Simpozijumu o održivom razvoju, DOC-ME2022, će se održati od 22. do 24. septembra 2022. godine na Pomorskom fakultetu u Kotoru. Poslije stroge recenzije, radove će predstaviti 25 doktoranata iz regiona. Pokretač i organizator Simpozijuma je prvi međunarodni doktorski program na engleskom jeziku “Održivi razvoj“, sa sjedištem na Univerzitetu Crne Gore.
Simpozijum su snažno podržali Centar za doktorske studije i Rektorat Univerziteta Crne Gore, kao i Ministarstvo nauke i tehnološkog razvoja. U organizacinom konzorcijumu su pored Univerziteta Crne Gore i univerziteti u Beču, Zagrebu, Mariboru, Banskoj Bistrici, Donjoj Gorici, većina albanskih univerziteta, resorna ministarstva Albanije i Crne Gore, te industrijski partneri.
Jedan od pokretača ove ideje i predsjedavajući Simpozijuma, a ujedno i rukovodilac doktorskog programa “Održivi razvoj“, je prof. dr Radovan Stojanović.
„Možemo biti ponosni što smo kao Univerzitet i Država prvi u Regionu pokrenuli ovaj Simpozijum i tako se pridružili zajednici naprednih EU zemalja, u kojima je ovakav događaj jedna od važnih karika u razvoju doktoranta i budućeg istraživača…“, istakao je on.
Održivi razvoj – instalacija od drveta – ostrvo Olib – foto M. Marušić
„Nijesmo mogli prihvatiti sve doktorante koji su bili zainteresovani da izlažu na našem Simpozijumu, već vođeni strogim kriterijumima selekcije izabrali smo njih 25…“, zaključio je profesor Stojanović.
Simpozijum je otvoren za sve zainteresovane slušaoce, uključujući i online mod, a Program je dostupan na veb stranici Simpozijuma https://doc-me.com/
DOC-ME 2022, kako glasi skraćeni naziv ovog događaja, pruža jedinstvenu priliku doktorantima da izlažu postavke i rezultate svoga istraživanja u prisustvu svojih kolega, mentora, akademika i naučnika.
Glavna tema je održivi razvoj iz ugla različitih nauka, prirodnih, tehničkih, društvenih, humanističkih, multidisciplinarnih. Takođe, biće riječi i o umjetnosti u funkciji održivosti prirode, društva i čovjeka.
U današnjem izdanju Preporuka za čitanje, rubrike koju Boka News godinama uređuje u saradnji s hercegnovskom Knjižarom So, donosimo preporuke za knjige iz žanrova prave ili lijepe književnosti, popularne književnosti, biografske književnosti, popularne psihologije, filozofije i knjiga za djecu.
Zidanje ambisa Branislava Jankovića roman je o burnim istorijskim vremenima, malim ljudima, jakim ženama, vladarima, oceubicama, svecima i o velikoj ljubavi. U manastirskoj tami Visokih Dečana vjekovima stoji tajanstveni natpis Srđ grešni. Odoljeva vremenu, krijući u sebi grijeh nepoznatog neimara. Veliki kralj Stefan Uroš III Nemanjić počinje 1327. godine da gradi zadužbinu – manastir Dečani. Dok se smjenjuju glasovi trojice junaka – glavnog neimara Vite Kotoranina, mladog klesara Srđa iz Hilandara i paganina bunardžije Vidoja sjena nečeg strašnog nadviće se nad kamenim zidovima. Izdavač je Laguna.
Životinja je debitantski roman Lise Tadeo autorke bestselera Tri žene. Uzbudljiv triler o ženama koje su preživjele muškarce, knjiga koja istovremeno može raniti, razgnijeviti i očarati. Džoun je cijelog života trpjela okrutnost muškaraca sve vrijeme se dovijajući da izvuče korist iz tih nepovoljnih okolnosti i sačuva zdrav razum. Kada se njen bivši ljubavnik ubije ona napuša Njujork i odlazi u potragu za jedinom osobom koja bi joj mogla pomoći da razumije stvari koje su joj se dogodile. U brdima iznad Los Anđelesa Džoun se prisjeća užasnih događaja kojima je prisustvovala kao dijete sve teže savladavajući bijes. Izdavač je Booka.
Vozom za Samarkand roman je Guezlj Jahine dobitnice mnogobrojnih književnih nagrada među kojima je i Velika nagrada Ivo Andrić. Posljednjih godina Ruskog građanskog rata živote odnosi glad. Mnogobrojna djeca postala su siročad, skitnice i beskućnici. Boljševička vlada odlučila je da oko 150.000 napuštene djece hitno evakuiše u provincije u kojima je bilo više hrane. Autorka zadire u bolne teme iz prošlosti Rusije koje su se nesumnjivo odrazile na savremeno rusko društvo. Tim prije se vještina njenog pisanja jasno odražava na svakoj stranici ovog romana koji zrači životnom snagom. Izdavač je Laguna.
Moj otac Fjodor Dostojevski knjiga je Ljubov Dostojevskaje, napisana povodom 200 godina od piščevog rođenja. Kako sama ističe, uvijek se čudila što su ga biografi uglavnom proučavali kao Rusa ili čak Rusa nad Rusima. Dostojevski je bio Rus samo po majčinoj strani, dok su mu preci sa očeve strane bili Litvanci. Dostojevski su bili takve lutalice, žedni novih ideja i utisaka, u toj mjeri da su željeli da zaborave prošlost i pred djecom prećute svoje porijeklo. Oni su ipak željeli da lutajuću porodicu vežu nekom vrstom Arijadnine niti. Ta nit nam omogućava da ih pratimo kroz vijekove. Izdavač je NNK.
