Institut za javno zdravlje registrovao je 227 novih slučajeva koronavirusa. U posljednja 24 sata nije bilo prminulih od posljedica koronavirusa.
Oporavilo se još 217 pacijenata, a trenutno je 1934 aktivnih slučajeva u Crnoj Gori, aopšteno je iz IJZ.
COVID-19, dnevni izvještaj#ijzcg pic.twitter.com/sJE8V6ko3P
— Institut za javno zdravlje Crne Gore (@ijzcg) July 6, 2022
Frankfurt (dpa) – Haos zbog manjka osoblja na njemačkim aerodromima, uključujući i najveći, u Frankfurtu, trajaće još mesecima. Jedna od mera za ublažavanje krize je otkazivanje letova, upozorio je operater Fraport.
Generalni direktor Fraporta Štefan Šulte (Stefan Schulte) procenjuje da će stanje ostati nepromenjeno još dva ili tri mjeseca, i najavio stopiranje još linija, jer sezonski špic tek predstoji uz odlazak još pokrajina na ljetnji školski raspust.
Fraport i Lufthanza (Lufthansa) su već otkazali stotine letova u julu i avgustu. Frankfurski aerodrom sada odobrava najviše 94 poletanja na sat, 10 ispod punog kapaciteta, da olakša menadžment preostalih.
Mera je neophodna, inače sistemu preti nestabilnost, rekao je Šulte. “Do sada smo samo izbegavali potpuni haos.”
Zbog manjka osoblja kašnjenje je redovno, posebno pri prebacivanju prtljaga, a redovi putnika su ogromni. Šulte se zbog problema izvinio putnicima.
Aerodrom prioritetno rešava prtljag putnika u odlasku i tranzitu, a oni koji su se iskrcali u Frankfurtu kofere čekaju i do dva sata.
Kontrola putnika uglavnom prolazi bez zastoja.
Šulte je priznao da je Fraport pogrešno procenio razvoj pandemijske situacije i da je preuranio sa otpuštanjem osoblja pri putničkom zastoju pre dve godine.
Mnogi među otpuštenima su u međuvremenu pronašli drugo zaposlenje i nisu bili zainteresovani da se vrate, pa su aerodromske službe neadekvatno popunjene za odgovor na naglo povećan interes turista.
Frankfurtski aerodrom je od kraja prošlog leta ponovo zaposlio 1.000 ljudi, ali nadalje je kratak za više stotina.
Šulte se zahvalio vladi što je otvorila vrata ubrzanom zapošljavanju stranih radnika, pre svega turskih. Međutim, i uz to, pun efekat toga neće biti primetan još barem dva meseca.
Premijer Dritan Abazović saopštio je danas da Crna Gora na jesen dobija moderan vodeni terminal koji će Aerodrom Tivat spojiti sa mjestima u Boki Kotorskoj.
“Turisti će na taj način izbjegavati gužvu u saobraćaju i na najlakši mogući dolaziti do svog odredišta. Ubijeđeni smo da će sa vodenim terminalom prvi utisak turista o Crnoj Gori biti umnogome ljepši i da će ponuda Tivta dobiti na atraktivnosti”, kazao je Abazović.
Premijer Dritan Abazović je sa kolegama iz Vlade obišao lokaciju budućeg vodenog terminala Aerodroma Tivat koji će putnicima omogućiti da izbjegavaju gužvu u drumskom saobraćaju i da brodskim transferom stižu do svojih odredišta.
Predstavnici Aerodroma Crne Gore informisali su nadležne o do sad realizovanim zadacima u vezi sa funkcionisanjem vodenog terminala ove sezone.
Sa predstavnicima dva rizorta koji su za sada iskazali interesovanje za brodski transfer putnika od i do Aerodroma Tivat, usaglašene su procedure prihvata i transfera putnika od Terminala 2 do vodenog terminala.
Nakon izlaska iz terminalne zgrade, putnici će biti usmjereni do Terminala 2, gdje će ih čekati hotelsko vozilo koje ih prevozi do vodenog terminala. Na taj način vozila sa putnicima neće izlaziti na magistralni put Budva-Tivat.
Aerodromi Crne Gore će postaviti rampu ispred Terminala 2 i na taj način će se regulisati ulazak/izlazak vozila.
