo tradicije i kulturno-povijesnog nasljeđa koje baštine obje regije nam je poveznica i dobra polazna točka za razvoj suradnje. Herceg Novi, kao i Međimurje, ima crkve posvećene sv. Roku i sv. Jeronimu, svecima važnima za našu povijest. Sveti Jeronim je rođen u Međimurju za što postoje znanstveni dokazi. Poveznica ima još: Ban Petar Zrinski u 17. stoljeću osobno je došao u mjesto Perast, nadomak Herceg Novog, da bi tamošnjim žiteljima predao mač u ime zahvale što su zaustavili prodor 7.000 Osmanlija. Taj se mač danas smatra jednim od najvrijednijh spomenika iz toga doba“, ispričao je župan Posavec.
„Međimurje na razmeđi triju zemalja, sa svim bogatstvima i vrijednostima koje čuva i razvija, ali i s praksom ovjenčanom najvišim nagradama u turizmu, te turistički razvoj i baština Herceg Novog objema sredinama mogu donijeti blagodati kroz suradnju“, istaknuo je R. Grula.
„Cilj nam je jačati saradnju na širokom polju turizma, zajedničkoj promociji i organizaciji niza sadržaja za koje sam sigurna da će obogatiti turističke ponuda oba kraja“, dodala je Svetlana Radmilović.
Posljednji premijer SFR Jugoslavije Ante Marković preminuo je na današnji dan 2011. godine.
Rođen je rođen 25. novembra 1924. godine u Konjicu, a umro u Zagrebu 28. novembar 2011.
Diplomirao je elektrotehniku na Univerzitetu u Zagrebu 1954. godine. Dugo je radio u nekadašnjem gigantu SFRJ preduzeću „Rade Končar“ u Zagreb, i to najprije kao projektant, zatim kao šef odsjeka za ispitivanje, a potom kao pomoćnik tehničkog direktora i na kraju kao pomoćnik generalnog direktora.
Od 1961. do 1984. godine bio je generalni direktor ovog preduzeća koje je brojalo 25.000 zaposlenih.
Od 1982. do kraja 1991. godine bio je na sljedećim političkim položajima: predsjednik Izvršnog veća Sabora Socijalističke Republike Hrvatske (1982–1986), predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske (10. maj 1986. – maj 1988.), predsjednik Saveznog izvršnog vijeća Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (16. marta 1989. do 20. decembra1991.), zapravo premijer SFRJ.
Kao premijer, izvukao je Jugoslaviju iz ekonomske krize, oborio inflaciju, i otpočeo snažne reforme kojima je nastojao da Jugoslaviju uvede u Evropsku zajednicu.
Međutim, usljed tadašnjih političkih prilika, njegovi planovi su osujećeni.
Sredinom 1990. osnovao je Savez reformskih snaga Jugoslavije, pred tadašnje višestranačke izbore. No, pošto su bili žestoko napadani u medijima većine jugoslovenskih republika, reformisti su pretrpjeli poraz.
Krajem 1991. Marković je bio potpuno marginalizovan, što je rezultovalo njegovom ostavkom.
Tokom svoje političke karijere bio je član Saveza komunista Hrvatske i Jugoslavije.
I danas se često citiraju njegove riječi iz 1989. godine: “Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije Evrope”.
Uvođenje medijske pismenosti u osnovne škole imaće pozitivan uticaj ako kvalitet nastave bude visok i ako se veliki broj učenika odluči da izučava taj predmet, kazao je šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander.
Učenici osnovnih škola u Crnoj Gori od naredne školske godine izučavaće medijsku pismenost kao izborni predmet u sedmom, osmom ili devetom razredu.
Santander je agenciji MINA rekao da kritičko mišljenje, analiza i sumiranje podataka i informacija, istraživanje i kreativno izražavanje u različitim formatima, nijesu samo vještine medijske pismenosti, već ključne vještine za 21. vijek.
„UNICEF čestita Crnoj Gori na tome što je prepoznala značaj medijske pismenosti u obrazovanju i odlučila da je ponudi kao izborni predmet i u osnovnim školama“, naveo je Santander.
Kako je kazao, na taj način će se poboljšati kvalitet obrazovanja, jer će učenicima biti pružena prilika da unaprijede znanje o tome kako da pristupe raznim medijskim sadržajima, kritički ih analiziraju i sami naprave i podijele poruke u različitim formatima, za različite publike i medije.