Atomske navike Džejms Klira svjetski je bestseler preveden na 55 jezika i prodat u preko 7 miliona primjeraka. Ova knjiga nas upoznaje sa jednostavnim i provjerenim načinima koji pomažu da steknemo dobre navike i prekinemo sa lošim. Bez obzir na ciljeve koje imamo, knjiga Atomske navike nam nudi provjereni okvir za poboljšanje. Klir je jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za formiranje navika. On nam otkriva praktične planove akcije koji će nas naučiti kako da uz male promjene ostvarimo sjajne rezultate u životu i poslu. Izdavač je Nova knjiga.
Filozofija samopouzdanja knjiga je Šarla Pepena. U tradicionalnim društvima svaka osoba imala je svoje mjesto. Samopouzdanje i nije bilo neophodno ako je sve već unaprijed bilo uređeno samim činom rođenja. Moderan život, s druge strane, pravi od nas slobodne činioce, odgovorne za sopstvenu sudbinu. Naš je posao da pokrenemo određeni projekat, da dokažemo svoju vrijednost a to iziskuje samopozdanje. Ono nikada nije bilo važnije, ali ga istovrenemo nikada nije bilo tako teško steći. Izdavač je Vulkan.
Srpske narodne bajke – Serbian folk tales knjiga je na srpskom i engleskom jeziku koja nam omogućava da zakoračimo u čudesan svijet srpskog folklora. Čitaćemo o djevojci koja je bila mudrija od cara, o vladaru koji se stidio svog izgleda i o čovjeku koji je krenuo u potragu za svojom sudbinom. U ovom ljupko ilustrovanom dvojezičnom izdanju uživaće čitaoci svih uzrasta koji vole da maštaju ali i da unaprijede svoje poznavanje engleskog jezika. Izdavač je Laguna.
*
Na kraju podsjećamo da se na fejsbuk stranici Knjižare So mogu pročitati sve izdavačke informacije i freške knjižarske novitade.
„Addio, moj ljubljeni!“ govorila je u vjetar i mahala jedrenjaku koji je nestajao na horizontu…
Svaki lošinjski brod, kad bi isplovio iz luke za daleko putovanje, pristao bi u jednoj od najljepših lošinjskih uvala. Riječ je o uvali Čikat kod crkvice Annunziata gdje bi se posada iskrcala te u crkvici s obiteljima izmolila krunicu (ruzarij) prije rastanka.
Kao simbol tradicije, ali ljubavi i vjernosti kreirana je umjetnička skulptura „ADDIO“. Brončana skulptura visoka 178 cm svoje mjesto pronašla je upravo na istom mjestu na kojem su godinama u prošlosti lošinjske supruge pozdravljale svoje pomorce. Posvećena je Mariji Stuparić, ženi kapetana Aldebranda Petrine koja ga je mašući pozdravljala dok je plovio u daljinu. „Addio, moj ljubljeni!“ govorila je u vjetar i mahala bijelim facolićem (rupcem) jedrenjaku koji je nestajao na horizontu. Potom bi se vratila u crkvicu Navještenja Marijina (Annunziata) da se još jednom pomoli za njegov sretan povratak. Inicijali M.S. na facoliću (rupcu) pripadaju upravo njoj, dragoj i samozatajnoj ženi, supruzi velološinjskog kapetana Aldebranda Petrine. Tijekom 32 godine bračnoga života samo su 13 mjeseci proveli zajedno u svom lošinjskom domu. Žene pomoraca morale su biti jakoga duha, ustrajne i strpljive te spremne na sve, piše Visit Lošinj.
Želja nam je bila na atraktivan, moderan i pomalo apstraktni način odati počast svi ženama pomoraca koje su ih ispraćale i čekale njihov povratak. Zadržana je forma klasične skulpture, uz siluetu vešte, izvedba je prozračnija i jedinstvena. Skulptura je u naravnoj veličini, na stražnjoj strani je motiv koji se inače nalazio na bendicama lošinjskih žena, a koji se može vidjeti kod nas u stalnom postavu, objasnila je ravnateljica Lošinjskog muzeja Zrinka Ettinger Starčić.
Akademska kiparica i autorica skulpture, Zvonimira Obad objasnila je kako se radi o likovnoj interpretaciji skulpture. Zapravo se radi o formi žene u nošnji koja se slojevito gubi u prostoru, a koju “odnosi vjetar”. Ideja dolazi od simbola tradicije koja pada u zaborav, a sve u svrhu ‘zadržavanja’ prohujalog vremena te obnavljanja osjećaja pripadnosti sredini. Skulptura „Addio“ simbol je ljubavi i vjernosti, smatra autorica Obad.