Radovi na uređenju ove saobraćajnice su u toku. Takođe, u cilju eventualnog prevoza putnika komercijalne avijacije, a koji izraze želju za prevoz vodenim putem do određenih destinacija, ACG nastavljaju komunikaciju sa predsjednikom Opštine Tivat.
Takođe, u cilju eventualnog prevoza putnika komercijalne avijacije, a koji izraze želju za prevoz vodenim putem do određenih destinacija, ACG nastavljaju komunikaciju sa predsjednikom Opštine Tivat.
Predsjednika Vlade, vicepremijera i ministra kapitalnih investicija Ervina Ibrahimovića, ministarku ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, Anu Novaković Đurović i ministra ekonomskog razvoja i turizma Gorana Đurovića dočekali su predsjednik Odbora direktora ACG, Nebojša Đoković i član, Eldin Dobardžić i direktor Aerodroma Tivat, Vladan Praščević. Sa njima su bili i direktor “Morskog dobra” Mladen Mikijelj i predsjednik Upravnog odbora, Blažo Rađenović kao i predsjednik Opštine Tivat, Željko Komnenović.
Abazović je danas posjetio Bijelu i istakao da je Crna Gora spremna da dočeka velike brodove i mega-jahte na remont u Bijeloj.
“Ovo je pokretanje industrije, sektora koji je bio u velikom problemu u prethodnom periodu. Do kraja septembra imaćemo 100 novih radnih mjesta. Od kapetana sam obaviješten da su dominantno zapošljeni iz Crne Gore”, naveo je Abazović.
U nekadašnje brodogradilište u Bijeloj stigao je ranije plutajući dok koji je, kompanija Adriatic 42, odnosno konzorcijum koji čine Adriatic Marinas – Porto Montenegro i DryDocks World Dubai, kupila za potrebe servisiranja i remonta jahti.
U pitanju je dok nove generacije vrijedan više miliona dolara, dugačak 180 metara, širok 37 metara sa kapacitetom od 10.000 tona teretnih plovila, što mu omogućava da primi najveće svjetske jahte.
“Otvaranje prve faze planirano je u oktobru”, kazao je predsjednik Borda direktora Adriatic 42, Rade Antolović.
Deset umjetnika kreiraće svoj umjetnički izraz ispirisan Lušticom Bay – dio opusa će trajno obogatiti ambijent naselja a dio će biti izložen na dobrotvornoj aukciji za prikupljanje sredstava za tivatski Dnevni centar za djecu sa smetnjama i poteškoćama u razvoju
Druga Umjetnička kolonija Luštica Bay (Art Colony) okuplja deset mladih crnogorskih umjetnika koji će tokom sedam dana, od 4. do 10. jula stvarati umjetnička djela iz različitih disciplina u svojevrsnom otvorenom studijskom prostoru – inspirativnom ambijentu integrisanog naselja Luštica Bay. Kolonija će imati i humanitarni karakter, pa će završne večeri, 10. jula u 21 čas u Amfiteatru u Marina naselju biti organizovana izložba i aukcija radova. Sredstva prikupljena tokom aukcije biće usmjerena tivatskom Dnevnom centru za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju. Na aukciji će se naći i umjetnine nastale tokom prošlogodišnje kolonije.
Drugu komponentu ovogodišnjeg izdanja rezidencijalne umjetničke kolonije predstavlja program javnih umjetničkih murala – kreiranjem stalnih ili privremenih umjetničkih djela autori će postaviti svoje umjetnine širom naselja kako bi obogatili prostore turističkog kompleksa novim umjetničkim sadržajima. Radovi će biti zadržani u sklopu instalacije, dajući sofisticirani umjetnički pečat arhitektonskom dizajnu kompleksa Luštica Bay.
Ovogodišnja Umjetnička kolonija predstavlja već afirmisane umjetnike u zemlji koji plijene pažnju internacionalnih umjetničkih krugova. Ova grupa okuplja šest slikara: Anu Aleksić, Hanu Mirkov, Radeta Vujačića, Tijanu Gordić, Ivanu Ćupić i Gordanu Trebješanin i četiri vajara: Jelenu Pavićević, Nikolu Radonjića, Vlatku Vujošević i Adina Rastodera. Većina umjetnika već su članovi Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore i u svom portfelju imaju niz pojedinačnih i kolektivnih izložbi.