Na pitanje koliko će uvođenje medijske pismenosti doprinijeti borbi protiv dezinformacija, govora mržnje i drugih štetnih sadržaja, Santander je odgovorio da će uticaj zavisiti od različitih faktora, kao što je broj učenika koji će se opredijeliti da ga izučavaju i kvalitet nastave.
To, kako je kazao Santander, znači da je važno organizovati obuku nastavnika o medijskoj pismenosti i školama obezbijediti opremu za medijsku produkciju i nove tehnologije.
On je rekao da je važno uspostaviti saradnju sa lokalnim medijskim profesionalcima i medijima i promovisati medijsku pismenost kao izborni predmet u svakoj školi, kako bi mnogi, ako ne i svi učenici, odabrali da ga izučavaju.
Medijska pismenost
„Ako kvalitet nastave medijske pismenosti kao izbornog predmeta u osnovnim školama bude visok i ako se brojni ili svi učenici odluče da ga izučavaju, ova novina će imati pozitivan uticaj“, naveo je Santander.
U takvim okolnostima, kako je kazao, ona može osigurati da mladi lakše prepoznaju dezinformacije i teorije zavjere, prijave govor mržnje i ne budu dio te pojave, kao i da, uopšte gledano, sve medije koriste bezbjedno i u svom najboljem interesu.
„Međutim, ako se razvoj vještina medijske pismenosti i dalje bude podsticao isključivo u okviru jednog predmeta, bilo da je on izborni ili obavezni, taj uticaj će biti ograničen“, rekao je Santander.
Prema njegovim riječima, ono što treba da se desi je promjena u pedagogiji, tako da se vještine medijske pismenosti jačaju svakog dana na svim časovima, bilo da je riječ o jeziku, istoriji, umjetnosti, nauci ili bilo kom drugom predmetu.
Rimska je policija u subotu uhapsila trojicu muškaraca zbog sumnje da su iznuđivali novac od turista nakon što su s njima pozirali za fotografije u području oko drevnog Koloseja.
Odjeveni poput gladijatora i rimskih vojnika, osumnjičenici su turistima nudili mogućnost fotografiranja s njima na poznatom turističkom odredištu u Rimu. Potom su od njih tražili i do 500 eura, policija je objavila u subotu.
Trojac je ponekad navodno i prijetio ljudima kako bi iznudio novac.
Ured javnog tužitelja je dvojici odredio kućni pritvor, a jedan od njih je i dalje u policijskom pritvoru.
Nekoliko stranih turista je uložilo pritužbe između avgusta i septembra ove godine, objavila je policija.
Jedan Irac je trojici osumnjičenika rekao da nema novaca nakon što se fotografirao s njima. Oni su ga potom navodno prisilili da podigne novac s bankomata.
Kada se vratio s 200 eura, navodno su ga poslali da se vrati po dodatnih 50.
Od jednog talijanskog turista su zatražili da im preda 40 eura, što je on odbio. Osumnjičenici su ga zatim okružili i prijetili da će ga ozlijediti, čime su na koncu iznudili 150 eura.
U organizaciji JU Muzeji i galerije Budve, povodom svečane proslave Dana opštine Budva u subotu, 26. novembra u Spomen-domu „Crvena komuna” u Petrovcu održano predavanje na temu Anton Lukateli i savremena crnogorska umjetnost. Prisutne je u ime JU Muzeji i galerije Budve pozdravila Milica Stanić Radonjić i najavila program. Na predavanju je govorila Ljiljana Karadžić, istoričarka umjetnosti, Ivanka Lukateli, kćerka Antona Lukatelija, i Dušan Medin, MA. Predavanje je bilo stručnog i interaktivnog karaktera.
Ivanka Lukateli je govorila o svom odrastanju uz oca, zajedničkoj ljubavi prema umjetnosti, potpori koju joj je pružao dok je gradila karijeru primabalerine, kao i o posebnoj povezanosti koju je Anton Lukateli imao sa Petrovcem.