Addio skulptura – Foto: Visit Lošinj
Ako ste konzervator, osoba koja se bavi očuvanjem povijesne baštine, važno je da o toj povijesti nešto i znate stoga se moramo vraćati davno u prošlost. Još u grčko doba, Argonaute, Jason, zlatno runo i Medeja…još tada more i daljina stali su između ljubavi dviju osoba. Ova statua sa željom personifikacije prezentira priču koja je sjajno predstavljena. Ovo je mjesto nade, time i idealno mjesto za nju jer ono predstavlja tugu sa željom da se vrati onaj koji odlazi, izjavio je Miljenik Domijan, predsjednik Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Addio skulptura – Foto: Visit Lošinj
Na ovaj način pomažemo očuvati još jednu vrijednu uspomenu naše bogate pomorske prošlosti. Upravo po uzoru na ta prošla događanja, osmišljen je scenski prikaz ispraćaja pomoraca „Pozdrav kapetanu“ koji se održava svakog rujna u sklopu festivala LOSINAVA, događanja posvećenom bogatoj pomorskoj tradiciji otoka Lošinja, izjavio je direktor Turističke zajednice Grada Malog Lošinja Dalibor Cvitković.
Nakon uvodnih govora, profesorica Pomorske škole u Malom Lošinju, Aldina Stuparich Burić, porijeklom iz lošinjske kapetanske obitelji te i sama žena pomorca simbolično je „otkrila“ statuu. Župnik malološinjske Župe vlč. Roberto Zubović blagoslovio ju je, a folklorna grupa Manfrina upriličila je događanje „Kapetanskim plesom“. Potom su djeca iz Osnovne škole Maria Martinolića simbolično facolima (rupčićima) pozdravljali brodove u daljini.
Evropski zračni promet u petak bilježi poremećaje zbog štrajka francuskih kontrolora leta zbog kojih je otkazano više od pola letova u Francuskoj.
Štrajkovi i nedovoljno zaposlenika proteklih su mjeseci primorali aviokompanije da otkažu tisuće letova, uništivši njihove nade u brz oporavak nakon što je pandemija covida-19 zaustavila aviopromet.
Očekuje se da će se poremećaji nastaviti i najesen.
Francuski sindikat kontrolora leta SNCTA priopćio je da su njegovi članovi prekinuli s radom zbog utjecaja inflacije i neispunjenih zahtjeva za dodatnim zaposlenjima.
Neobjašnjivo je da su tisućama europskih građana i posjetitelja nepravedno poremećeni putni planovi s još jednim štrajkom francuskih kontrolora, objavila je niskobudžetna aviokompanija Ryanair.
Irska tvrtka priopćila je kako je štrajk utjecao na 80 tisuća putnika jer je otkazano 420 letova, većinom iznad Francuske.
Air France je u srijedu objavio da će nastaviti sa samo 45 posto kratkih i srednjih te 90 posto dugih letova.
EasyJet, još jedna niskobudžetna kompanija, priopćila je da je otkazala 76 letova zbog štrajka.
Štrajk je utjecao i na susjedne države, pa je tako Španjolska bila primorana otkazati 65 letova.
Ovogodišnji urod mandarina biti će oko 30 posto manji nego lani, kada se proizvodnja kretala od 35 do 38 tisuća tona, procjenjuje potpredsjednik Hrvatske voćarske zajednice (HVZ) Neven Mataga.
Kao i kod drugih kultura, i kod mandarina je presudan utjecaj na pad prihoda imala suša.
Otkupne cijene još nisu određene, jer otkup još nije službeno počeo, a očekuje se da će krenuti početkom idućeg tjedna.
Na području doline Neretve je oko 15 tvrtki otkupljivača, a kako ističe Mataga dobro je to što među tvrtkama koje se bave otkupom ima i onih koje su i sami proizvođači, tako da razumiju problematiku proizvodnje, otkupa i plasmana toga voća.
“Vrijeme je da se nešto napravi s mandarinom”, rekao je Mataga za Hinu, jer ako otkupna cijena padne ispod četiri kune za prosječan kalibar (veličina i oblik pojedinačnog ploda), proizvodnja će samo dalje padati.
Mataga upozorava kako proizvođače muči nedostatak radnika i nemogućnost naplate potraživanja. Sve to utječe na pad proizvodnje.
Potrošačima poručuje da kupuju domaće mandarine.
“Udio soka kod domaće mandarine u odnosu na, primjerice, mandarine iz Španjolske je daleko veći, a samim time je domaća mandarina daleko kvalitetnija”, kaže Mataga.
Mandarina se u dolini Neretve proizvodi na oko 2.100 hektara.
Formirati višegodišnju prosječnu ili zaštitnu cijenu
Poljoprivredni analitičar Miroslav Kuskunović kaže kako je problem kod pokušaja određivanja stabilne otkupne cijene mandarina veliko sivo tržište koje se procjenjuje i do 20 posto, što izaziva tržišne poremećaje, zbog čega je teško procijeniti urod i ukupno tržište.
Budući da je kroz EU regulativu moguće iskoristiti dozvoljene alate i mehanizme, Hrvatska bi, kaže, trebala pronaći način da se formira višegodišnja prosječna ili čak zaštitna cijena, kako bi se tržište u idućim godinama stabiliziralo i okrenulo kvalitetnijem otkupu i izvozu.
U regulaciji legalnih kanala prodaje Ministarstvo poljoprivrede bi trebalo imati ključnu ulogu budući da kod isplate potpora treba voditi brigu da li oni koji dobivaju potpore svoj urod prodaju kroz legalne tržišne kanale ili preko sivog tržišta, smatra Kuskunović.
Dodaje da je jedan od problema kod otkupa mandarina “trčanje za cijenom”, što je karakteristika i svih drugih proizvodnji.
Naime, proizvođači u želji da postignu bolju otkupnu cijenu prije vrhunca sezone i optimalnih rokova berbe za pojedinu sortu, beru nedozrele plodove koji završe na tržištu i ruše ugled kod potrošača.