Na velikom lukobranu u Marina naselju, svakog dana od 19h – 22h, grupa umjetnika kreiraće slike i skulpture u ateljeima na otvorenom. Tokom stvaralačkog procesa, mještani, gosti i različiti posjetioci ovog turističkog naselja, kao i cjelokupna lokalna zajednica, moći će da se upoznaju sa rezidencijalnim umjetnicima, pomno posmatraju njihov kreativni proces i direktno učestvuju u razgovorima. Posmatranje i interakcija sa umjetnošću i umjetnicima povećava kvalitet naših života, povezuje ljude iz različitih sredina i kultura, proširuje poglede na svijet i inspiriše nas da djelujemo pozitivno u našim zajednicama.
Nova, svježa ideja i pristup prate koloniju ove godine – biće formiran i umjetnički radni prostor za spontani rad posjetilaca i stanovnika Luštice Bay. Na kraju svakog od sedam dana dobiće se potpuno nova i jedinstvena „Umjetnost dana” sa ciljem stvaranja dodatne vrijednosti umjetničkom događaju – kreiranja autentičnih trenutaka i uspomena.
„Radujemo se novoj saradnji sa talentovanim umjetnicima, među kojima ima nama već poznatih ali i novih lica, kako bismo stvorili jednu lijepu priču koja pokazuje predanost promociji domaćih umjetnika. Program ojačava povezanost Luštice Bay sa umjetničkim inicijativama i odražava našu želju da Umjetnička kolonija Luštica Bay i ubuduće bude mjesto okupljanja kreativnih stvaralaca“, rekla je Sonja Banićević, supervizor događaja u Luštici Development.
Prva likovna kolonija prošle godine je okupila četiri slikara: Anu Aleksić, Darka Vučkovića, Hanu Mirkov i Radeta Vujačića, i tri vajara: Jelenu Pavićević, Nikolu Radonjića i Vlatku Vujošević i njihovi radovi će se naći na aukciji u dobrotovorne svrhe, 10. jula.
Umjetnička kolonija Luštica Bay zamišljena je kao rezidencijalni program za podršku vizuelnim umjetnicima u razvoju njihovih karijera, pružajući im uslove za nesmetan proces kreativnog rada. Festival ima za cilj afirmaciju crnogorskih akademskih umjetnika i promociju savremene crnogorske umjetničke scene. Ideja o stvaranju Umjetničke kolonije nastala je nakon prve izložbe organizovane u Luštici Bay, u septembru 2018. godine, u saradnji s mladim nadarenim umjetnicima i Fakultetom likovnih umjetnosti Cetinje.
Mjesna muzika Đenović, i ovog ljeta, razveseliće publiku u Portonovom u subotu, 9. jula. Nakon prošlogodišnjeg odličnog koncerta vraćaju se sa novim i starim obradama hitova. Predvođeni dirigentom Brankom Rajačiće, izvešće popularne Hit the road Jack, Bad romance, Bella ciao i mnoge druge.
Od 1919. godine, kada je bend osnovan, iznjedrio je generacije muzičara, od entuzijasta do profesionalaca i predstavlja simbol okupljanja mladih muzičara iz obližnjih gradova.
Sada već tradicionalni koncert u Portonovi marini održaće se 9. jula sa početkom u 21:30h. Ulaz je besplatan.
”Ovoga puta publika će čuti mahom rock and roll kompozicije. Ovaj žanr vremenom je postao okosnica našeg rada, a orkestar je u svome repertoaru zadržao i stare, tradicionalne melodije. Trideset muzicara na sceni demonstriraće najljepši oblik amaterizma u muziciranju koji se u Đenovićima njeguje preko sto godina.”, ističu iz mjesne muzike Đenović.
Takozvano prihranjivanje plaža nakon što talasi tokom zime odnesu u more najveći dio šljunka, praksa koja je u Herceg Novom, baš kao i Boki “tradicionalna”, uvijek podijeli javnost. Dok je Morsko dobro smatra nužnošću jer, kako tvrde, Crnoj Gori trenutno nedostaje 300.000 kvadrata plažnog prostora važnog za turizam, iz Instituta za biologiju mora i ekolozi ukazuju na zločin prema moru i živom svijetu u njemu. Uprkos brojnim apelima, plaže se nasipaju dodatnim količinama šljunka, najčešće rječnog i polako nestaju čitava naselja strogo zaštićene palasture i livada posejdonije.
Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom organizovalo je niz sastanaka sa predstavnicima Agencije za zaštitu zivotne sredine, Instituta za biologiju mora i ekološkom inspekcijom gdje je razmotren kompleksnost nasipanja-prihranjivanja plaža. Iz Morskog dobra su saopštili da to preduzeće nije radilo ništa i neće raditi bez zakonske procedure i odobrenja institucija zaduženih za ovu problematiku.
Svjesni su da se dodatna ograničenja javljaju upravo u Bokokotorskom zalivu koji je direktno, a i kao bafer zona pod zaštitom Uneska.
– Treba ukazati na više modaliteta prihranjivanja plaža i to: nedostajućim količinama materijala koje je more svojim djelovanjem povuklo u dubinu, a u okviru postojeće katastarske parcele i prihranjivanje djelova plaža u okviru postojeće parcele zarad namirivanja nedostajuće količine pijeska. Takođe, radi se i prihranivanje zbog formiranja novih kupališta ili proširenja postojećeg dijela obale. U tom slučaju dolazi do pomjeranja linije obale. To mora biti predviđeno planskim dokumentom i pozicije su van Bokokotorskog zaliva – kažu u Morskom dobru.
Tvrde da nasipanje plaža nije dopušteno bez nadležne saglasnosti i ispoštovanih zakonskih procedura, te da sa nadležnim institucijama nastoje da zakonski rješvaju ovaj vrlo kompleksan problem. Olivera Doklestić, predsjednica Ekološkog društva Boka iz Herceg Novog, smatra da je prihranjivanje plaža hiljadama kubika pjeska i šljunka jedan od najvećih organizovanih ekoloških zločina u Boki kotorskoj.
– Novi materijal je mahom drobljeni kameni agregat iz rijeke Morače ili obližnjih kamenoloma. Tako se i u Herceg Novom pojavljuju nove “pješčane” ili betonske plaže, posebno tamo gdje su nekada bile razložno postavljane stijene duž Šetališta, koje ga drže stabilnim skupa sa cjevovodom koji prolazi njegovom trasom. Uloga Instituta za biologiju morala bi da bude mnogo jača nego dosad i da se oni kao naučna ustanova mnogo više poštuju. Zahvaljujući prihranjivanju, obala je potpuno promijenila oblik, strukturu i to se svakako odražava na biljni i životinjski svijet. Jedan od najdrastičnijih primjera je igaljsko ljekovito blato, peloid, posebno dio od banje Igalo ka Igalu, gdje je urađen zidić, pa more udarajući u njega spira fini pijesak sa površine ostavljajući kamen – kaže Doklestić.
Doklestić ukazuje i na to da ne mora cijela naša obala biti šljunčana ili betonska.
– Uzeću za primjer ostrvo Lastavica i utvrdu Mamula gdje su se zbog blagodeti turista drobile stijene, posipali šljunak i pijesak… U pitanju je klasični nonsens i veliki problem životne sredine jer su bukvalno uništeni monumentalni kompleks i kamenito ostrvo sa prirodnom šljunčanom plažom. Problem je tim prije veći ako se zna da treba da treba dosta vremena da more obradi pijesak i šljunak kojim se plaže prihranjuju iz kamenoloma, a čiji geološki sastav ne odgovara moru – upozorila je Doklestić.
Poručila je i da Komunalna policija i Ekološka inspekcija moraju biti agilnije i stati na kraj ovoj pojavi.
Iz Instutita za biologiju mora upozoravaju da su pijeskom prekriveni metri morskog dna punog živog svijeta.
– Geomorfologija Boke ne predviđa plaže kakve mi želimo i kakve su sada. Treba da sačuvamo tradicionalne oblike kao što su ponte, kamenite plaže… Kao biolozi smo protiv toga da se priobalni dio nasipa pijeskom jer se u tom litoralnom dijelu odvijaju važni procesi i fotosinteze i života biljaka i životinja… U Boki postoji izreka koju su stari stalno ponavljali mlađima “Ne bacaj kamen u more!”, zar nam to nije dovoljna lekcija očuvamo Bokokotorski zaliv – kazao je dr Aleksandar Joksimović, pojašnjavajući i da zaliv nije isto što i otvoreno more gdje se odvijaju sasvim drugačiji procesi.