Anton Tonći Lukateli rođen je 1916. godine u Herceg Novom, u porodici s italijanskim porijeklom (Locatelli iz okoline Bergama). Jedan je od značajnijih predstavnika crnogorske I jugoslovenske kulturno-umjetničke scene sredine i druge polovine XX vijeka. Bio je izuzetno umjetnički nadaren, a svoje obrazovanje iz slikarstva sticao je kod prof. Čajkova u rodnom gradu, kao i kod Ivana Lučeva i Josipa Bepa Benkovića. Završio je i fotografski zanat kod majstora Josipa Jelaske, a ljubav i talenat za fotografiju i film pratiće ga kroz život. Kao antifašista, učestvovao je u Narodnooslobodilačkom ratu od 1941. godine. Dosljedan ideologijama na koje tadašnji režimi nijesu blagonaklono gledali, prije Drugog svjetskog rata bio je zatočen u Sremskoj Mitrovici, a kasnije i na Golom otoku (1952–1954). Svoje stvaralaštvo u velikom dijelu posvetio je ratnoj tematici, zarobljeništvu, stradanjima i oslobođenju. Bio je angažovan u ateljeu poslijeratnog crnogorskog Ministarstva prosvjete na Cetinju (osnovan 1944), sekretar i jedan od osnivača Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore (osnovano 1946), kao i Umjetničke škole na Cetinju (osnovana 1946). Bio je član Inicijalnog odbora za osnivanje Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije. Zaslužan je i za pokretanje i razvoj crnogorske kinematografije, osniva prvi putujući bioskop u Crnoj Gori (1945), sarđuje s ovdašnjim filmskim kućama, a u „Avala filmu“ radi kao direktor scenografije. Autor je ilustracija za časopis Prve proleterske bigade – „Partizanska riječ”, za „Pobjedu” (urednik i ilustrator, kreirao vizuelni identitet i logotip), kao i za mnoga druga periodična i posebna izdanja. Koautor je prvog socijalističkog dinara u Crnoj Gori. Među njegovim djelima dominiraju ona rađena tehnikom ulje na platnu i linorez, a istakao se i u izradi skulptura, crteža, ilustracija, plakata, fotografija, filma. Za crkvu Svetog Vida u Petrovcu uradio je oltarsku ikonu posvećenu patronu hrama. Stvarao je uglavnom u maniru socijalističkog realizma i ekspresionizma. Učestvovao je na više samostalnih i kolektivnih izložbi. Likovni opus Antona Lukatelija danas se nalazi u zemlji i inostranstvu, između ostalog, u Skupštini Crne Gore, Narodnom muzeju Crne Gore, raznim ustanovama kulture, privatnim kolekcijama, a skulpture u javnim prostorima. Potpisuje nekoliko stručnih tekstova o društveno-istorijskim temama, između ostalog, o logoru u Sremskoj Mitrovici (1971) i revolucionarnom radničkom pokretu u Herceg Novom (1983). Preminuo je u Beogradu 1992. godine, a njegovi zemni ostaci počivaju u Obrenovcu.
Anton Lukateli i savremena crnogorska umjetnost
O životu i radu Antona Tonćija Lukatelija, pored ostalih, pisali su Nikola Vujošević, Ljiljana Zeković, Simo Čolović i Ljiljana Karadžić, iz čijih radova su preuzeti gorenavedeni podaci.
Dio govora Ljiljane Karadžić, istoričarke umjetnosti:
„Iz ovoga se može steći utisak da je većina umjetnika, kojima je svakako pripadao Lukateli, ideološki orijentisana, suštinski slijedila ideju socijalističkog društva i sa entuzijazmom stvarala djela koja slave heroje rata i izgradnje, duboko vjerujući u djelotvornost svog angažmana. Pri tome, naravno, umjetnički dometi nijesu zavisili od programske sadržine djela, već od snage talenta i autorske autentičnosti svakog stvaraoca ponaosob.
Socijalistički realizam u tom periodu i njegovi zakašnjeli odjeci u narednoj deceniji nije bio samodoktrinarna umjetnost nametnuta od strane vlasti koji proizvodi očekivane ideološke sadržaje, i koji je represivno cenzurisao slobodu i kreaciju, kako se često pojednostavljuje i posmatra jednostrano, već je bio i izraz lične volje umjetnika i njihove iskrene pripadnosti društvu i posvećenosti idealu socijalne pravde.”