Proizvođači pri odluci o berbi moraju voditi računa i o tome da je mandarina jedna od najvažnijih voćnih vrsti po kojoj je Hrvatska prepoznata u regiji i na tržištu EU, pa je i kvaliteta ponude na tržištu izuzetno važna, kaže analitičar.
U nedjelju, 18. septembra, u 12 sati na više lokacija u cijeloj zemlji održaće se najveći volonterski događaj u Crnoj Gori – šesti po redu Brand Audit povodom Međunarodnog dana čišćenja obala. Organizator je NVO Zero Waste Montenegro, lokacije i detalji akcije dostupni su na sajtu cleanupmontenegro.me.
U prošlogodišnjoj akciji učestvovalo je preko 300 volontera, a pored toga što svake godine sakupe tone otpada sa obala rijeka, mora i jezera, glavna aktivnost je selekcija i mjerenje sakupljenog otpada koristeći metodologiju globalnog Brand Audit-a, koji organizuje Break Free From Plastic, kako bi se analiziralo koji otpad predstavlja najveći problem, a to je uvijek ambalaža za jednokratnu upotrebu.
18. septembra 2022. pozivamo sve građane da nam se pridruže na akcijama čišćenja i u borbi protiv zagađenja plastikom! Vrijeme je za akciju! Odaberi lokaciju na poručuju iz Clean up Montenegro.
Tivat
Vrijeme i mjesto okupljanja:
Vila Verona, zatim kod kampa Bova, zatim Stara
Račica
Vrijeme: 9:00h
Budva
Vrijeme i mjesto okupljanja:
Buljarica bb, kod rampe
Vrijeme: 9:00h
Herceg Novi
Vrijeme i mjesto okupljanja:
Plaža Titova vila
Vrijeme: 9:00h
Šta je Međunarodni dan čišćenja obale?
To je najveći svjetski volonterski poduhvat koji se bavi problemom otpada u našim morima i vodotocima. Fokus Međunarodnog dana čišćenja obala u Crnoj Gori je smanjenje otpada, naročito kada je u pitanju plastika za jednokratnu upotrebu.
Kao što možda već́ i znate, plastika je jako štetna po ljudsko zdravlje, divlje životinje i prirodno okruženje. Kako se pravi od fosilnog goriva, plastika uzrokuje zagađenje od momenta ekstrakcije nafte ili gasa, a zatim tokom čitavog svog životnog vijeka.
Plastika pogoršava klimatske promjene, emituje emisije gasova staklene bašte. Put je našla i do naših tijela: godišnje unesemo najmanje 74.000 čestica mikroplastike kroz vazduh koji udišemo, vodu koju pijemo i hranu koju jedemo.
Reciklažom ne možemo izaći iz krize zagađenja plastikom: samo 9% plastičnog otpada proizvedenog od 1950. je reciklirano.
Naši lični izbori su bitni. Birajući ponovnu upotrebu, štedimo milione plastičnih proizvoda i šaljemo poruku ostatku svijeta da rješenja za zagađenje plastikom i klimatsku krizu već postoje – i da zajedno možemo da sačuvamo prirodu, okeane, i okruženje od plastike.
Premijera predstave Uspomene Sare Bernar rađena prema tekstu Džona Marela, u adaptaciji i režiji Staše Koprivice, u kojoj glume Tanja Bošković i Dejan Đonović, održana je sinoć u Dvorani Park u Herceg Novom. Dobra energija, sjajna režija i virtuozna gluma učinila je da publika u dahu isprati predstavu.
„Ovo je priča o pozorištu, pozorišnoj umjetnosti. Bilo je zanimljivo sprovesti publiku sa druge strane zavjese, da bi vidjeli naličje svega što može biti i tužno i smiješno. Htjela sam da publiku zajedno sa Sarom koja pravi egzorcizam svih svojih emocija da bi mogla jednog dana umre na miru – čista i oslobođena, provedem kroz tobogan emocija. Ovo je, kako je kazala producentkinja Milina Kovačević, jedna kaleidoskop predstava čiji su staklići koji mijenjaju sliku burne emocije, segmenti iz biografije dive Sare Bernar, različiti ambijenti i scenska rješenja koja su ponudili autori, što gledaocu izgleda drugačije čim se točak malo zaokrene“, ustvrdila je rediteljka Staša Koprivica.
„Predstava je napravljena u maniru onog što što Grotovski zove siromašno pozorište , koje je svedeno i zato mora da ode korak dalje u istini . Nemamo iza čega da se sakrijemo u ovoj predstavi,jer je publika toliko blizu da može da vidi i osjeti sve što je laž, pa zato i ne postoji prostor za to. Teže je, ali na kraju je nagrada veća, barem meni kao jednom od autora predstave“, kazala je Koprivica uvjerena da su napravili predstavu koja „u dahu može da se popije“.
Iako je predstava rađena od jula da polovine septembra, a probe čak i na 40 stepeni , Koprivica ističe da joj je to više prijalo nego plivanje u moru, jer je osvježila mozak. „Svi smo tu bili jer smo to zaista željeli. Punog smo srca radili. Bila mi je izuzetna čast da radim sa Tanjom Bošković. Mnogo sam naučila i jako mnogo smo se smijali i uživali, da bi napravili slojevitu predstavu, Pandorinu kutiju značenja i istine“.