– Tamo postoje pješčane plaže i treba da postoje, ali moj apel svima je da Boka ostane onakva kakva jeste jer upravo zbog toga i zaštićeno područje, prirodno-kulturna baština koju je svijet prepoznao kao vrijedno dobro – kazao je dr Joksimović.
/Ksenija Matović/
Deseci miliona ljudi u lockdownu su u Kini u srijedu, jer su kompanije u velikom turističkom gradu prisiljene zatvoriti vrata, a najnovija žarišta širenja korona virusa izazvala su strah od povratka općih ograničenja.
Zdravstvene vlasti izvijestile su o više od 300 zaraženih, žarišta su utvrđena u historijskom sjevernom gradu Sijanu, domu vojske od terakote, kao i u najvećem kineskom gradu Šangaju, prenosi Hina.
Novi slučajevi i službeni odgovor na njih produbili su strahove da bi se Kina mogla vratiti vrstama strogih ograničenjima kakva su bila ranije ove godine, kad je stroga pekinška nulta tolerancija na COVID-19 držala sedmicama zaključane desetke miliona ljudi.
U Šangaju su neki stanovnici na društvenim mrežama objavili da primaju vladine dostave hrane – povratak na višemjesečni lockdown u proljeće.
Privremene mjere kontrole u Sijanu
“Da vam kažem strašnu stvar – okrug Putuo ponovno šalje povrće”, viralna je objava na WeChatu jednoga građanina.
“Toliko sam nervozan, epidemija mi je uništila mladost. Poludjet ću od toga”, napisao je jedan korisnik na Weibu.
Dužnosnici su pokrenuli novi krug masovnog testiranja u više od pola gradskih četvrti nakon skoka u broju slučajeva od vikenda, zatvorivši sve karaoke barove u srijedu, nakon što je utvrđeno da su neki slučajevi povezani sa šest takvih mjesta.
Sijan, historijski grad od 13 miliona ljudi, koji je bio u lockdownu mjesec dana krajem prošle godine, ponovno je pod “privremenim mjerama kontrole”, nakon što je od subote otkriveno 29 slučajeva, uglavnom među radnicima za reciklažu otpada.
Javna mjesta zabave, uključujući pubove, internetske kafiće i karaoke barove, zatvorit će se u srijedu od ponoći, objavile su gradske vlasti.
Državni mediji pokazali su snimke građana Sijana koji stoje u redovima za testove od ponoći u utorak, naglašavajući da grad nije u lockdownu.
Sve veća ekonomska cijena
“Svi pozitivni slučajevi pripadaju BA5.2 omikron varijantama, a rad na epidemiološkom praćenju još je u punom jeku”, rekao je zdravstveni dužnosnik Siana Ma Čaofeng na brifingu.
Novo izbijanje epidemije ponovo predstavlja izazov za predsjednika Xi Jinpinga, koji je prošle sedmice potvrdio odlučnost u eliminaciji COVID-19 uprkos sve većoj ekonomskoj cijeni.
Japanska banka Nomura procjenjuje da je od ponedjeljka širom zemlje najmanje 114,8 miliona u potpunom ili djelomičnom lockdownu, što je oštar skok od prošlosedmičnih 66,7 miliona.
Više od 1.000 zaraženih prijavljeno je od prošle sedmice u centralnoj pokrajini Anhui, a deseci su prelili u pokrajinu Džiangsu u susjedstvu Šangaja, prijeteći glavnoj proizvodnoj regiji delte Jangce.
Zbog dugotrajne suše i kao zadnju mjeru pred još strožu redukciju vode, općine na slovenskoj obali od utorka su zabranile zalijevanje javnih zelenih površina, onemogućile tuširanje na plažama, te poduzele niz drugih sličnih mjera kako bi se potrošnja smanjila.
Gradonačelnici četiriju priobalnih slovenskih općina od kojih je najveća općina Koper, objavili su da je trenutačno stanje rezervi vode kritično i slično stanju koje se u godinama s uobičajenom količinom padalina pojavljuje tek krajem srpnja.
Zbog toga su do daljnje obavijesti odlučile zatvoriti sve sustave za natapanje zelenih javnih površina, na svim plažama su isključeni tuševi, kao i fontane i česme na javnim mjestima.
Od danas se zabranjuje i zalijevanje privatnih vrtova i pranje automobila, a automobile mogu prati samo one autopraonice koje koriste recikliranu vodu.