Maestralna Tanja Bošković odala je priznanje publici „koja je razumjela humor koji nije „lak“ ni površan, ni običan. „Dopada mi se što smo u neuslovima- u srušenom pozorištu doveli gledaoce na scenu i što smo bili jedni do drugih na metar , ostvarujući tako potpuno intiman odnos prema publici . Bilo mi je jako uzbudljivo jer odavno nisam igrala u tim okolnostima. Kada publika osjeti kako miriše Sara Bernar to je nešto potpuno drugo“, kazala je Tanja Bošković, ističući da je „očarana cijelom ekipom i profesionalizmom svih saradnika.
Predstava Uspomene Sare Bernar
Glumica je podsjetila da glumi Saru Bernar u poznim godinama i da je to vrijeme njenih sjećanja. „Odvažila se da pred Englezima odigra Hamleta , bila u Americi pet puta, radila je to fantastično, nije bila poznata samo po glumi već i po onome što je „ drmala“ Comédie-Française, smjenjivala upravnike i kada su je odbacivali ona je umjela da ode i otvori novo pozorište. Tanja Bošković je istakla da je ova predstava i njen skromni trud“ u borbi da Herceg Novi dobije profesionalno pozorište , jer za teatar postoji publika i kulturna tradicija u ovom gradu.
„Bilo je lako i kreativno jer smo imali smo divnu saradnju sa Stašom, a Tanja je božanstvena. Obje su bile tolerantne, razumne i maštovite, a rad sa njima mi odgovara i podstiče me, pa valjada i ja budem malo takav “, kazao je glumac Dejan Đonović.
Uživali smo otkrivajući nove slojeve teksta I dobili smo rezultat u kome je ugrađeno mnogo toga, ne samo pisca . Kroz rad pred našim očima se nešto iz pupoljka pretvaralo u cvijet i povremeno nas iznenađivalo koliko taj komad pruža mogućnosti i koliko je sposoban da poveže ljude i likove koji su na prvi pogled suprostavljeni, a u stvari su vrlo bliski“, kazao je Đonović
„Mislim da smo dokazali da u ovom gradu može da se napravi prava profesionalna predstava , možda je ovo podsticaj, a uz Carevo novo odijelo, San o Boki pokretač i zamajac za pozorišni život u Herceg Novom. Jer ovaj grad ne može da živi bez pozorišta“, poručio je Đonović.
Veliki doprinos predstavi dala je kostimografkinja Vesna Vukičević, kao i mala, ali uspješna ekipa mladih ljudi.
Predstava „Uspomene Sare Bernar“, je koprodukcija Hercegnovskog pozorišta i Herceg festa.
U hotelu Palma u Tivtu u petak je održan okrugli sto na temu “Značaj maslinarske proizvodnje kao turstičkog proizvoda za ekonomski razvoj ruralnog područja” HR-BA-ME u organizaciji Maslinarskog društva Boka, jednog od partnera u projektu COOPeR. Na početku, prisutnima se obratio predsjednik opštine Tivat, Željko Komnenović koji je tom prilikom kazao da je maslina sveta biljka, te da ima bitnu funkciji za ruralni razvoj Crne Gore.
“Potrebno je da se vratimo tradiciji, ali i budućnosti jer je i samo maslinarstvo u agenda svih novih evropskih smjernica, ali i lokalnih planova, s obzirom da i Opština Tivat , preko svojih agendi Sekretarijata za privredu i Sekretarijata za unaprjeđenje prostora ulaže dosta pažnje na ruralni razvoji i na podršku poljoprivrednim proizvođačima”, poručio je on.
Direktorica maslinarskog društva “Boka”, Vesna Đukić istakla je da je veoma zadovoljna saradnjom sa svim partnerima, te da su uz mnogobrojnu podršku uspjeli, iako kao NVO, sve aktivnosti da implementiraju i privedu kraju.
Vesna Đukić MD Boka
“Ovo je samo jedna u nizu aktivnosti posvećena maslinarstvu, okupili smo i maslinare, mala i srednja preduzeća, ljude iz javnog sektora, naučnike i brojne stručnjake iz naučnih institucija. Govorili smo o svim bitnim aspketima za maslinarstvo i drago nam je da se veliki broj ljudi okupio danas ovdje”, kazala je ona.
Komentarišući položaj maslinara u Crnoj Gori Vesna je kazala da je to stvar pojedinca, i negove želje i angažovanosti.
“Zadnjih destak godina sva udruženja maslinara u Crnoj Gori u saradnji sa Institutom i Biotehničkim fakultetom donose velike rezultate, i o maslini se govori mnogo više nego što je to raniji slučaj. Svakako se jedan veliki napredak ogleda u tome što smo uspjeli da utičemo na ukus potrošača ali i da podstaknemo javno mijenje i same potrošače kako bi se više posvetili kvalitetu proizvodnje maslinovog ulja”, zaključila je ona.
Okrugli sto posvećen maslinarstvu
Predstavnik Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, mr.sc. Jakša Rošin kazao je da su projekti prekogranične saradje veoma značajni za razvoj maslinarstva. Njihov značaj, naglasio je, posebno se ogleda u razmjeni iskustava među državama.
“To je veoma bitno naročito za Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu koje su kao države tek u pregovorima za ulazaka u EU. Hrvatska već ima iskustva, naročito stečena u ovakvim projektima. Danas sam govorio konkretno o agro- tehnici kod masline sa naglaskom na ovaj period koji nam predstoji, od berbe do cvata. To je period kada se kod masline odvijaju najvažniji agro – tehnički zahvati, rezidba kao najvažniji zahvat, zatim zaštita i obrada u masliniku i po potrebi najvodnanjvanje maslinika”, kazao je on.