Isto tako, komunalnim službama određeno je da smanje količinu vode za zalijevanje drveća i javnih površina pod cvijećem, dok su u javnim toaletima postavljena upozorenja s pozivima na štednju vode.
Isto tako, zabranjeno je i pranje dvorišta i punjenje bazena, a hoteli i oni koji se bave privatnim turističkim smještajem pozivaju se da o stanju s vodom obavijeste svoje goste i zamole ih da vodu štede.
Kako prenose slovenski mediji, ovako dugotrajna suša na tom području ne pamti se od 2012. godine, kad je stanje također bilo pred veću redukciju koja se izbjegla, a stanje s vodoopskrbom u dijelu Slovenije gdje se stanovništvo stalno povećava i u koje dolazi mnogo domaćih i stranih turista nije se bitno popravilo.
Vlasti upozoravaju da je zadnjih mjeseci izuzetna suša na području vodovoda Rižana kojim se opskrbljuje veći dio slovenske obale, te da je sadašnja razina količina vode koja se dobiva iz kraškog vodovoda Sežana, te uvozi iz Istarskog vodovoda u hrvatskoj Istri, “na gornjoj razini kapaciteta”.
Veće nestašice vode moći će se izbjeći samo dosljednim pridržavanjem navedenih mjera i uz što veću štednju, upozorile su općinske vlasti u obalnom dijelu Slovenije.
Koliko je obitelj bila sretna što se Mato Goravica odlučio zauvijek vratiti na kopno, toliko su mještani Šipana bili u nevjerici, piše Jutarnji.hr.
“Ovaj mora da je lud… Ostavio je kapetansku plaću da bi uzeo motiku i radio na polju?” u nevjerici su se pitali, a mnogi to čine i danas.
Ipak, za Goravicu nije bilo sumnje. Sjeća se i tačnog datuma. Bilo je to 13. avgusta 2016. godine kad je nogom stupio na tlo Južne Koreje i svojeg indijskog kolegu obavijestio da je ovo zadnji put da se vide na brodu.
Bio je to doista šok, ponajviše zbog činjenice da Goravica dotad ni s čim nije odavao da bi mu dojadilo ploviti i da želi mijenjati karijeru. Eh, i kakva je to bila karijera – s 29 godina postao je najmlađi kapetan tankera na svijetu, obišao doslovno cijeli svijet izuzev Indije, a punih 15 godina upravljao je tankerima za prijevoz sirove nafte dugačkima do 330 metara i s nosivošću od 320 hiljada tona.
Karijeru je počeo kod Britanaca, kasnije se prebacio na arapske brodove, a posao je obožavao.
Inspekcije i stroga pravila
“Nikad mi ništa nije bilo teško, zbilja sam to volio raditi. No, posljednjih godina sam se jako zasitio. Doslovno sam zadnjih sedam godina tijekom putovanja brod napustio tri puta jer se posao, nažalost, pretvorio u papirologiju. Inspekcija je iz godine u godinu bilo sve više, pravila su bivala sve stroža, a u većini zemalja uopće nismo mogli pristajati blizu obale. Kap koja je prelila čašu bila je kad sam dva dana brod vozio do kopna kako bismo pronašli liječnika za člana posade koji se teško ozlijedio. Na nogu mu je pao kalorifer, bila je slomljena, a nastala je i otvorena rana.
Još 2013. godine na natječaju je kupio uljaru za proizvodnju maslinova ulja, potom je uslijedilo vino, a priča je zaokružena preradom ploda rogača, za što je kupio stroj vrijedan 100 hiljada eura, od čega je 46 posto uspio dobiti iz fondova Europske unije.
Danas u Goravičinu pogonu završava sav rogač s otoka Šipana, a prodaje ga dalje proizvođačima koji od njega rade slastice, sladolede, kolačiće za pse ili pak brašno rogača drže u maloprodaji. Između ostaloga, šipanski rogač završava i u kuhinji turističke kompanije Valamar koja od njega radi kolače za svoje goste, a otvaraju se polako i mogućnosti izvoza u inozemstvu, recimo u Maleziju i Švicarsku gdje su oduševljeni rogačem sa Šipana.