Zvonimir Miletić ispred Gospodarske komore federacije BIH kazao je da je pomenuti projekat samo jedan od pet aktivnosti koje sprovode u projektu Cooper, u kome imaju pet partnera iz tri različite države.
“Sa jedne strane imamo Institute i udruženja koja se bave maslinarstvom a sa druge su Gospodarske komore iz koje i ja dolazim, te grad Mostar koji je u biti glavni patner ovoga projekta a koji ima najznačajniju ulogu a to je izgradnja Centra za maslinarstvo.Današnji orkugli sto je samo jedan dio te cijele priče, gdje prisutni kroz predavanja mogu steći razna korisna iskustva”, rekao je on.
Da je maslinarstvo u jednoj mjeri zaboravljena grana poljoprivrede na teritoriji Crne Gore, mišljenja je sekretar Sekrtarijata za privredni razvoj i turizam, Vedran Božinović.
“U suštini, u cijelom smislu razvoja turizma maslinarstvo je značajno jer doprinosi poboljšanju ponude i razvijanju turizma, pogotovo u periodu pred i postsezone. Nadam se da će ovakvi i slični događaji doprinijeti boljem položaju maslinarstva”, poručio je Božinović.
Značaj okruglog stola je višestruk jer predstavlja saradnju između naučne zajednice i poljoprivrednih proizvođača, mišljenja je prof.dr Mirko Knežević.
“Biotehnički fakultet, odnosno Centar za zemljište milioracije ima odgovarajuću ulogu u kontroli plodnosti kod gajenja maslina i davanja adekvatnih preporuka. Iz ugla iz kojeg ja posmatram maslinarstvo je više vezano za zaštitu zemljišta, to je jako značajan faktor za zemljišta koja su pod maslinama i samim tim su zaštićena”, kazao je on.
Električnim trotinetom i po cesti i po trotoaru foto S.L.
“Kada su se trotineti prvi put pojavili u Podgorici, nije ni bilo toliko biciklističkih staza, ali se lakše moglo voziti, s obzirom na to da su vozači automobila bili malo obazriviji, što sada nije slučaj“, kaže Matija koji je među prvima koristio ovo prevozno sredstvo.
Vožnja električnih trotineta nije zakonski regulisana pa ih tako korisnici voze kuda sami žele – po trotoarima, biciklističkim stazama ili ulicom. Ni brzina nije zakonski ograničena, već je korisnicima jedino ograničenje brzina koju sam trotinet može dostići.
Matija Miljanić, koji koristi električni trotinet kao prevozno sredstvo, kaže da uglavnom vozi brzinom od 25-30 km/h.
“Postoje sada trotineti koji mogu ići do 50km/h, međutim s obzirom na konstrukciju trotineta, to ne bih preporučivao“, savjetuje on.
Matija svoj trotinet vozi po biciklističkim trakama, a kada ih nema metar u automobilskoj traci.
“Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima električni trotineti nijesu određeni kao vozila, tako da za iste nijesu propisani uslovi koje moraju ispunjavati da bi mogli učestvovati u saobraćaju, te samim tim nijesu propisani ni uslovi koje moraju ispunjavati vozači istih kada učestvuju u javnom saobraćaju“, navode iz Uprave policije.
Samim tim, službenici saobraćajne policije, kako kažu, nemaju zakonski osnov za sankcionisanje ovih učesnika u saobraćaju ali ih ,,svakodnevno upozoravaju na opasnosti na koje mogu naići“.
Dodaju i da su ,,inicirali izmjene Zakona o bezbjednosti saobraćaja, kako bi se stvorili uslovi za sankcionisanje ovih učesnika u saobraćaju, a ne samo kontrolisanje.“
Djeca zaobilaze zabrane koristeći kartice i naloge roditelja
Električni trotineti se sve više iznajmljuju, a to je pokrenuto kao trend “dijeljenja“ mikroprevoznih sredstava, koji postoji skoro svuda u Evropi.
U Podgorici odnedavno, pilot projektom Glavnog grada i Turističke organizacije Podgorica, omogućeno je i iznajmljivanje električnih trotineta koje vrše privatne kompanije.
Ipak “kućnim redom“ koji propisuje brzinu vožnje do 20 km/h, uređeno je samo parkiranje, tako da ne ometa kretanje pješaka i OSI, zabranjuje vožnju pod dejstvom psihoaktivnih supstanci, obavezuje korisnike na kretanje biciklističkim stazama, poštovanje saobraćajne signalizacije, nošenje zaštitne opreme i pridržavanje pravila iz Zakona o bezbijednosti saobraćaja.
Kućni red za korišćenje trotineta, Foto: Screenshot
U kućnom redu nijesu navedene sankcije koje sljeduju korisnike ako ga ne poštuju.
Navodi se i da je osobama mlađim od 18 godina zabranjeno korišćenje iznajmljenih mikroprevoznih sredstava, ,,s obzirom na to da se maloljetnici ne mogu registrovati na aplikaciji.“
Ipak ova prevozna sredstva veoma su primamljiva djeci.
Majka petnaestogodišnjaka za portal Zumiraj kaže da je donedavno njen sin iznajmljivao trotinet preko njenog naloga.
“Ja to ne koristim, a njega smo puštali, imao je i svoj trotinet prije pa mu se pokvario. Ali kad se desilo ono u Zeti otac mu je zabranio i više ne koristi“, priča ona aludirajući na saobraćajnu nezgodu koja je rezultirala smrtnim ishodom maloljetne osobe, a koja je koristila električni trotinet.