On je, govori Goravica, doista poseban. Zabilježen je u knjigama pod nazivom carin rogač, specifičnog je mirisa i okusa, a za razliku od uzgojenog rogača koji je malen, šipanski je konzumni rogač, što znači da njegova mahuna može poprilično narasti te se od njega onda može dobiti i dosta brašna.
Stablo rogača pritom je, za razliku od maslina, jednostavno za uzgoj. “Ma to je čudo. Ne voli kišu, raste u kamenjaru i stijenama, redovno rađa, a jedina mu je mana što mu jako dugo treba da naraste i počne donositi plodove. No, jednom kad se to dogodi, prinos je solidan, a ja na najvećim stablima godišnje uberem do 300 kila rogača, od čega dobijem oko 200 kilograma brašna”, otkriva bivši kapetan.
Brašno s otoka Šipana potom je posebno i iz razloga što ga Goravica ne prži, već suši.
Kupio je za to poseban stroj, suši ga na temperaturi od 40 stupnjeva, a prednost je u tome što brašno onda zadržava većinu svojih dobrih svojstava, slatkoću i aromu te se može prepoznati po nešto svjetlijoj boji.
“Kad je on tamne boje, to onda znači da je pržen, a tu mu često okus postaje gorči jer dođe do karamelizacije i zapravo završiš s brašnom koje ima okus kakaa. A ja neću kakao, nego pravi rogač”, smije se Goravica.
Uvijek ista težina
Sa svojih stabala i kroz otkup od drugih šipanskih obitelji godišnje preradi između 12 i 15 tona rogača, od čega dobije između sedam i osam tona brašna, a sada eksperimentira i s preradom sjemenki. Za klasično brašno, naime, melje se mahuna ovog ploda, no preradom sjemenki dobiva se gusta i vrijedna pasta koja je jedan od najboljih prirodnih zgušnjivača te može odlično poslužiti u pravljenju slastica.
Uz tu se sjemenku veže i zanimljiva priča – sjeme rogača, naime, uvijek ima istu težinu od 0,18 grama, neovisno o uvjetima čuvanja i obliku sjemenke, zbog čega su je u antičko doba koristili kao jedincu za mjerenje zlata koja je po rogaču – grčki keration – dobila naziv “karat”.
“Najveći problem zasad je uspjeti dobro samljeti sjemenku koja je jako tvrda i treba puno truda da bi se od nje dobila sitna pasta. No, radim na tome, napravio sam nekoliko uzoraka, ali pravi posao uslijedit će tek s nešto boljom aparaturom”, kaže Goravica kojem je plan da prerađuje rogač iz cijele županije te proizvodnju proširi do maksimalnih kapaciteta koji u sadašnjem pogonu mogu dosegnuti do 100 tona godišnje.
U proizvodnji je angažirana njegova obitelj – poglavito on, otac i sestra, a obiteljskom se biznisu uskoro namjerava pridružiti i supruga koja se seli na Šipan nakon što je život u Zagrebu odlučila zamijeniti životom na krajnjem hrvatskom jugu.
Obrt Bonita tako danas, pored rogača, proizvede godišnje još i između 300 i 800 litara maslinova ulja i oko devet tisuća litara vina, a biznis ide dovoljno dobro da od njega normalno mogu živjeti svi Goravice.
Cijeli tekst pročitajte >>ovdje<<.
/Dora Koretić/
Šesti autobus” naslov je filma redatelja Eduarda Galića kojim će se otvoriti službeni natjecateljski dio ovogodišnjeg, 69. po redu, Pulskog filmskog festivala. Kako je otkazana najavljena njegova svjetska premijera, koja se trebala održati u Rusiji u studenom prošle godine, film će premijeru doživjeti upravo u pulskom Amfiteatru na otvorenju Festivala, 16. jula.
Scenarist i producent filma Dominik Galić potvrdio je za Glas Istre da se film, zapravo, pripremao više od 10 godina, što je obuhvaćalo istraživanje i pripremu, dokumentarni rad, pa čak i početak pisanja osnova scenarija. Naveo je da se već susreo s političkim etiketiranjem kada se uhvatio same teme Domovinskog rata.
“Volio bih da se izbjegnu etiketiranja, ali nisam siguran koliko smo mi u Hrvatskoj zreli za to. Za publiku se nadam da će film što bolje prihvatiti”, izjavio je Galić.
Što se tiče emocija koje su ga vodile tijekom rada na filmu, Galić kaže da ih je bilo mnogo.