Gokalp Ustun, suosnivač kompanije koja pruža usluge iznajmljivanja u Crnoj Gori, kaže da njihova kompanija traži broj lične karte i izjavu da je osoba starija od 18 godina prilikom formiranja naloga.
“Ponekad ukoliko je potrebno tražimo i fotografiju ličnog dokumenta kao dokaz. Planiramo da ubuduće imamo i e-provjeru u realnom vremenu, a predali smo zahtjev vladi“, navodi Ustun.
On pojašnjava da kada je riječ o kršenjima pravila kućnog reda, zadržavaju pravo da novčano sankcionišu korisnike, ali osim nepropisnog parkiranja i krađe ne precizira da li su reagovali.
“Krajnja instanca je banovanje korisnika sa sajta“, kaže Ustun.
Izmjene Zakona o bezbijednosti saobraćaja prijeko potrebne
I prije, ali naročito nakon saobraćajne nezgode koja je u Zeti rezultirala smrtnim ishodom maloljetne osobe koja je upravljala električnim trotinetom, apelovalo se na roditelje da svojoj djeci ne dozvoljavaju da ih koriste.
Nakon saobraćajne nezgode, iz NVO sektora apelovali su da se makar ograniči upotreba do 16. godine, dok su za starije od 16 godina preporučivali obaveznu zaštitnu opremu i ograničenje brzine.
Iz Uprave policije obavijestili su nas da je tokom 2022. godine prijavljeno pet saobraćajnih nezgoda u kojima su učestvovali električni trotineti.
“U tim nezgodama četiri lica su zadobila teške tjelesne povrede dok je jedno lice smrtno stradalo“, poručuju iz UP.
Dodaju da je “evidentno povećan broj djece koja upravljaju električnim trotinetima u javnom saobraćaju, pa službenici Uprave policije koji svakodnevno upozoravaju ove učesnike u saobraćaju ujedno i apeluju na roditelje da ne omogućavaju svojoj djeci da učestvuju u javnom saobraćaju sa električnim trotinetima iz razloga bezbjednosti“.
elektricni-trotinet
Iz NVO Biciklo.me kažu da prema najnovijim istraživanjima, najveći broj fatalnih udesa u kojima stradaju vozači električnih trotineta dešavaju se usljed udara automobila.
,,Konkretno, istraživanje rađeno u SAD pokazalo je da se 60% udesa u kojima korisnik trotineta biva udaren od strane automobila dešava na pješačkim prelazima. U takvim nezgodama, trotinet gotovo uvijek dolazi sa desne strane automobila, odakle vozač obično ne očekuje vozilo u pokretu. Nezgode u kojima stradaju korisnici trotineta nedvosmisleno ukazuje na to da u gradovima nedostaje bezbjedna i kvalitetna infrastruktura za nemotorizovane vidove prevoza“, kažu iz Biciklo.me.
Savjetuju da nadležni prilikom izmjena Zakona o bezbjednosti saobraćaja, a kada su u pitanju mikroprevozna sredstva posebnu pažnju posvete praksi u Evropi, a naročito pri izmjenama preporučuju da se ova vozila ne koriste na trotoarima.
“Takođe, preporučujemo da se brzina kretanja trotineta ograniči na oko 20 km/h, kako bi se smanjila mogućnost povrede. Ne preporučujemo obavezu nošenja kacige u urbanim područjima, već bi akcenat trebalo staviti na ograničenje brzine na gradskim ulicama, kako vozača trotineta tako i vozača motornih vozila, jer je to najbolji način za sprečavanje saobraćajnih nezgoda“, kažu oni.
Biciklo.me će, poručuju, aktivno pratiti postupak izmjena i dopuna ovog zakona, i to ne samo kada su u pitanju električni trotineti.
Podgorica idealna za električne trotinete
Iako je još uvijek neuređena i nova oblast, ne treba zanemariti da su električni trotineti i pozitivan aspekat gradske mobilnosti kada se savjesno koriste.
“Električni trotineti kao novo sredstvo mikromobilnosti mogu pomoći u smanjenju zagađenja i saobraćajnih gužvi ukoliko vozači zamijene automobile ovim vidom prevoza. Zbog toga bi njihovu upotrebu trebalo pažljivo urediti, kako bi se osigurala bezbjednost svih učesnika u saobraćaju i istovremeno poboljšala efikasnost ovog prevoznog sredstva. U tom smislu, trotineti predstavljaju korisnu alternativu u urbanom saobraćaju, koja se lako može kombinovati sa drugim oblicima mobilnosti“, poručuju iz Biciklo.me.
Ni za bicikla nijesu problem ukoliko je biciklistička infrastruktura kvalitetna.
“Zato je potrebno graditi bezbjednu, efikasnu i dovoljno široku biciklističku infrastrukturu, koja podstiče građane da umjesto automobilom putuju nekim održivim vidom prevoza“, kažu oni.
,,Podgorica je, što bi se u narodu reklo “Bogom dana” za vožnju trotineta, s obzirom da se radi o ravnici, i da nema puno uzbrdica, koje drastično crpe bateriju“, priča Matija, a dodaje i da je najviše poteškoća u vožnji imao zbog nesavjesnih vozača koji nisu baš naklonjeni trotinetima.
,,Kada su se trotineti prvi put pojavili u Podgorici, nije ni bilo toliko biciklističkih staza, ali se lakše moglo voziti, s obzirom na to da su vozači automobila bili malo obazriviji, što sada nije slučaj“, kaže Matija koji je među prvima koristio ovo prevozno sredstvo.
Poručuje vozačima da se ponašaju po propisima, ali strahuje zbog djece koja sa njima nijesu upoznata.
“Time štete reputaciji samog mikroprevoznog sredstva, ali i ugrožavaju sebe i druge u saobraćaju“, zaključuje on.
Na javnim parkiralištima parkiraju se i trotineti iznajmljeni kod privatnika
Dok su električni trotineti bili isključivo u privatnom vlasništvu njihova dostupnost je bila manja, sada govorimo o dostupnosti svima.
Projektom Glavnog grada i Turističke organizacije Podgorice je obezbijeđeno 20 parkirališta za električne trotinete namijenjene za iznajmljivanje ali i za bicikliste, pojašnjavaju iz Glavnog grada. Odnosno, pojašnjavaju kako su parkirališta javna i namijenjena svima.
S druge strane, iz NVO Biciklo.me problematizuju ovakvu odluku, ne samo iz etičkih razloga korišćenja javnih parkirališta za komercijalne svrhe, već i zbog održavanja mobilnosti u gradu.
“Tokom prethodnih 9 godina, Biciklo.me je širom Podgorice postavilo preko 50 parkirališta za bicikla, za šta su sredstva obezbijeđena kroz projekte podržane od strane različitih donatora, uključujući EU i uspješne crnogorske kompanije“, kažu oni, međutim, ta ali i druga javna parkirališta sada zauzimaju vozila privatne firme i služe ostvarivanju dobiti.
Kažu da je firma gotovo sve javne parkinge za bicikla uvrstila u mjesta na kojima se može iznajmiti ili ostaviti trotinet.
“Zauzimanje javnih biciklističkih parkirališta na ovaj način predstavlja ugrožavanje javnog interesa. Ovaj problem se može lako riješiti tako što bi privatne kompanije koje se bave iznajmljivanjem trotineta o svom trošku i uz konsultacije sa gradskom upravom obezbijedile dovoljan broj novih stalaka za parkiranje trotineta za iznajmljivanje“, poručuju iz Biciklo.me.
Iz Glavnog grada tvrde da nemaju ugovor ni sa jednom firmom već da se u ovaj sistem dijeljenja mogu uključiti svi koji posjeduju sredstva za ovu uslugu.
/AUTOR: Redakcija portala Zumiraj.me/
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta “Transparentnost lokalnih online medija za jačanje demokratskih kapaciteta”, a koji finanstira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.
Nekoliko tijela s užetom oko vrata i zavezanih ruku bila su među vidljivima na mjestu masovne grobnice koju su u petak ekshumirali ukrajinski policajci i forenzičari na području u sjeveroistočnoj Ukrajini koje su ukrajinske snage prije nekoliko dana oslobodile od Rusa.
Ukrajinski dužnosnici rekli su da su pronašli 440 tijela u šumama blizu grada Izjuma. Naveli su da su većina mrtvih civili te da mjesto događaja dokazuje da su ratne zločine počinili ruski osvajači koji su mjesecima okupirali to područje.
Muškarci u bijelim kombinezonima iskapali su tijela u šumi gdje je oko 200 improviziranih drvenih križeva bilo razbacano među drvećem. Moglo se vidjeti 20ak bijelih vreća za leševe.
“Rusija posvuda za sobom ostavlja smrt i mora odgovarati”, rekao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u noćnom video obraćanju.
Pronađena grobnica u Izjumu, bivšem ruskom uporištu na prvoj crti bojišnice, najveća je masovna grobnica pronađena u Europi nakon ratova 1990-ih. Ukrajinske snage ponovno su zauzele Izjum nakon što su tisuće ruskih vojnika pobjegle iz tog područja, ostavivši za sobom oružje i streljivo.
Šef ukrajinske policije Ihor Klimenko rekao je na konferenciji za medije da se čini da su među mrtvima svi civili, iako postoje informacije da su ondje možda pokopani i neki vojnici.
“Mjesecima su na okupiranim teritorijima vladali neobuzdani teror, nasilje, mučenje i masovna ubojstva”, napisao je na Twitteru na engleskom jeziku savjetnik ukrajinskog predsjednika Mihailo Podoljak uz fotografije koja prikazuju blatnu jamu oblijepljenu crveno-bijelom trakom s mjesta zločina.
“Želi li još netko ‘zamrznuti rat’ umjesto slanja tenkova? Nemamo pravo ostaviti ljude same sa Zlom”, dodao je.
Rusija poriče da su njezine okupacijske snage počinile zločine.
“Bilo nam je očito da će Ukrajina pokušati ponoviti scenarij iz Buče. Sada to imamo u Izjumu”, rekao je Vitalij Gančev, šef proruske administracije koja je napustila to područje prošlog tjedna, a njegove riječi prenijela je ruska državna novinska agencija TASS.
Optužio je ukrajinske snage za ubojstva i pokušaj svaljivanja krivnje na Moskvu, uspoređujući tu situaciju s gradom Bučom sjeverno od prijestolnice Kijeva u kojemu su pronađene stotine tijela nakon što su ruske snage napustile to područje u ožujku.
Moskva je tada navela da je ta ubojstva inscenirala Ukrajina, što su odbacili Kijev i međunarodni istražitelji.