“Jedna od glavnih je vezana za mog pokojnog prijatelja Marka Babića s kojim sam svu tu priču nekako sanjao još prije petnaestak godina i ovo je na neki način ispunjenje našeg dugogodišnjeg sna. Emotivno je bilo i pisanje scenarija koje nije lako. Pokušavate na neki način nešto što je jako emotivno za vas, jer puno znate, a i za narod, svesti u nekakav okvir i staviti u film, a s druge strane, znate da ne možete jer dramaturgija ima svoja pravila. Suočavate se s nevjerojatno malim sredstvima koja imate za to, a očekivanja su, naravno, uvijek obrnuto proporcionalna tim sredstvima. To je strahovito paradoksalno. To je taj naš, usudio bih se reći, apsurdistan koji je frazetina, ali je to tako”, pojašnjava Galić i dodaje da je, uz sve što su prolazili u radu na filmu, još stigla i pandemija i potresi.
“Kad je počela pandemija nismo znali kako ćemo i hoćemo li uopće više snimati. Na kraju ste sretni što ste završili, pa se pitate jeste li mogli još i bolje da ste imali bolje uvjete”.
Dodaje da se, uostalom, takve dvojbe pojavljuju tijekom svakog filma, čak i onih koji se rade u lakšim uvjetima.
“Čovjek svaki put kad se mislima vrati unazad ima tu naknadnu pamet – možda sam mogao ovako ili onako – ali zato uči dok je živ”, kaže.
Na upit je li kroz film doživio svojevrsnu osobnu katarzu, Galić odgovara da, zapravo, ne zna što bi rekao.
“Taj film je jako puno uzeo iz mene, moje obitelji, svega. Mislim da nijedan drugi producent u Hrvatskoj koji nije strahovito emotivno vezan za tu temu ne bi išao raditi takav film. To su sredstva koja su toliko nedostatna u odnosu na ono što se od filma očekuje i što je napisano, da tu morate podmetnuti cijelog sebe, kao kod svih ozbiljnijih situacija u životu. I to vas dovede do stanja koja nisu baš senzacionalna, pa se pitate je li to baš moralo ići tako teško, ali ste i zadovoljni učinjenim usprkos svemu”, navodi Galić i dodaje da je bilo trenutaka u kojima su zaista mislili da film neće biti dovršen.
Na pitanje odgovara li “Šesti autobus” na pitanja koja su ostala otvorena vezano uz pad Vukovara ili otvara nova, Dominik Galić ističe da je to najveća zabluda.
“Ne radi se film da bi odgovorio na pitanja o padu Vukovara, a čak i da se radi, ne može vam to jedan film odgovoriti. Filmovi se i ne rade s tim ciljem. To je jedna od glavnih zabluda u Hrvatskoj, gdje se od filma traže nekakva povijesna tumačenja koja s umjetnošću nemaju nikakav doticaj. Tu onda ulazimo u područje politike i tu više nema kraja”, kaže Galić, dodavši da je “Šesti autobus” smješten u umjetnički kontekst onoliko koliko je to bilo moguće.
“Film je umjetnost, nije to faktografija ili knjiga. Vi u knjizi imate vremena, a u filmu nemate. On mora zabaviti, imati drugu dimenziju koja nije dokazivanje istine. Mislim da ljudi na ovim područjima od filma vrlo često očekuju ono za što on nije. Igrani film – to je fikcija. Film bi u nekoj svojoj osnovi trebao potaknuti pitanja, a ne dati odgovore”, zaključuje Galić.
Redatelj filma je Eduard Galić, Dominikov otac. Njih dvojica su i scenaristi uz Juru Pavlovića. U glavnim ulogama su Marko Petrić, Zala Đurić, Toni Gojanović, Muhamed Hadžović, Maša Đorđević.
Radnja filma kreće s mladom Amerikankom koja pokušava pronaći čovjeka iz svoje prošlosti, koji nikad neće biti pronađen, i to tijekom najvećeg sukoba na europskom tlu od Drugog svjetskog rata – bitke za Vukovar.
“Riječ je o potrazi za identitetom i istinom na mjestu gdje je istina selektivna, neuhvatljiva i čak se boji. Ispod te potrage ključa potreba za vjerom, vezom i otkupljenjem”, piše u najavi na stranicama PFF-a.
© BokaNews, 2021
